Stajati na pragu veće aktivnosti
“NIJE vladao natjecateljski duh. Svatko je želio da i svi drugi uspiju”, rekli su Richard i Lusia, opisujući ostale studente 105. razreda Biblijske škole Gilead Društva Watchtower. “Svi smo vrlo različiti, no svaki nam je student drag.” S tim se složio Lowell, jedan od polaznika, dodajući: “Osjećali smo se privučenima jedni drugima zbog svojih razlika.”
Razred koji je diplomirao 12. rujna 1998. bio je uistinu raznolik. Neki od studenata bili su pioniri u područjima gdje postoji velika potreba za objaviteljima Kraljevstva; drugi su vjerno služili bliže svom domu. Nekolicina je, poput Matsa i Rose-Marie, morala dugo i marljivo raditi da bi usavršili svoj engleski prije početka škole. Mnogi od studenata razmišljali su o misionarskoj službi još od malih nogu. Jedan je bračni par molbu slao 12 puta; kako li su bili sretni kad su primili poziv za 105. razred!
Dvadeset tjedana intenzivnog poučavanja prošlo je za tren oka. Prije nego što su toga uopće postali svjesni, studenti su predali svoj zadnji pismeni zadatak, iznijeli svoj zadnji usmeni izvještaj i došao je dan promocije.
Predsjedavajući programa, Albert Schroeder, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, podsjetio je razred da ‘stoji na pragu veće aktivnosti s obzirom na biblijsko obrazovanje’, slijedeći primjer više od 7 000 drugih koji su prije njih bili u Gileadu. Spomenuo je da su studenti tokom ljeta imali jedinstvenu priliku družiti se s dugogodišnjim misionarima koji su posjetili svjetsku centralu u sklopu međunarodnih kongresa.
Brat Schroeder je nakon toga najavio Maxa Larsona iz Poslovodnog odbora Betela. On je obradio temu “Obrazovanje koje vodi do vječnog života”. Brat Larson je citirao Priče Salamunove 1:5, koje kažu: “Mudar će slušati i više će znati, i razuman će steći mudrost [“vješto vodstvo”, NW].” Biti djelotvoran misionar zahtijeva vještinu. Vješt čovjek ima pristup kraljevima (Priče Salamunove 22:29, NW). Nakon petomjesečne pouke, studenti su bili dobro opremljeni da predstavljaju najveće Kraljeve, Jehovu Boga i Krista Isusa.
Sljedeći govornik bio je David Olson iz Službenog odjela koji je govorio na temu “Doprinesite radovanju Jehovinog srca”. Upitao je: “Što nesavršeni ljudi mogu činiti da bi obradovali Božje srce?” Kako glasi odgovor? Mogu mu služiti vjerno, lojalno i radosno. Jehova želi da njegov narod uživa dok mu služi. Kad Božju volju vršimo s radošću, radujemo njegovo srce (Priče Salamunove 27:11). Brat Olson je pročitao pismo jednog bračnog para misionara koji su diplomirali u 104. razredu Gileada. Uživaju li na svom novom dodijeljenom području? “Imamo oko 140 objavitelja”, napisali su o svojoj skupštini, “s prosjekom od 250 do 300 prisutnih na sastancima. Služba propovijedanja najbolji je dio. Svatko od nas ima četiri studija, a neke od zainteresiranih osoba već dolaze na sastanke.”
Lyman Swingle, iz Vodećeg tijela, održao je govor na temu “Vrijeme da zastanete i prebrojite svoje blagoslove”. Poučavanje u Gileadu urodilo je mnogim blagoslovima. Studentima se pomoglo da povećaju svoju spoznaju, da još više cijene Jehovinu organizaciju i da razvijaju važna svojstva, kao što je poniznost. “Doći ovdje i provoditi vrijeme slušajući pouke uči nas poniznosti”, rekao je brat Swingle te je dodao: “Odavde izlazite još bolje opremljeni za veličanje Jehove.”
