Budite nježno samilosni

“Obucite se u nježne naklonosti samilosti, dobrohotnost” (KOLOŠANIMA 3:12, NW).

1. Zašto danas postoji velika potreba za samilošću?

JOŠ nikad u povijesti nije tolikim ljudima trebala samilosna pomoć. Dok se suočavaju s bolešću, glađu, nezaposlenošću, zločinom, ratovima, anarhijom i prirodnim katastrofama, milijunima je potrebna pomoć. No postoji problem koji je još ozbiljniji, a to je očajno duhovno stanje čovječanstva. Sotona, koji zna da ima malo vremena, “vara sav vasioni svijet” (Otkrivenje 12:9, 12). Dakle, posebno su oni koji se nalaze izvan prave kršćanske skupštine u opasnosti da izgube svoj život, a Biblija isključuje svaku nadu u uskrsnuće za one koji će biti pogubljeni tijekom Božjeg dolazećeg dana suda (Matej 25:31-33, 41, 46; 2. Solunjanima 1:6-9).

2. Zašto se Jehova suzdržao od uništenja zlih?

² Ipak, sve do ovog poodmaklog vremena, Jehova Bog nastavlja pokazivati strpljivost i samilost prema nezahvalnima i zlima (Matej 5:45; Luka 6:35, 36). On to čini iz istog razloga iz kojeg je zadržavao izvršenje kazne nad nevjernom nacijom Izrael. “Tako bio ja živ, govori Gospodin Gospodin, nije mi milo da umre bezbožnik, nego da se vrati bezbožnik sa svoga puta i bude živ; vratite se, vratite se sa zlijeh putova svojih, jer za što da mrete, dome Izraelov?” (Ezehijel 33:11).

3. Koji primjer Jehovine samilosti prema onima koji nisu njegov narod imamo, i što učimo iz toga?

³ Jehovina se samilost proširila i na zle Ninivljane. Jehova je poslao svog proroka Jonu da ih upozori s obzirom na predstojeće uništenje. Oni su pozitivno reagirali na Jonino propovijedanje i pokajali su se. To je tada samilosnog Boga, Jehovu, potaknulo da se suzdrži od uništenja grada (Jona 3:10; 4:11). Ako je Bogu bilo žao Ninivljana, kojima bi u izgledu bilo uskrsnuće, koliko više mora osjećati samilost prema ljudima koji se danas suočavaju s vječnim uništenjem! (Luka 11:32).

Samilosna djelatnost bez presedana

4. Kako Jehova pokazuje samilost prema ljudima danas?

⁴ Jehova je, u skladu sa svojom samilosnom osobnošću, opunomoćio svoje Svjedoke da posjećuju svoje bližnje s ‘dobrom viješću o kraljevstvu’ (Matej 24:14, NW). A kad se ljudi s cijenjenjem odazivaju na ovo djelo kojim se spašavaju životi, Jehova otvara njihova srca kako bi shvatili poruku Kraljevstva (Matej 11:25; Djela apostolska 16:14). Oponašajući svog Boga, pravi kršćani pokazuju nježnu samilost tako što ponovno posjećuju zainteresirane osobe, pomažući im, tamo gdje je to moguće, putem biblijskog studija. Tako je, godine 1993, preko četiri i pol milijuna Svjedoka Jehove, u 231 zemlji, provelo više od milijardu sati propovijedajući od kuće do kuće i proučavajući Bibliju sa svojim bližnjima. Ovi novozainteresirani, pak, imaju priliku predati svoj život Jehovi i pridružiti se redovima njegovih krštenih Svjedoka. Na taj se način i oni obavezuju na vršenje ove samilosne djelatnosti bez presedana u korist budućih učenika koji se još uvijek nalaze u zamci Sotoninog umirućeg svijeta (Matej 28:19, 20; Ivan 14:12).

5. Što će se dogoditi s religijama koje krivo prikazuju Boga kad božanska samilost dostigne svoju granicu?

