Gdje možeš pronaći istinske duhovne vrijednosti?

“AKO želite ostati u nekoj vjeri jednostavno zbog obiteljske tradicije, zašto ne izaberete keltsku religiju kojoj su prije 2 000 godina pripadali naši preci?” upitao je Rodolphe s dozom ironije. Ta ideja izmamila je osmijeh mladiću s kojim je razgovarao.

“Osobni odnos s Bogom veoma mi je važan”, kaže Rodolphe. “Apsolutno sam protiv tradicije koja me prisiljava da vjerujem u nešto samo zato što su članovi moje obitelji koji su živjeli prije nekoliko desetaka ili čak stotina godina bili u određenoj vjeri.” Rodolphe je pažljivo odvagnuo činjenice. Tako važnu stvar nije smatrao pukim nasljeđem.

I premda običaj da se religija nasljeđuje iz jedne generacije u drugu danas više nije tako popularan, većina ljudi i dalje ostaje u vjeri u kojoj je i njihova obitelj. No da li je takav stav uvijek ispravan? Što Biblija kaže o tome?

Nakon što su 40 godina proveli u pustinji, Mojsijev nasljednik Jozua postavio je pred Izraelce mogućnost izbora: “Ako li vam nije drago služiti Jehovi, izaberite sebi danas kome ćete služiti: ili bogove kojima su služili oci vaši s onu stranu rijeke, ili bogove Amoreja u kojih zemlji živite; a ja i dom moj služićemo Jehovi” (Jozua 24:15).

Jedan od očeva na koje je Jozua ukazivao bio je Abrahamov otac Tare koji je živio u gradu Uru, gradu koji se u to vrijeme nalazio istočno od rijeke Eufrata. Biblija nam ne govori mnogo o Tari, osim da je obožavao druge bogove (Jozua 24:2). No njegov sin Abraham spremno je napustio svoj grad kada mu je to Jehova zapovjedio, premda nije u potpunosti znao što to Bog namjerava. Da, Abraham je izabrao drugu vjeru, kojoj nije pripadao njegov otac. Zbog toga je Abraham dobio blagoslove koje mu je Bog obećao te je postao čovjek u kojem mnoge religije vide ‘oca svih koji vjeruju’ (Rimljanima 4:11).

Biblija u pozitivnom svjetlu govori i o Ruti, pretkinji Isusa Krista. Ruta, Moapka udana za Izraelca, ostala je udovica te je trebala donijeti odluku: ostati u svojoj zemlji ili poći sa svekrvom u Izrael. Uviđajući koliko je obožavanje Jehove uzvišenije od idolopoklonstva koje su vršili njeni roditelji, Ruta je svekrvi rekla: “Tvoj je narod moj narod, i tvoj je Bog moj Bog” (Ruta 1:16, 17).

Komentirajući važnost koju ovaj izvještaj ima u biblijskom kanonu, Dictionnaire de la Bible kaže da on otkriva “kako je žena stranog porijekla, rođena među poganskim narodom, omrznutim neprijateljem Izraela, zbog svoje ljubavi prema Jehovi i njegovom narodu božanskom providnošću postala pretkinjom svetog kralja Davida”. Ruta nije oklijevala odabrati religiju kojoj nisu pripadali njeni roditelji i zbog te je odluke dobila Božji blagoslov.

Izvještaj o počecima kršćanstva još otvorenije govori zašto su Isusovi učenici napustili religiju svojih predaka. U svom vrlo uvjerljivom govoru apostol Petar pozvao je slušatelje da se ‘spase od onog iskvarenog naraštaja’ tako da se pokaju zbog svojih grijeha i krste u ime Isusa Krista (Djela apostolska 2:37-41). U vezi s time, jedan od najznačajnijih primjera je Savao, Židov koji je progonio kršćane. Dok je bio na putu za Damask, Krist mu se ukazao u viziji te je Savao nakon toga postao kršćanin, kojeg znamo kao apostola Pavla (Djela apostolska 9:1-9).

