Ime koje vodi do prave vjere

“VI NE vjerujete u Isusa i njegovu otkupnu krv”, rekla je jedna žena nekom Jehovinom svjedoku. Jedan je čovjek s uvjerenjem izjavio: “Vi sebe nazivate Jehovinim svjedocima, ali ja sam svjedok za Isusa.”

Gledište da Jehovini svjedoci ne vjeruju u Isusa ili da mu ne pridaju dovoljno važnosti prilično je često. Međutim, što pokazuju činjenice?

Točno je da Jehovini svjedoci jako drže do Božjeg imena, Jehova.a Itamar, Svjedok iz Brazila, prisjeća se: “U mom je životu došlo do prekretnice kad sam saznao Božje ime. Kad sam ga prvi put pročitao, bilo je to kao da sam se probudio iz dubokog sna. Ime Jehova uzbudilo me i ganulo; dirnulo je najskrovitiji dio moje duše.” Unatoč tomu, on dodaje: “Moje srce isto tako obiluje ljubavlju za Isusa.”

Da, Jehovini svjedoci priznaju da za dobivanje vječnog života moraju položiti vjeru “u ime sina Božijega”, Isusa (1. Ivanova 5:13). Samo, što se želi reći izrazom ‘u ime Isusovo’?

Što predstavlja Isusovo ime

“U ime Isusovo” i slični izrazi mogu se pronaći kroz cijela Kršćanska grčka pisma, ili “Novi zavjet”. Ustvari, riječ “ime” u vezi s Isusovom ulogom pojavljuje se više od 80 puta, nekih 30 puta samo u knjizi Djela apostolska. Kršćani prvog stoljeća krštavali su u Isusovo ime, liječili su u njegovo ime, poučavali u njegovo ime, prizivali njegovo ime, podnosili patnje u njegovo ime i veličali njegovo ime (Djela apostolska 2:38; 3:16; 5:28; 9:14, 16; 19:17).

Kao što jedan biblijski rječnik kaže, grčka riječ za “ime” u Bibliji se često koristi “za sve što ime podrazumijeva, autoritet, karakter, položaj, veličanstvenost, moć, vrsnoću itd., za sve što neko ime obuhvaća”. Prema tome, Isusovo ime predstavlja veličanstvenu i vrlo veliku izvršnu vlast koju mu je Jehova Bog povjerio. Sam je Isus izjavio: “Dade mi se svaka vlast na nebu i na zemlji” (Matej 28:18). Nakon što su Petar i Ivan izliječili hromog čovjeka, židovski su religiozni vođe pitali: “Kak[v]om silom ili u čije ime učiniste vi ovo?” Petar je tada hrabro izrazio vjeru u autoritet i moć koje predstavlja Isusovo ime objavivši da “u ime Isu[sa Kri]sta Nazaranina (...) stoji ovaj pred vama zdrav” (Djela apostolska 3:1-10; 4:5-10).

Vjera u Isusa ili u cezara?

Međutim, nije jednostavno izražavati takvu vjeru u Isusovo ime. Kao što je Isus prorekao, na njegove će učenike ‘svi narodi omrznuti imena njegovoga radi’ (Matej 24:9). Zašto? Zato što Isusovo ime predstavlja njegov položaj od Boga imenovanog Vladara, Kralja nad kraljevima, kojemu se sve nacije trebaju ponizno podložiti, što nisu niti spremne niti voljne učiniti (Psalam 2:1-7).

Ni religiozni se vođe Isusovih dana nisu željeli ponizno podložiti Isusu. Izjavili su: “Mi nemamo cara osim ćesara”, odbacujući time Božjeg Sina (Ivan 19:13-15). Umjesto toga, položili su svoju vjeru u ime — moć i autoritet — cezara i njegove carske vlasti. Čak su odredili da Isus treba umrijeti kako bi oni sačuvali svoj položaj i status (Ivan 11:47-53).

U stoljećima nakon Isusove smrti, mnogi od onih koji su tvrdili da su kršćani usvojili su stav sličan onome koji su imali židovski vođe. Ti su takozvani kršćani položili svoju vjeru u moć i autoritet države i upleli se u njene sukobe. Naprimjer, u 11. stoljeću, nakon što je crkva od besposlenih ratnika formirala militiu Christi, ili kršćanske vitezove, “odgovornost za vođenje pravednog rata skinuta je sa svjetovnih snaga kršćanskoga svijeta, a umjesto toga preuzela ju je crkva putem ustanove svojih kršćanskih vitezova” (The Oxford History of Christianity). Izvještaj dodaje kako su neki papinski proglasi uvjerili većinu križara da su, sudjelujući u križarskim ratovima, “sklopili ugovor s Bogom i osigurali si mjesto u Raju”.

Neki možda tvrde da je moguće biti lojalan Isusu i istovremeno sudjelovati kako u političkim zbivanjima tako i u ratovima nacija. Možda smatraju da je kršćanska dužnost boriti se protiv zla gdje god ono bilo i da to uključuje upotrebu vojne sile ako je potrebno. Međutim, jesu li rani kršćani dijelili ovo mišljenje?

