Pravednost uzvisuje narod
NAKON što je danima kišilo, kakvo li je zadovoljstvo probuditi se i vidjeti kako sunce sija na nebu bez ijednog oblačka! Zemlja je dobila vlagu i sada vegetacija može bujati. Jehova Bog jednom je upotrijebio takav opis kako bi ilustrirao blagoslove pravedne vladavine. Kralju Davidu rekao je sljedeće: “Koji vlada ljudima neka je pravedan, vladajući u strahu Božijemu; i biće kao svjetlost jutrenja kad sunce izlazi jutrom bez oblaka, i kao trava koja raste iz zemlje od svjetlosti iza dažda” (2. Samuelova 23:3, 4).
Božje su se riječi pokazale istinitima tijekom pravedne vladavine Davidovog sina, kralja Salamuna. Biblija izvještava: “Življahu Juda i Izrael bez straha, svaki pod svojom lozom i pod svojom smokvom, od Dana do Bersabeje, svega vijeka Salamunova” (1. Carevima 4:25).
Drevni Izrael bio je Božja izabrana nacija. On im je dao svoje zakone i rekao im da će ih postaviti “više svijeh naroda na zemlji” ako budu slušali njegov glas (5. Mojsijeva 28:1). Izraelce je uzvisila Jehovina pravednost, a ne njihova vlastita. Zapovijedi koje im je dao Bog bile su daleko nadmoćnije od zakonâ okolnih nacija. Kao narod, bili su nesavršeni poput svih tih nacija. Stoga zasluga za to što su bili uzdignuti iznad nacija pripada Jehovinom nadmoćnom Zakonu i tome što su ga točno slijedili. Kad su slušali Jehovine zakone, uživali su njegovu naklonost i blagoslov. Kralj Salamun iskusio je to tijekom svoje vladavine. Mogao je reći: “Pravednost uzvisuje narod”, no upozorio je, “a grijeh je sramota pucima” (Priče Salamunove 14:34, St).
Nažalost, zbog česte neposlušnosti, nacija Izrael nisko je pala. Pretrpjeli su nacionalnu sramotu. To je konačno dovelo do toga da su bili trajno odbačeni u korist nove duhovne nacije (Matej 21:43).
Duhovni Izrael
Na sastanku kršćanskog vodećeg tijela u Jeruzalemu, Jakov, Židov po rođenju, rekao je pod nadahnućem da je Bog ‘primio iz neznabožaca narod k imenu svojemu’ (Djela apostolska 15:14). Apostol Pavao nazvao je tu novu kršćansku naciju ‘Izrael Božji’ (Galaćanima 6:16). Što se tiče svrhe njihova pozvanja, Petar je pisao: “Vi ste iz[a]brani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod dobitka, da objavite dobrodjetelji onoga koji vas dozva iz tame k čud[es]nome vidjelu svome” (1. Petrova 2:9). Kao Božji izabrani narod, trebali su svijetliti kao vidjela u svijetu. Jehovina bi ih pravednost postavila na visok položaj (Filipljanima 2:15).
Izbor tih duhovnih Izraelaca može se usporediti s iskapanjem dijamanata. Kad se ruda bogata dijamantom iznese na površinu, ona može dati samo 1 karat (200 miligrama) na 3 tone zemlje. Metoda koja se nekada koristila kako bi se odvojili dijamanti sastojala se od miješanja rude s vodom i prelijevanja te mješavine preko ploča premazanih mašću. Dijamanti ne upijaju vlagu pa su se zadržali na masti dok su se neželjeni materijali isprali. Dijamanti su u toj fazi bili hrapavi. Međutim, kad ih se izbrusilo i ispoliralo, reflektirali su svjetlost u svim pravcima.
Poput dijamanata koji ne upijaju vlagu i koji nisu sastavni dio tvari oko sebe, i Jehovin je narod odvojen od svijeta (Ivan 17:16). Kad su se isprva pojavili na svjetlosti dana, možda nisu imali sjaj. No Jehovina Riječ i duh stvaraju u njima novu osobnost i oni sjaje kao vidjela u ovom svijetu. Zbog Jehovine pravednosti, a ne zbog svoje vlastite, oni su postavljeni na visok položaj i reflektiraju veličanstvenu svjetlost istine o Kraljevstvu u svim pravcima.
No od kraja prvog stoljeća n. e., otpad se uvukao u skupštine i štetno utjecao na mnoge. Takozvani kršćani združili su se s nacijama svijeta i nije ih se moglo razlikovati od svijeta oko njih.
