Naučiti se uzvišenom putu ljubavi

Kosovo, Libanon i Irska. To su imena koja se posljednjih godina često pojavljuju u vijestima. Ona u misli ljudi prizivaju scene krvoprolića, bombardiranja i ubijanja. Dakako, nasilni sukobi uzrokovani vjerskim, rasnim, etničkim i drugim razlikama nisu nikakva novost. Ustvari, stranice povijesti pune su priča o njima i o neizrecivim patnjama koje su donijeli čovječanstvu.

BUDUĆI da je kroz čitavu povijest bilo ratova, mnogi zaključuju da su oni doista neminovni te da je prirodno da se ljudi međusobno mrze. Međutim, takva su gledišta u potpunoj suprotnosti s učenjima Božje Riječi, Biblije. U Bibliji se jasno kaže: “Tko ne ljubi, nije upoznao Boga, jer Bog je ljubav” (1. Ivanova 4:8). Očito je da Stvoritelj želi da ljudi ljube jedni druge.

Biblija ujedno otkriva da je čovjek stvoren na Božju sliku (1. Mojsijeva 1:26, 27). To znači da je čovječanstvo obdareno sposobnošću da odražava Božje osobine, od kojih je ljubav najistaknutija. Budući da je to slučaj, zašto su ljudi kroz povijest tako bijedno zakazali u pokazivanju ljubavi? Biblija nam i u to pruža uvid. Do toga je došlo zato što se prvi ljudski par, Adam i Eva, pobunio protiv Boga i upao u grijeh. Zbog toga je cijelo njihovo potomstvo naslijedilo grijeh i nesavršenost. U Rimljanima 3:23 objašnjava se: “Svi su sagriješili i ne dostižu Božju slavu.” Naslijeđeni grijeh i nesavršenost kvare našu od Boga danu sposobnost da pokazujemo ljubav. Znači li to da ljudi više nisu sposobni ljubiti jedni druge? Postoji li kakva nada da će naši odnosi s bližnjima ikada biti miroljubivi i prožeti ljubavlju?

Moramo naučiti ljubiti Boga

Jehova Bog zna da je čovječanstvo, unatoč svemu, još uvijek sposobno pokazivati ljubav. Zbog toga od svih koji mu žele ugoditi traži da u ispoljavanju ljubavi daju sve od sebe. Božji Sin, Isus Krist, jasno je istaknuo ovaj zahtjev odgovarajući na pitanje koja je najveća zapovijed u Zakonu koji je dan Izraelu. On je rekao: “‘Ljubi Jehovu, svog Boga, svim svojim srcem i svom svojom dušom i svim svojim umom.’ To je najveća i prva zapovijed.” Zatim je dodao: “Druga, slična toj, jest ova: ‘Ljubi svog bližnjeg kao samoga sebe.’ O tim dvjema zapovijedima visi sav Zakon” (Matej 22:37-40).

No mnogi ljudi misle da je vrlo teško ljubiti nekoga koga ne mogu vidjeti, a mi ljudi ne možemo vidjeti Jehovu Boga budući da je on Duh (Ivan 4:24). Pa ipak, Božja djela svakodnevno utječu na nas jer ovisimo o mnogim dobrim stvarima koje je stvorio za našu dobrobit. Apostol Pavao istaknuo je tu činjenicu kad je rekao: “[Bog] sebe nije ostavio bez svjedočanstva čineći dobro, dajući vam kišu s neba i plodna razdoblja, do sita puneći vaša srca jelom i veseljem” (Djela apostolska 14:17).

Unatoč tome što svatko na ovaj ili onaj način izvlači korist iz onoga što Stvoritelj pruža, relativno je malo onih koji su mu zahvalni ili koji su potaknuti da mu zahvaljuju. Zato trebamo uzeti u obzir sve dobre stvari koje Bog čini za nas i duboko razmišljati o divnim svojstvima koja prožimaju svaki njegov postupak. Takvim ćemo postupanjem moći uvidjeti mudrost i moć našeg Veličanstvenog Stvoritelja, osobine koje ulijevaju osjećaj strahopoštovanja (Izaija 45:18). Iznad svega, to će nam pomoći da shvatimo kako je on Bog pun ljubavi, ne samo zato što nam je podario život nego i zato što nam je omogućio da osjetimo mnoge radosti življenja.

