Gamalijel — on je poučavao Savla iz Tarza

U MNOŠTVU je nastao muk. Prije samo nekoliko trenutaka gotovo su ubili apostola Pavla. Pavla, poznatog i kao Savle iz Tarza, uhapsili su rimski vojnici i sada se sa stepenica u blizini hrama u Jeruzalemu suočio s narodom.

Dajući rukom znak da se utišaju, Pavao je počeo govoriti hebrejski, rekavši: “Ljudi, braćo i ocevi! čujte sad moj odgovor k vama. (...) Ja sam čovjek Židov, koji sam rodjen u Tarsu Cilicijskome, i odgajen u ovome gradu kod nogu Gamalijelovijeh, naučen upravo otačkom zakonu, i bijah revnitelj Božij kao što ste vi svi danas” (Djela apostolska 22:1-3).

Zašto je Pavao, kad mu je život bio u opasnosti, svoju obranu započeo riječima da ga je poučavao Gamalijel? Tko je bio Gamalijel i što se sve podrazumijeva pod tim da ga je on poučavao? Je li to obrazovanje utjecalo na Savla čak i nakon što je postao kršćanski apostol Pavao?

Tko je bio Gamalijel?

Gamalijel je bio poznati farizej. Bio je unuk Hilela Starca, koji je utemeljio jednu od dvije glavne škole mišljenja unutar farizejskog judaizma.a Hilelov pristup smatralo se trpeljivijim nego pristup njegovog oponenta Šamaja. Nakon razorenja jeruzalemskog hrama 70. n. e., Bet Hilel (Hilelov dom) bio je cjenjeniji od Bet Šamaja (Šamajevog doma). Hilelov dom postao je službeni izraz judaizma, jer su s razorenjem hrama nestale sve druge sekte. Odluke Bet Hilela često su osnova židovskog nauka u Mišni, koja je postala temelj za Talmud, a Gamalijelov je utjecaj očigledno bio glavni činilac Bet Hilelove dominacije.

Gamalijela su toliko uvažavali da je bio prvi koji je nazvan rabanom, titulom većom od rabina. Gamalijel je ustvari postao toliko cijenjena osoba da Mišna o njemu kaže: “Kad je umro raban Gamalijel Starac, s njim je nestalo veličajnosti Tore, prestali su postojati čistoća i svetost [dosl., “odvojenost”]” (Sota 9:15).

Poučen od Gamalijela — kako?

Na što je apostol Pavao mislio kad je mnoštvu u Jeruzalemu rekao da je bio ‘odgojen kod nogu Gamalijelovih’? Što je sve značilo biti učenikom takvog učitelja kakav je bio Gamalijel?

Dov Zlotnick, profesor na Jewish Theological Seminary of America, u vezi s takvim obrazovanjem piše sljedeće: “Točnost usmenog nauka, dakle njegova pouzdanost, gotovo u potpunosti ovisi o odnosu učitelj-učenik: o tome s kolikom brižnošću učitelj poučava nauk i o tome s kolikom ga revnošću učenik uči. (...) Stoga se učenike poticalo da sjede kod nogu učenjakâ (...) ‘i piju žedno riječi njihove’” (Avot 1:4, Mišna).

Emil Schürer u svojoj knjizi A History of the Jewish People in the Time of Jesus Christ rasvjetljuje metode rabinskih učitelja iz prvog stoljeća. On piše: “Poznatiji su rabini često oko sebe okupljali velik broj mladića željnih poduke, kako bi ih temeljito upoznali s vrlo razgranatim i opsežnim ‘usmenim naukom’. (...) Poduka se sastojala od neumorne neprekidne vježbe pamćenja. (...) Učitelj je svojim učenicima iznio nekoliko pravnih pitanja da o njima donesu svoje odluke i dopustio im da odgovore na njih ili je sam odgovorio na njih. Učenicima je bilo dopušteno i da učitelju postavljaju pitanja.”

Sa stajališta rabinâ, učenici su trebali postići daleko više nego samo dobiti prolaznu ocjenu. Oni koji su učili kod takvih učitelja bili su upozoreni: “Svaki onaj koji zaboravi i jednu riječ iz ovoga učenja, navodi na se Pismo, kao da je doveo sebe u smrtnu opasnost” (Avot 3:8). Najveća pohvala iskazana je učeniku koji je bio kao “ovapnjena (...) jama koja ne gubi ni kapi” (Avot 2:8). Takvo je obrazovanje dobio Pavao, tada poznat pod svojim hebrejskim imenom, Savle iz Tarza, od Gamalijela.

Duh Gamalijelovih učenja

Držeći se farizejskog učenja, Gamalijel je unapređivao vjerovanje u usmeni nauk. Stoga je stavljao veći naglasak na rabinske predaje nego na nadahnuta Pisma (Matej 15:3-9). Mišna citira Gamalijelove riječi: “Pribavi sebi učitelja [rabina] te se udalji od dvojbe. Ne pretjeruj u proizvoljnoj procjeni desetine” (Avot 1:16). To je značilo da, kad Hebrejska pisma nisu izričito navela što treba učiniti, osoba nije trebala koristiti vlastitu sposobnost razlučivanja niti slijediti svoju savjest da bi donijela odluku. Umjesto toga, trebala je pronaći osposobljenog rabina koji bi umjesto nje donio odluku. Prema Gamalijelu, samo bi se na taj način moglo spriječiti da netko počini grijeh. (Usporedi Rimljanima 14:1-12.)