Danas je vjerni ostatak duhovnih Izraelaca ponovno dobio Jehovinu naklonost. Oni su se odvojili od svijeta i očistili se “od svake poganštine tijela i duha” (2. Korinćanima 7:1). Budući da su čisti i ispravni pred Jehovom, oni podupiru njegovu pravednost. To ih je uzdiglo na visok stupanj naklonosti iznad nacija svijeta. Svojim revnim propovijedanjem dobre vijesti o Kraljevstvu, veliko međunarodno mnoštvo privučeno je Jehovi i postalo je dio njegovog naroda (Otkrivenje 7:9, 10).
Svijet može vidjeti razliku
Svjetske vlasti povremeno hvale ponašanje Božjih slugu. Prije nekog vremena, šef sigurnosti pretorijskog Sajamskog prostora (Južnoafrička Republika), komentirao je ponašanje Jehovinih svjedoka svih rasa koji su koristili te objekte za svoje godišnje kongrese. Između ostalog, napisao je: “Svi su bili i ostali ljubazni, ljudi koji lijepo govore jedni s drugima, stav ispoljen u nekoliko posljednjih dana — sve to svjedoči o vrijednosti članova vašeg društva i o tome da svi živite poput jedne sretne obitelji.”
Jehovin narod može pridonijeti pravednosti njegove nacije i u svom privatnom životu, a ne samo na takvim velikim skupovima. Naprimjer, u podružnicu Društva Watch Tower u Južnoafričkoj Republici stiglo je pismo jedne gospođe iz Johannesburga: “Prošlog tjedna ostavila sam svoju torbicu na krovu automobila i tako se odvezla. Torbica je pala u Aveniji Jana Smutsa i našao ju je jedan član vaše skupštine, gosp. R—, koji mi je telefonirao i vratio torbicu sa svime što je bilo unutra. (...) Izuzetno cijenim ovakvo poštenje koje je danas postalo tako rijetka osobina i želim pohvaliti vašu skupštinu što postavlja načela kojih se vaši članovi drže.”
Da, držanjem Jehovinih pravednih načela, njegov je narod postigao to da se ističe kao različit od svijeta. Budući da ta načela pokazuju Jehovinu pravednost, iskrene se osobe osjećaju privučenima kršćanskoj skupštini. Posve je prirodno biti privučen nečemu što je neokaljano i čisto. Naprimjer, jedan je čovjek došao na sastanak Jehovinih svjedoka u Zürichu (Švicarska) i rekao da želi postati član skupštine. Objasnio je da je njegova sestra bila isključena zbog nemorala i dodao da se želi pridružiti organizaciji koja “ne podnosi loše vladanje”. Čak i New Catholic Encyclopedia priznaje da su Jehovini svjedoci poznati kao “jedna od grupa s najboljim ponašanjem u svijetu”.
I dok pravednost uzdiže nečije dobro ime, grijeh mu može nanijeti sramotu, osobito ako ozbiljan prijestup postane poznat u društvu. Kršćanska skupština povremeno mora podnositi sramotu koja joj je nanesena kad pojedini članovi počine težak grijeh. Razumljivo je da vjerni članovi skupštine mogu braniti dobro ime skupštine tako da ukažu na to da je prijestupnik milostivo ukoren, što znači u skladu s biblijskim načelima. Ako netko počini grijeh i ne pokaje se, bit će odvojen od skupštine — odnosno isključen (1. Korinćanima 5:9-13).
Zašto su neki isključeni
Iako se svake godine iz kršćanske skupštine isključi nekoliko tisuća osoba, to je samo malen postotak od skoro pet milijuna Svjedoka u svijetu. Zašto bi se protiv bilo koje osobe u kršćanskoj skupštini trebao poduzeti tako drastičan korak? Jedan od odlučujućih činilaca jest priroda prijestupa. No važniji je činilac da li se prijestupnik iskreno kaje zbog ozbiljnog grijeha koji je počinio. Ako zaista osjeća grižnju savjesti, ako se obratio Jehovi u iskrenoj molitvi, moleći za oproštenje grijeha počinjenog protiv Njega i ako je tražio pomoć odgovornih muževa u skupštini, može mu se pomoći kako bi ponovno zadobio Božju naklonost i ostao dio skupštine (Priče Salamunove 28:13; Jakov 5:14, 15).
Kad dijete koje ima dobar, zdrav odnos sa svojim ocem učini nešto što žalosti oca, oboje bi trebali brzo obnoviti taj dragocjeni odnos. Slično tome, kad predamo svoj život Jehovi, ulazimo u najdragocjeniji odnos s njim. Stoga, kad učinimo nešto što ga žalosti, trebamo brzo nastojati obnoviti taj odnos sa svojim Nebeskim Ocem.
