Pitanja čitalaca

Možemo li reći da današnji Božji sluge koji imaju zemaljsku nadu imaju Božji duh u jednakoj mjeri kao i duhom pomazani kršćani?

Ovo nije novo pitanje. Isto je pitanje bilo postavljeno u “Pitanjima čitalaca” u Kuli stražari od 15. travnja 1952 (engl.). Otada su mnogi postali Svjedoci, pa stoga možemo ponovno razmotriti to pitanje i ponoviti što je bilo rečeno u tom ranijem materijalu.

Odgovor je u osnovi potvrdan, vjerna braća i sestre koji su pripadnici razreda drugih ovaca mogu primiti Božji sveti duh jednako kao i pomazanici (Ivan 10:16).

To naravno ne znači da duh na sve osobe djeluje jednako. Prisjeti se vjernih slugu iz pretkršćanskih vremena, koji su nedvojbeno primili Božji duh. Snagom dobivenom od duha, neki su od njih ubijali divlje zvijeri, liječili bolesne, pa čak i uskrsavali mrtve. A duh im je bio potreban i da bi napisali nadahnute knjige Biblije (Sudije 13:24, 25; 14:5, 6; 1. Carevima 17:17-24; 2. Carevima 4:17-37; 5:1-14). U Kuli stražari je stajalo: “Iako nisu pripadali razredu pomazanika, bili su ispunjeni svetim duhom.”

S druge strane, pogledajmo muškarce i žene u prvom stoljeću koji su bili pomazani svetim duhom, postavši tako sinovi Božji s nebeskom nadom. Svi su bili pomazani, ali to ne znači da je duh nakon toga jednako djelovao na sve njih. To je očito iz 12. poglavlja 1. Korinćanima. Ondje je apostol Pavao razmatrao darove duha. U 8, 9. i 11. retku čitamo: “Jednome se daje Duhom riječ premudrosti; a drugome riječ razuma, po istome Duhu; a drugome vjera, tijem istijem Duhom; a drugome dar iscjeljivanja, po tome istom Duhu. (...) A ovo sve čini jedan i taj isti Duh razdjeljujući po svojoj vlasti svakome kako hoće.”

Značajno je da u ono vrijeme nisu svi pomazanici imali čudotvorne darove duha. U 14. poglavlju 1. Korinćanima Pavao je spomenuo skupštinski sastanak na kojem je netko imao dar jezika, no nitko od prisutnih nije imao dar tumačenja. No jednom prilikom ranije, svaki je od njih bio pomazan duhom. Da li bi bilo razumno reći da je brat koji je imao dar jezika imao više duha od drugih prisutnih? Ne bi. Drugi pomazanici nisu bili zakinuti, kao da zbog toga ne bi mogli razumjeti Bibliju tako dobro kao ta osoba ili se ne bi mogli suočiti s kušnjama. Duh je na poseban način djelovao na brata koji je mogao govoriti jezike. Usprkos tome, kako on tako i oni trebali su ostati bliski s Jehovom i ‘ispunjavati se duhom’, kao što je napisao Pavao (Efežanima 5:18).

Što se tiče današnjeg ostatka, oni su zasigurno primili Božji duh. U jednom je trenutku djelovao na njih na poseban način — u vrijeme kada su bili pomazani i prihvaćeni kao duhovni sinovi. Nakon toga oni se ‘ispunjavaju duhom’, primajući njegovu pomoć kad traže da bolje razumiju Bibliju, kad preuzimaju vodstvo u djelu propovijedanja ili kad se suočavaju s ispitima — osobnim ili organizacijskim.

Članovi ‘drugih ovaca’, iako nisu bili pomazani, primaju sveti duh u drugim pogledima. U Kuli stražari od 15. travnja 1952 (engl.) je primijećeno:

“Danas ‘druge ovce’ izvršavaju isto propovjedničko djelo kao i ostatak, pod istim iskušavajućim uvjetima i pokazuju istu vjernost i besprijekornost. Hrane se s istog duhovnog stola, jedu istu hranu, prihvaćaju iste istine. Budući da su zemaljski razred sa zemaljskim nadama i živim zanimanjem za zemaljske stvari, oni se možda više zanimaju za biblijske citate koji se odnose na uvjete koji će vladati na Zemlji u novom svijetu; dok pomazani ostatak, koji ima nebesku nadu i snažno osobno zanimanje za stvari vezane za duh, možda revnije proučava te stvari u Božjoj riječi. (...) No ostaje činjenica da su iste istine i isto razumijevanje dostupni i jednom i drugom razredu te da je za razumijevanje koje stječu o nebeskim i zemaljskim stvarima odlučujuće samo to kako se posvećuju osobnom studiju. Gospodinov je duh dostupan u jednakom omjeru i jednom i drugom razredu a spoznaja i razumijevanje ponuđeni su jednako oboma, s jednakim prilikama da ih prihvate.”