Zašto bismo trebali ispuniti svoja obećanja?

“GLASAJTE za onoga tko najmanje obećava; on će vas najmanje razočarati”, rekao je Bernard Baruch, pokojni savjetnik američkog predsjednika. Čini se da se u današnjem svijetu obećanja daju zato da bi se kršila. To mogu biti bračni zavjeti, poslovni dogovori ili obećanja da će se provoditi više vremena s djecom. Posvuda se ignorira misao izražena u jednoj poznatoj izreci koja glasi: “Čovjek vrijedi onoliko koliko drži do svoje riječi.”

Naravno, mnogi ljudi uopće ne namjeravaju ispuniti svoja obećanja. Drugi pak brzopleto obećaju nešto što ne mogu ispuniti ili obećanje prekrše jednostavno zbog toga što se pokaže da im je to najlakše rješenje.

Doduše, u slučaju kad nastupe nepredviđene okolnosti može biti teško ispuniti obećanje. No, može li kršenje obećanja zaista nanijeti veliku štetu? Da li bi svoja obećanja trebao shvaćati ozbiljno? Kratak osvrt na primjer Jehove Boga pomoći će nam da uvidimo zašto bismo trebali ozbiljno razmisliti o tom pitanju.

Jehova ispunjava svoja obećanja

Mi obožavamo Boga čije je osobno ime usko povezano s ispunjenjem njegovih obećanja. U biblijska je vremena ime često govorilo o tome kakva je netko osoba. Tako je i u slučaju imena Jehova, koje znači “on prouzročuje da postaje”. Tako božansko ime sadrži u sebi misao da će Bog ispuniti svoja obećanja i izvršiti svoje naume.

Jehova je u skladu sa svojim imenom ispunio svako obećanje koje je dao drevnoj izraelskoj naciji. Govoreći o tim obećanjima, kralj Salamun je potvrdio: “Blagoslovljen Jahve, koji je narodu svome Izraelu dao mir u svemu kako je obećao; nije propalo nijedno od njegovih lijepih obećanja koja je dao sluzi svome Mojsiju” (1. Carevima 8:56, St).

Jehova je toliko dostojan povjerenja da je apostol Pavao mogao zaključiti: “Kad Bog Abramu obeća, ne imajući ničim većijem da se zakune, zakle se sobom” (Jevrejima 6:13). Da, samo Jehovino ime, kao i on sam, jamči nam da on neće odustati od onog što je obećao, čak ni onda kada bi to od njega zahtijevalo plaćanje visoke cijene (Rimljanima 8:32). Činjenica da Jehova ispunjava svoja obećanja pruža nam nadu koja je sidro naše duše, odnosno života (Jevrejima 6:19, NW).

Jehovina obećanja i naša budućnost

Naša nada, vjera, pa i sam naš život ovise o ispunjenju Jehovinih obećanja. Kakvu nadu mi gajimo? “Čekamo po obećanju [Božjem] novo nebo i novu zemlju, gdje pravda živi” (2. Petrova 3:13). Biblija nam također pruža temelj za vjerovanje da će “biti uskrsenje mrtvima, i pravednicima i grješnicima” (Djela apostolska 24:15). Osim toga, možemo biti sigurni da ne prolazi sve ovim sadašnjim životom. I doista, ono što apostol Ivan naziva ‘obećanjem’, zapravo je “život vječni” (1. Ivanova 2:25). No Jehovina obećanja koja se nalaze u njegovoj Riječi ne odnose se samo na budućnost. Ona već sada daju smisao našem svakodnevnom životu.

