Kako je Isus gledao na politička zbivanja svog vremena?

IZ EVANĐELJA saznajemo da se Isus tijekom svog života na Zemlji nekoliko puta mogao umiješati u politička zbivanja. Najprije mu je, kratko nakon što se krstio u dobi od 30 godina, prišao Đavo i ponudio mu vlast nad čitavim svijetom. U jednoj drugoj prilici židovski ga je narod želio učiniti kraljem, a neko vrijeme nakon toga njegovi su ga protivnici na lukav način htjeli navesti da kaže na čijoj je strani u političkim previranjima onog doba. Kako je on reagirao u tim situacijama?

Kad mu je Đavo ponudio vlast nad svijetom. Evanđelja nam otkrivaju da je Đavo pokazao Isusu “sva kraljevstva svijeta” i ponudio mu vlast nad njima. Neki ljudi misle da je Isus mogao učiniti mnogo dobra za ljudski rod da je prihvatio tu ponudu i postao vladar cijelog svijeta. Teško bi ijedan čovjek koji iskreno vjeruje u politička rješenja odbio toliku vlast. No Isus je razmišljao drugačije i odbio je Sotoninu ponudu (Matej 4:8-11). Mora da je za to imao itekako dobar razlog jer je svojim životom neosporno dokazao da mu je stalo do dobrobiti ljudi.

Kad ga je narod htio učiniti kraljem. U Isusovo vrijeme narod je očajnički trebao vladara koji bi ga oslobodio rimskog jarma i riješio neimaštine. Kad su ljudi vidjeli moćna djela koja je Isus činio, zaključili su da je on prava osoba za to, te su ga željeli postaviti za kralja. Što je on mislio o tome? U Evanđelju po Ivanu stoji: “Isus je znao da žele doći te ga uhvatiti i učiniti kraljem, pa se opet povukao u goru, posve sam” (Ivan 6:10-15). Isus očigledno nije želio imati nikakve veze s politikom.

Kad su ga protivnici pokušali navesti da zauzme stranu u političkim zbivanjima. Nešto zanimljivo dogodilo se nekoliko dana prije Isusove smrti. Pripadnici dviju političkih struja — farizeji, koji su zagovarali neovisnost od Rima, te Herodovi pristaše, koji su bili na strani Rimljana — obratili su se Isusu i pitali ga treba li plaćati porez rimskoj državi. To mu pitanje nisu postavili zato što su htjeli saznati odgovor, nego zato što su ga željeli navesti da se izjasni na čijoj je strani.

Evanđelist Marko zapisao je da je Isus kazao: “‘Zašto me iskušavate? Pokažite mi denar!’ I donijeli su. A on im je rekao: ‘Čiji je ovo lik i natpis?’ Odgovorili su mu: ‘Carev.’ Isus je nato rekao: ‘Vratite caru carevo, a Bogu Božje!’” (Marko 12:13-17). Zašto je tako odgovorio? U knjizi Church and State—The Story of Two Kingdoms stoji sljedeće: “Isus je odbio na sebe preuzeti ulogu političkog vođe te je svima jasno dao na znanje da se ono što pripada caru ne smije miješati s onim što pripada Bogu.”

Iako Isus nije pokušavao popraviti svijet političkim sredstvima, problemi koji su mučili ljude njegovog doba — siromaštvo, nepoštenje i nepravda — jako su ga pogađali. Biblija pokazuje da je Isus bio duboko dirnut kad je vidio u kakvom se stanju nalaze njegovi sunarodnjaci (Marko 6:33, 34). Ipak, nije uzeo stvar u svoje ruke i objavio rat nepravdi, premda su ga neki pokušali uvući u tadašnja politička previranja.

Dakle Isus je jasno pokazao da ne želi ni na koji način biti umiješan u politiku. A što je s kršćanima u današnje vrijeme? Kako bi oni trebali gledati na politiku?