Ostanite budni i hrabro naprijed!

TKO može s pravom nijekati da živimo u ‘kritičnim vremenima s kojima se teško izlazi na kraj’? Kao Jehovini svjedoci nismo pošteđeni pritisaka koji prate život u “posljednjim danima” (2. Timoteju 3:1-5). No uviđamo da je ljudima potrebna pomoć. Oni ne razumiju značenje svjetskih događaja. Potrebna im je utjeha i nada. Na koji način prvenstveno pomažemo svojim bližnjima?

Od Boga smo dobili zadatak da prenosimo dobru vijest o Božjem uspostavljenom Kraljevstvu (Matej 24:14). Ljudi trebaju znati da je to nebesko Kraljevstvo jedina nada za čovječanstvo. Pa ipak, naša poruka ne nailazi uvijek na dobar odaziv. U nekim je zemljama naše djelo zabranjeno i našu se braću progoni. Ali mi ne odustajemo. Budući da se potpuno uzdamo u Jehovu, odlučni smo ostati budni i hrabro ići naprijed, objavljujući dobru vijest bez prestanka (Djela apostolska 5:42).

Ta čvrsta odlučnost bila je očita na posebnim sastancima koji su se održali u listopadu 2001. U subotu 6. listopada u Kongresnoj dvorani Jehovinih svjedoka u Jersey Cityu (New Jersey, SAD) održao se godišnji sastanak korporacije Watch Tower Bible and Tract Society of Pennsylvania.a Sljedećeg su se dana održali dodatni sastanci na četiri lokacije, od kojih su tri u Sjedinjenim Državama i jedna u Kanadi.b

U svojim se uvodnim riječima predsjedavajući na godišnjem sastanku Samuel F. Herd, član Vodećeg tijela Jehovinih svjedoka, osvrnuo na Psalam 92:1, 4 i potom rekao: “Mi želimo pokazati da smo zahvalni.” Doista, pet izvještaja iz raznih dijelova svijeta potvrdilo je da imamo razloga biti zahvalni.

Izvještaji s raznih strana svijeta

Brat Alfred Kwakye izvijestio je o napretku djela propovijedanja u Gani (prije se zvala Zlatna Obala). Naše je djelo u toj zemlji niz godina bilo zabranjeno. Ljudi su znali pitati: “Zašto ste bili pod zabranom? Što ste uradili?” To je otvaralo mogućnosti za davanje svjedočanstva, rekao je brat Kwakye. Kad je 1991. zabrana ukinuta, u Gani je bio 34 421 Jehovin svjedok. U kolovozu 2001. ukupno ih je bilo 68 152 — što je porast od 98 posto. Planira se izgradnja Kongresne dvorane s 10 000 mjesta. Očito je da naša duhovna braća u Gani u potpunosti koriste svoju vjersku slobodu.

Usprkos političkim nemirima, naša braća u Irskoj revno propovijedaju, a poštuje ih se zbog njihovog neutralnog stava. U Irskoj ima 115 skupština raspoređenih u 6 pokrajina, rekao je Peter Andrews, koordinator Odbora podružnice u toj zemlji. Brat Andrews ispričao je iskustvo desetogodišnjeg Liama, koji neustrašivo svjedoči u školi. Liam je dvadesetpetorim razrednim kolegama i svojoj učiteljici uručio publikaciju Moja knjiga biblijskih priča, koju su objavili Jehovini svjedoci. Kad je Liam izrazio želju da se krsti, netko ga je upitao nije li ipak premlad za to. Liam je odgovorio: “Nije važno koliko imam godina, nego to što volim Jehovu. A moje će krštenje pokazati koliko ga volim.” Liamov je cilj biti misionar.

U Venezueli je 1968. bilo 5 400 objavitelja dobre vijesti. No sada ih ima preko 88 000, rekao je Stefan Johansson, koordinator Odbora podružnice u toj zemlji. A ima izgleda i za daljnji porast budući da je Spomen-svečanosti 2001. prisustvovalo preko 296 000 osoba. U prosincu 1999. uslijed jakih kiša bujice blata usmrtile su oko 50 000 ljudi, a među njima su bili i neki Jehovini svjedoci. Jedna Dvorana Kraljevstva bila je ispunjena blatom do pola metra od stropa. Kad je netko predložio da se od objekta dignu ruke, braća su odgovorila: “Ne dolazi u obzir! Ovo je naša Dvorana Kraljevstva i nije nam ni na kraj pameti da dignemo ruke od nje.” Primili su se posla te su izbacili tone blata, kamenja i drugog otpada. Objekt je obnovljen, a braća kažu da je sada ljepši nego što je bio prije katastrofe!