“Kakve li velike radosti — čemu onda zabrinutost?” bio je naslov govora Daniela Sydlika, još jednog člana Vodećeg tijela. Poticao je polaznike da, kad naiđu problemi, traže vodstvo u Pismima. Koristeći izabrane retke iz 6. poglavlja Mateja, brat Sydlik je prikazao kako se to može činiti. Ako nemamo vjere, možemo postati zabrinuti za svakodnevne stvari, kao što su hrana i odjeća. Međutim, Jehova zna što nam je potrebno (Matej 6:25, 30). Zabrinutost će samo otežati brige koje donosi svaki dan (Matej 6:34). S druge strane, potrebno je načiniti neke razumne planove. (Usporedi Luku 14:28.) “Isus ne zabranjuje mudro promišljanje o budućnosti, već nemudru zabrinutost za nju”, objasnio je brat Sydlik. “Akcija je jedan od najboljih lijekova za tjeskobu. Kad postanemo tjeskobno zabrinuti, dobro je početi govoriti o istini.”
Oproštajni savjeti instruktorâ
Uslijedili su govori trojice članova nastavničkog osoblja Gileada. Prvi je govorio Karl Adams na temu “Što ćeš vratiti Jehovi? ” Njegov se govor temeljio na 116. Psalmu, koji je Isus možda pjevao noć prije svoje smrti (Matej 26:30, NW, fusnota). Na što je Isus mislio dok je pjevao ove riječi: “Šta ću vratiti Gospodinu za sva dobra što mi je učinio”? (Psalam 116:12). Možda je razmišljao o savršenom tijelu koje je Jehova pripremio za njega (Jevrejima 10:5). Sljedećeg je dana to tijelo trebao prinijeti kao žrtvu, dokazujući dubinu svoje ljubavi. Studenti 105. razreda iskusili su Jehovinu dobrotu u proteklih pet mjeseci. Sada svoju ljubav prema Bogu trebaju dokazati naporno radeći na svojim misionarskim zadacima.
Mark Noumair, drugi instruktor Gileada, savjetovao je studente u skladu sa svojim govorom “Nastavite činiti ono što je ispravno”. Nakon što je bio prodan kao rob u Egipat, Josip je 13 godina trpio nepravedno postupanje. Je li dopustio greškama drugih da ga duhovno onesposobe? Nije, nastavio je činiti ono što je ispravno. Josip je zatim, u od Boga određeno vrijeme, bio spašen iz svojih kušnji. Iznenada je sa zatvorskog života prešao na dvorski život (1. Mojsijeva, poglavlja 37-50). Instruktor je upitao studente: “Hoćete li odustati ako misionarski zadatak ne ispuni vaša očekivanja? Hoćete li se prepustiti očaju? Ili ćete, kao i Josip, ustrajati?”
Na koncu je tajnik Škole Gilead, Wallace Liverance, vodio živu diskusiju s članovima razreda na temu “Oglašuj Kralja i Kraljevstvo”. Neki od studenata ispričali su iskustva koja su doživjeli dok su propovijedali od kuće do kuće, od trgovine do trgovine i na ulicama. Drugi su govorili o tome kako su svjedočili ljudima koji govore nekim stranim jezikom. Drugi su pak pokazali kako propovijedati ljudima različitog religioznog porijekla. Svi su diplomci jedva čekali da imaju puni udio u službi na misionarskom području.
Sretni dugogodišnji misionari
Sljedeći dio, s naslovom “Radosni rezultati koji proizlaze iz misionarske službe”, iznio je Robert Wallen i sastojao se od intervjua s četvoricom braće iz osoblja centrale koji su nedavno uživali u izgrađujućem druženju s iskusnim misionarima. Ti su misionari spremno priznali da im nije bilo lako naučiti novi jezik, prilagoditi se drugoj kulturi ili naviknuti se na drugačiju klimu. A bilo je tu i nostalgije s kojom su se morali boriti. Ponekad bi iskrsnuli zdravstveni problemi. No misionari su u svemu tome zadržali pozitivan stav, a njihova je ustrajnost bila blagoslovljena. Neki su mnogima pomogli da upoznaju Jehovu. Drugi su na različite načine doprinijeli ukupnom porastu djela Kraljevstva u svojim zemljama.
