Sretni smo što nam Jehova pokazuje svoj put
“Put je Božji vjeran [“savršen”, “NW”], riječ Gospodinova čista” (2. SAMUELOVA 22:31).
1, 2. (a) Što je jedna od osnovnih potreba koje svi ljudi imaju? (b) Čiji bismo primjer trebali oponašati?
JEDNA od osnovnih potreba koje svi ljudi imaju jest potreba za vodstvom. Da, potrebna nam je pomoć dok se probijamo kroz život. Istina, Jehova nam je dao izvjesnu mjeru inteligencije i savjest da bismo mogli razlučiti ispravno od neispravnog. No da bi nam savjest mogla biti pouzdan vodič, treba je školovati (Jevrejima 5:14). Isto tako, našem su umu potrebne točne informacije — a treba ga i školovati da bi mogao ispravno procijeniti te informacije — ako želimo donositi dobre odluke (Priče Salamunove 2:1-5). No budući da je život toliko neizvjestan, čak se i uza sve to može dogoditi da naše odluke ne postignu željeni cilj (Propovjednik 9:11). Mi sami od sebe ne možemo pouzdano znati što će donijeti budućnost.
2 Iz tih i još mnogih drugih razloga, prorok Jeremija je napisao: “Znam, Gospodine, da put čovječji nije u njegovoj vlasti niti je čovjeku koji hodi u vlasti da upravlja koracima svojim” (Jeremija 10:23). Isus Krist, najveći čovjek koji je ikada živio, prihvaćao je vodstvo. On je rekao: “Sin ne može ništa činiti sam od sebe nego što vidi da otac čini; jer što on čini ono i sin čini onako” (Ivan 5:19). Koliko li je stoga mudro oponašati Isusa i obratiti se Jehovi da nam pomogne usmjeravati naše korake! Kralj David je pjevao: “Put je Božji vjeran [“savršen”, NW], riječ Gospodinova čista. On je štit svjema koji se uzdaju u nj” (2. Samuelova 22:31). Ukoliko nastojimo hoditi Jehovinim putem, a ne voditi se vlastitom mudrošću, imat ćemo savršeno vodstvo. Odbacivanje Božjeg puta vodi u propast.
Jehova pokazuje put
3. Kako je Jehova vodio Adama i Evu, i kakve im je izglede nudio?
3 Razmisli o primjeru Adama i Eve. Premda su bili bezgrešni, ipak su im trebala uputstva. Jehova nije prepustio Adamu da sam isplanira sve što će raditi u prekrasnom edenskom vrtu. Umjesto toga, Bog mu je rekao što će raditi. Adam je najprije morao davati imena životinjama. Zatim je Jehova Adamu i Evi dao dugoročne ciljeve. Trebali su podložiti Zemlju, napuniti je svojim potomcima i voditi brigu o životinjama na Zemlji (1. Mojsijeva 1:28). Bio je to ogroman zadatak, no konačni rezultat bio bi globalni raj pun savršenih ljudi koji bi živjeli u miru sa životinjskim stvorenjima. Kakvog li prekrasnog izgleda! Osim toga, dok su Adam i Eva vjerno hodili Jehovinim putem, mogli su komunicirati s njim. (Usporedi 1. Mojsijevu 3:8.) Nije li to izuzetna čast — imati stalan, osobni odnos sa Stvoriteljem?
4. Kako su Adam i Eva pokazali da nemaju ni pouzdanja ni lojalnosti, i kakav im je katastrofalan ishod to donijelo?
4 Jehova je prvom ljudskom paru zabranio da jede s drveta spoznaje dobra i zla koje se nalazilo u Edenu i time su dobili neposrednu priliku da iskažu svoju poslušnost — svoju želju da hode Jehovinim putem (1. Mojsijeva 2:17). No, ta je poslušnost ubrzo bila stavljena na ispit. Kada je došao Sotona sa svojim zavodljivim riječima, Adam i Eva su trebali, da bi ostali poslušni, pokazati lojalnost Jehovi i imati pouzdanja u Njegova obećanja. Nažalost, nisu imali ni pouzdanja ni lojalnosti. Kada je Sotona Evi ponudio neovisnost i krivo optužio Jehovu za laž, ona se dala prevariti i nije poslušala Boga. Adam se poveo za njenim primjerom i počinio grijeh (1. Mojsijeva 3:1-6; 1. Timoteju 2:14). Time su strahovito mnogo izgubili. Da su hodili Jehovinim putem, bili bi sve radosniji, postepeno izvršavajući njegovu volju. No umjesto toga, život im je sve do smrti bio ispunjen razočaranjem i boli (1. Mojsijeva 3:16-19; 5:1-5).
