Uzročnici zla
BIBLIJSKO objašnjenje o ulozi demona u zbivanjima na Zemlji odgovara na osnovna pitanja o zlu koja bi inače ostala neobjašnjena. Razmotri naprimjer iskaz iz International Herald Tribunea u vezi s ratom koji se zbiva na Balkanu: “Jedan tim istraživača Evropske zajednice zaključio je da su [vojnici] silovali 20 000 muslimanskih žena i djevojaka (...) kao dio politike sistematskog terora s namjerom da ih se zastraši, demoralizira i prisili da napuste svoje domove.”
U jednom eseju u časopisu Time izneseno je neuvjerljivo objašnjenje: “Ponekad mladići u ratu mogu počiniti silovanje da bi zadovoljili svoje starješine, oficire i dobili neku vrstu očinskog blagoslova. Silovanje je dokaz predanosti vojnoj jedinici u njenom divljaštvu. Mladić koji je spreman počiniti odvratne stvari podredio je svoju individualnu savjest da bi se stopila s beskompromisnim namjerama jedinice. Mladić potvrđuje svoju vjernost okrutnošću.”
Ali zašto su “beskompromisne namjere jedinice” iskvarenije nego individualna savjest njenih članova? Kao pojedinac, skoro svatko želi živjeti u miru sa svojim susjedom. Zašto onda u vrijeme rata ljudi siluju, muče i ubijaju jedni druge? Ključni razlog je taj što djeluju demonske sile.
Razumijevanje uloge demona također daje rješenje za ono što neki nazivaju “teološkim problemom”. Problem je kako uskladiti tri pretpostavke: (1) Bog je svemoćan; (2) Bog je pun ljubavi i dobar; i (3) dešavaju se užasne stvari. Neki misle da je moguće uskladiti bilo koje dvije pretpostavke, ali da se nikada ne može uskladiti sve tri. Sama Božja riječ daje odgovor, a odgovor uključuje nevidljive duhove, uzročnike zla.
Prvi pobunjenik
U Bibliji nam se kaže da je sam Bog duh (Ivan 4:24). S vremenom je postao Stvoritelj milijuna drugih duhovnih bića, anđeoskih sinova. U viziji, Božji sluga Danijel vidio je stotinu milijuna anđela. Sva duhovna stvorenja koja je stvorio Jehova bila su pravedna i u skladu s njegovom voljom (Danijel 7:10; Jevrejima 1:7).
Kasnije, kada je Bog “osnovao zemlju”, ovi su Božji anđeoski sinovi ‘pjevali’ i ‘klicali’ (Job 38:4-7). Ali jedan od njih razvio je želju da sebi prigrabi obožavanje koje s punim pravom pripada Stvoritelju. Pobunom protiv Boga, ovaj se anđeo učinio sotonom (što znači “protivnik”) i đavolom (što znači “klevetnik”). (Usporedi Ezehijel 28:13-15.)
Koristeći u Edenu zmiju da govori s prvom ženom, Evom, Sotona je Evu naveo da prestupi Božju jasnu naredbu da ne jedu plod s određenog drveta u vrtu. Nakon toga, pridružio joj se muž. Na taj se način prvi ljudski par pridružio anđelu u pobuni protiv Jehove (1. Mojsijeva 2:17; 3:1-6).
Dok događaji u Edenu mogu poslužiti kao jasna pouka u vezi s poslušnošću, Sotona je potaknuo dva važna moralna pitanja. Prvo, Sotona je osporio da Jehova pravedno vlada nad svojim stvorenjima i da vlada za njihovu najveću korist. Možda bi ljudi mogli sami bolje vladati nad sobom. Drugo, Sotona je doveo u pitanje hoće li ikoje razumno stvorenje ostati vjerno i lojalno Bogu i onda kad izgleda da poslušnost ne donosi materijalne dobiti.a
Jasno razumijevanje pitanja koja su postavljena u Edenu, zajedno s poznavanjem Jehovinih svojstava, pomaže nam razumjeti rješenje “teološkog problema”, odnosno dovesti u sklad postojanje zla s Božjim svojstvima moći i ljubavi. I pored toga što Jehova posjeduje neograničenu moć i što je sâmo oličenje ljubavi, on je i mudar i pravedan. On ova četiri svojstva upotrebljava u savršenoj ravnoteži. Tako on nije koristio svoju nezaustavljivu moć da bi odmah uništio tri pobunjenika. To bi bilo pravedno, ali ne nužno i mudro i u ljubavi. Nadalje, on nije jednostavno oprostio i zaboravio, koji način neki mogu smatrati ljubaznim rješenjem. Takvo postupanje ne bi bilo niti mudro niti pravedno.
