Mjerila srozana, povjerenje izdano

DANAS su mjere zahvaljujući određenim standardima preciznije definirane. Tako je metar definiran duljinom puta koji svjetlost prijeđe u zrakopraznom prostoru u jednoj sekundi podijeljeno s 299 792 458. Da bi mjera bila što točnija, ta je svjetlost fiksne valne duljine, a odašilje je se posebnom vrstom lasera. Ako netko posjeduje opremu koja pokazuje pramjeru, on uvijek može provjeriti da li je duljina njegovog metra jednaka ostalima.

Promjene u mjernim jedinicama, ma koliko neznatne bile, mogu stvoriti zbrku, i zato se poduzimaju ozbiljni napori kako bi se zaštitile pramjere. Naprimjer, u Velikoj Britaniji nalazi se pramjera za mjerenje mase definirana valjkastim utegom od legure platine i iridija koja teži jedan kilogram. Taj valjak čuva se u Nacionalnom fizikalnom laboratoriju. Zbog zagađenosti zraka uslijed cestovnog i zračnog prometa, taj je prakilogram svaki dan sve teži. No taj valjak, odnosno cilindar, kopija je prave pramjere koja se čuva pod tri zvonasta poklopca u podzemnom sefu Međunarodnog ureda za utege i mjere u Sèvresu (Francuska). No čak i njena težina varira zbog mikroskopski sitnih čestica prljavštine. Svjetski metrolozi još nisu pronašli neki postojaniji mjerni standard.

Iako prosječnom čovjeku te sićušne promjene izgledaju beznačajne, promjena standardnih mjera može prouzročiti pomutnju. U Velikoj Britaniji je promjena tamošnjih standardnih mjera težine (funti i unca) u metričke (kilograme i grame) dovela do velikog nepovjerenja — i to s razlogom. Neki nepošteni trgovci iskoristili su to što se ljudi još nisu naučili na nove mjerne jedinice, pa su ih varali.

Obiteljska i moralna mjerila

Kako je s promjenama obiteljskih i moralnih mjerila? Posljedice tih promjena mogu biti daleko štetnije. Današnji izvještaji o slomu obitelji, promiskuitetnom spolnom ponašanju i rasprostranjenoj zloupotrebi djece užasavaju mnoge te potvrđuju da živimo u dobu u kojem se mjerila sve više srozavaju. Obitelji sa samohranim roditeljem, djeca koju su odgojili “roditelji” istog spola i strašna seksualna zloupotreba djece za koju se brinu državne ustanove rezultat su toga što ljudi okreću leđa uvriježenim mjerilima. Ljudi sve više postaju “ljubitelji sebe, (...) bez prirodne naklonosti, (...) bez ljubavi prema dobroti, (...) ljubitelji užitaka umjesto ljubitelji Boga”, kao što je Biblija prorekla prije otprilike dvije tisuće godina (2. Timoteju 3:1-4).

Srozavanje moralnih mjerila ide ruku pod ruku s bešćutnom izdajom povjerenja. Nedavno je u Hydeu, gradiću u sjevernoj Engleskoj u kojem su stanovnici imali povjerenje u svoje “poštovane i pouzdane” obiteljske liječnike, na svjetlo dana izbilo stravično kršenje etičkih normi medicine. Jedan liječnik na žalostan je način izdao njihovo povjerenje. Kako? Sudski izvještaji pokazali su da je taj liječnik opće prakse prouzročio smrt najmanje 15 svojih pacijentica. Ustvari, policija je morala ponovno istražiti više od 130 drugih smrtnih slučajeva pacijenata ovog liječnika. Kad su ga proglasili krivim i osudili na zatvor, do izražaja je došlo koliko je među ljudima narušeno povjerenje. Dva zatvorska čuvara čiju je majku možda ubio ovaj liječnik dobili su druga zaduženja kako ne bi bili u blizini ovog ozloglašenog zatvorenika. Ne čudi što je u izvještaju o sudskom slučaju u listu The Daily Telegraph taj optuženi liječnik nazvan “‘đavolji’ doktor”.

S obzirom na promjenjiva i sve niža mjerila na mnogim područjima života, kome zaista možeš vjerovati? Gdje možeš pronaći postojana mjerila i tko ima moć održati ih takvima? Sljedeći članak odgovorit će na ta pitanja.