Jesi li Božji prijatelj? — što otkrivaju tvoje molitve
JESI li nekada slučajno čuo razgovor dvojice ljudi? Sigurno si mogao vrlo brzo utvrditi kakav je njihov odnos — jesu li prisni ili su stranci, samo obični poznanici ili bliski, povjerljivi prijatelji. Naše molitve isto tako otkrivaju kakav je naš odnos s Bogom.
Biblija nam jamči da Bog “nije daleko ni od jednoga nas” (Djela apostolska 17:27). On nas ustvari poziva da ga upoznamo. Mi čak možemo biti njegovi prijatelji (Psalam 34:8; Jakov 2:23). Možemo se radovati pravom prisnom druženju s njim! (Psalam 25:14). Naš je odnos s Bogom nedvojbeno nešto najdragocjenije što nesavršeni ljudi uopće mogu imati. A i Jehova cijeni naše prijateljstvo. To je očigledno jer naše se prijateljstvo s njim temelji na našoj vjeri u njegovog jedinorođenog Sina, koji je dao svoj život za nas (Kološanima 1:19, 20).
Stoga bi naše molitve trebale odražavati duboku ljubav i cijenjenje prema Jehovi. No jesi li ikada osjetio da tvojim molitvama, iako su pune poštovanja, donekle nedostaje prava dubina osjećaja? To nije ništa neobično. Na koji se način to može popraviti? Njegovanjem svog prijateljstva s Jehovom Bogom.
Pronaći vrijeme za molitvu
Da bi se njegovalo i razvijalo prijateljstvo, potrebno je prije svega vrijeme. Možda svakodnevno pozdravljaš mnogo ljudi ili čak razgovaraš s njima — sa susjedima, suradnicima na poslu, vozačima autobusa i trgovcima. Ipak, to nipošto ne znači da ste vi pravi prijatelji. Prijateljstvo se razvija dok se s nekim vode duboki razgovori, koji iz površnog prelaze u razgovor u kojem se izražavaju nečiji skriveni osjećaji i misli.
Slično tome, molitva nam pomaže približiti se Jehovi. No mora joj se posvetiti dovoljno vremena; potrebno je više od kratke zahvale prije obroka. Što više razgovaraš s Jehovom, bolje ćeš moći srediti svoje osjećaje, motive i postupke. Rješenja teških problema počinju se nazirati kad Božji duh dozove u sjećanje načela iz njegove Riječi (Psalam 143:10; Ivan 14:26). Osim toga, kad se moliš, Jehova ti postaje stvarniji i postaješ još svjesniji toga da se on s ljubavlju zanima i brine za tebe.
To možeš posebno osjetiti kada dobiješ odgovor na svoje molitve. Pa, Jehova može “još izobilnije sve činiti što ištemo ili mislimo”! (Efežanima 3:20). To ne znači da Bog za tebe čini čuda. Međutim, posredstvom svoje pisane Riječi, publikacija koje izdaje razred vjernog roba ili preko ljubazne braće i sestara, on ti može dati potreban savjet ili vodstvo. Ili ti može dati potrebnu snagu kako bi ustrajao ili se odupro iskušenju (Matej 24:45; 2. Timoteju 4:17). Zbog takvih iskustava srce nam je ispunjeno cijenjenjem za našeg nebeskog Prijatelja!
Stoga osoba mora odvojiti vrijeme za molitvu. Istina je da je vrijeme prikraćeno u ovim stresnim vremenima. No kad je nekome uistinu stalo do nekoga, on obično odvoji vrijeme da bi ga proveo s tom osobom. Zapazi kako se izrazio psalmist: “Kao što košuta traži potoke, tako duša moja traži tebe, Bože! Žedna je duša moja Boga, Boga živoga, kad ću doći i pokazati se licu Božijemu?” (Psalam 42:1, 2). Da li i ti tako čezneš za razgovorom s Bogom? Ako čezneš, iskupi vrijeme da bi razgovarao s njim! (Usporedi Efežanima 5:16.)
Naprimjer, mogao bi pokušati ustati rano ujutro kako bi imao nešto vremena da se nesmetamo moliš (Psalam 119:147). Da li ponekad noću ne možeš spavati? Tada možeš na te neugodne trenutke gledati kao na priliku da Bogu izraziš svoje brige, kao što je i psalmist činio (Psalam 63:6). Ili bi mu jednostavno mogao uputiti nekoliko kratkih molitvi tijekom dana. Psalmist je rekao Bogu: “K tebi vičem vas dan” (Psalam 86:3).
Poboljšati kvalitetu svojih molitvi
S vremenom ćeš također uvidjeti da je korisno produživati svoje molitve. Kad je molitva kratka, mogao bi biti sklon tome da govoriš o površnim stvarima. Ali kad izgovaraš duže i dublje molitve, spremniji si izraziti svoje misli i skrivene osjećaje. Isus je najmanje jednom prilikom proveo cijelu noć u molitvi (Luka 6:12). Sigurno ćeš uvidjeti da tvoje molitve postaju sve prisnije i smislenije kada se ne žuriš.
To ne znači govoriti nesuvislo kad se nema puno toga reći; to ne znači niti pribjegavati besmislenom ponavljanju. Isus je upozorio: “Kad se molite, ne govorite mnogo, kao neznabošci, jer oni misle da će za mnoge riječi svoje biti uslišeni. Vi dakle ne budite kao oni; jer zna otac vaš šta vam treba prije molitve vaše” (Matej 6:7, 8).
Molitva je sadržajnija kad se unaprijed razmisli o čemu se želi govoriti. Mogućnosti su beskrajne — naša radost u službi, naše slabosti i nedostaci, naša razočaranja, ekonomske brige, pritisci na poslu i u školi, dobrobit naše obitelji i duhovno stanje naše skupštine, da nabrojimo samo neke od njih.