Bilo je potrebno vrijeme da se riješe ova pitanja koja je potaknuo Sotona. Treba proći vrijeme da se dokaže da li ljudi sami mogu ispravno vladati neovisno o Bogu. Dozvoljavajući da ova tri pobunjenika nastave živjeti, Jehova je također omogućio stvorenjima da sudjeluju u dokazivanju neispravnosti Sotonine tvrdnje, služeći vjerno Bogu pod teškim okolnostima.b
Jehova je jasno rekao Adamu i Evi da će umrijeti ako jedu zabranjeni plod. Oni su i umrli, iako je Sotona jamčio Evi da neće. I sam Sotona je pod osudom smrti; u međuvremenu on nastavlja zavoditi čovječanstvo. Ustvari, Biblija kaže: ‘Sav svijet je u vlasti Zloga’ (1. Ivanova 5:19, St; 1. Mojsijeva 2:16, 17; 3:4; 5:5).
Drugi anđeli se bune
Nedugo nakon događaja u Edenu, drugi su se anđeli priključili pobuni protiv Jehovine suverenosti. U Bibliji se navodi: “Kad su se ljudi počeli širiti po zemlji i kćeri im se narodile, opaze sinovi Božji da su kćeri ljudske pristale, pa ih uzimahu sebi za žene koje su god htjeli.” Drugim riječima, ovi anđeli su “ostavili svoje boravište [na nebu]” i došli na Zemlju, materijalizirani u ljudskom obliku, te iskusili tjelesna zadovoljstva sa ženama (Postanak 6:1, 2; Juda 6; St).
Izvještaj se nastavlja u Postanku 6:4: “U ona su vremena — a i kasnije — na zemlji bili Nefili, kad su Božji sinovi općili s ljudskim kćerima pa im one rađale djecu. To su oni od starine po snazi glasoviti ljudi.” Ti su bastardni sinovi koji su rođeni od žena i čiji su očevi bili anđeli, bili neobično jaki, “snažni”. Bili su nasilnici, ili Nephilim, što je hebrejska riječ koja znači “oni koji prouzročuju da drugi padaju”.
Vrijedno je zapaziti da su ovi događaji kasnije izraženi u legendama drevnih civilizacija. Naprimjer, jedan babilonski ep star 4 000 godina opisuje nadljudska junačka djela Gilgameša, snažnog, nasilnog poluboga čija “pohota nije ostavila nijednu djevicu njenom voljenom”. Drugi primjer iz grčke legende je nadljudski Herkules (ili Heraklo). Otac mu je bio bog Zeus, a rodio se Alkmeni, ljudskom biću. Herkules je započeo niz nasilnih pustolovina nakon što je ubio svoju ženu i djecu u izljevu bijesa. Iako su se ovakve priče usmenom predajom iz naraštaja u naraštaj jako iskrivile, one se slažu s onim što Biblija kaže o Nefilima i njihovim buntovnim anđeoskim očevima.
Zbog utjecaja zlih anđela i njihovih nadljudskih sinova, Zemlja se tako napunila nasiljem da je Jehova odlučio uništiti svijet u velikom potopu. Nefili su nestali zajedno sa svim drugim bezbožnim ljudima; jedini ljudi koji su preživjeli bili su Noa i njegova obitelj (1. Mojsijeva 6:11; 7:23).
Međutim, zli anđeli nisu umrli. Umjesto toga, dematerijalizirali su svoja ljudska tijela i vratili se u duhovno područje. Zbog njihove neposlušnosti, nije im bilo dozvoljeno da se vrate u Božju obitelj pravednih anđela; niti im je dopušteno da ponovno uzmu ljudska tijela kako su to učinili u Noinim danima. Ipak, i dalje su nastavili vršiti poguban utjecaj na ljudska zbivanja, pod utjecajem “kneza djavolskog”, Sotone Đavola (Matej 9:34; 2. Petrova 2:4; Juda 6).
Neprijatelji čovječanstva
Sotona i demoni bili su uvijek ubojiti i okrutni. Sotona je na različite načine oduzeo Jobu stoku i ubio većinu njegovih slugu. Zatim je ubio desetoro Jobove djece, prouzročivši “vjetar velik” koji je srušio kuću u kojoj su bili. Nakon toga, Sotona je mučio Joba “zlijem prištem od pete do tjemena” (Job 1:7-19; 2:3, 7).
Demoni pokazuju sličnu sklonost zlu. U Isusovim danima oduzimali su ljudima moć govora i vida. Prouzročili su da se jedan čovjek razreže kamenjem. Srušili su jednog mladića na pod i ‘grčili’ ga (Luka 9:42, St; Matej 9:32, 33; 12:22; Marko 5:5).