Psalmist je pjevao: “Gospodin je blizu svijeh koji ga prizivaju, (...) tužnjavu njihovu čuje” (Psalam 145:18, 19). Bog nam također jamči da “on daje snagu umornome, i nejakome umnožava krjepost” (Izaija 40:29). Kako je samo utješno znati i to da ‘Bog neće pustiti da budemo iskušani više nego što možemo, nego će učiniti iskušenju i kraj’! (1. Korinćanima 10:13). Ako smo osobno doživjeli ispunjenje bilo kojeg od tih obećanja, tada znamo da u Jehovu možemo imati apsolutno povjerenje. Kako bismo onda mi, uzimajući u obzir koristi koje izvlačimo iz mnogih obećanja koja Bog daje i ispunjava, trebali gledati na obećanja koja dajemo njemu?

Ispuniti obećanja dana Bogu

Naše predanje Bogu nesumnjivo je najvažnije obećanje koje možemo dati. Tim korakom pokazujemo da Jehovi želimo služiti zauvijek. Iako Božje zapovijedi nisu teške, možda nam nije uvijek lako vršiti njegovu volju, budući da živimo u ovom zlom sustavu stvari (2. Timoteju 3:12; 1. Ivanova 5:3). No kad jednom ‘metnemo svoju ruku na plug’ i postanemo predani Jehovini sluge i učenici njegovog Sina, Isusa Krista, ne bismo se nikada trebali okretati za stvarima koje smo ostavili u svijetu (Luka 9:62).

Kad se molimo Jehovi, možda smo potaknuti da mu obećamo da ćemo se boriti kako bismo nadvladali neku slabost, da ćemo razvijati neko kršćansko svojstvo ili povećati svoj udio u nekom vidu naših teokratskih aktivnosti. Što će nam pomoći da postupamo u skladu s tim obećanjima? (Usporedi Propovjednika 5:2-5.)

Iskrena obećanja daju se na temelju onog što nam je u srcu i u mislima. Stoga osnažimo svoja obećanja Jehovi tako da mu otvorimo srce u molitvi i iskreno mu iznesemo svoje strahove, želje i slabosti. Ako se molimo u vezi s onim što smo obećali, to će ojačati našu odluku da ispunimo obećanje. Na obećanja koja dajemo Bogu mogli bismo gledati kao na dugove. Ukoliko su dugovi veliki, moraju se otplaćivati postepeno. Slično tome, ako Jehovi damo puno obećanja, trebat će nam vremena da ih ispunimo. No ako mu redovito dajemo ono što možemo, time pokazujemo da ono što kažemo zaista i mislimo te će nas on u skladu s time i blagosloviti.

Ozbiljnost svojih obećanja možemo pokazati tako da ih često uključujemo u svoje molitve, možda svaki dan. To će našem nebeskom Ocu pokazati da smo iskreni. Ujedno će nam služiti kao redoviti podsjetnik. David nam je u tom pogledu ostavio odličan primjer. U svojoj se pjesmi usrdno molio Jehovi: “Čuj, Bože, viku moju, slušaj molitvu moju. (...) Pjevati [ću] imenu tvojemu svagda, izvršujući zavjete svoje svaki dan” (Psalam 61:1, 8).

Ispunjavanje obećanja izgrađuje povjerenje

Ako se obećanja koja se daju Bogu ne smiju shvaćati olako, onda se to isto može reći i za obećanja koja dajemo sukršćanima. Ne bismo se smjeli prema Jehovi odnositi na jedan, a prema braći na drugi način. (Usporedi 1. Ivanovu 4:20.) U svojoj Propovijedi na gori Isus je rekao: “Dakle neka bude vaša riječ: da, da; ne, ne” (Matej 5:37). Ako pazimo na to da naša riječ bude uvijek pouzdana, to je jedan način da ‘činimo dobro onima koji su s nama u vjeri’ (Galaćanima 6:10). Svako naše ispunjeno obećanje izgrađuje povjerenje.

Šteta koja nastaje kad se prekrši obećanje često je još veća ako se radi o novcu. Bez obzira na to da li je u pitanju otplata zajma, pružanje neke usluge ili ispunjavanje nekog poslovnog ugovora, kršćanin treba poštovati zadanu riječ. Takvim se postupanjem ugađa Bogu i jača se međusobno povjerenje koje je zaista neophodno da bi braća ‘živjela zajedno u jedinstvu’ (Psalam 133:1, NW).