5. Što je Jehovin dugoročni naum, i kako on pomaže vjernim ljudima da dožive ispunjenje tog nauma?
5 Unatoč tome, Jehova nije promijenio svoj naum da Zemlja jednog dana bude rajski dom za savršene, bezgrešne ljude (Psalam 37:11, 29). Pored toga, on uvijek pruža savršeno vodstvo onima koji hode njegovim putem i gaje nadu da će doživjeti ispunjenje tog obećanja. Jehovin glas je iza onih koji imaju uši da čuju i govori: “To je put, idite njim” (Izaija 30:21).
Neki su hodili Jehovinim putem
6. Koja su dva čovjeka iz rane prošlosti hodila Jehovinim putem, i s kakvim ishodom?
6 Prema izvještaju iz Biblije, samo je manjina potomaka Adama i Eve hodila Jehovinim putem. Prvi od njih bio je Abel. Iako ga je zadesila prerana smrt, umro je stekavši Jehovinu naklonost i stoga ima siguran izgled da će sudjelovati u ‘uskrsenju pravednikâ’ kad dođe vrijeme koje je Bog odredio za to (Djela apostolska 24:15). On će doživjeti konačno ispunjenje Jehovinog velikog nauma sa Zemljom i čovječanstvom (Jevrejima 11:4). Još jedan čovjek koji je hodio Jehovinim putem bio je Enoh, a njegovo je proročanstvo o konačnom završetku ovog sustava stvari sačuvano u knjizi Jude (Juda 14, 15). Niti Enoh nije proživio onoliko dugo koliko je mogao (1. Mojsijeva 5:21-24). No, ‘dobio je svjedočanstvo da je ugodio Bogu’ (Jevrejima 11:5). Kada je umro, i on je, poput Abela, imao siguran izgled u uskrsnuće te će se naći među onima koji će doživjeti ispunjenje Jehovinih nauma.
7. Kako su Noa i njegova obitelj pokazali lojalnost Jehovi i uzdali se u njega?
7 Kako je pretpotopni svijet sve dublje tonuo u bezbožnost, poslušnost Jehovi sve je više predstavljala ispit lojalnosti. Kada se približio kraj tog svijeta, samo je jedna malena grupa ljudi hodila Jehovinim putem. Noa i njegova obitelj slušali su Boga i uzdali se u ono što je rekao. Vjerno su izvršili zadatke koje su dobili i nisu se dali uplesti u zle postupke ondašnjeg svijeta (1. Mojsijeva 6:5-7, 13-16; Jevrejima 11:7; 2. Petrova 2:5). Možemo biti zahvalni za njihovu lojalnost, pouzdanje i poslušnost. Zahvaljujući tome preživjeli su potop i postali naši preci (1. Mojsijeva 6:22; 1. Petrova 3:20).
8. Što su pripadnici nacije Izraela trebali činiti da bi hodili Božjim putem?
8 Nakon nekog vremena Jehova je sklopio savez s potomcima vjernog Jakova i oni su postali njegova posebna nacija (2. Mojsijeva 19:5, 6). Jehova je svom savezničkom narodu davao smjernice putem pisanog Zakona, svećenstva i stalnog proročanskog vodstva. Ali o Izraelcima je ovisilo hoće li slijediti te smjernice. Jehova je nadahnuo svog proroka da Izraelcima kaže sljedeće riječi: “Gle, iznosim danas pred vas blagoslov i prokletstvo: blagoslov, ako uzaslušate zapovijesti Gospodina Boga svojega, koje vam ja danas zapovijedam; a prokletstvo, ako ne uzaslušate zapovijesti Gospodina Boga svojega nego sidjete s puta, koji vam ja danas zapovijedam, te podjete za drugijem bogovima, kojih ne poznajete” (5. Mojsijeva 11:26-28).
