Vršili su Jehovinu volju

Čin opraštanja otvara put za spasenje

DESETORICA Jakovljevih sinova koji su stajali pred prvim ministrom Egipta skrivali su među sobom jednu strašnu tajnu. Mnogo godina prije toga prodali su svog polubrata Josipa u ropstvo, smislivši plan da svome ocu kažu da ga je ubila divlja zvijer (1. Mojsijeva 37:18-35).

Sada, nekih 20 godina kasnije, teška glad natjerala je ovu desetoricu da dođu u Egipat kako bi kupili žito. Ali stvari nisu tekle glatko. Prvi ministar, koji je također bio i upravitelj nad raspodjelom hrane, optužio ih je da su uhode. Jednoga od njih je zatvorio i zahtijevao je da se ostali vrate kući i dovedu svog najmlađeg brata, Benjamina. Kad su to učinili, ministar je proveo svoj plan kako bi uhapsio Benjamina (1. Mojsijeva 42:1–44:12).

Juda, jedan od Jakovljevih sinova, protestirao je. ‘Ako se vratimo kući bez Benjamina’, rekao je, ‘naš će otac umrijeti.’ Tada se dogodilo nešto što niti Juda, a niti ijedan od njegovih suputnika, nije očekivao. Nakon što je naredio da svi osim Jakovljevih sinova napuste sobu, prvi je ministar glasno zaplakao. Zatim je sabravši se izjavio: “Ja sam Josip” (1. Mojsijeva 44:18–45:3).

Milost i oslobođenje

“Je li mi otac još u životu?” upitao je Josip svoju polubraću. Nije bilo odgovora. Uistinu, Josipova su polubraća ostala bez riječi. Da li bi trebala biti uzbuđena ili uplašena? Uostalom, kad su bila 20 godina mlađa, ovog su čovjeka prodala u ropstvo. Josip je imao vlast da ih zatvori, pošalje kući bez hrane ili — nisu se usudili niti pomisliti na to — da ih pogubi! Josipova polubraća s razlogom “ne mogahu odgovoriti, jer se prepadoše od njega” (1. Mojsijeva 45:3).

Josip ih je brzo umirio. “Pristupite bliže k meni”, rekao je. Poslušali su. Zatim je rekao: “Ja sam Josip brat vaš, kojega prodadoste u Egipat. A sada nemojte žaliti niti se kajati što me prodadoste ovamo, jer Bog mene posla pred vama radi života vašega” (1. Mojsijeva 45:4, 5).

Josipovo milosrđe nije bilo bez osnove. On je već primijetio dokaze njihovog pokajanja. Naprimjer, kad je Josip optužio svoju polubraću da su uhode, načuo je kako međusobno govore: “Doista se ogriješismo o brata svojega; (...) za to dodje na nas ova muka” (1. Mojsijeva 42:21). Isto tako, Juda se ponudio da on bude rob umjesto Benjamina, kako bi se mladi čovjek mogao vratiti svom ocu (1. Mojsijeva 44:33, 34).

Zato je Josip imao dobrih razloga za pokazivanje milosrđa. Ustvari, shvatio je da ako tako postupi, može spasiti čitavu svoju obitelj. Stoga je Josip rekao svojoj polubraći da se vrate svom ocu Jakovu i da mu kažu: “Ovako veli sin tvoj Josip: Bog me je postavio gospodarem svemu Egiptu, hodi k meni, nemoj oklijevati. Sjedjećeš u zemlji Gesenskoj i bićeš blizu mene, ti i sinovi tvoji i sinovi sinova tvojih, i ovce tvoje i goveda tvoja i što je god tvoje. I ja ću te hraniti ondje” (1. Mojsijeva 45:9-11).

Veći Josip

Isus Krist može se nazvati Većim Josipom, zato što postoje očite sličnosti između ova dva čovjeka. Poput Josipa, i Isusa su zlostavljala njegova braća, Abrahamovi potomci. (Usporedi Djela apostolska 2:14, 29, 37.) Ipak, kod obojice je došlo do neobičnog obrata događaja. S vremenom se Josipov status roba promijenio u status prvog ministra, podređenog jedino faraonu. Slično tome, Jehova je podigao Isusa iz mrtvih i uzvisio ga na uzvišeni položaj ‘Božje desnice’ (Djela apostolska 2:33; Filipljanima 2:9-11).

Kao prvi ministar, Josip je mogao dijeliti hranu svima koji su došli u Egipat da kupe žito. U današnje je vrijeme Veći Josip na Zemlji postavio razred vjernog i razboritog roba preko kojeg dijeli duhovnu hranu “u pravo vrijeme” (Matej 24:45-47, NW; Luka 12:42-44). Uistinu, oni koji dolaze k Isusu “više ne će ogladnjeti ni ožednjeti. (...) Jer jagnje, koje je nasred prijestola, pašće ih, i uputiće ih na izvore žive vode” (Otkrivenje 7:16, 17).

Pouka za nas

Josip predstavlja istaknuti primjer milosrđa. Stroga bi pravda zahtijevala da kazni one koji su ga prodali u ropstvo. Suprotno tome, osjećajnost bi ga mogla navesti da jednostavno prijeđe preko njihovog grijeha. Josip nije učinio niti jedno niti drugo. Umjesto toga, on je ispitao jesu li se njegova polubraća pokajala. Zatim im je, kad je vidio da je njihova tuga iskrena, oprostio.

Mi možemo oponašati Josipa. Kad netko tko je protiv nas zgriješio pokaže iskrene promjene u srcu, trebali bismo mu oprostiti. Naravno, nikada ne bismo smjeli dozvoliti da nas osjećaji zaslijepe i da zbog toga previdimo težak grijeh. S druge strane, ne bismo smjeli dopustiti osjećajima ljutnje da nas zaslijepe i da zbog toga ne vidimo djela iskrenog pokajanja. Zato nastavimo ‘snositi jedan drugoga i opraštati jedan drugome’ (Kološanima 3:13). Čineći to, mi ćemo oponašati našeg Boga Jehovu, koji je “spreman oprostiti” (Psalam 86:5, NW; Mihej 7:18, 19).