INTERNETSKA BIBLIOTEKA Watchtower
INTERNETSKA BIBLIOTEKA
Watchtower
hrvatski
  • BIBLIJA
  • IZDANJA
  • SASTANCI
  • w97 15. 2. str. 25–29
  • Kakav sklad postoji između “hrama Božjeg” i idola u Grčkoj?

Videosadržaj nije dostupan.

Žao nam je, došlo je do greške u učitavanju videosadržaja.

  • Kakav sklad postoji između “hrama Božjeg” i idola u Grčkoj?
  • Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1997)
  • Podnaslovi
  • Slično gradivo
  • Kako su uvedeni “sveci”
  • ‘Obožavati ono što poznamo’
  • ‘Obožavati duhom i istinom’
  • Sveci
    Raspravljanje na temelju Svetog pisma
  • Kako ti pravi sveci mogu pomoći?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2002)
  • Trebamo li se moliti svecima?
    Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (2013)
  • Je li ispravno moliti se “svecima”?
    Probudite se! – 2010
Više
Stražarska kula – glasnik Jehovinog Kraljevstva (1997)
w97 15. 2. str. 25–29

Kakav sklad postoji između “hrama Božjeg” i idola u Grčkoj?

TOG izrazito vrućeg ljetnog dana, sunce tuče na svjetlucavo kamenje. No, žestoka vrućina izgleda da ne umanjuje duh i vatrenu odlučnost gomile odanih grčkih pravoslavnih hodočasnika koji se kreću prema kapeli na vrhu brijega.

Vidiš iscrpljenu staru ženu, koja je doputovala s drugog kraja zemlje, kako se bori da bi nastavila vući svoje umorne noge. Malo više prema vrhu, jedan se revan čovjek kupa u znoju dok se gorljivo pokušava probiti kroz nagurano mnoštvo. A jedna mlada djevojka, očito u bolovima i s izrazom očaja na svom licu, puzi na koljenima koja teško krvare. Njihov cilj? Doći na vrijeme, moliti se pred njom i, ako je moguće, dodirnuti i poljubiti ikonu slavljenog “sveca”.

Scene slične ovoj ponavljaju se diljem svijeta na mjestima koja su posvećena štovanju “svetaca”. Svi ti hodočasnici očito su uvjereni da tako slijede Božji način kako mu treba pristupiti, izražavajući na taj način svoju odanost i vjeru. U knjizi Our Orthodox Christian Faith (Naša pravoslavna kršćanska vjera) kaže se: “Komemoriramo [“svece”] i njihovim svetim osobnostima pripisujemo slavu i čast (...), molimo ih da pred Bogom upućuju svoje molitve i svoja preklinjanja za nas, te ih molimo za pomoć u mnogim potrebama našeg života. (...) Obraćamo se Svecima koji čine čuda (...) za naše duhovne i tjelesne potrebe.” Također, prema sinodičkim kanonima Rimokatoličke crkve, “svece” treba prizivati kao zagovornike kod Boga, te se i relikvije i likovi “svetaca” trebaju štovati.

Prvenstvena briga pravog kršćanina trebala bi biti da obožava Boga “duhom i istinom” (Ivan 4:24). Iz tog razloga razmotrimo neke činjenice s obzirom na način kako je štovanje “svetaca” uvedeno kao dio religioznih običaja nazovikršćanstva. Takvo bi preispitivanje trebalo biti vrlo prosvjetljujuće za svakoga tko želi pristupiti Bogu na način koji je Njemu prihvatljiv.

Kako su uvedeni “sveci”

Kršćanska grčka pisma sve rane kršćane koji su bili očišćeni krvlju Krista i odvojeni za Božju službu kao budući sunasljednici s Kristom, označavaju “svetima” ili “svecima” (Djela apostolska 9:32; 2. Korinćanima 1:1; 13:12b).a Muškarci i žene, istaknuti i neznatni u skupštini, svi su opisani kao “sveti” dok su živjeli ovdje na Zemlji. Očito je da su s biblijskog gledišta oni priznati kao sveti i prije nego što su umrli.

No, nakon drugog stoljeća n. e., kad se počelo razvijati otpadničko kršćanstvo, postojala je težnja da se pokuša kršćanstvo učiniti popularnim, religijom koja bi privlačila poganske narode i odmah im bila prihvatljiva. Ti su pogani obožavali panteon bogova, a nova je religija bila strogo monoteistička. No, kompromis bi bio moguć uvođenjem “svetaca” koji bi zauzeli mjesto drevnih bogova, polubogova i mitskih heroja. Objašnjavajući to, u knjizi Ekklisiastiki Istoria (Crkvena povijest) navodi se: “Onima koji su se obratili s poganstva na kršćanstvo bilo je lako prepoznati svoje napuštene heroje u ulozi mučenika i početi njima iskazivati čast koju su prethodno pridavali prijašnjima. (...) No, veoma često se iskazivanje takve časti svecima svodilo na čisto idolopoklonstvo.”