Izvještaji iz cijelog svijeta pokazuju da su Sotona i demoni zlonamjerni kao i uvijek. Nekim ljudima nanose nevolju putem bolesti. Druge muče lišavajući ih sna ili im prouzročuju užasne snove ili ih pak spolno zlostavljaju. Druge su opet doveli do ludila, ubojstva ili samoubojstva.
Koliko će ih se još podnositi?
Sotonu i njegove demone neće se podnositi zauvijek. S dobrim razlogom im je Jehova dozvolio da postoje sve do današnjeg dana, ali sada je njihovo vrijeme kratko. Na početku ovog stoljeća učinjen je značajan korak da se ograniči njihovo područje aktivnosti. U knjizi Otkrivenje objašnjava se: “Uto se zametnu rat u nebu koji je ‘Mihael’ sa svojim anđelima morao voditi protiv Zmaja. Zmaj i njegovi anđeli prihvatiše borbu, ali je ne mogoše izdržati. I ‘mjesta’ za njih više ‘nije bilo’. Bijaše zbačen veliki Zmaj, stara ‘Zmija’ koja se zove ‘đavao’ — ‘sotona’, zavodnik cijeloga svijeta — bijaše zbačen na zemlju i bijahu zbačeni s njime njegovi anđeli” (Otkrivenje 12:7-9, St).
Kakav je bio ishod? U izvještaju se nastavlja: “Zato ‘se veselite, nebesa’ i vi koji stanujete u njima.” Pravedni anđeli mogli su se radovati jer Sotona i njegovi demoni više nisu bili na nebu. No, što je s ljudima na Zemlji? U Bibliji se kaže: “Jao vama, zemljo i more, jer je đavao sišao k vama s velikim gnjevom, svjestan da ima samo još malo vremena!” (Otkrivenje 12:12, St).
U svojem gnjevu Sotona i njegovi sluge zaokupljeni su time da prouzroče što više nevolja prije svog predstojećeg kraja. U ovom stoljeću bila su dva svjetska rata i preko 150 manjih ratova od završetka drugog svjetskog rata. U našem govoru pojavile su se fraze koje odražavaju nasilje ove generacije: “bakteriološki rat”, “holokaust”, “polja smrti”, “logori za silovanje”, “serije ubojstava” i “atomska bomba”. Vijesti su pune izvještaja o drogama, ubojstvima, bombardiranjima, psihopatskom kanibalizmu, masakrima, gladi i mučenju.
Dobra vijest je da su ove stvari privremene. U bliskoj budućnosti, Bog će ponovno nastupiti protiv Sotone i njegovih demona. Opisujući viziju koju je dobio od Boga, apostol Ivan kaže: “Potom opazih anđela gdje silazi s neba držeći u ruci ključ od Bezdana i velike verige. On uhvati Zmaja, staru zmiju — a to je đavao, sotona — i sveza ga za tisuću godina te ga baci u Bezdan, koji nad njim zaključa i zapečati, da više ne zavodi narodâ dok se ne navrši tisuću godina” (Otkrivenje 20:1-3, St).
Nakon toga će Đavo i njegovi demoni biti “odvezani kratko vrijeme” i zatim uništeni zauvijek (Otkrivenje 20:3, 10, St). Kako će to vrijeme biti divno! Kada Sotona i njegovi demoni zauvijek nestanu, Jehova će biti “sve svakome”. I svatko će uistinu ‘nalaziti svoju najveću radost u obilju mira’ (1. Korinćanima 15:28; Psalam 37:11; NW).
[Bilješke]
a To se kasnije razjasnilo kada je Sotona rekao o Božjem sluzi Jobu: “Kožu za kožu, i sve što čovjek ima daće za dušu svoju. Nego pruži ruku svoju i dotakni se kostiju njegovijeh i mesa njegova, psovaće te u oči” (Job 2:4, 5).
b Za daljnje razmatranje o tome zašto Bog dopušta zlo, vidi knjigu I ti možeš vječno živjeti u raju na Zemlji, objavljenu od Watchtower Bible and Tract Society of New York, Inc.
[Slika na stranici 7]
Je li čovjek jedini odgovoran za takve stvari, ili krivnju dijeli opaka, nevidljiva sila?
[Zahvala]
Gorući izvori nafte u Kuvajtu, 1991: Chamussy/Sipa Press
[Slika na stranici 7]
Kako će to biti divno vrijeme kada demoni više ne budu mučili čovječanstvo!