Sjećaš li se?
Jesi li s cijenjenjem čitao posljednje brojeva Kule stražare? Pa, pogledaj možeš li odgovoriti na sljedeća pitanja:
◻ Znače li Isusove riječi, “kojima oprostite grijehe, oprostiće im se”, da kršćani mogu opraštati grijehe? (Ivan 20:23).
Ne postoji biblijski temelj za zaključak da kršćani općenito, pa čak ni imenovani starješine u skupštinama, imaju božansko ovlaštenje opraštati grijehe. Kontekst Isusovih riječi izgleda pokazuje da je apostolima djelovanjem duha bio dodijeljen jedinstven autoritet da oproste ili ne oproste grijehe. (Vidi Djela apostolska 5:1-11; 2. Korinćanima 12:12; 15. 4, stranica 28.)
◻ Što je značajno u vezi s prijevodom knjige Psalama J. J. Stewarta Perownea, koji je prvi put izdan 1864?
Perowne je u svom prijevodu nastojao “točno [slijediti] hebrejski stil, i u pogledu idioma i u pogledu gramatičke strukture rečenica”. Čineći to, favorizirao je vraćanje božanskog imena u obliku “Jehova” (15. 4, stranica 31).
◻ Kakve je upute Isus dao svojim sljedbenicima s obzirom na njihovo postupanje prema vladavinama svijeta?
Isus je rekao: “Vratite, dakle, cezarove stvari cezaru, a Božje stvari Bogu” (Matej 22:21, NW). Također je rekao: “Ako te netko tko ima vlast prisili na službu za jednu milju, idi s njim dvije milje” (Matej 5:41, NW). Isus je ovdje razjašnjavao načelo spremne podložnosti pravovaljanim zahtjevima, bilo u međuljudskim odnosima bilo u pogledu vladinih zahtjeva koji su u skladu s Božjim zakonom (Luka 6:27-31; Ivan 17:14, 15; 1. 5, stranica 12).
◻ Što znači ‘hoditi u istini’? (Psalam 86:11, NW).
To zahtijeva da udovoljavamo Božjim zahtjevima i da mu vjerno i iskreno služimo (Psalam 25:4, 5; Ivan 4:23, 24; 15. 5, stranica 18).
◻ Što je bilo postignuto time što je Jehova poslao Jonu u Ninivu?
Kako su se stvari razvile, Jonina propovjednička djelatnost u Ninivi otkrila je razliku između pokajničkih Ninivljana i tvrdovratih Izraelaca, koji su pokazivali krajnji nedostatak vjere i poniznosti. (Usporedi 5. Mojsijevu 9:6, 13; Jonu 3:4-10; 15. 5, stranica 28.)
◻ Tko je u 1. Mojsijevoj 3:15 označen kao Zmija a tko kao ‘žena’?
Zmija nije zmija kao životni oblik nižeg stupnja nego onaj koji se njome poslužio, Sotona Đavo (Otkrivenje 12:9). ‘Žena’ nije Eva nego Jehovina nebeska organizacija, majka njegovih duhom pomazanih slugu na Zemlji (Galaćanima 4:26; 1. 6, stranica 9).
◻ Kako može netko izaći iz Babilona velikog i naći sigurnost? (Otkrivenje 18:4).
Dotični se mora potpuno odvojiti od organizacija krive religije i njihovih običaja te duha koji stvaraju a zatim bi trebao potražiti sigurnost unutar Jehovine teokratske organizacije (Efežanima 5:7-11; 1. 6, stranica 18).
◻ Zašto se u Pismima često spominje orao?
Biblijski su pisci aludirali na orlova svojstva kako bi simbolizirali pojmove kao što su mudrost, božanska zaštita i hitrost (15. 6, stranica 8).
◻ Imaju li današnji Božji sluge koji imaju zemaljsku nadu Božji duh u jednakoj mjeri kao i duhom pomazani kršćani?
Odgovor je u osnovi potvrdan. Božji je duh dostupan u jednakom omjeru i jednom i drugom razredu a spoznaja i razumijevanje jednako su dostižni oboma (15. 6, stranica 31).
◻ Zašto je za nas danas korisno razmotriti svetu službu koju su izraelski svećenici vršili u jeruzalemskom hramu?
Čineći to možemo u potpunijoj mjeri razumjeti milosrdnu pripremu koja grešnim ljudima danas omogućava da se pomire s Bogom (Jevrejima 10:1-7; 1. 7, stranica 8).
◻ Na koji je način drugi hram sagrađen u Jeruzalemu postigao veću slavu od onog koji je sagradio Salamun?
Drugi je hram postojao 164 godine duže nego Salamunov hram. Više obožavatelja iz mnogo više zemalja okupljalo se u njegovim dvorištima. A što je još važnije, ovaj se drugi hram naročito istaknuo time što je Sin Božji, Isus Krist, poučavao u njegovim dvorištima (1. 7, stranice 12, 13).
◻ Kada je Bog donio na vidjelo svoj duhovni hram?
To je bilo 29. n. e. kad je Bog pokazao da odobrava molitvu koju je Isus izgovorio prilikom krštenja (Matej 3:16, 17). Božje odobravanje predstavljanja Isusovog tijela značilo je da je, u duhovnom smislu, počeo djelovati oltar koji je bio veći od onog u jeruzalemskom hramu (1. 7, stranice 14, 15).
◻ Zašto bismo trebali spremno opraštati?
Oprostiti nekome tko nas je uvrijedio i moli nas za oprost prijeko je potrebno za sačuvanje kršćanskog jedinstva. Neprijateljstvo i gajenje srdžbe lišit će nas duševnog mira. Ako nismo spremni opraštati, izlažemo se opasnosti da Jehova jednog dana prestane opraštati naše grijehe (Matej 6:14, 15; 15. 7, stranica 18).
◻ Kako su Izraelci mogli postati sveti?
Svetost su mogli postići jedino tako što su imali prisan odnos s Jehovom, svetim Bogom, i što su ga na čist način obožavali. Da bi ga obožavali u svetosti, u tjelesnoj i duhovnoj čistoći, potrebna im je bila točna spoznaja o ‘Presvetom’ (Priče Salamunove 2:1-6; 9:10, St; 1. 8, stranica 11).