Primjerice, razmisli o beskrajnoj raznolikosti prekrasnog cvijeća koje je Bog stvorio na Zemlji. Kako je samo divno i to što nas je obdario sposobnošću da vidimo te ljepote i u potpunosti uživamo u njima! Slično tome, Bog nam je dao svakovrsnu hranu da nas krijepi i da bismo se održavali na životu. Kakav je samo obzir pokazao kad nas je stvorio i s čulom okusa tako da možemo uživati u jelu! Nisu li to rječiti dokazi da nas Bog uistinu ljubi i da na umu ima ono što je najbolje za nas? (Psalam 145:16, 17; Izaija 42:5, 8).

Pored toga što sebe otkriva u “knjizi prirode”, Stvoritelj nam putem svoje Riječi, Biblije, pokazuje kakav je on Bog. To je zato što su u Bibliji zapisane mnoge stvari koje je Jehova Bog iz ljubavi učinio u prošlosti te brojna obećanja o blagoslovima koje će izliti na čovječanstvo u skoroj budućnosti (1. Mojsijeva 22:17, 18; 2. Mojsijeva 3:17; Psalam 72:6-16; Otkrivenje 21:4, 5). Povrh svega, Biblija nam otkriva najveći izraz Božje ljubavi prema čovječanstvu — svog je jedinorođenog Sina dao kao našeg Otkupitelja tako da možemo doživjeti oslobođenje od ropstva grijehu i smrti (Rimljanima 5:8). Doista, što više učimo o našem Stvoritelju punom ljubavi, to nas srce više potiče da ga ljubimo.

Naučiti ljubiti svoje bližnje

Kao što je Isus istaknuo, osim što trebamo Boga ljubiti svim svojim srcem, dušom i umom, trebamo ljubiti i svoje bližnje kao same sebe. Ustvari, Božja nas ljubav obavezuje da ljubimo svoje bližnje. Apostol Ivan je objasnio: “Ljubljeni, ako je Bog tako ljubio nas, onda smo i mi dužni ljubiti jedni druge.” U nastavku je istaknuo: “Ako tko kaže: ‘Ljubim Boga’, a mrzi svog brata, lažac je. Jer tko ne ljubi svog brata, kojeg vidi, ne može ljubiti Boga, kojeg ne vidi. I ovu zapovijed imamo od njega, da onaj tko ljubi Boga treba ljubiti i svog brata” (1. Ivanova 4:11, 20, 21).

Danas živimo u svijetu u kojem većina ljudi na prvo mjesto stavlja sebe budući da su, kao što je Biblija prorekla, “ljubitelji sebe” (2. Timoteju 3:2). Stoga, ukoliko se želimo naučiti uzvišenom putu ljubavi, moramo uložiti ozbiljan napor kako bismo obnovili svoj um i oponašali našeg Stvoritelja punog ljubavi, umjesto da hodimo sebičnim putevima većine ljudi (Rimljanima 12:2; Efežanima 5:1). Bog je “dobrohotan” čak i “prema nezahvalnima i zlima” te “daje da njegovo sunce izlazi zlima i dobrima i da kiša pada pravednima i nepravednima”. Budući da nam naš nebeski Otac pruža takav divan primjer, trebamo se truditi da prema svima budemo dobrohotni i spremni pružiti im pomoć. Takvim se postupanjem možemo pokazati ‘sinovima našeg nebeskog Oca punog ljubavi’ (Luka 6:35; Matej 5:45).

Ponekad takva djela potaknuta ljubavlju dovedu do toga da ljudi postanu obožavatelji pravog Boga. Jedna je domaćica, koja je Jehovin svjedok, prije nekoliko godina pokušala prenijeti biblijsku poruku svojoj susjedi, ali ona ju je grubo odbila. Ipak, njena reakcija nije obeshrabrila sestru. Umjesto toga, nastavila je pokazivati dobrohotnost i susjedi biti pri ruci kad je to bilo potrebno. Jednom je prilikom susjedi pomogla preseliti se u drugu kuću. Drugi je put organizirala da netko pođe sa susjedom na aerodrom kako bi dočekali rođake te susjede. Susjeda je nakon toga pristala proučavati Bibliju i s vremenom je postala revna kršćanka usprkos snažnom protivljenju svog muža. Da, ti izrazi ljubavi postavili su temelj vječnim blagoslovima.