“Prvi kršćani nisu služili vojsku”, stajalo je u jednom članku u časopisu The Christian Century. U njemu se objašnjava da sve do desetljeća 170-180. n. e. baš ništa ne navodi na zaključak da su kršćani služili vojsku. Članak potom dodaje: “Kršćani su se tek s vremenom prestali opirati vojnoj službi.”

Kakve su bile posljedice? “Vjerojatno ništa nije kršćanstvo dovelo na tako zao glas kao zauzimanje stava u pogledu ratovanja, stava koji se zapravo ne razlikuje od stava ne-kršćana”, primjećuje članak u časopisu The Christian Century. “To što su kršćani s jedne strane prigrlili vjeru blagog Spasitelja, dok s druge strane svesrdno podupiru vjerske ili nacionalističke ratove, nanijelo je veliku štetu vjeri.”

Oponašati rane kršćane danas

Je li kršćanima koji žive u današnjem vremenu moguće oponašati izvanredan primjer ranih kršćana? Jehovini svjedoci u ovom su stoljeću pokazali da jest. Govoreći o njima, urednik Holocaust Educational Digesta zapazio je: “Nijedan Jehovin svjedok nikada neće poći u rat. (...) Da su svi na vladajućim položajima u svijetu bili ove vjere, [drugi svjetski rat] nikad se ne bi dogodio.”

Isto se može kazati za nedavne regionalne sukobe, poput onog koji je bjesnio u Sjevernoj Irskoj. Prije nekoliko godina jedan je Jehovin svjedok propovijedao od kuće do kuće u protestantskom kvartu Belfasta. Kad je jedan stanar saznao da je Svjedok prije bio katolik, pitao je: “Jeste li podupirali IRA-u [Irsku republikansku armiju] dok ste bili katolik?” Svjedok je shvatio da bi se čovjek mogao početi nasilno ponašati, jer je tek bio pušten iz zatvora nakon što su ga naoružanog pištoljem uhvatili u namjeri da ubije nekog katolika. Zbog toga je Svjedok odgovorio: “Sada više nisam katolik. Sada sam Jehovin svjedok. Kao pravi kršćanin, nikada nikoga ne bih ubio ni za koju vladu ili čovjeka.” Nato mu je čovjek stisnuo ruku i rekao: “Ubiti je uvijek grijeh. Vi radite dobar posao. Samo nastavite tako.”

Što znači položiti vjeru u Isusovo ime

Ipak, položiti vjeru u Isusovo ime ne znači samo ne ratovati. To znači pokoravati se svim Kristovim zapovijedima. Na kraju krajeva, Isus je izjavio: “Vi ste prijatelji moji ako tvorite što vam ja zapovijedam”, a jedna od njegovih zapovijedi je da ‘imamo ljubav među sobom’ (Ivan 15:14, 17). Ljubav nastoji činiti dobro drugima. Ona odbacuje sve rasne, vjerske i društvene predrasude. Isus je pokazao kako.

Židovi Isusovih dana gajili su snažne predrasude prema Samarićanima. Za razliku od toga, Isus je razgovarao sa Samarićankom te su zbog toga ona i mnogi drugi položili vjeru u njegovo ime (Ivan 4:39). Isus je također izjavio da će njegovi učenici biti svjedoci za njega “i u Jeruzalemu i po svoj Judeji i Samariji i tja do kraja zemlje” (Djela apostolska 1:8). Njegova životodajna poruka nije trebala biti ograničena na Židove. Zato je Petar bio upućen da posjeti rimskog stotnika Kornelija. Iako je za Židova bilo protuzakonito posjetiti čovjeka druge nacije, Bog je poučio Petra da ‘nijednoga čovjeka ne zove poganim ili nečistim’ (Djela apostolska 10:28).

Oponašajući Isusa, Jehovini svjedoci dragovoljno pomažu svim ljudima — bez obzira na njihovu rasu, religiju ili ekonomski status — da se pouče o spasenju koje dolazi posredstvom Isusovog imena. Vjera u Isusovo ime motivira ih ‘[“javno”, NW ] priznati ustima svojima da je Isus Gospodin’ (Rimljanima 10:8, 9). Potičemo te da prihvatiš njihovu pomoć kako bi i sam naučio položiti vjeru u Isusovo ime.

Isusovo bi ime zaista trebalo biti nadahnuće za iskazivanje časti, poštovanja i poslušnosti. Apostol Pavao je izjavio: “Da se u ime Isusovo pokloni svako koljeno onijeh koji su na nebu i na zemlji i pod zemljom; i svaki jezik da prizna da je Gospodin Isu[s Kri]st na slavu Boga oca” (Filipljanima 2:10, 11). Iako se većina stanovnika planete Zemlje vjerojatno neće željeti podložiti Isusovoj vlasti, Biblija pokazuje da se približava vrijeme kada će svi ljudi to trebati učiniti ili će biti uništeni (2. Solunjanima 1:6-9). Dakle, sada je vrijeme da položimo vjeru u Isusovo ime, držeći sve njegove zapovijedi.

[Bilješka]

[Slika na stranici 6]

U Isusovo ime milijuni su ubijali i bili ubijeni

[Slika na stranici 7]

Isus nije gajio rasne predrasude. A ti?