Da li ti misli ponekad odlutaju dok se moliš? Tada se trebaš više potruditi kako bi se koncentrirao. Uostalom, Jehova želi ‘obratiti pažnju na naše usrdne molitve’ (Psalam 17:1, NW). Zar ne bismo onda i mi trebali biti spremni iskreno se naprezati kako bismo obratili pažnju na svoje molitve? Da, ‘mislimo duhovno’ i nemojmo dopustiti mislima da lutaju (Rimljanima 8:5).
Važan je i način na koji se obraćamo Jehovi. Premda Jehova želi da ga smatramo prijateljem, ne smijemo nikada zaboraviti da razgovaramo sa Suverenom svemira. Pročitaj prizor koji ulijeva strahopoštovanje zapisan u 4. i 5. poglavlju Otkrivenja i meditiraj o njemu. Ivan je u viziji vidio veličanstvo Onoga kome se obraćamo u molitvi. Kakvu samo prednost imamo što se možemo obratiti ‘Onome što sjedi na prijestolju’ i što mu možemo pristupiti! Naš način izražavanja nikako ne bi trebao biti previše slobodan ili lišen dostojanstva. Umjesto toga, trebali bismo uložiti ozbiljne napore da bi ‘riječi usta naših i pomisao srca našega bile ugodne Jehovi’ (Psalam 19:14).
No, trebamo biti svjesni da Jehovu ne možemo impresionirati rječitošću. Njemu su ugodne naše iskrene riječi pune poštovanja, bez obzira na to koliko su jednostavne (Psalam 62:8).
Utjeha i razumijevanje u vrijeme kada je to potrebno
Kada nam je potrebna pomoć i utjeha, često se obraćamo bliskom prijatelju kako bi nam pružio podršku i suosjećanje. No, nijedan prijatelj nije tako lako dostupan kao što je Jehova. On je “pomoćnik koji se u nevoljama brzo nalazi” (Psalam 46:1). Kao “Bog svake utjehe”, on bolje od bilo koga drugoga razumije što proživljavamo (2. Korinćanima 1:3, 4; Psalam 5:1; 31:7). On se zaista može uživiti u stanje onih koji se nalaze u očajnim situacijama i osjeća samilost prema njima (Izaija 63:9; Luka 1:77, 78). Kada osjetimo da je Jehova prijatelj pun razumijevanja, osjećamo se slobodnima da gorljivo, iz dna duše razgovaramo s njim. To nas potiče da izrazimo svoje najdublje strahove i tjeskobe. Tako iz prve ruke možemo osjetiti kako Jehovine ‘utjehe vesele našu dušu’ (Psalam 94:18, 19, St).
Ponekad možda osjećamo da nismo vrijedni približiti se Bogu zbog svojih grešaka. No što bi bilo kad bi tvoj blizak prijatelj pogriješio protiv tebe i molio te za oproštenje? Zar te to ne bi potaknulo da utješiš i umiriš tu osobu? Zašto onda Jehova to ne bi učinio? On velikodušno oprašta svojim prijateljima koji griješe zbog ljudske nesavršenosti (Psalam 86:5; 103:3, 8-11). Kad to znamo, nemojmo se suzdržavati da mu otvoreno priznamo svoje greške; možemo biti uvjereni u njegovu ljubav i milosrđe (Psalam 51:17). Ako smo potišteni zbog svojih nedostataka, možemo se utješiti riječima iz 1. Ivanove 3:19, 20: “Po tom doznajemo da smo od istine, i pred njim tješimo srca svoja. Jer ako nam zazire srce naše, Bog je veći od srca našega i zna sve.”
Međutim, ne trebamo se naći u teškim neprilikama da bismo iskusili kako se Bog s ljubavlju brine za nas. Jehova je zainteresiran za sve što bi moglo loše utjecati na našu duhovnu i emocionalnu dobrobit. Da, nikad ne smijemo misliti da su naši osjećaji, misli i brige suviše beznačajni da bismo ih spomenuli u molitvi (Filipljanima 4:6). Kad si u društvu s bliskim prijateljem, da li razgovarate samo o važnim događajima u životu? Zar ne spominjete i razmjerno sporedne stvari? Isto tako možeš biti slobodan razgovarati s Jehovom o bilo kojem području svog života, znajući da se “on brine za vas” (1. Petrova 5:7).
Razumljivo je da prijateljstvo vjerojatno neće dugo potrajati ako netko priča samo o sebi. Jednako tako, naše molitve ne smiju biti usmjerene samo na nas osobno. Trebamo također izraziti svoju ljubav i zanimanje za Jehovu i za njegove interese (Matej 6:9, 10). Molitva nije samo prilika da tražimo pomoć od Boga nego i mogućnost da mu se zahvalimo i da ga hvalimo (Psalam 34:1; 95:2). “Usvajanje spoznaje” putem redovitog osobnog studija pomoći će nam u tome, jer ono nam pomaže da se bolje upoznamo s Jehovom i s njegovim načinom postupanja (Ivan 17:3, NW). Od posebne bi ti koristi moglo biti čitanje Psalama i zapažanje kako su drugi vjerni sluge izrazili svoje molitve Jehovi.
Jehovino je prijateljstvo uistinu dragocjeni dar. Pokažimo da cijenimo taj dar tako da svoje molitve učinimo još prisnijima, srdačnijima i osobnijima. Tada ćemo iskusiti sreću koju je izrazio psalmist, rekavši: “Blago onome koga izbiraš i primaš” (Psalam 65:4).
[Slike na stranici 28]
Bogu se možemo moliti tijekom cijelog dana kad god se pojavi prilika