Štititi dobru vijest zakonskim sredstvima

Otkako čovjek gradi gradove, uvijek podiže zidove. Naročito su u prošlosti obrambeni zidovi bili zaštita. S njihovog vrha branitelji su se mogli braniti kako bi spriječili napadače da sruše ili potkopaju zidine. Nisu samo stanovnici tog grada nalazili zaštitu već su često i oni koji su stanovali u okolnim mjestima pronalazili utočište unutar zidina (2. Samuelova 11:20-24; Izaija 25:12).

Slično tome, Jehovini svjedoci izgradili su zid — zakonski zid — zaštite. Taj zid nije podignut da izolira Svjedoke od ostatka društva jer su Jehovini svjedoci poznati kao društveni i otvoreni ljudi. Umjesto toga, on je učvrstio zakonski zajamčene temeljne slobode za sve ljude. U isto vrijeme, on štiti zakonska prava Svjedokâ, tako da mogu slobodno vršiti svoje obožavanje. (Usporedi Mateja 5:14-16.) Ovaj zid štiti njihov način obožavanja i njihovo pravo da propovijedaju dobru vijest o Božjem Kraljevstvu. Što predstavlja taj zid i kako se podizao?

Gradnja zakonskog zida zaštite

Iako Jehovini svjedoci u većini zemalja uživaju vjersku slobodu, u nekim su zemljama predmet neosnovanih napada. Kada im se ospori sloboda da vrše svoje obožavanje okupljajući se ili propovijedajući od kuće do kuće, oni zakonski rješavaju stvari. Parnice u koje su uključeni Svjedoci broje na tisuće diljem svijeta.a Nisu sve parnice bile dobivene. Ali kad niži sudovi presude protiv njih, oni često ulažu žalbe na više sudove. S kakvim rezultatom?

U ovom 20. stoljeću dobivene parnice u mnogim zemljama već desetljećima grade pouzdane presedane, na koje se Jehovini svjedoci mogu pozivati u narednim slučajevima. Poput cigli ili kamenih blokova koji tvore zid, ove presude koje su donesene u njihovu korist sačinjavaju zakonski zid zaštite. S vrha tog zida izgrađenog od pravnih presedana Svjedoci se nastavljaju boriti za slobodu religije kako bi vršili svoje obožavanje.

Kao primjer, razmotri slučaj Murdock v. Commonwealth of Pennsylvania, u kojem je 3. svibnja 1943. donio presudu Vrhovni sud Sjedinjenih Država. Pitanje koje se u tom sudskom slučaju postavilo glasi: Da li Jehovini svjedoci trebaju imati dozvolu za prodaju da bi raspačavali svoju vjersku literaturu? Jehovini svjedoci tvrdili su da se od njih to ne treba zahtijevati. Njihovo propovjedničko djelo nije — i nikad nije ni bilo — komercijalno. Njihov cilj nije zarađivati, već propovijedati dobru vijest (Matej 10:8; 2. Korinćanima 2:17). U presudi u slučaju Murdock Sud se složio sa Svjedocima, smatrajući da je bilo kakav zahtjev za plaćanje pristojbe za dozvolu kao preduvjet za raspačavanje vjerske literature protuustavan.b Ova je presuda postavila značajan presedan i Svjedoci su se otada u mnogobrojnim slučajevima uspješno pozivali na nju kao na mjerodavan autoritet. Presuda u slučaju Murdock pokazala se kao čvrsta cigla u zakonskom zidu zaštite.

Takvi slučajevi mnogo su pridonijeli zaštiti slobode vjeroispovijedi svih ljudi. Što se tiče doprinosa u obrani građanskih prava koji su dali Svjedoci u Sjedinjenim Državama, University of Cincinnati Law Review izjavio je: “Jehovini svjedoci imali su duboki utjecaj na razvoj ustavnog zakona, osobito u širenju granica unutar kojih se štiti sloboda govora i religije.”

Jačanje zida

Sa svakom dobivenom parnicom zid postaje snažniji. Razmotri nekoliko presuda donesenih tijekom 1990-ih koje su koristile i Jehovinim svjedocima i svim ostalim ljubiteljima slobode diljem svijeta.