Zašto su neki napustili Jehovin put
9, 10. Zbog kakvih su se okolnosti Izraelci trebali uzdati u Jehovu i razvijati lojalnost prema njemu?
9 Jednako kao Adam i Eva, Izraelci su se morali uzdati u Jehovu i biti mu lojalni da bi ostali poslušni. Izrael je bio malena nacija okružena neprijateljski raspoloženim susjedima. Na jugozapadu su bili Egipat i Etiopija. Na sjeveroistoku Sirija i Asirija. U neposrednoj blizini nalazili su se Filisteja, Amon, Moab i Edom. Svi su se oni u nekom periodu pokazali kao neprijatelji Izraela. Štoviše, svi su oni bili pripadnici krivih religija koje je karakteriziralo obožavanje idolskih bogova, astrologija, a u nekim slučajevima i odvratni seksualni obredi te okrutno žrtvovanje djece. Narodi koji su okruživali Izraelce obraćali su se svojim bogovima da im podare velike obitelji, plodne žetve i pobjedu u borbi.
10 Samo je Izrael obožavao jednog Boga, Jehovu. On im je obećao da će ih blagosloviti velikim obiteljima i bogatim žetvama te da će ih zaštititi od neprijatelja ukoliko se budu držali njegovih zakona (5. Mojsijeva 28:1-14). Nažalost, mnogi su Izraelci u tome zatajili. A od onih koji su hodili Jehovinim putem mnogi su stradavali zbog svoje lojalnosti. Neke su njihovi sunarodnjaci Izraelci čak mučili, izrugivali, bičevali, zatvarali, kamenovali i ubili (Djela apostolska 7:51, 52; Jevrejima 11:35-38). Kakav li je to ispit morao biti za ove vjerne ljude! Ali zašto se toliko mnogo njih udaljilo od Jehovinog puta? Dva primjera iz izraelske povijesti pomažu nam uvidjeti njihov pogrešan način razmišljanja.
Ahazov loš primjer
11, 12. (a) Što Ahaz nije htio učiniti kad mu je prijetila opasnost od Sirije? (b) Na koje je dvije strane Ahaz tražio zaštitu?
11 Ahaz je u osmom stoljeću pr. n. e. bio vladar južnog kraljevstva Jude. Njegova vladavina nije bila razdoblje mira. Jednom su se prilikom Sirija i sjeverno kraljevstvo Izrael udružili u ratu protiv njega i zbog toga je ‘uzdrhtalo srce Ahazovo i srce svega naroda’ (Izaija 7:1, 2, St). Međutim, kada mu je Jehova ponudio pomoć i pozvao Ahaza da ga stavi na ispit, on je to glatko odbio! (Izaija 7:10-12). Zbog toga je Juda izgubila rat i pretrpjela velike gubitke (2. Dnevnika 28:1-8).
12 Premda je Ahaz odbio staviti Jehovu na ispit, nije mu bilo ispod časti tražiti pomoć od asirskog kralja. No okolni su narodi i dalje Judi zadavali nevolje. Kada se i Asirija okrenula protiv Ahaza i ‘ojadila ga’, kralj “prinošaše žrtve bogovima Damaštanskim, koji ga razbiše, i govoraše: kad bogovi careva Sirskih njima pomažu, prinosiću njima žrtve da bi mi pomagali” (2. Dnevnika 28:20, 23).
13. Što je Ahaz pokazao time što se obratio sirijskim bogovima?
13 Jehova je kasnije rekao Izraelu: “Ja sam Gospodin Bog tvoj koji te učim da bi napredovao, vodim te putem kojim treba da ideš. O, da si pazio na zapovijesti moje! mir bi tvoj bio kao rijeka, i pravda tvoja kao valovi morski” (Izaija 48:17, 18). Obraćajući se sirijskim bogovima, Ahaz je pokazao koliko se udaljio od ‘puta kojim je trebao ići’. Posve ga je zaveo način razmišljanja ljudi iz nacija te se obratio njihovim lažnim izvorima zaštite, a ne Jehovi.
