Zašto Svjedoci stalno dolaze?

‘EVO ih opet! Pa bili su ovdje prije samo nekoliko tjedana!’ Pomisliš li to kad te posjeti netko od Jehovinih svjedoka? Jehovini svjedoci danas redovito posjećuju milijune. Mogao bi pitati: Zašto su toliko uporni kad znaju da većina ljudi ima svoju religiju ili nije zainteresirana? Ovo pitanje zaslužuje odgovor.

Odgovornost pred Bogom

Jehovini su svjedoci naučili iz Pisama da od 1914, godine kad je započeo prvi svjetski rat, svjetski događaji ispunjavaju biblijska proročanstva o kraju sadašnjeg svjetskog sustava i o nastupajućoj vladavini Božjeg Kraljevstva nad Zemljom. Izgleda da je gotovo cijelo stoljeće nasilja, prolijevanja krvi i mržnje udaljilo čovječanstvo od političkog rješenja njihovih problema više no ikada prije. Ratovi i terorizam, koji još uvijek pogađaju ljudsku obitelj, dokaz su da ljudska vladavina nije uspjela promijeniti srca, misli i stavove ljudi. Duboko ukorijenjena mržnja zbog događaja koji su se odigrali u prošlosti još uvijek truje odnose među etničkim, rasnim i religioznim skupinama. Tako je u područjima koja su međusobno jako udaljena kao što su Afganistan, Indija, bivša Jugoslavija, Južna Afrika, Sjeverna Irska i Srednji istok. Koje je onda jedino trajno rješenje?

Što motivira Svjedoke?

Jehovini svjedoci priznaju da je Božje rješenje — njegova obećana vladavina Kraljevstva pod Kristom Isusom — jedini mogući odgovor. Isus je čak uključio molbu za tu vladavinu Kraljevstva u svoju poznatu uzor-molitvu: “Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje; da dodje carstvo tvoje; da bude volja tvoja i na zemlji kao na nebu.” Svjedoci vjeruju da se u toj molitvi zaista traži Božje zahvaćanje u stvari čovječanstva (Matej 6:9, 10).

Dakle, zašto Jehovini svjedoci smatraju potrebnim stalno ići od kuće do kuće kako bi pokušali prenijeti tu poruku? Zbog dvije zapovijedi koje je Isus naglasio: “Ljubi Gospodina Boga svojega svijem srcem svojijem, i svom dušom svojom, i svom misli svojom. Ovo je prva i najveća zapovijest. A druga je kao i ova: ljubi bližnjega svojega kao samoga sebe” (Matej 22:37-39).

Svjedoci žele Božji blagoslov za sebe, a zato što vole svoje bližnje oni žele taj isti blagoslov i za njih. Zbog toga se, slijedeći Isusov primjer, osjećaju potaknutima nesebičnom ljubavlju da posjećuju svoje bližnje. Žele im barem pružiti priliku da saznaju što je “sretni Bog” obećao za poslušno čovječanstvo na očišćenoj Zemlji (1. Timoteju 1:11, NW; 2. Petrova 3:13).

Kršćanski je misionar Pavao vjerovao u Božje obećanje i zbog toga je mogao pisati: “Od Pavla, sluge Božijega, a apostola [Isusa Krista] po vjeri izbranijeh Božijih, i po poznanju istine pobožnosti. Za nad vječnoga života, koji obeća nelažni Bog prije vremena vječnijeh.” Da, “nelažni Bog”, “obeća” vječni život onima koji ponizno traže da ga upoznaju i da mu služe (Titu 1:1, 2; Sofonija 2:3).

Jesu li Svjedoci plaćeni?

Povremeno neki tvrde da su Svjedoci plaćeni za svoju službu. To nikako nije istina! Oni ozbiljno shvaćaju Pavlove riječi upućene skupštini u Korintu: “Jer mi nijesmo kao mnogi koji nečisto propovijedaju riječ Božiju, nego iz čistote, i kao iz Boga, pred Bogom, u Kr[i]stu govorimo.”

Neki religiozni vođe propovijedaju za novac, bilo da su plaćeni za religioznu službu ili za reklamiranje trgovačkih poduzeća u svojim TV službama. Većina religija ima plaćene svećenike (2. Korinćanima 2:17).