Jedan drugi priručnik objašnjava kako su “sveci” uvedeni u nazovikršćanstvo: “U iskazivanju časti svecima Grčke pravoslavne crkve, pronalazimo očite tragove snažnog utjecaja koji je imala poganska religija. Osobine koje su se pripisivale Olimpijskim bogovima prije nego što su se [ljudi] obratili na kršćanstvo, sada su su pripisivale svecima. (...) Od samih početaka nove religije, vidimo kako njezini sljedbenici zamjenjuju boga sunca (Feba Apolona) prorokom Ilijom, gradeći crkve na istom mjestu, ili pored ruševina drevnih hramova ili svetišta ovog boga, većinom na vrhovima brežuljaka i brda, na svakom mjestu gdje su drevni Grci iskazivali čast davaocu svjetla, Febu Apolonu. (...) Čak su i Djevicu-božicu Atenu poistovjetili sa samom Djevicom Marijom. Na taj je način uklonjena praznina koja je nastala u duši obraćenog idolopoklonika nakon što je srušen idol Atene” (Neoteron Enkyklopaidikon Lexikon [Novi enciklopedijski rječnik], svezak 1, stranice 270-1).

Razmotri, naprimjer, situaciju koja je vladala u Ateni čak krajem četvrtog stoljeća n. e. Stanovnici tog grada još uvijek su većinom bili pogani. Jedan od njima najsvetijih rituala bili su eleuzinski misteriji, dvodijelni događajb, koji se svake godine u veljači održavao u gradu Eleuzini, 23 kilometra sjeverozapadno od Atene. Da bi prisustvovali tim misterijima, poganski Atenjani morali su slijediti Sveti put (Hierá Hodós). U svom pokušaju da pronađu neko alternativno mjesto obožavanja, gradski su se vođe pokazali prilično domišljatima. Na toj istoj cesti, oko deset kilometara od Atene, izgrađen je manastir Dafni kako bi privukao pogane i spriječio ih da prisustvuju misterijima. Crkva manastira izgrađena je na temeljima drevnog hrama posvećenog grčkom bogu Dafnejskom ili Pitijskom Apolonu.

Dokaz o uklapanju poganskih božanstava u štovanje “svetaca” može se pronaći i na otoku Kithiri (Grčka). Na jednom od otočnih vrhova nalaze se dvije male bizantinske kapele — jedna je posvećena “svetom” Georgeu, a druga Djevici Mariji. Iskopavanja su otkrila da je to bilo mjesto minojskog svetišta na vrhu brda, koje je prije gotovo 3 500 godina služilo kao mjesto obožavanja. Tokom šestog ili sedmog stoljeća n. e., “kršćani” su izgradili svoju kapelu “svetom” Georgeu na istom mjestu gdje se nalazilo svetište. Ovaj je korak bio potpuno simboličan; taj istaknuti centar minojske religije dominirao je pomorskim putevima Egejskog mora. Dvije su crkve tamo izgrađene kako bi osigurale naklonost Majke Božje i “svetog” Georgea, a ovaj posljednji slavi se na isti dan kad i “zaštitnik moreplovaca”, “sveti” Nikola. U novinama koje su izvještavale o tom otkriću stajalo je: “Danas će se [Grčki pravoslavni] svećenik popeti na brdo baš kao što bi u drevna vremena činio minojski svećenik”, kako bi vršio religiozne službe!

Rezimirajući omjer u kojem je poganska grčka religija utjecala na otpadničko kršćanstvo, jedna istražiteljica povijesti ističe: “Poganska podloga kršćanske religije često ostaje nepromijenjena u uvriježenim vjerovanjima i na taj način svjedoči o trajnoj prirodi tradicije.”

‘Obožavati ono što poznamo’

Isus je rekao Samarićanki: “Mi obožavamo ono što poznamo. (...) Pravi [će] obožavatelji obožavati Oca duhom i istinom, jer, uistinu, Otac traži takve da ga obožavaju” (Ivan 4:22, 23, NW). Zapazi da je obožavanje istinom imperativ! Stoga je nemoguće prihvatljivo obožavati Boga bez točne spoznaje istine i duboke ljubavi prema njoj. Prava kršćanska religija mora se temeljiti na istini, a ne na tradicijama i običajima koji su posuđeni od poganskih religija. Znamo što Jehova misli o tome kad ga ljudi pokušavaju obožavati na pogrešan način. Apostol Pavao napisao je kršćanima u drevnom grčkom gradu Korintu: “Kako je moguć sporazum između Krista i Belijara? (...) Kakav li sklad između hrama Božjega i idolâ?” (2. Korinćanima 6:15, 16, St). Svaki pokušaj da se uskladi Božji hram s idolima odvratan mu je.

Nadalje, na vrlo jasan način, Pisma isključuju ideju da se molitve upućuju “svecima” kako bi oni igrali ulogu zastupnika kod Boga. U svojoj uzor-molitvi Isus je učio da se molitve moraju upućivati samo Ocu, budući da je uputio svoje učenike: “Ovako dakle molite se vi: Oče naš koji si na nebesima, da se sveti ime tvoje” (Matej 6:9). Nadalje, Isus je rekao: “Ja sam put i istina i život; niko ne će doći k ocu do kroza me. I ako što zaištete u ime moje, ja ću učiniti.” A apostol Pavao je naveo: “Jedan [je] Bog, i jedan posrednik Boga i ljudi, čovjek Kr[i]st Isus” (Ivan 14:6, 14; 1. Timoteju 2:5).