Bog nas, ako ćemo iskreno priznati, ne ljubi zato što smo puni divnih osobina. Naprotiv, on nas ljubi usprkos tome što imamo mnoge slabosti i mane. Budući da je tako, mi se trebamo na sličan način naučiti ljubiti svoje bližnje usprkos mnogim njihovim slabostima. Ako naučimo prepoznati i cijeniti dobre osobine kod drugih, a ne tražiti im slabosti, uvidjet ćemo da je puno lakše prema njima osjećati ljubav. Naši osjećaji prema njima mogu ići čak i iznad ljubavi vođene načelima te mogu uključivati i srdačnu naklonost i privrženost koje postoje među bliskim prijateljima.

Dopustiti ljubavi da raste

Ljubav i prijateljstvo treba njegovati, a za to su prijeko potrebni iskrenost i poštenje. Neki pokušavaju sakriti svoje mane kako bi ostavili dobar utisak na one kojima žele biti prijatelji. Međutim, takav se način postupanja često osveti, budući da drugi s vremenom otkriju istinu i takvo im je nepoštenje odbojno. Stoga se ne bismo trebali bojati toga da nas drugi upoznaju onakvima kakvi doista jesmo — čak i ako imamo mana koje nastojimo pobijediti. To nam može pomoći da im postanemo prijatelji.

Naprimjer, jedna starija Svjedokinja u nekoj skupštini na Dalekom istoku ima vrlo slabo obrazovanje. Pa ipak, ona to niti ne pokušava kriti od drugih. Primjerice, otvoreno priznaje da drugima ne zna pokazati kako se iz biblijskih proročanstava i povijesti može dokazati da su vremena neznabožaca završila 1914.a Međutim, svojom revnošću u službi te ljubavlju i velikodušnošću prema braći pruža tako divan primjer da je drugi s naklonošću smatraju pravim draguljem skupštine.

U nekim se sredinama na otvoreno pokazivanje naklonosti gleda s neodobravanjem; ljude se uči da u ophođenju s drugima budu formalno pristojni. Premda je uvijek na mjestu biti pristojan i uviđavan, ne bismo smjeli dozvoliti da pristojnost uguši naše osjećaje prema drugima ili da ih zbog nje skrivamo. Jehova se nije sramio svom izabranom narodu, drevnom Izraelu, pokazivati naklonost, govoreći im: “Ljubim te ljubavlju vječnom” (Jeremija 31:3). Isto tako, apostol Pavao je suvjernicima u Solunu rekao: “Imajući duboku naklonost prema vama, bili [smo] spremni dati vam ne samo Božju dobru vijest nego i svoje duše, jer smo vas zavoljeli” (1. Solunjanima 2:8). Dakle, dok nastojimo gajiti iskrenu naklonost prema svojim bližnjima, naše će ponašanje više biti u skladu s biblijskim učenjem ako te osjećaje prirodno ispoljavamo, umjesto da ih potiskujemo.

Potreban je stalan napor

Učiti osjećati ljubav prema drugima i to im pokazivati trajan je proces. Takvo postupanje od nas traži mnogo napora budući da se trebamo itekako truditi kako bismo nadvladali svoje nedostatke i oduprli se jakom utjecaju ovog svijeta lišenog ljubavi. No takvo se postupanje doista isplati budući da donosi bogate nagrade (Matej 24:12).

Čak i u ovom izuzetno nesavršenom svijetu možemo imati dobre odnose sa svojim bližnjima, što će i nama i drugima donijeti mnogo radosti, mira i zadovoljstva. Naprežući se u tom pravcu, možemo se pokazati dostojnima divne nade u vječni život u Božjem novom svijetu. Iznad svega, učeći se uzvišenom putu ljubavi, možemo dobiti priznanje i blagoslove našeg Stvoritelja punog ljubavi, kako sada tako i u svu vječnost!

[Bilješka]

[Slike na stranici 10]

Kršćanska se ljubav može pokazati dobrohotnim djelima

[Zahvala na stranici 8]

FOTOGRAFIJA UN-a 186226/M. Grafman