⁵ Jehova će ubrzo postupiti kao “velik ratnik” (2. Mojsijeva 15:3). Zbog samilosti prema svom imenu i svom narodu, uklonit će zlo i uspostaviti pravedan novi svijet (2. Petrova 3:13). Prve koje će iskusiti Božji dan srdžbe bit će crkve nazovikršćanstva. Baš kao što Bog nije poštedio svoj vlastiti hram u Jeruzalemu od ruke babilonskog kralja, tako neće poštedjeti ni religiozne organizacije koje ga krivo prikazuju. Bog će dati u srce članicama Ujedinjenih naroda da opustoše nazovikršćanstvo i sve druge oblike krive religije (Otkrivenje 17:16, 17). Jehova izjavljuje: “Moje oko ne će žaliti, niti ću se smilovati; put njihov obratiću na glavu njihovu” (Ezehijel 9:5, 10).

6. Na kakve su načine Jehovini svjedoci potaknuti pokazivati samilost?

⁶ Dok je još vrijeme, Jehovini svjedoci nastavljaju revnim propovijedanjem Božje poruke spasenja pokazivati samilost prema svojim bližnjima. I naravno, tamo gdje je to moguće, pomažu i onima koji su u materijalnoj oskudici. No, u tom pogledu imaju prvenstveno odgovornost brinuti se za potrebe bliskih članova obitelji i onih koji su im srodni po vjeri (Galaćanima 6:10; 1. Timoteju 5:4, 8). Mnoge akcije pružanja pomoći koje su Jehovini svjedoci proveli u korist svojih suvjernika koji su pretrpjeli razne katastrofe izraziti su primjeri samilosti. Ipak, kršćani ne moraju čekati da se dogodi neka kriza kako bi pokazali nježnu samilost. Oni spremno ispoljavaju ovo svojstvo pri izlaženju na kraj s usponima i padovima svakodnevnog života.

Sastavni dio nove osobnosti

7. (a) Kako se u Kološanima 3:8-13 samilost povezuje s novom osobnošću? (b) Što nježna naklonost olakšava kršćanima?

⁷ Točno je da naša grešna priroda i štetan utjecaj Sotoninog svijeta predstavljaju zapreke u tome da budemo nježno samilosni. Zato nas Biblija bodri da odbacimo “gnjev, ljutinu, pakost, huljenje, sramotne riječi”. Umjesto toga, savjetuje nam da ‘obučemo novoga čovjeka [“osobnost”, NW]’ — osobnost koja odgovara Božjoj slici. Prije svega, od nas se traži da se obučemo “u srdačnu milost [“nježne naklonosti samilosti”, NW], dobrotu, poniznost, krotost, i trpljenje”. Zatim nam Biblija pokazuje praktičan način kako možemo te osobine očitovati. “Snoseći jedan drugoga, i opraštajući jedan drugome ako ima ko tužbu na koga: kao što je i Kr[i]st vama oprostio tako i vi.” Mnogo je lakše praštati kad smo prema svojoj braći razvili ‘nježnu naklonost samilosti’ (Kološanima 3:8-13, NW).

8. Zašto je važno imati duh opraštanja?

⁸ S druge strane, propust da ispoljavamo samilosno praštanje ugrožava naš odnos s Jehovom. Isus je to snažno pokazao u svojoj usporedbi o robu koji nije oprostio, a koga je njegov gospodar dao zatvoriti “dok ne plati sav dug svoj”. Taj je rob zaslužio da se s njim tako postupi jer je na nečuven način propustio pokazati samilost prema surobu koji je molio za milosrđe. Isus je zaključio usporedbu, rekavši: “Tako će i otac moj nebeski učiniti vama, ako ne oprostite svaki bratu svojemu od srca svojijeh” (Matej 18:34, 35).

9. Kako je nježna samilost povezana s najvažnijim aspektom nove osobnosti?

⁹ Biti nježno samilostan važan je aspekt ljubavi. A ljubav je znak prepoznavanja pravog kršćanstva (Ivan 13:35). Stoga, biblijski opis nove osobnosti zaključuje: “Svrh svega toga obucite se u ljubav, koja je sveza savršenstva” (Kološanima 3:14).

Zavist — zapreka za samilost

10. (a) Što može biti uzrokom da se ljubomora ukorijeni u našem srcu? (b) Kakve štetne posljedice mogu proizaći iz ljubomore?