S druge strane, nepoštovanje dogovora može nanijeti štetu kako osobama koje su direktno uključene u njegovo izvršenje, tako i skupštini. Jedan je putujući nadglednik primijetio: “Poslovne razmirice — a one uvijek nastaju kad barem jedna strana smatra da dogovor nije ispoštovan — često postanu svima poznate. Posljedica toga je da braća podržavaju jednu ili drugu stranu i atmosfera u Dvorani Kraljevstva može postati napeta.” Kako li je stoga važno da pažljivo razmotrimo svaki dogovor koji sklapamo i da ga sastavimo u pismenom obliku!a

Također bismo trebali biti oprezni kada prodajemo skupe proizvode ili preporučujemo ulaganja, naročito u slučaju kada mi osobno imamo koristi od zaključenog posla. Jednako je tako potrebno jako paziti kako se ne bi preuveličavale prednosti određenih sredstava ili proizvoda za poboljšanje zdravlja ili pak obećavalo nerealan povrat uloženih sredstava. Ljubav bi trebala potaknuti kršćane da potanko objasne sve rizike koji su povezani s nekim poslom (Rimljanima 12:10). Budući da većina braće nema baš puno iskustva u poslovnim transakcijama, mogla bi se pouzdati u naš savjet jednostavno zbog toga što smo mi s njima u vjeri. Kako bi samo bilo tragično kad bi se to povjerenje narušilo!

Budući da smo kršćani, mi ne možemo prihvatiti načine poslovanja koji su nepošteni ili kojima se ne uzima u obzir neosporne interese drugih (Efežanima 2:2, 3; Jevrejima 13:18). Da bismo imali Jehovinu naklonost kao ‘gosti u njegovom šatoru’, moramo biti dostojni povjerenja. ‘Čak i ako smo se zakleli na svoju štetu, ne mijenjamo to’ (Psalam 15:1, 4, NW).

Izraelski sudac Jefta zavjetovao se da će, ako mu Bog da pobjedu nad Amoncima, prinijeti Jehovi na žrtvu paljenicu prvo što mu izađe u susret po povratku iz bitke. Dogodilo se da je pred njega izašlo njegovo jedino dijete, no on zbog toga nije povukao zadanu riječ. Uz iskreni pristanak svoje kćeri, on ju je prinio, davši je da trajno služi u Božjem svetištu — što je nesumnjivo bila bolna i skupocjena žrtva u mnogim pogledima (Sudije 11:30-40).

Naročito na skupštinskim nadglednicima leži odgovornost da poštuju dogovore. Prema 1. Timoteju 3:2 (NW) nadglednik bi trebao biti “besprijekoran”. To je prijevod grčkog izraza koji znači “koga se ne može uhvatiti, neporočan, kome se nema što prigovoriti”. Taj izraz “ne ukazuje samo na dobru reputaciju nekog čovjeka već i na to da on s pravom ima takvu reputaciju” (A Linguistic Key to the Greek New Testament). Budući da nadglednik mora biti besprijekoran, njegova obećanja trebaju uvijek biti pouzdana.

Neki drugi načini na koje možemo ispuniti svoja obećanja

Kako trebamo gledati na obećanja koja dajemo onima koji nisu naši sukršćani? “Da se svijetli vaše vidjelo pred ljudima”, rekao je Isus, “da vide vaša dobra djela, i slave oca vašega koji je na nebesima” (Matej 5:16). Dokazujući da držimo zadanu riječ, možemo druge privući kršćanskoj poruci. Unatoč tome što svuda po svijetu opadaju mjerila o tome što je pošteno, a što ne, većina ljudi još uvijek cijeni ljudsku čestitost. Ispunjavanje naših obećanja jedan je način kako pokazujemo ljubav prema Bogu i bližnjemu, a usto djeluje privlačno ljubiteljima pravednosti (Matej 22:36-39; Rimljanima 15:2).