14. Zašto Ahaz nije imao opravdanja za to što se obratio lažnim bogovima?
14 Bogovi nacija, među ostalima i sirijski bogovi, odavno su se već bili pokazali kao bezvrijedni ‘idoli’ (Izaija 2:8). Ranije, za vladavine kralja Davida, jasno se dokazala Jehovina nadmoćnost nad sirijskim bogovima kad su Sirijci postali Davidovi sluge (1. Dnevnika 18:5, 6). Jedino Jehova, “Bog nad bogovima i gospodar nad gospodarima, Bog veliki, silni i strašni”, može pružiti pravu zaštitu (5. Mojsijeva 10:17). Međutim, Ahaz je okrenuo leđa Jehovi i tražio zaštitu od bogova nacija. Posljedice su bile katastrofalne po Judu (2. Dnevnika 28:24, 25).
Židovi u Egiptu s Jeremijom
15. U čemu su griješili Židovi u Egiptu u Jeremijino vrijeme?
15 Budući da je nelojalnost njegovog naroda već prelazila svaku granicu, Jehova je 607. pr. n. e. dozvolio Babiloncima da razore Jeruzalem i njegov hram. Većina pripadnika nacije bila je izgnana u Babilon. No, neki su ostali, a među njima i prorok Jeremija. Kada je namjesnik Godolija bio ubijen, ta je grupa Židova pobjegla u Egipat i Jeremiju povela sa sobom (2. Carevima 25:22-26; Jeremija 43:5-7). Tamo su počeli prinositi žrtve lažnim bogovima. Jeremija je usrdno pokušavao nevjerne Židove odvratiti od toga, no bili su tvrdoglavi. Nisu se htjeli obratiti Jehovi i uporno su ostajali pri tome da će kaditi “carici nebeskoj”. Zašto? Zato što su to činili oni i njihovi očevi ‘po gradovima Judinim i po ulicama jeruzalemskim, kad su bili siti hljeba, kad im je bilo dobro i zla nisu vidjeli’ (Jeremija 44:16, 17). Osim toga, tvrdili su: “Od kad prestasmo kaditi carici nebeskoj i ljevati joj naljeve, ništa nemamo i ginemo od mača i od gladi” (Jeremija 44:18).
16. Zašto su Židovi u Egiptu bili u potpunoj zabludi s obzirom na ono što su tvrdili?
16 Nevjerojatno je kako čovjek pamti samo ono što mu odgovara! A što su pokazivale činjenice? Židovi su prinosili žrtve lažnim bogovima u zemlji koju im je dao Jehova. Ponekad su ih, kao naprimjer u vrijeme Ahaza, zbog tog otpadništva snašle nevolje. No, Jehova je bio “spor na gnjev” prema svom savezničkom narodu (2. Mojsijeva 34:6; Psalam 86:15). Slao je svoje proroke da ih potaknu na pokajanje. Ponekad bi Jehova blagoslovio kralja zbog toga što je bio vjeran, a narod je imao koristi od tog blagoslova premda je većina njih bila nevjerna (2. Dnevnika 20:29-33; 27:1-6). U kakvoj su samo zabludi bili ovi Židovi u Egiptu kad su tvrdili da su za sve blagostanje koje su uživali u svojoj domovini bili zaslužni njihovi lažni bogovi!
17. Zašto je Juda izgubila svoju zemlju i hram?
17 Prije 607. pr. n. e. Jehova je poticao narod u Judi: “Slušajte glas moj i biću vam Bog i vi ćete mi biti narod, i idite svijem putovima koje vam zapovjedih, da bi vam dobro bilo” (Jeremija 7:23). Židovi su izgubili svoj hram i svoju zemlju upravo zato što su odbili hoditi ‘svim putevima koje im je Jehova zapovjedio’. Nemojmo nikada dozvoliti da i mi učinimo tako pogubnu grešku.
Jehova blagoslivlja one koji hode njegovim putem
18. Što moraju činiti oni koji hode Jehovinim putem?
18 I danas, kao i u prošlosti, da bi netko hodio Jehovinim putem, mora biti lojalan — odlučan da služi samo njemu. To zahtijeva pouzdanje — potpunu vjeru u to da su Jehovina obećanja pouzdana i da će se ostvariti. Hoditi Jehovinim putem zahtijeva poslušnost — to znači bez odstupanja slijediti njegove zakone i držati se njegovih visokih mjerila. “Gospodin [je] pravedan, ljubi pravdu” (Psalam 11:7).