¹⁰ Zbog naše grešne ljudske prirode, u našem se srcu mogu lako ukorijeniti osjećaji zavisti. Možda je neki brat, ili neka sestra, blagoslovljen prirodnim sposobnostima ili materijalnim prednostima koje mi nemamo. Ili je možda netko dobio posebne duhovne blagoslove i prednosti. Hoćemo li prema takvima moći postupati s nježnom samilošću ako im zavidimo? Vjerojatno nećemo. Umjesto toga, osjećaji ljubomore mogu se napokon očitovati u kritičnom govoru ili neljubaznom postupanju, jer je Isus s obzirom na ljude rekao: “Usta (...) govore od suviška srca” (Luka 6:45). Drugi se mogu pridružiti takvom kritiziranju. Na taj se način može narušiti mir neke obitelji ili skupštine Božjeg naroda.

11. Kako su desetorica Josipove braće potisnula samilost iz svog srca, i do čega je to dovelo?

¹¹ Razmotri što se dogodilo u jednoj velikoj obitelji. Deset starijih Jakovljevih sinova postalo je ljubomorno na svog mlađeg brata Josipa zato što je on bio ljubimac njihovog oca. To je dovelo do toga “da mu ne mogahu lijepe riječi progovoriti”. Kasnije, Josip je bio blagoslovljen božanskim snovima, koji su dokazali da uživa Jehovinu naklonost. To je njegovoj braći dalo povoda da “još većma omrznu na nj”. Budući da iz svog srca nisu iskorijenili ljubomoru, ona je potisnula samilost i dovela do ozbiljnog grijeha (1. Mojsijeva 37:4, 5, 11).

12, 13. Što trebamo učiniti kad se u našem srcu pojave osjećaji ljubomore?

¹² Postupivši okrutno, prodali su Josipa u ropstvo. U nastojanju da prikriju svoj prijestup, svog su oca prijevarno naveli na pomisao da je Josipa ubila divlja zvijer. Kad su, godinama kasnije, zbog gladi bili prisiljeni otići u Egipat i kupiti hranu, njihov je grijeh došao na vidjelo. Upravitelj nad hranom, kojeg nisu prepoznali kao Josipa, optužio ih je za uhođenje i rekao im neka ne traže ponovno njegovu pomoć ukoliko ne dovedu svog najmlađeg brata Benjamina. U to je vrijeme Benjamin bio ljubimac njihovog oca a oni su znali da ga Jakov neće htjeti pustiti.

¹³ I tako, dok su stajali pred Josipom, njihova ih je savjest potaknula da priznaju: “Doista se ogriješismo o brata svojega [Josipa], jer vidjesmo muku duše njegove kad nam se moljaše, pa ga se oglušismo, za to dodje na nas ova muka” (1. Mojsijeva 42:21). Josip je, svojim samilosnim, a ipak odlučnim postupanjem, pomogao svojoj braći da dokažu iskrenost svog pokajanja. Zatim je otkrio svoj identitet i velikodušno im oprostio. Jedinstvo obitelji bilo je ponovno uspostavljeno (1. Mojsijeva 45:4-8). To nam, kao kršćanima, treba poslužiti kao pouka. Znajući za štetne posljedice zavisti, trebamo se moliti Jehovi da nam pomogne osjećaje ljubomore zamijeniti ‘nježnom naklonošću samilosti’.

Druge zapreke za samilost

14. Zašto trebamo izbjegavati nepotrebno izlaganje nasilju?

¹⁴ Jedna druga zapreka u tome da budemo samilosni može biti posljedica nepotrebnog izlaganja nasilju. Sportovi i zabava u kojima se ističe nasilje pobuđuju nasilne strasti. U biblijsko vrijeme, pogani su redovito gledali gladijatorska natjecanja i druge oblike mučenja ljudi u arenama Rimskog Carstva. Takva je zabava, prema jednom povjesničaru, “razorila suosjećajnost prema patnjama koja razlikuje čovjeka od životinje”. Veliki dio zabave u današnjem suvremenom svijetu djeluje na isti način. Kršćani, koji nastoje biti nježno samilosni, trebaju biti jako izbirljivi pri odabiru štiva za čitanje, filmova i televizijskih programa. Mudro je da imaju na umu riječi iz Psalma 11:5: “Svakoga tko ljubi nasilje [Jehova] doista mrzi” (NW).

15. (a) Kako može netko pokazati ozbiljno pomanjkanje samilosti? (b) Kako se pravi kršćani odazivaju na potrebe suvjernika i bližnjih?