Na Filipinima se govori 87 jezika i dijalekata, rekao je brat Denton Hopkinson, koordinator Odbora podružnice u toj zemlji. Tokom protekle službene godine objavljeno je kompletno Sveto pismo prema prijevodu Novi svijet na tri glavna jezika u toj zemlji — na cebuanu, iloku i tagalogu. Brat Hopkinson ispričao je iskustvo o devetogodišnjem dječaku koji je pročitao knjigu Dobra vijest koja usrećuje, koju su objavili Jehovini svjedoci. Dječak je od podružnice dobio još neke publikacije, koje je također pročitao, no obitelj mu se usprotivila. Nakon mnogo godina, kad je bio na medicinskom fakultetu, stupio je u vezu s podružnicom i izrazio želju da proučava Bibliju. Krstio se 1996. i ubrzo nakon toga započeo s punovremenom službom. Danas on zajedno sa svojom suprugom služi u tamošnjoj podružnici.

‘Portoriko “izvozi” mnogo Svjedoka’, rekao je Ronald Parkin, koordinator Odbora podružnice u toj zemlji. Na tom otoku ima oko 25 000 objavitelja i taj se broj godinama ne mijenja. Zašto? Pa, procjenjuje se da Portoriko godišnje “izveze” oko 1 000 objavitelja u Sjedinjene Države, od kojih se mnogi sele iz ekonomskih razloga. Brat Parkin spomenuo je značajnu sudsku odluku u vezi s Luisom, 17-godišnjim Jehovinim svjedokom koji je bolovao od leukemije. Budući da je Luis odbio primiti krv, njegov je slučaj dospio na sud. Sutkinja je s njim htjela osobno razgovarati, pa ga je posjetila u bolnici. Luis ju je upitao: “Kako to da biste me da sam počinio neki teži zločin osudili kao odraslog, a da me sada kad želim slušati Boga tretirate kao nezrelog maloljetnika?” Sutkinja se uvjerila da se radi o zrelom maloljetniku koji je sposoban odlučivati za sebe.

Nakon izvještaja iz tih dalekih zemalja Harold Corkern, član Odbora podružnice u Sjedinjenim Državama, vodio je intervju s četiri brata koji dugi niz godina služe Jehovi. Arthur Bonno 51 je godinu u punovremenoj službi i sada služi u Odboru podružnice u Ekvadoru. Angelo Catanzaro 59 je godina u punovremenoj službi, a veći dio tog vremena proveo je služeći kao putujući nadglednik. Richard Abrahamson završio je Školu Gilead 1953, potom je dobio zadatak da nadgleda djelo u Danskoj, a taj je zadatak obavljao 26 godina, nakon čega se vratio u bruklinski Betel. Na kraju su svi bili sretni što su mogli čuti nekoliko riječi od 96-godišnjeg Careya W. Barbera. Brat Barber krstio se 1921, u punovremenoj je službi već 78 godina, a od 1978. član je Vodećeg tijela.

Poticajni govori

Na godišnjem sastanku moglo se čuti niz govora koji potiču na razmišljanje. Brat Robert W. Wallen održao je govor na temu “Narod za njegovo ime”. Mi smo narod za Božje ime i ima nas u preko 230 zemalja. Jehova nam je dao “budućnost i nadu” (Jeremija 29:11, St). Moramo i dalje objavljivati Božje Kraljevstvo, prenoseći divnu poruku utjehe i olakšanja (Izaija 61:1). “Nastavimo iz dana u dan živjeti u skladu s imenom po kojem se zovemo Jehovini svjedoci”, zaključio je brat Wallen (Izaija 43:10).

Zadnji dio programa sastojao se od serije predavanja koju su održala tri člana Vodećeg tijela. Naslov serije bio je “Sad je vrijeme da ostanemo budni, čvrsto stojimo i budemo jaki” (1. Korinćanima 16:13).

Prvo je brat Stephen Lett održao govor na temu “Ostanite budni u ovaj kasni sat”. Fizički san je dar, rekao je brat Lett. On nam obnavlja snagu. Međutim, duhovni san ne donosi ništa dobro (1. Solunjanima 5:6). Stoga, kako možemo ostati duhovno budni? Brat Lett naveo je tri duhovne “pilule”: (1) Budite bogato zaposleni u Gospodinovom djelu (1. Korinćanima 15:58). (2) Budite svjesni svoje duhovne potrebe (Matej 5:3). (3) Primjenjujte biblijske savjete kako biste postupali mudro (Priče Salamunove 13:20).

Brat Theodore Jaracz održao je poticajan govor pod naslovom “Stojte čvrsto u ispitu vjere”. Osvrćući se na Otkrivenje 3:10, brat Jaracz je upitao: “Što je ‘čas ispitivanja’?” To se ispitivanje događa u ‘Gospodinovom danu’, vremenu u kojem mi danas živimo (Otkrivenje 1:10). Ispitivanje je povezano s ključnim pitanjem — jesmo li za Božje uspostavljeno Kraljevstvo ili za Sotonin zao sustav stvari? Dok taj čas ispitivanja ne prođe, moramo se suočavati s kušnjama i teškoćama. Hoćemo li ostati lojalni Jehovi i njegovoj organizaciji? ‘Tu lojalnost ćemo svi mi morati osobno dokazati’, rekao je brat Jaracz.

