Jesi li svjestan vremena u kojem živimo?
SVJESNOST opasnosti može biti pitanje života ili smrti. To se može predočiti onim što se dogodilo na dva vulkanska otoka.
Osmog svibnja 1902. na karipskom je otoku Martiniqueu provalio Mount Pelée, najsmrtonosniji vulkan 20. stoljeća. Usmrtio je gotovo svih 30 000 stanovnika Saint Pierrea, grada koji se nalazio u njegovom podnožju.
U lipnju 1991. na planini Pinatubo izbila je vjerojatno najveća erupcija u ovom stoljeću. Dogodila se u gusto naseljenom području Filipina i odnijela je oko 900 života. Ipak, ovaj put dva su faktora pridonijela tome da se spase tisuće života: (1) svjesnost opasnosti i (2) spremnost da se postupa u skladu s upozorenjima.
Odgovarajuće postupanje spasilo je živote
Planina Pinatubo bila je neaktivna stotinama godina, a onda je u travnju 1991. počela pokazivati znakove predstojeće erupcije. Iz kratera su počeli sukljati para i sumporni dioksid. Okolno stanovništvo osjetilo je brojna podrhtavanja tla i uočilo kako na planini nastaje zlokobna kupola skrutnute lave. Znanstvenici s Filipinskog instituta za vulkanologiju i seizmologiju bili su vrlo oprezni te su na vrijeme uvjerili predstavnike vlasti da bi bilo mudro evakuirati 35 000 stanovnika iz obližnjih gradova i sela.
Sasvim je razumljivo da ljudi nisu bili voljni napustiti svoje domove bez razloga, no negodovanje je nadvladano prikazivanjem videofilma kojim se jasno predočilo opasnosti vulkanske erupcije. Masovni egzodus nastupio je pravovremeno. Dva dana kasnije, snažna eksplozija izbacila je osam kubičnih kilometara pepela u atmosferu. Nakon toga blatni tokovi, ili lahari, odnijeli su na stotine života. Međutim, možda je i na tisuće života bilo pošteđeno zato što su ljudi bili upozoreni na opasnost te zato što su postupali u skladu s upozorenjima.
Bijeg od kataklizme koju su izazvali ljudi
U prvom stoljeću naše ere, kršćani koji su živjeli u Jeruzalemu također su trebali odlučiti da li će napustiti svoje domove. Bijeg iz tog grada, 66. n. e., spasio ih je od uništenja koje je zadesilo ostale stanovnike i tisuće Židova koji su u Jeruzalem došli na proslavu Pashe 70. n. e. Preko milijun ljudi bilo je na svetkovanju Pashe unutar tog grada okruženog zidinama, kad je rimska vojska odstranila svaku mogućnost bijega. Glad, borbe za vlast i neprestani napadi rimske vojske ubrali su svoj danak smrti u više od milijun života.
Kataklizma koja je okončala židovski ustanak protiv Rima nije došla nenajavljeno. Nekoliko desetljeća prije nje, Isus Krist je prorekao da će Jeruzalem biti opkoljen. On je rekao: “Kad vidite da Jeruzalem opkoli vojska onda znajte da se približilo vrijeme da opusti. Tada koji budu u Judeji neke bježe u gore, i koji budu u gradu neka izlaze na polje; i koji su na polju neka ne ulaze u njega” (Luka 21:20, 21). Te su upute bile jasne i Isusovi sljedbenici shvatili su ih ozbiljno.
Euzebije iz Cezareje, povjesničar iz četvrtog stoljeća, izvještava da su kršćani iz cijele Judeje postupili prema Isusovom upozorenju. Kad su Rimljani prekinuli s prvom opsadom Jeruzalema 66. n. e., mnogi židovski kršćani preselili su se u ne-židovski grad Pelu, u rimskoj provinciji Pereji. Time što su bili svjesni vremena u kojem su živjeli i time što su postupili prema Isusovom upozorenju izbjegli su ono što je opisano kao “jedna od najstrašnijih opsada u cijeloj povijesti”.
Danas je potrebna slična budnost. Isto tako i konkretno postupanje. Sljedeći članak objasnit će zašto je to tako.
[Zahvala na stranici 3]
Godo-Foto, West Stock