Posljednji govornik bio je Carey Barber, član Vodećeg tijela. On je razmatrao istaknute točke kongresnog programa “Božanski životni put”. “Kako je kongresni program utjecao na vaš odnos s Jehovom?” upitao je prisutne. Govornik je usporedio blagoslove koji su bili rezultat slijeđenja božanskog puta i katastrofalni kraj onih koji slijede put svijeta. Osvrćući se na Mojsijev prijestup kod Meribe, upozorio je: “Iako neka osoba godinama vjerno služi, Jehova neće previdjeti čak ni najmanje kršenje Njegovih pravednih zakona” (4. Mojsijeva 20:2-13). Neka bi se svi Božji sluge, gdje god da se nalaze, čvrsto držali svojih dragocjenih prednosti službe!
Došlo je vrijeme da studenti prime svoje diplome. Nakon toga je predstavnik razreda pročitao pismo zahvale za pouku koju su studenti dobili. Program promocije završio je nakon zaključne pjesme i iskrene molitve. No za 105. razred to je bio tek početak, jer su novi misionari ‘stajali na pragu veće aktivnosti’.
[Okvir na stranici 23]
Statistički podaci o razredu
Broj zastupljenih zemalja: 9
Broj dodijeljenih zemalja: 17
Broj polaznika: 48
Broj bračnih parova: 24
Prosječna dob: 33
Prosjek godina u istini: 16
Prosjek godina u punovremenoj službi: 12
[Okvir na stranici 24]
Odlučili su se za punovremenu službu
“Kad sam bio mlađi, nisam planirao biti pionir”, kaže Ben, diplomac 105. razreda. “Mislio sam da samo oni s posebnim sposobnostima i idealnim okolnostima mogu biti pioniri”, dodaje on. “No naučio sam voljeti službu propovijedanja. Onda mi je jednog dana sinula ideja da biti pionir jednostavno znači imati veći udio u službi. Tada sam shvatio da mogu postati pionir.”
“U našem se domu uvijek visoko cijenilo punovremene sluge”, priča Lusia. Prisjeća se vala uzbuđenja koji je zapljuskivao njenu skupštinu svaki put kada bi misionari došli u posjet. “Kako sam rasla”, kaže ona, “bilo je sasvim normalno da punovremena služba postane dio mojih planova.”
Theodisova je majka umrla kad je imao 15 godina. “U to je vrijeme skupština stvarno bila uz mene”, kaže on, “zato sam se i upitao: ‘Što mogu učiniti da pokažem svoju zahvalnost? ’ ” To ga je potaklo da stupi u punovremenu, a sada i u misionarsku službu.
[Slika na stranici 25]
105. razred diplomaca Biblijske škole Gilead Društva Watchtower
U donjem popisu redovi su nabrojeni od naprijed prema natrag, a imena su za svaki red navedena slijeva nadesno.
(1) Sampson, M.; Brown, I.; Heggli, G.; Abuyen, E.; Desbois, M.; Pourthié, P. (2) Kassam, G.; Lindberg, R.; Dapuzzo, A.; Taylor, C.; LeFevre, K.; Walker, S. (3) Baker, L.; Pellas, M.; Woggon, E.; Böhne, C.; Asplund, J.; Haile, J. (4) Pourthié, T.; Whittaker, J.; Palmer, L.; Norton, S.; Gering, M.; Haile, W. (5) Walker, J.; Böhne, A.; Groenveld, C.; Washington, M.; Whittaker, D.; Abuyen, J. (6) Gering, W.; Washington, K.; Pellas, M.; Desbois, R.; Heggli, T.; Asplund, Å. (7) Woggon, B.; LeFevre, R.; Taylor, L.; Brown, T.; Groenveld, R.; Palmer, R. (8) Norton, P.; Sampson, T.; Baker, C.; Lindberg, M.; Kassam, M.; Dapuzzo, M.