Na kraju je brat John E. Barr održao govor na temu “Budi duhovno jaka osoba”. Osvrćući se na Luku 13:23-25, istaknuo je da se moramo naprezati ‘da uđemo na uska vrata’. Mnogi ne uspiju u tome jer se nedovoljno trude da postanu jaki u duhovnom pogledu. Ako želimo postati zreli kršćani, moramo naučiti primjenjivati biblijska načela na svakom području svog života. Brat Barr ohrabrio je prisutne sljedećim riječima: “Uvjeren sam da ćete se složiti da je sada vrijeme (1) da nam Jehova bude prvi i najvažniji u životu; (2) da budemo jaki i (3) da se naprežemo u vršenju Jehovine volje. Tako ćemo ući na uska vrata koja vode u divan, beskrajan život.”

Godišnji sastanak bližio se svom kraju, a nije odgovoreno na pitanje: Koji je godišnji citat za 2002. godinu? Na to je pitanje odgovoreno sljedećeg dana.

Dodatni sastanak

Kad je u nedjelju ujutro započeo program dodatnog sastanka, svi su bili u iščekivanju. Program je započeo sažetkom članka iz Kule stražare koji je bio na rasporedu tog tjedna, nakon čega je uslijedio kratak pregled ključnih misli s godišnjeg sastanka. Nakon toga su svi s oduševljenjem poslušali govor na temu godišnjeg citata za 2002: ‘Dođite k meni i ja ću vas okrijepiti’ (Matej 11:28). Govor se temeljio na studijskim člancima objavljenim kasnije u izdanju Kule stražare od 15. prosinca 2001.

Zatim su neki od delegata na posebnim kongresima “Učitelji Božje Riječi” koji su se u kolovozu 2001. održali u Francuskoj i Italiji iznijeli svoje utiske.c Na kraju, kao najistaknutiji dio programa za taj dan, gostujući govornici iz bruklinskog Betela održali su dva završna govora.

Prvi je imao naslov “Hrabro se pouzdati u Jehovu tokom ovih kritičnih vremena”. Govornik je razradio sljedeće važne točke: (1) Hrabro pouzdanje u Jehovu uvijek je bilo od presudne važnosti za Božji narod. Biblija navodi mnoge primjere onih koji su suočeni s protivljenjem pokazali hrabrost i vjeru (Hebrejima 11:1–12:3). (2) Jehova nam pruža čvrst temelj kako bismo imali bezuvjetno pouzdanje u njega. Njegova nam djela i Riječ daju jamstvo da se on brine za svoje sluge i da ih nikada neće zaboraviti (Hebrejima 6:10). (3) Hrabrost i pouzdanje zahtijevaju se posebno danas. Mi smo “predmet mržnje”, kao što je Isus prorekao (Matej 24:9). Da bismo ustrajali, potrebno nam je pouzdanje u Božju Riječ, uvjerenje da je Božji duh uz nas i hrabrost da nastavimo objavljivati dobru vijest. (4) Događaji pokazuju da se upravo sada suočavamo s protivljenjem. Svi su bili potreseni dok je govornik navodio što naša braća trpe u Armeniji, Francuskoj, Gruziji, Kazahstanu, Rusiji i Turkmenistanu. Doista, sada je vrijeme da pokažemo hrabrost i pouzdanje u Jehovu!

Zadnji govornik razradio je temu “Ići naprijed u jedinstvu s Jehovinom organizacijom”. U svom je govoru naveo nekoliko pravovremenih podsjetnika. (1) Posvuda po svijetu može se uočiti napredak Jehovinog naroda. Naša služba propovijedanja i naši kongresi privlače pažnju javnosti. (2) Jehova je stvorio organizaciju koja je ujedinjena. Godine 29. n. e. Isus je pomazan svetim duhom kako bi “sve” — one s izgledom na nebeski život kao i one s nadom u život na Zemlji — doveo u Božju ujedinjenu obitelj (Efežanima 1:8-10). (3) Kongresi su izvanredan pokazatelj međunarodnog jedinstva. To se moglo jasno vidjeti na posebnim kongresima koji su se održali u Francuskoj i Italiji u kolovozu prošle godine. (4) U Francuskoj i Italiji usvojena je poticajna rezolucija. Govornik je pročitao neke dijelove te rezolucije. Dolje se nalazi čitav njen tekst.

U zaključku zadnjeg govora gostujući predavač pročitao je dirljivu izjavu Vodećeg tijela. U njoj je djelomično stajalo: “Sada je vrijeme da ostanemo budni i da bdijemo, gledajući na to kako će se razvijati događaji na svjetskoj sceni. (...) Budite uvjereni da Vodeće tijelo osjeća veliku ljubav prema vama i cijelom Božjem narodu. Neka vas Bog bogato blagoslovi dok cijelom dušom vršite njegovu volju.” Gdje god da bio, Jehovin je narod odlučan ostati budan u ovim kritičnim vremenima i hrabro ići naprijed s Jehovinom ujedinjenom organizacijom.