Grčka. Dana 25. svibnja 1993. Evropski sud za ljudska prava potvrdio je pravo grčkih građana da druge poučavaju svojim religioznim vjerovanjima. Taj se sudski slučaj odnosio na Minosa Kokinakisa, koji je tada imao 84 godine. Kao Jehovin svjedok, Kokinakis je od 1938. bio više od 60 puta uhapšen, morao se 18 puta pojaviti pred grčkim sudovima i proveo je više od šest godina u zatvoru. Presude su se najvećim dijelom temeljile na jednom grčkom zakonu iz 1930-ih, koji zabranjuje prozelitizam — zakonu koji je od 1938. do 1992. prouzročio gotovo 20 000 hapšenja Jehovinih svjedoka. Evropski sud je utvrdio da je grčka vlada povrijedila Kokinakisovu vjersku slobodu i dodijelio mu odštetu u iznosu od 14 400 dolara. U svojoj je odluci Sud riješio da su Jehovini svjedoci uistinu “poznata religija”. (Vidi Kulu stražaru od 1. rujna 1993, na stranicama 27-31.)

Meksiko. Dana 16. srpnja 1992. napravljen je veliki korak u obrani slobode vjeroispovijedi u Meksiku. Tog je dana stupio na snagu Zakon o vjerskim zajednicama i javnom bogoštovlju. Ovim zakonom vjerske grupe mogu dobiti zakonski status vjerskih institucija, nakon provedbe potrebne registracije. Prije toga, Jehovini svjedoci su, kao i druge religije u toj zemlji, de facto postojali, ali nisu imali zakonski status. Dana 13. travnja 1993. Svjedoci su podnijeli zahtjev za registraciju. Na njihovu radost, 7. svibnja 1993. postali su zakonski registrirani kao La Torre del Vigía, A. R., i kao Los Testigos de Jehová en México, A. R., a i jedno i drugo je vjerska zajednica. (Vidi Probudite se! od 22. srpnja 1994. na stranicama 12-14.)

Brazil. U studenome 1990. brazilski je Državni zavod za socijalnu skrb (INSS) obavijestio tamošnju podružnicu Društva Watch Tower da se volontere koji služe u Betelu (naziv za objekte podružnica Jehovinih svjedoka) neće više smatrati osobama u religijskoj službi i da će stoga potpasti pod brazilske zakone o radu. Svjedoci su na tu odluku uložili žalbu. Dana 7. lipnja 1996. Pravosudni savjet javnog tužilaštva u Braziliji objavio je odluku kojom je potvrdio status slugu u Betelu kao pripadnika legitimnog vjerskog reda, a ne kao namještenika na svjetovnom poslu.

Japan. Dana 8. ožujka 1996. Vrhovni sud Japana donio je odluku u vezi s obrazovanjem i slobodom religije — na korist svih u Japanu. Sud je jednoglasno donio odluku da je Gradski industrijsko-tehnički koledž u Kobeu povrijedio zakon time što je izbacio Kunihito Kobayashia jer je odbio sudjelovati u vježbama borilačkih vještina. Ovom je presudom Vrhovni sud prvi put donio odluku na temelju slobode vjeroispovijedi koja je zajamčena japanskim Ustavom. Slijedeći svoju biblijski školovanu savjest, ovaj je mladi Svjedok smatrao da ove vježbe nisu u skladu s biblijskim načelima, kao što je ono zapisano u Izaiji 2:4, gdje piše: “Raskovati [će] mačeve svoje na raonike, i koplja svoja na srpove, ne će dizati mača narod na narod, niti će se više učiti boju.” Ova sudska odluka postavila je presedan za buduće slučajeve. (Vidi Kulu stražaru od 1. studenoga 1996. na stranicama 19-21.)

Dana 9. veljače 1998. Viši sud u Tokyu donio je još jednu značajnu odluku, potvrđujući pravo Svjedokinje imenom Misae Takeda da odbije način liječenja koji nije u skladu s biblijskom zapovijedi da se ‘uzdržava od krvi’ (Djela apostolska 15:28, 29, St). Za ovaj slučaj bila je uložena žalba Vrhovnom sudu i ostaje da se vidi hoće li biti potvrđena odluka Višeg suda.

Filipini. U odluci koja je donesena 1. ožujka 1993. Vrhovni sud Filipina jednoglasno je odlučio u korist Jehovinih svjedoka u jednom slučaju koji se odnosio na mlade Svjedoke, koji su izbačeni iz škole zato što su s poštovanjem odbili pozdraviti zastavu.

Svaka je pozitivna sudska odluka poput dodanog kamena ili cigle, koji jačaju zakonski zid koji štiti prava ne samo Jehovinih svjedoka nego i svih ljudi.