Međutim, Gamalijel je općenito bio poznat po trpeljivijem, slobodoumnijem stavu u svojim zakonskim odlukama. Naprimjer, pokazao je razumijevanje za žene kad je odredio da će “dopustiti ženi da se ponovno uda na temelju svjedočanstva jednog svjedoka [o smrti njenog muža]” (J’vamot 16:7, Mišna). Osim toga, kako bi zaštitio puštenicu, Gamalijel je uveo brojna ograničenja u primjerak otpusnog pisma.

Ovaj se duh može vidjeti i u Gamalijelovom postupanju s ranim sljedbenicima Isusa Krista. Knjiga Djela apostolska izvještava da, kad su drugi židovski vođe željeli ubiti Isusove apostole koje su uhapsili zbog propovijedanja, “ustade u skupštini jedan farizej, po imenu Gamalijel, zakonik, poštovan od svega naroda, i zapovjedi da apostoli malo izidju na polje. Pa reče njima: ljudi Izraelci! gledajte dobro za ove ljude šta ćete činiti: (...) I sad vam kažem: prodjite se ovijeh ljudi i ostavite ih (...) da se kako ne nadjete kao bogoborci.” Poslušali su Gamalijelov savjet i apostoli su bili oslobođeni (Djela apostolska 5:34-40).

Što je to značilo za Pavla?

Pavla je školovao i poučavao jedan od najvećih rabinskih učitelja prvog stoljeća n. e. Apostolovo pozivanje na Gamalijela sigurno je prouzročilo da je mnoštvo u Jeruzalemu obratilo posebnu pažnju njegovom govoru. No on im je govorio o Učitelju koji daleko nadmašuje Gamalijela — o Isusu, Mesiji. Pavao se sada obratio mnoštvu kao Isusov, a ne kao Gamalijelov učenik (Djela apostolska 22:4-21).

Je li Gamalijelovo školovanje utjecalo na Pavlovo poučavanje kao kršćanina? Pavao je bio striktno podučen Pismima i židovskom nauku i to se vjerojatno pokazalo korisnim za njega kao kršćanskog učitelja. Ipak, Pavlova božanski nadahnuta pisma koja se nalaze u Bibliji jasno pokazuju da je odbacio temelj Gamalijelovih farizejskih vjerovanja. Pavao nije upućivao druge Židove niti sve ostale na rabine judaizma niti na ljudske predaje, nego na Isusa Krista (Rimljanima 10:1-4).

Da je Pavao nastavio biti Gamalijelov učenik, uživao bi velik ugled. Drugi iz Gamalijelovog kruga pridonijeli su određivanju budućnosti judaizma. Naprimjer, Gamalijelov sin Šimon, koji je vjerojatno bio Pavlov školski kolega, odigrao je važnu ulogu u židovskoj pobuni protiv Rima. Nakon razorenja hrama, Gamalijelov unuk Gamalijel II obnovio je autoritet Sanhedrina, preselivši ga u Javne. J’huda Hanasi, unuk Gamalijela II, bio je sastavljač Mišne, koja je postala kamen temeljac židovskog mišljenja sve do danas.

Kao Gamalijelov učenik, Savle iz Tarza mogao je postati vrlo istaknuta ličnost judaizma. No Pavao je o takvoj karijeri napisao: “Što mi bješe dobitak ono primih za štetu Kr[i]sta radi. Jer sve držim za štetu prema prevažnome poznanju Kr[i]sta Isusa Gospodina svojega, kojega radi sve ostavih, i držim sve da su trice, samo da Kr[i]sta dobijem” (Filipljanima 3:7, 8).

Time što je odbacio karijeru farizeja i postao sljedbenik Isusa Krista, Pavao je u praksi primijenio savjet svog bivšeg učitelja da se treba čuvati “da se kako ne nadjete kao bogoborci”. Kad je prestao progoniti Isusove učenike, Pavao se prestao boriti protiv Boga. Umjesto toga, postavši Kristov sljedbenik, postao je jedan od ‘Božjih suradnika’ (1. Korinćanima 3:9, St).

Poruku o pravom kršćanstvu nastavljaju danas objavljivati revni Svjedoci Jehove. Mnogi su od njih poput Pavla napravili drastične promjene u svom životu. Neki su čak napustili unosne karijere kako bi više sudjelovali u djelu propovijedanja Kraljevstva, koje je uistinu djelo “od Boga” (Djela apostolska 5:39). Kako su samo sretni što slijede Pavlov primjer, a ne primjer njegovog bivšeg učitelja Gamalijela!

[Bilješke]

[Slika na stranici 28]

Savle iz Tarza je, kao apostol Pavao, objavljivao dobru vijest ljudima svih nacija