Ako uistinu želimo da Bog usliši naše molitve, od presudne je važnosti da mu pristupimo na način kako nas upućuje njegova Riječ. Ističući jedini ispravan način kako pristupiti Jehovi, Pavao je također napisao: “Kr[i]st Isus, koji umrije, pa još i uskrse, koji je s desne strane Bogu, i moli za nas.” “Može u vijek spasti one koji krozanj dolaze k Bogu, kad svagda živi da se može moliti za njih” (Rimljanima 8:34; Jevrejima 7:25).

‘Obožavati duhom i istinom’

Otpadničko kršćanstvo nije imalo niti duhovnu snagu niti podršku Božjeg svetog duha kako bi motiviralo pogane da napuste svoje krivo obožavanje i slijede istinita učenja Isusa Krista. Ono je, u svojoj težnji za obraćenicima, moći i popularnosti, usvojilo poganska vjerovanja i običaje. Iz tog razloga nije stvorilo prave kršćane, prihvatljive Bogu i Kristu, već lažne vjernike, “kukolj” neprikladan za Kraljevstvo (Matej 13:24-30).

Međutim, tokom ovog vremena kraja, pod Jehovinim vodstvom djeluje značajan pokret za obnovu pravog obožavanja. Pripadnici Jehovinog naroda širom svijeta, bez obzira na njihovo kulturno, društveno ili religiozno porijeklo, nastoje svoj život i vjerovanja uskladiti s biblijskim mjerilima. Ako želiš više saznati o tome kako obožavati Boga “duhom i istinom”, stupi u kontakt s Jehovinim svjedocima u mjestu gdje živiš. Oni će ti s velikim zadovoljstvom pomoći da Bogu prinosiš prihvatljivu svetu službu, temeljenu na tvojoj snazi razuma i na točnoj spoznaji njegove Riječi. Pavao je napisao: “Preklinjem vas (...), braćo, samilostima Božjim, da prinesete svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, prihvatljivu Bogu, kao svetu službu svojom snagom razuma. I prestanite se oblikovati prema ovom sustavu stvari, nego se preobrazite obnavljanjem svoga uma, da biste se sami uvjerili što je dobra i prihvatljiva i savršena volja Božja.” A Kološanima je rekao: “Mi od onoga dana kako čusmo ne prestajemo za vas moliti se Bogu i iskati da se ispunite poznanjem [“točnom spoznajom”, NW] volje njegove u svakoj premudrosti i razumu duhovnome, da živite pristojno Bogu na svako ugadjanje i u svakome dobrom djelu da budete plodni, i da rastete u poznanju [“točnoj spoznaji”, NW] Božijemu” (Rimljanima 12:1, 2, NW; Kološanima 1:9, 10).

[Bilješke]

a Neki prijevodi Biblije grčku riječ hágios prevode sa “sveti”, a drugi sa “svetac”.

b Velike eleuzinije održavale su se svake godine u rujnu, u Ateni i Eleuzini.

[Okvir/slika na stranici 28]

Neobična upotreba Partenona

“Kršćanski” car Teodozije II, ediktima koji su se odnosili na grad Atenu (438. n. e.), ukinuo je poganske rituale i misterije te je zatvorio poganske hramove. Nakon toga moglo ih se pretvoriti u kršćanske crkve. Sve što je bilo potrebno za uspješnu pretvorbu hrama bilo je pročistiti ga tako da se u njega postavi križ!

Jedan od prvih hramova koji su se trebali promijeniti bio je Partenon. Napravljena je značajna renovacija kako bi se Partenon učinio prikladnim da se koristi kao “kršćanski” hram. Od 869. n. e. služio je kao atenska katedrala. U početku ga se štovalo kao crkvu “Svete mudrosti”. To je mogao biti značajan podsjetnik na činjenicu da je prvobitni “vlasnik” hrama, Atena, bila božica mudrosti. Kasnije je bio posvećen “Majci Božjoj atenskoj”. Nakon što ga je osam stoljeća koristila Pravoslavna crkva, hram je pretvoren u katoličku crkvu Sv. Marije od Atene. Takvo religiozno “recikliranje” Partenona nastavilo se kada su ga u 15. stoljeću osmanlijski Turci pretvorili u džamiju.

Danas Partenon, drevni dorski hram Atene Partenos (“Djevice”), grčke božice mudrosti, posjećuju tisuće turista jednostavno kao remek-djelo grčke arhitekture.

[Slika na stranici 26]

Manastir Dafni — alternativno mjesto obožavanja za pogane iz drevne Atene

    Izdanja na hrvatskom jeziku (1973-2025)
    Odjava
    Prijava
    • hrvatski
    • Podijeli
    • Postavke
    • Copyright © 2025 Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania
    • Uvjeti korištenja
    • Izjava o privatnosti
    • Postavke za privatnost
    • JW.ORG
    • Prijava
    Podijeli