Za razliku od toga, Svjedoci nemaju plaćene svećenike, a svoju biblijsku literaturu često nude bez naknade iskrenim tražiteljima istine, iako su mnogi od njih potaknuti da daju dobrovoljne priloge. Ti se prilozi upotrebljavaju da bi se podmirili troškovi tog svijetom raširenog djela propovijedanja. U skladu sa Isusovim savjetom: “Za badava ste dobili, za badava i dajite”, Svjedoci obilno troše svoja novčana sredstva, uključujući i vrijeme i energiju, posvećujući milijune sati svake godine Božjoj službi. Tako poučavaju zainteresirane osobe od kuće do kuće i putem biblijskih studija na domu (Matej 10:8; 28:19, 20; Djela apostolska 20:19, 20).

Činjenice potvrđuju da novac nije motiv za Jehovine svjedoke kao pojedince, za njihove mjesne skupštine, ili za Društvo Watch Tower. Nitko ne prima nikakvu plaću zato što ide od kuće do kuće. Pa kako se onda financira to djelo? Dobrovoljnim prilozima ljudi iz cijelog svijeta koji pokazuju cijenjenje. Nema sakupljanja novaca.

Učinak njihovog svjedočenja

Ima li služba od kuće do kuće, kao i neformalno propovijedanje Svjedoka, neki učinak na javnu svijest? Dokazi u medijima glasno odgovaraju potvrdno na to pitanje. Jehovini se svjedoci spominju u TV programima i filmovima kad se prikazuje kako netko kuca na vrata. Stripovi spominju Svjedoke. Njihova je revna aktivnost tako dobro poznata da karikaturisti širom svijeta uključuju aluzije na Jehovine svjedoke. One možda jesu satirične, ali obično se temelje na pozitivnoj osnovnoj činjenici — da su Svjedoci poznati po svojem ustrajnom propovijedanju od kuće do kuće (Djela apostolska 20:20).

Nedavno je jedna karikatura prikazivala čovjeka kako se penje na planinu da bi se savjetovao s “guruom”. Rekao je: “Govori mi o začudnim stvarima koje će doći!” Kako je “guru” odgovorio? “Da vidimo (...) Bit će gladi, pošasti i potresa. Sunce će se pretvoriti u tamu i mjesec u krv.” Čovjek ga je upitao: “Koja je dobra vijest?” Na to je “guru” odgovorio: “Bog će otrti svaku suzu (...) i smrti neće biti više, ni žalosti ni boli!” Posjetilac ga je upitao: “Kako znaš sve te stvari?” A odgovor? “Nitko ne izmakne Jehovinim svjedocima!” A mora da je tako bilo i sa samim karikaturistom!

Ono što je dojmljivo kod tog stripa, kao i kod drugih poput njega, nije samo to što otkriva postojanost Svjedoka u obavljanju posjeta nego i dosljednost njihove poruke. U samo nekoliko riječi karikaturist je izrekao ključni dio njihovog svjedočenja od kuće do kuće i citirao je stavke. (Usporedi Matej 24:7, 29; Otkrivenje 21:3, 4.)

Činjenica da većina ljudi odbija njihovu poruku ne obeshrabruje Svjedoke niti ne smanjuje njihovu revnost. Apostol Petar je upozorio: “U pošljednje [će] dane doći rugači koji će življeti po svojijem željama, i govoriti: gdje je obećanje dolaska njegova? Jer od kako oci pomriješe sve stoji tako od početka stvorenja.” Usprkos tomu, motivirani ljubavlju, Svjedoci nastavljaju posjećivati svoje bližnje i činit će to sve dok Bog ne privede kraju sadašnji pokvareni sustav (2. Petrova 3:3, 4).

Isus je rekao da se u posljednjim danima najprije treba propovijedati dobra vijest. Za daljnje objašnjenje o tome zašto i kako pogledaj sljedeća dva članka (Marko 13:10).

[Slika na stranici 9]

Jehovini svjedoci nemaju plaćenu svećeničku klasu — svi su dobrovoljni propovjednici