Teška vremena za ostarjele

MAMA ONIYANA, koja ima 68 godina, živi u jednom većem zapadnoafričkom gradu. Kad je bila mlađa, sanjala je o tome kako će svoju starost provesti bezbrižno uživajući u mirovini, okružena djecom i unucima. Umjesto toga, ona provodi dane prodavajući hladnu pitku vodu pod tropskim suncem. Ono malo što zaradi pomaže joj da preživi. Njena dva sina žive daleko u drugoj zemlji. Prošlo je dugo vremena otkad su joj poslali nešto novca.

U prošlosti su ostarjeli bili vrlo cijenjeni u Africi. Poštovalo ih se zato što su imali iskustvo i znanje, a time često i mudrost i dobro prosuđivanje. Pomagali su u podizanju unučadi. Mlađi su tražili njihov savjet i njihovo priznanje. Ljudi su živjeli u skladu s biblijskim savjetom: “Pred sijedom glavom ustani, i poštuj lice starčevo [ili staričino]” (3. Mojsijeva 19:32).

Vremena su se promijenila. Siromaštvo, inflacija, nezaposlenost i masovne migracije u gradove doveli su do toga da su mnogi ostarjeli ostavljeni da se brinu sami za sebe. Camillus Were, direktor organizacije HelpAge Kenya, kaže: “Tradicija podupiranja ostarjelih i brige za njih postaje sve slabija i slabija.”

Naravno, obiteljske veze ne slabe samo u afričkim zemljama. Govoreći o Japanu, Guardian Weekly izvještava: “Sinovska odanost nekada je bila kamen temeljac japanskog sustava vrijednosti koji je konfucionizam ostavio u nasljedstvo, ali nije preživjela urbanizaciju i slabljenje obiteljskih veza: danas 85 posto Japanaca umre u bolnicama ili staračkim domovima.”

Bez obzira na situaciju, oni koji se iskreno žele dopasti Bogu trude se iskazivati čast svojim roditeljima. Oni slušaju biblijski savjet: “Poštuj oca svojega i mater (...) da ti blago bude, i da živiš dugo na zemlji” (Efežanima 6:2, 3). Iako nije uvijek ugodno iskazivati čast ostarjelim roditeljima i brinuti se za njih, to može donijeti bogate nagrade.