Tijekom 1998. službene godine Jehovini svjedoci proveli su preko milijardu sati u javnom objavljivanju dobre vijesti o Božjem Kraljevstvu (Matej 24:14). Možda se u nekim slučajevima ljudi nisu odazvali na naše propovijedanje zbog toga što nismo održali zadanu riječ u svojim poslovnim dogovorima ili u nekim drugim stvarima. Budući da predstavljamo Boga istine, ljudi s pravom očekuju od nas da postupamo pošteno. Ako smo dostojni povjerenja i pošteni, time ‘nauku Spasitelja našega Boga ukrašavamo u svačemu’ (Titu 2:10).

U službi propovijedanja pružaju nam se prilike da održimo svoju riječ kad ponovo posjećujemo one koji su pokazali interes za poruku Kraljevstva. Ako kažemo da ćemo doći ponovo, onda bismo to trebali i učiniti. Posjećivanje onih kojima smo to obećali jedan je od načina da ‘ne odričemo dobra onima kojima treba’ (Priče Salamunove 3:27). Jedna je sestra to ovako objasnila: “Nekoliko sam puta naišla na zainteresirane osobe koje su rekle da su im Svjedoci obećali da će ponovo navratiti, ali to nisu učinili. Naravno, znam da stanar možda nije bio kod kuće ili da su braća zbog nekih okolnosti stvarno bila spriječena da ponovo dođu. No, ne bih voljela da netko to kaže za mene, zato činim sve što mogu kako bih osobu ponovo pronašla kod kuće. Moje je mišljenje da ukoliko ja nekog iznevjerim, to će stvoriti loš dojam o Jehovi i mojoj braći u cjelini.”

U nekim slučajevima možda nismo skloni ponovo navratiti jer smo zaključili da osoba nije uistinu zainteresirana. Ista sestra objašnjava: “Ne pokušavam prosuđivati nečiji interes. Iz osobnog sam iskustva naučila da je prvi utisak obično pogrešan. Zato nastojim biti pozitivna, gledajući na svaku osobu kao na onu koja bi mogla postati moj brat ili sestra.”

U kršćanskoj službi i na mnogim drugim područjima trebamo pokazivati da se u našu riječ ljudi mogu pouzdati. Istina je da je neke stvari puno lakše reći nego učiniti. Jedan je mudar čovjek zapazio: “Mnogi se naziva dobrim čovjekom, ali tko će naći vjerna čovjeka?” (Priče Salamunove 20:6, St). No ako smo u tome odlučni, možemo postupati vjerno i u skladu sa zadanom riječi.

Bogati blagoslovi od Boga

Namjerno davanje praznih obećanja nepošteno je i moglo bi se usporediti s ispisivanjem čeka bez pokrića. No kakve samo nagrade i blagoslove dobivamo ako ispunjavamo svoja obećanja! Jedan blagoslov koji dobivaju oni koji su dostojni povjerenja jest čista savjest. (Usporedi Djela apostolska 24:16.) Umjesto da nas proganja grižnja savjesti, osjećamo zadovoljstvo i imamo unutarnji mir. Osim toga, držanjem zadane riječi doprinosimo jedinstvu skupštine, koje ovisi o međusobnom povjerenju. Ujedno nas naše “riječi istine” preporučuju kao sluge Boga istine (2. Korinćanima 6:3, 4, 7).

Jehova postupa u skladu sa svojom riječi i mrzi “jezik lažljiv” (Priče Salamunove 6:16, 17). Time što oponašamo svog nebeskog Oca, mi mu se približavamo. Stoga zacijelo imamo dobar razlog da ispunjavamo svoja obećanja.

[Bilješka]

[Slike na stranici 10]

Jefta je ispunio svoje obećanje iako je to za njega bilo bolno

[Slike na stranici 11]

Ako si obećao da ćeš ponovo navratiti, budi spreman to učiniti