Pitanja čitalaca

Zar nije apostol Pavao pogazio svoju kršćansku vjeru kad je pred Sanhedrinom rekao: “Ja sam farizej”?

Da bismo razumjeli Pavlovu izjavu zapisanu u Djelima apostolskim 23:6, trebamo uzeti u obzir kontekst.

Nakon što je Pavla napalo mnoštvo Židova u Jeruzalemu, on im je rekao: ‘Školovan sam u ovom gradu kod Gamalijelovih nogu, poučen po strogosti Zakona naših predaka.’ Iako je mnoštvo neko vrijeme slušalo njegovu obranu, na koncu se razgnjevilo, pa je Pavao uz pratnju vojnog zapovjednika odveden u vojarnu. Kratko prije nego što je trebao biti bičevan, Pavao je upitao: “Zar smijete bičevati čovjeka koji je Rimljanin, i još k tome neosuđen?” (Djela apostolska 21:27–22:29).

Sutradan je vojni zapovjednik odveo Pavla pred židovski vrhovni sud Sanhedrin. Pavao je pažljivo promotrio prisutne i primijetio da u Sanhedrinu ima i saduceja i farizeja. Potom je rekao: “Ljudi, braćo, ja sam farizej, sin farizeja! Zbog nade u uskrsnuće mrtvih meni se sudi!” Zbog toga je među farizejima i saducejima nastala svađa, “jer saduceji kažu da nema ni uskrsnuća ni anđela ni duha, a farizeji javno naučavaju sve to”. Neki koji su pripadali farizejskoj stranci žestoko su se prepirali, tvrdeći: “Ne nalazimo ništa loše na ovom čovjeku” (Djela apostolska 23:6-10).

Budući da je Pavao bio poznat kao jako revan kršćanin, nije se pred Sanhedrinom mogao prikazivati kao aktivan član sekte farizeja. Prisutni farizeji ne bi prihvatili nikoga tko bi lažno tvrdio da je jedan od njih. Stoga je Pavlova izjava da je farizej imala uže značenje, a prisutni farizeji sigurno su tako i shvatili njegove riječi.

Kad je rekao da mu se sudi zbog nade u uskrsnuće mrtvih, Pavao je očito mislio da je u tom pogledu nalik farizejima. Kad bi se raspravljalo o uskrsnuću, Pavla bi se prije povezalo s farizejima nego sa saducejima, koji nisu vjerovali u uskrsnuće.

Što se tiče uskrsnuća, anđela i nekih propisa iz Zakona, Pavlova vjerovanja koja je imao kao kršćanin nisu se kosila s vjerovanjima farizeja (Filipljanima 3:5). Zato se po tim pitanjima mogao poistovjetiti s farizejima, a prisutni u Sanhedrinu njegove su riječi shvatili u tom smislu. Tako je on iskoristio svoje porijeklo da bi izašao na kraj s pristranim židovskim vrhovnim sudom.

Međutim, najveći dokaz da Pavao nije pogazio svoju vjeru vidljiv je u tome što je i nadalje imao Jehovino odobravanje. Noć nakon što je izjavio da je farizej, Isus mu je rekao: “Budi hrabar! Jer kao što si u Jeruzalemu davao temeljito svjedočanstvo u vezi sa mnom, tako moraš svjedočiti i u Rimu.” Budući da je imao Božje odobravanje, logično je zaključiti da nije pogazio svoju kršćansku vjeru (Djela apostolska 23:11).