¹⁵ Egocentričnoj osobi po svoj prilici također nedostaje samilosti. To je ozbiljna stvar, kako objašnjava apostol Ivan: “Koji dakle ima boga[t]stva ovoga svijeta, i vidi brata svojega u nevolji i zatvori srce svoje [“vrata svojih nježnih samilosti”, NW] od njega, kako ljubav Božija stoji u njemu?” (1. Ivanova 3:17). Slično pomanjkanje samilosti pokazali su i svećenik koji je zastupao vlastitu pravednost i Levit u Isusovoj usporedbi o milosrdnom Samarićaninu. Nakon što su vidjeli jadno stanje svog polumrtvog židovskog brata, prešli su na drugu stranu ceste i nastavili svoj put (Luka 10:31, 32). Suprotno tome, samilosni se kršćani brzo odazivaju na materijalne i duhovne potrebe svoje braće. A oni se, poput Samarićanina iz Isusove usporedbe, brinu i za potrebe stranaca. Stoga svoje vrijeme, energiju i sredstva rado posvećuju unapređivanju djela činjenja učenika. Na taj način pridonose spasenju milijuna ljudi (1. Timoteju 4:16).

Samilost prema bolesnima

16. Na kakva ograničenja nailazimo suočavajući se s bolestima?

¹⁶ Bolest je udes nesavršenog umirućeg čovječanstva. Kršćani nisu izuzetak, a većina njih nisu medicinski stručnjaci, niti mogu činiti čuda kao što su to mogli neki rani kršćani koji su takve moći dobili od Krista i njegovih apostola. Smrću Kristovih apostola i njihovih neposrednih suradnika, takve su čudesne moći prestale. Dakle, naša je mogućnost da pružimo pomoć onima koji pate od fizičke bolesti, uključujući i moždane poremećaje i halucinacije, ograničena (Djela apostolska 8:13, 18; 1. Korinćanima 13:8).

17. Koju pouku možemo izvući iz načina na koji se postupalo s bolesnim i ožalošćenim Jobom?

¹⁷ Uz bolest često ide i utučenost. Bogobojazni Job bio je, naprimjer, vrlo utučen zbog teške bolesti i nevolja koje mu je nanio Sotona (Job 1:18, 19; 2:7; 3:3, 11-13). Trebao je prijatelje koji bi prema njemu postupali nježno samilosno i koji bi ga ‘utješili’ (1. Solunjanima 5:14). Umjesto toga, trojica takozvanih tješitelja posjetila su ga i prenagljeno donosila krive zaključke. Oni su pogoršali Jobovu utučenost, dajući naslutiti da su njegove nevolje posljedica nekog njegovog prijestupa. Budući da su nježno samilosni, kršćani će paziti kako ne bi upali u sličnu zamku kad su suvjernici bolesni ili utučeni. Najvažnije što je takvima ponekad potrebno jest nekoliko ljubaznih posjeta starješina ili drugih zrelih kršćana koji će ih suosjećajno saslušati, pokazati razumijevanje i pružiti biblijski savjet pun ljubavi (Rimljanima 12:15; Jakov 1:19).

Samilost prema slabima

18, 19. (a) Kako starješine trebaju postupati sa slabima ili s prijestupnicima? (b) Zašto je važno da starješine prema prijestupnicima postupaju s nježnom samilošću, čak i ako je potrebno sastaviti pravni odbor?

¹⁸ Starješine moraju biti naročito nježno samilosni (Djela apostolska 20:29, 35). “Dužni smo (...) mi jaki slabosti slabijeh nositi”, zapovijeda Biblija (Rimljanima 15:1). Budući da smo nesavršeni, svi mi pravimo greške (Jakov 3:2). Nježnost je potrebna pri ophođenju s nekim tko “upadne (...) u kakav grijeh” (Galaćanima 6:1). Starješine nikad ne žele biti poput farizeja koji su zastupali vlastitu pravednost i bili nerazumni u svom primjenjivanju Božjeg zakona.