Nasreću, neki koji su bili isključeni uzeli su k srcu usporedbu o rasipnom sinu. U njoj je Jehova uspoređen s Ocem punim ljubavi koji je spreman primiti natrag pokajničkog grešnika ako se ovaj obrati i traži Božje oproštenje (Luka 15:11-24). Da bi se povratila Jehovina naklonost i da bi se vratilo u kršćansku skupštinu, potrebno je pravo, iskreno pokajanje i obraćenje od zla. Neki pokajnički prijestupnici koji su osjećali da ih pritiska breme krivice bili su potaknuti na pokajanje i poduzimanje koraka kako bi se vratili u kršćansku skupštinu, sredinu punu ljubavi. Tako su počeli cijeniti Jehovine riječi iz Izaije 57:15.
Kako bi odvratio ljude od toga da se vrate pod Jehovinu brigu punu ljubavi, Sotona želi lažno prikazati da ne postoji oproštenje za počinjene grijehe. No otkupna žrtva Krista Isusa primjerena je za pokrivanje grijeha svakoga tko se pokaje — da, čak i za pokrivanje naslijeđene grešnosti “svega svijeta” (1. Ivanova 2:1, 2). Grijeh koji otkupnina ne pokriva jest grijeh protiv Božjeg svetog duha, a to je zapravo smišljena pobuna protiv djelovanja Božjeg duha, kao što su to bili teški grijesi Jude Iskariota i mnogih pismoznalaca i farizeja (Matej 12:24, 31, 32; 23:13, 33; Ivan 17:12).
Podupiranje Jehovine pravednosti
Budući da je ostatak duhovnih Izraelaca 1919. ponovno zadobio Jehovinu naklonost, sve su se više izdizali od svijeta koji ih je okruživao. To nije posljedica nikakve dobrote s njihove strane, već njihovog dobrovoljnog podvrgavanja Jehovinim zakonima i mjerilima. Zbog toga se milijuni Kristovih ‘drugih ovaca’ osjećaju privučenima druženju s duhovnim Izraelom kao lojalni pratioci (Ivan 10:16). Ti ljudi donose slavu i čast Jehovi u svijetu koji se jako udaljio od Božjih pravednih mjerila. Južnoafrički časopis Personality jednom je dobro primijetio: “Izgleda da Jehovini svjedoci imaju obilje dobrih svojstava i da su se gotovo očistili od loših.”
Kako bi zadržao ovaj uzvišen položaj u bezbožnom svijetu, svaki pojedini član kršćanske skupštine treba živjeti životom koji je čist i ispravan pred Jehovom. Jehovina nebeska organizacija u Bibliji je predočena čistim stvarima. Prikazana je kao prekrasna žena odjevena u sunce i s mjesecom pod nogama (Otkrivenje 12:1). Novi Jeruzalem opisan je kao sveti grad prekrasna izgleda (Otkrivenje 21:2). Vjerni članovi Kristove nevjeste dobivaju “svilu čistu i bijelu” (Otkrivenje 19:8). Pripadnike velikog mnoštva vidi se ‘obučene u haljine bijele’ (Otkrivenje 7:9). Ljudi skloni pravednosti osjećaju se privučenima čistoj organizaciji. Za razliku od toga, Sotonina je organizacija nečista. Njezin je religiozni sustav prikazan kao bludnica, a oni izvan svetog grada opisani su kao prljavi, nečisti (Otkrivenje 17:1; 22:15).
Vječni je život obećan pravednima. Sakupljeni ljudi koji podupiru Jehovinu pravednost imaju u izgledu preživljavanje kraja ovog zlog sustava. “Ko me sluša (...) biće na miru ne bojeći se zla”, obećava Bog u Pričama Salamunovim 1:33.
Kakva li će radost biti kad Veći Salamun, Krist Isus, zavlada nad tim novim svijetom u pravednosti, u strahu Jehovinom! (2. Petrova 3:13). Bit će to kao svjetlost sunčanog jutra, jutra bez oblačka. Svi će stanovnici Zemlje živjeti u sigurnosti, sjedeći, takoreći, svaki pod svojom vinovom lozom i pod svojom smokvom. Pravedno će ljudsko društvo uljepšavati Zemlju i zauzimat će svoje mjesto u svemiru koje mu s pravom pripada, a sve to na vječnu hvalu našem Bogu, Jehovi (Mihej 4:3, 4; vidi i Izaija 65:17-19, 25).
[Zahvala na stranici 26]
Garo Nalbandian