“Nije mi bilo suđeno da poginem”

VJEROJATNO ste i vi čuli za neki takav događaj. Kad netko za dlaku izbjegne smrt, ljudi kažu: “Nije mu bilo suđeno!” S druge strane kad pogine u neobičnoj nesreći, kažu: “Tako mu je bilo suđeno” ili “To je bila Božja volja”. Bilo da određeni ishod pripisuju sudbini, sreći ili Bogu, u osnovi se vode istim razmišljanjem. Mnogi vjeruju da je unaprijed određeno sve što će im se događati u životu i da oni to nikako ne mogu promijeniti. A takvo razmišljanje nije vezano isključivo uz smrt ili nesreće niti je nastalo u naše vrijeme.

Primjerice stari su Babilonci vjerovali da zvijezde i njihovo kretanje određuju što će se događati ljudima. Zato su motrili nebo da bi uočili nadnaravno znamenje po kojemu su se vodili. Grci i Rimljani štovali su božice sudbine, koje su svojom moći odlučivanja o tome hoće li se nekome dogoditi nešto dobro ili zlo čak mogle mijenjati namjere vrhovnih bogova Zeusa i Jupitera.

Na Dalekom istoku hindusi i budisti vjeruju da je ono što se nekome sada događa zapravo posljedica onoga što je činio u nekom od svojih prošlih života te da njegovi postupci u ovom životu određuju kako će mu biti u sljedećem. I u drugim religijama — pa tako i u mnogim kršćanskim crkvama — postoje takva fatalistička vjerovanja u obliku nauka o predodređenju odnosno sudbini.

Stoga nije nimalo čudno što čak i u ovom dobu za koje tvrdimo da je doba prosvijećenosti i razuma mnogi još uvijek vjeruju da je sudbina već odredila njihov život, svakodnevne događaje, pa čak i vrijeme njihove smrti i da oni na to ne mogu utjecati. Dijelite li i vi takvo mišljenje? Je li doista unaprijed određeno sve lijepo i ružno što će se nekome u životu događati — pa čak i vrijeme rođenja i smrti? Upravlja li sudbina vašim životom? Pogledajmo kako nam Biblija može pomoći da dobijemo odgovore na ta pitanja.