Zaštita zida

Jehovini svjedoci zakonski su registrirani u 153 zemlje i, kao i ostale priznate religije, uživaju mnoge slobode koje im zakonski pripadaju. Nakon progonstava i zabrana koji su desetljećima trajali u Istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu, Jehovini svjedoci sada su zakonski priznati u zemljama kao što su Albanija, Bjelorusija, Češka Republika, Gruzija, Kazahstan, Kirgistan, Mađarska, Rumunjska i Slovačka. Međutim, danas se u određenim zemljama, uključujući i neke zemlje zapadne Evrope koje imaju već dugo uspostavljene pravne sustave, prava Jehovinih svjedoka ozbiljno osporavaju ili uskraćuju. Protivnici aktivno pokušavaju protiv Svjedoka ‘stvarati nevolje pod izlikom zakona’ (Psalam 94:20, St). Kako Svjedoci reagiraju?c

Jehovini svjedoci svagdje žele surađivati s vlastima, ali žele imati i zakonsku slobodu da bi vršili svoje obožavanje. Oni su čvrsto uvjereni da nijedan zakon ili sudska odluka koji bi im zabranjivali da budu poslušni Božjim zapovijedima — uključujući i zapovijed da propovijedaju dobru vijest — nisu važeći (Marko 13:10). Ukoliko se sporazumi ne mogu postići na miroljubiv način, Jehovini svjedoci će poduzeti napad na polju zakona, provodeći sve potrebne prizivne mjere da bi dobili zakonsku zaštitu prava da vrše svoje obožavanje koje im je od Boga dano. Jehovini svjedoci imaju potpuno pouzdanje u Božje obećanje: “Nikako oružje načinjeno protiv tebe ne će biti srećno” (Izaija 54:17).

[Bilješke]

[Okvir na stranici 21]

Obrana prava Jehovinih svjedoka

Progonstvo Jehovinih svjedoka dovelo je do toga da ih se silom dovodilo pred suce i vladine službenike diljem svijeta (Luka 21:12, 13). Jehovini svjedoci marljivo su radili na tome da zaštite svoja zakonska prava. Dobivene sudske parnice u mnogim zemljama pomažu da se štiti zakonska sloboda koju imaju Jehovini svjedoci, uključujući i njihova prava da:

◻ propovijedaju od kuće do kuće oslobođeni ograničenja koja su nametnuta trgovcima (Murdock v. Commonwealth of Pennsylvania, Vrhovni sud Sjedinjenih Država, 1943; Kokkinakis v. Greece, Evropski sud za ljudska prava [ECHR], 1993).

◻ se slobodno okupljaju radi bogoslužja (Manoussakis and Others v. Greece, ECHR, 1996).

◻ odlučuju na koji način mogu prema svojoj savjesti pokazati poštovanje prema državnoj zastavi ili grbu (West Virginia State Board of Education v. Barnette, Vrhovni sud Sjedinjenih Država, 1943; Vrhovni sud Filipina, 1993; Vrhovni sud Indije, 1986).

◻ odbiju vojnu službu, koja povređuje njihovu kršćansku savjest (Georgiadis v. Greece, ECHR, 1997).

◻ izaberu načine liječenja i lijekove koji neće povrijediti njihovu savjest (Malette v. Shulman, Ontario, Kanada, Apelacioni sud, 1990; Watch Tower v. E.L.A., Viši sud, San Juan, Portoriko, 1995; Fosmire v. Nicolean, New York, SAD, Apelacioni sud, 1990).

◻ odgajaju svoju djecu prema svojim na Bibliji utemeljenim vjerovanjima, čak i onda kad se valjanost tih vjerovanja dovodi u pitanje u sporovima oko povjeravanja djece na čuvanje i odgoj (St-Laurent v. Soucy, Vrhovni sud Kanade, 1997; Hoffmann v. Austria, ECHR, 1993).

◻ imaju i koriste pravna zastupstva koja su oslobođena plaćanja poreza isto kao i zastupstva koja koriste ostale priznate religije (People v. Haring, New York, Sjedinjene Države, Apelacioni sud, 1960).

◻ se za one koji su postavljeni u neki vid specijalne punovremene službe primjenjuju iste porezne olakšice kakve imaju i osobe u punovremenoj vjerskoj službi u drugim religijama (brazilski Državni zavod za socijalnu skrb, Brazilija, 1996).

[Slika na stranici 20]

Minos Kokinakis sa svojom suprugom

[Slika na stranici 20]

Kunihito Kobayashi

[Zahvala na stranici 19]

The Complete Encyclopedia of Illustration/J. G. Heck