Većina prvih kršćana nije doživjela nešto tako spektakularno. Pa ipak, svi su trebali napustiti bilo judaizam bilo obožavanje različitih poganskih bogova. Oni koji su prihvatili kršćanstvo učinili su to nakon što su saznali sve činjenice — obično putem dugih razgovora o ulozi Isusa kao Mesije (Djela apostolska 8:26-40; 13:16-43; 17:22-34). Ti su prvi kršćani jako dobro shvatili da trebaju učiniti promjene u svom životu. Iako je poziv bio upućen svima, i Židovima i ne-Židovima, poruka je ostala ista. Da bi ugodili Bogu, morali su prihvatiti nov — kršćanski — način obožavanja Boga.

Odluka koju i sami moramo donijeti

Sasvim sigurno, u prvom je stoljeću osobi trebala hrabrost da ostavi obiteljsku vjersku tradiciju — judaizam, obožavanje cara ili poganskih bogova — te prihvati religiju koju su ismijavali i Židovi i Rimljani. Neposredna posljedica te odluke bilo je surovo proganjanje. Danas je potrebna slična hrabrost ako ne želimo “da nas ponese i zarobi sveprisutna atmosfera povodljivosti”, kako je napisao Hippolyte Simon, katolički biskup Clermont-Ferranda, u svojoj knjizi Vers une France païenne? Hrabrost je potrebna i kad se netko želi pridružiti manjinskoj vjerskoj zajednici koju ponekad kritiziraju — Jehovinim svjedocima.

Paul je mladić iz Bastije na Korzici. Odgojen je kao katolik i povremeno je sudjelovao u crkvenim aktivnostima tako što je, naprimjer, prodavao kolače kako bi sakupio novac za jednu katoličku dobrotvornu organizaciju. Želeći bolje razumjeti Bibliju, pristao je da s Jehovinim svjedocima redovito razgovara o njoj. S vremenom je shvatio da će mu ono što uči trajno koristiti. Zato je Paul u potpunosti prihvatio sustav vrijednosti kojemu uči Biblija i postao Jehovin svjedok. Paulovi roditelji poštovali su njegovu odluku, koja nije narušila njihove bliske obiteljske odnose.

Amélie živi na jugu Francuske. Članovi njene obitelji Jehovini su svjedoci već četiri generacije. Zašto je odlučila ostati u religiji svojih roditelja? “Ne postaje se Jehovinim svjedokom zato što su ti roditelji ili djedovi i bake Jehovini svjedoci”, kaže ona. “Nego jednog dana čovjek kaže sam sebi: ‘To je moja religija zato što su to moja osobna uvjerenja.’” Poput mnogih drugih mladih Jehovinih svjedoka, Amélie zna da smisao i trajnu sreću u njen život unose njena čvrsta religiozna uvjerenja.

Zašto prihvatiti one vrijednosti kojima nas uči Bog

Knjiga Priče Salamunove u 6. poglavlju, 20 retku, potiče one koji žele ugoditi Bogu: “Čuvaj, sine moj, zapovijed oca svojega, i ne ostavljaj nauke majke svoje.” Umjesto da zagovaraju slijepu poslušnost, ovakvi savjeti potiču mlade da u svemu prihvate Božja mjerila tako da ojačaju svoju vjeru i da sami zauzmu stav za Boga. Apostol Pavao pozvao je svoje suradnike da se ‘uvjere u pogledu svega’, da provjere je li ono što ih se učilo u skladu s Božjom Riječju i Njegovom voljom te da postupaju po tome (1. Solunjanima 5:21).

Takvu je odluku donijelo više od šest milijuna Jehovinih svjedoka, kako starih tako i mladih, bez obzira na to jesu li rođeni u obitelji Jehovinih svjedoka ili nisu. Sustavno proučavajući Bibliju dobili su pouzdane odgovore na svoja pitanja o smislu života i jasno su razumjeli što je Božji naum s čovječanstvom. Nakon što su to saznali, prihvatili su sustav vrijednosti kojima nas uči Bog i sada čine sve što mogu kako bi živjeli po Božjoj volji.

Bez obzira na to čitaš li ovaj časopis redovito ili ne, zašto ne bi prihvatio ponudu Jehovinih svjedoka da ti pomognu otkriti duhovne vrijednosti koje se nalaze u Bibliji? Tako ćeš moći ‘ispitati i vidjeti kako je dobar Jehova’ i steći spoznaju koja, kad je se provede u djelo, vodi u vječni život (Psalam 34:8; Ivan 17:3).