Obrazovan čovjek
“PROMATRAJTE, braćo, sebe koji ste pozvani! Nema vas ni mnogo na ljudsku mudrih, ni mnogo moćnih, ni mnogo plemenitih” (1. Korinćanima 1:26, St). Kao što ove riječi pokazuju, postoji opasnost u tome da nekoga sasvim zaokupi svjetovna mudrost ili posjedovanje visokog društvenog položaja. Takve stvari mogu biti zapreka da netko prihvati dobru vijest (Priče Salamunove 16:5; Marko 10:25).
Ipak, neki koji su u Pavlovo vrijeme bili mudri na tjelesan način prihvatili su istinu, a jedan od njih bio je i sam Pavao. Dobro obrazovan i čini se iz istaknute obitelji, Pavao je bio revan evangelizator. Time je pokazao da povlašteni u ovom svijetu mogu služiti Jehovi ako imaju ispravno srce. Mogu čak svoje svjetovne vještine koristiti u Jehovinoj službi (Luka 16:9).
Rođen u Tarzu
Pavao je rođen u Tarzu, ‘poznatom gradu’, kako ga je kasnije opisao (Djela apostolska 21:39). Vjerojatno je tu stekao znanje jezikâ — posebno znanje grčkog — što je bilo neprocjenjivo u njegovom misionarskom djelu. Život u Tarzu je Pavla izložio ne samo židovskom načinu razmišljanja već i kulturi neznabožaca, koje je iskustvo upotrijebio u kasnijim godinama kao apostol nacijama. Znao je kako izraziti istinu na način na koji su je mogli razumjeti (1. Korinćanima 9:21). Kao primjer, pogledaj njegov govor Atenjanima o kojem se izvještava u 17. poglavlju Djela apostolskih. Tu je u svoje iznašanje istine vješto unio ukazivanja na atensku religiju i čak citat jednog od njihovih pjesnika.
Rimski građanin
Pavao je imao još jednu svjetovnu prednost. Bio je rimski građanin, te je i to koristio za unapređenje dobre vijesti. U Filipima su on i njegovi drugovi bili pretučeni i zatvoreni bez sudskog postupka. Bilo je protuzakonito to učiniti rimskom građaninu, pa kad je Pavao tu činjenicu predočio vlastima, dozvolili su mu da ostane i služi skupštini prije nego što je pošao u svoje sljedeće odredište (Djela apostolska 16:37-40).
Kasnije, kad se pojavio pred namjesnikom Festom, Pavao je iskoristio svoje rimsko građanstvo da se zbog svog slučaja obrati Cezaru. Tako je dobru vijest branio pred najvišom vlašću Rimskog Carstva (Djela apostolska 25:11, 12; Filipljanima 1:7).
Pavao je primio praktičnu pouku, što se kasnije pokazalo korisnim. Učio je izradu šatora, vjerojatno od svog oca. Zahvaljujući tome, mogao se uzdržavati kad je bilo malo sredstava (Djela apostolska 18:1-3). Također je primio intenzivno religiozno obrazovanje. Bio je odgajan kao “farizej i sin farizejev” (Djela apostolska 23:6). Zaista, proučavao je kod nogu Gamalijela, jednog od najslavnijih židovskih učitelja (Djela apostolska 22:3). Takvo obrazovanje, možda usporedivo s današnjim kvalitetnim sveučilišnim obrazovanjem, ukazuje da je njegova obitelj bila dosta istaknuta.
Ispravan stav
Pavlovo porijeklo i poučavanje pružali su svijetlu budućnost u judaizmu. Mogao je postati vrlo uspješan. Međutim, kad je prihvatio da je Isus Mesija, Pavlovi su se ciljevi promijenili. Kad je pisao Filipljanima, u glavnim je crtama izložio neke od svojih nekadašnjih svjetovnih prednosti te je rekao: “Sve što mi je bilo vrijedno, izgubilo je u mojoj cijeni vrijednost za me zbog Krista. Štoviše, sve sada gubi u mojoj cijeni svoju vrijednost zbog najveće prednosti: spoznaje Krista Isusa, moga Gospodina” (Filipljanima 3:7, 8, St).
Taj obrazovani čovjek nije se s čežnjom osvrtao na ono što je mogao postići svojim svjetovnim obrazovanjem; niti je svoje “veliko znanje” koristio da kod drugih izazove poštovanje (Djela apostolska 26:24, St; 1. Korinćanima 2:1-4). Umjesto toga, polažući potpunu vjeru u Jehovu Boga, ukazao je na te prijašnje izglede, govoreći: “Zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu — nebesko stanje u koje nas je Bog pozvao po Kristu Isusu” (Filipljanima 3:13, 14, St). Pavao je cijenio duhovne stvari.
Međutim, Pavao je to prijašnje poučavanje koristio u Jehovinoj službi. Kad je o Židovima rekao: “Jer im svjedočim da imaju revnost za Boga”, govorio je iz osobnog iskustva (Rimljanima 10:2). Kao prakticirajući farizej, zacijelo je imao revnost za Boga i Pisma. Kad je postao kršćanin, Pavlova revnost bila je uravnotežena točnom spoznajom, tako da je svoje rano obrazovanje mogao koristiti u pravednu svrhu. Naprimjer, u knjizi Jevrejima upotrijebio je temeljito znanje povijesti Izraela i hramskog obožavanja da prikaže nadmoć kršćanskog sustava.
I danas se neki koji su mudri u tjelesnom pogledu odazivaju na dobru vijest. Ljudi svih vrsta obrazovnih kvalifikacija, kao i članovi svih vrsta zanimanja i zvanja, prihvatili su istinu i svoje prijašnje poučavanje upotrijebili u Jehovinoj službi. Međutim, bez obzira na njihovo svjetovno obrazovanje, kršćani nikad ne gube iz vida činjenicu da su najvažnije duhovne sposobnosti. To je “ono što je bolje” zato što nas može dovesti do vječnog života (Filipljanima 1:10, St).