19. Koje bogove mnogi u današnje vrijeme obožavaju, i s kakvim posljedicama?
19 Ahaz je od sirijskih bogova tražio zaštitu. Izraelci u Egiptu očekivali su da će im ‘carica nebeska’, božica čije je obožavanje u drevno doba bilo vrlo rašireno na Srednjem istoku, donijeti materijalno blagostanje. U današnje vrijeme mnogi bogovi nisu idoli u doslovnom smislu. Isus je upozorio na opasnost da se služi “bogatstvu” umjesto Jehovi (Matej 6:24, St). Apostol Pavao je govorio o ‘lakomstvu, koje je idolopoklonstvo’ (Kološanima 3:5). Također je govorio o ljudima kojima je “Bog trbuh” (Filipljanima 3:19). Da, novac i materijalne stvari nalaze se među glavnim bogovima koji se danas obožavaju. Ustvari, većina se ljudi — uključujući i mnoge pripadnike različitih religija — ‘uzda u propadljivo bogatstvo’ (1. Timoteju 6:17). Mnogi vrlo naporno rade služeći takvim bogovima, a neki i požanju nagradu za svoj trud — žive u vrhunski uređenim kućama, posjeduju skupe stvari i jedu obilna i birana jela. No, nemaju svi takvo bogatstvo. A čak i oni koji ga imaju na koncu ustanove da im takve stvari same po sebi ne donose pravo zadovoljstvo. Nesigurne su, prolazne i ne zadovoljavaju duhovne potrebe (Matej 5:3).
20. U kom pogledu moramo zadržati uravnoteženost?
20 Istina, u posljednjim danima ovog sustava stvari moramo živjeti praktičnim životom. Potrebno je učiniti razumne korake kako bismo zbrinuli svoju obitelj u materijalnom pogledu. No ako su nam visoki životni standard, težnja za novcem ili slične stvari vredniji od služenja Bogu, onda smo upali u neki oblik idolopoklonstva i više ne hodimo Jehovinim putem (1. Timoteju 6:9, 10). No, što ako se nađemo u zdravstvenim, financijskim ili drugim problemima? Nemojmo biti kao Židovi u Egiptu koji su za svoje probleme okrivljavali služenje Bogu. Umjesto toga, stavimo Jehovu na ispit, za razliku od Ahaza koji to nije htio. Lojalno se obrati Jehovi Bogu za vodstvo. S povjerenjem primjenjuj njegove smjernice i moli se za snagu i mudrost kako bi mogao izaći na kraj sa svakom situacijom u kojoj se nađeš. A zatim s pouzdanjem čekaj Jehovin blagoslov.
21. Koje blagoslove dobivaju oni koji hode Jehovinim putem?
21 Tijekom izraelske povijesti Jehova je bogato blagoslivljao one koji su hodili njegovim putem. Kralj David je pjevao: “Gospodine! vodi me u pravdi svojoj; radi neprijatelja mojih” (Psalam 5:8). Njemu je Jehova dao vojne pobjede nad okolnim nacijama koje su kasnije Ahazu zadavale nevolje. Za Salamunove vladavine Izrael je bio blagoslovljen mirom i blagostanjem za kojima su kasnije čeznuli Židovi u Egiptu. Ahazovom sinu Ezehiji Jehova je čak dao pobjedu nad moćnom Asirijom (Izaija 59:1). Da, Jehovina ruka nije bila prekratka za njegove lojalne koji nisu stajali na “putu grješničkom” nego im je omilio Božji zakon (Psalam 1:1, 2). To je još uvijek tako. No, kako možemo u današnje vrijeme biti sigurni da hodimo Jehovinim putem? To će se razmatrati u sljedećem članku.
Sjećaš li se?
◻ Koja su svojstva od presudne važnosti ukoliko želimo hoditi Jehovinim putem?
◻ Zašto je Ahazov način razmišljanja bio pogrešan?
◻ Što je bilo pogrešno u tvrdnjama Židova u Egiptu?
◻ Kako možemo ojačati svoju odlučnost da hodimo Jehovinim putem?
[Slika na stranici 13]
Ahaz se obratio sirijskim bogovima umjesto Jehovi