¹⁹ Za razliku od toga, starješine slijede nježno samilosne primjere Jehove Boga i Isusa Krista. Njihov je glavni zadatak hraniti, hrabriti i krijepiti Božje ovce (Izaija 32:1, 2). Umjesto da pokušavaju vršiti nadzor pomoću mnogih pravila, oni se pozivaju na izvrsna načela u Božjoj riječi. Dakle, zadatak starješina treba biti da izgrađuju, da u srca svoje braće unose radost i cijenjenje za Jehovinu dobrotu. Ako suvjernik učini neki manji prijestup, starješina će obično izbjegavati opomenuti ga dok to drugi mogu čuti. Ako je uopće potrebno razgovarati, nježni osjećaji samilosti navest će starješinu da s dotičnim ode na stranu i razgovara o problemu tamo gdje to drugi ne mogu čuti. (Usporedi Matej 18:15.) Bez obzira koliko je s nekim možda teško izići na kraj, način na koji mu starješina pristupa treba biti strpljiv i od pomoći. On nikad ne želi tražiti razloge da bi dotičnoga izbacio iz skupštine. Čak i onda kad je potrebno sastaviti pravni odbor, starješine će pokazati nježnu samilost u ophođenju s osobom koja je umiješana u ozbiljan prijestup. Njihova blagost može pomoći dovesti dotičnoga do pokajanja (2. Timoteju 2:24-26).

20. Kada emocionalni izrazi samilosti nisu na mjestu, i zašto?

²⁰ Međutim, ima slučajeva kad Jehovin sluga ne može pokazati samilost. (Usporedi 5. Mojsijeva 13:6-9.) Prestati ‘družiti se’ s bliskim prijateljem ili rođakom koji je isključen može za kršćanina predstavljati pravi ispit. U takvom je slučaju važno ne predati se osjećajima sažaljenja (1. Korinćanima 5:11-13, St). Takva nepokolebljivost može prijestupnika čak potaknuti na pokajanje. Osim toga, u ophođenju s drugim spolom, kršćani moraju izbjegavati neprikladne izraze samilosti koji bi mogli dovesti do spolnog nemorala.

21. Na kojim drugim područjima trebamo pokazivati nježnu samilost, i kakve to koristi donosi?

²¹ Prostor nam ne dozvoljava da razmotrimo sva različita područja na kojima trebamo biti nježno samilosni — u ophođenju s ostarjelima, s ožalošćenima, s onima koji podnose progonstvo od strane nevjerujućeg bračnog druga. I prema starješinama koji naporno rade treba se postupati s nježnom samilošću (1. Timoteju 5:17). Poštujte ih i podupirite (Jevrejima 13:7, 17). “Svi vi budite (...) nježno samilosni”, napisao je apostol Petar (1. Petrova 3:8, NW). Kad u svim situacijama koje to zahtijevaju postupamo na takav način, unapređujemo jedinstvo i radost u skupštini i privlačimo vanjske promatrače k istini. Prije svega, time iskazujemo čast našem nježno samilosnom Ocu, Jehovi.

Pitanja za ponavljanje

◻ Kako Jehova pokazuje samilost prema grešnom čovječanstvu?

◻ Zašto je važno biti nježno samilostan?

◻ Koje su neke od zapreka u tome da budemo nježno samilosni?

◻ Kako se trebamo ponašati prema bolesnima i utučenima?

◻ Tko naročito treba biti nježno samilostan, i zašto?

[Okvir na stranici 19]

FARIZEJI BEZ SAMILOSTI

SABATNI dan odmora trebao je biti blagoslov za Božji narod kako u duhovnom tako i u tjelesnom pogledu. Međutim, židovski su religiozni vođe načinili mnoga pravila kojima su obeščastili Božji zakon o sabatu i učinili ga opterećujućim za ljude. Naprimjer, ako se nekome dogodila nesreća ili ako je bio bolestan, na sabat mu se nije smjelo pomoći osim ako mu je život bio ugrožen.

Jedna je farizejska škola bila tako stroga u svom tumačenju zakona o sabatu da je navela: “Ne tješe se ožalošćeni, niti se na sabat posjećuju bolesni.” Drugi su religiozni vođe dozvoljavali takve posjete na sabat, ali su odredili: “Suze su zabranjene.”

Dakle, Isus je s pravom osudio židovske religiozne vođe zato što su zanemarivali važnije zahtjeve Zakona, kao što je pravda, ljubav i milosrđe. Nije nikakvo čudo što je farizejima rekao: ‘Ukidate riječ Božiju svojijem običajem’ (Marko 7:8, 13; Matej 23:23; Luka 11:42).

[Slike na stranici 17]

Jehovini svjedoci u 231 zemlji izvršavaju samilosnu djelatnost bez presedana u domovima ljudi, na ulicama, čak i u zatvorima

[Slika na stranici 18]

Izlaganje nasilju, kao što je ono na televiziji, potkopava nježnu samilost