Biblija mijenja živote ljudi

ŠTO je jednoj ženi s Filipina pomoglo da se oslobodi ovisnosti o alkoholu i poboljša odnos s mužem i djecom? Zašto je jedan Australac koji je bio veliki zaljubljenik u karate postao miroljubiv i počeo propovijedati biblijsku poruku? Pogledajmo što oni kažu o tome.

“Utjehu sam potražila u alkoholu” — CARMEN ALEGRE

ROĐENA: 1949.
ZEMLJA: FILIPINI
PRIJE: OVISNA O ALKOHOLU

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Rođena sam u San Fernandu (provincija Camarines Sur), ali veći dio života provela sam u Antipolu (provincija Rizal), gradu smještenom u brdovitom kraju prekrivenom šumom. Nekada je Antipolo bio miran gradić. Kad bi pao mrak, gotovo nitko nije izlazio na ulicu. No vremena su se promijenila — danas je to velik grad s mnogo stanovnika.

Nakon što sam se doselila onamo, upoznala sam Benjamina, za kojeg sam se kasnije udala. Međutim bračni život nije bio tako lijep kako sam zamišljala. Uslijedili su mnogi problemi s kojima se nisam znala nositi. Utjehu sam potražila u alkoholu. Imala sam tešku narav. S djecom i mužem često sam bila nestrpljiva i znala planuti za svaku sitnicu. Svog muža nisam nimalo poštovala. Suvišno je i reći da je situacija u našoj kući bila neizdrživa.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Moja šogorica Editha, koja je Jehovin svjedok, predložila je Benjaminu i meni da proučavamo Bibliju. Prihvatili smo njen prijedlog jer smo se nadali da će nam to pomoći riješiti obiteljske probleme.

Biblijska istina koju smo postupno otkrivali naprosto nas je oduševila. Posebno su me dirnule riječi iz Otkrivenja 21:4. Taj redak opisuje što će Bog učiniti za ljude koji će u budućnosti živjeti u raju na Zemlji pod vlašću njegovog Kraljevstva. Ondje stoji: “Obrisat će svaku suzu s očiju njihovih i smrti više neće biti, ni tuge ni jauka ni boli više neće biti.” Žarko sam željela doživjeti ispunjenje tog prekrasnog Božjeg obećanja.

Shvatila sam da moram drastično promijeniti svoje stavove i način postupanja. To, naravno, nije bilo moguće učiniti preko noći. Ipak, s vremenom sam uspjela pobijediti ovisnost o alkoholu. Malo-pomalo postala sam strpljivija i obzirnija, a to je poboljšalo odnose u našoj obitelji. Osim toga naučila sam pokazivati poštovanje svom mužu i podržavati ga u donošenju odluka.

Kad smo Benjamin i ja počeli ići na sastanke Jehovinih svjedoka, bili smo ugodno iznenađeni. Saznali smo da Jehovini svjedoci ne kockaju niti se opijaju. Nepristrani su i prema svima se odnose ljubazno i s poštovanjem. To nas je uvjerilo da smo pronašli pravu religiju (Ivan 13:34, 35).

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Naša obitelj sada je puno sretnija. Benjamin i ja imamo skladan brak i dajemo sve od sebe da svojim bližnjima prenesemo biblijsku poruku. Naša dva sina i njihove žene proučavaju Bibliju. Nadamo se da će i oni početi služiti Jehovi jer smo se uvjerili da je postupanje po Božjim načelima doista najbolji način života.

“Mislio sam da mi nitko ništa ne može” — MICHAEL BLUNSDEN

ROĐEN: 1967.
ZEMLJA: AUSTRALIJA
PRIJE: BAVIO SE KARATEOM

MOJ ŽIVOT NEKADA:

Odrastao sam u Alburyu, lijepom i bogatom gradu u australskoj saveznoj državi Novom Južnom Walesu. Iako u Alburyu, kao i u većini drugih gradova, ima kriminala, život u njemu prilično je siguran.

Moji roditelji razveli su se kad mi je bilo sedam godina, ali unatoč tome mogu reći da sam imao lijepo djetinjstvo. Oni su se brinuli da moj brat, dvije sestre i ja uvijek imamo sve što nam je potrebno. Željeli su mi omogućiti kvalitetno obrazovanje, pa su me upisali u najbolju privatnu školu u gradu. Otac je htio da nakon školovanja izgradim karijeru u poslovnom svijetu. No mene je više zanimao sport jer sam bio dobar biciklist i karatist. Zaposlio sam se u jednoj automehaničarskoj radionici budući da mi je taj posao omogućavao da se više posvetim sportu.

Bilo mi je jako stalo do toga da budem u dobroj fizičkoj kondiciji. Mislio sam da mi nitko ništa ne može i bio sam uvjeren da silom mogu dobiti što god poželim. Moj učitelj karatea znao je s kakvim se mislima borim, pa je uložio trud da me nauči disciplini i pomogne mi izgraditi moralne vrijednosti. Stalno mi je naglašavao koliko je važno biti odan i drugima pokazivati poštovanje.

KAKO MI JE BIBLIJA PROMIJENILA ŽIVOT:

Kad sam počeo proučavati Bibliju s Jehovinim svjedocima, saznao sam da Jehova Bog mrzi nasilje (Psalam 11:5). Ipak, uvjeravao sam se da sport kojim se bavim nije ni nasilan ni opasan. Smatrao sam da promiče visoke moralne vrijednosti i vrline koje su manje-više u skladu s biblijskim načelima. Jehovini svjedoci koji su proučavali Bibliju sa mnom bili su jako strpljivi. Nikad mi nisu rekli da se moram prestati baviti borilačkim vještinama, već su mi nastavili prenositi biblijske istine nadajući se da ću sam uvidjeti što je ispravno.

Zahvaljujući sve boljem poznavanju Biblije i prisnijem odnosu s Jehovom počeo sam drugačije razmišljati. Dojmilo me se kad sam saznao kako je Jehovin Sin, Isus Krist, postupao dok je bio na Zemlji. Iako je imao veliku moć, nikad nije pribjegavao nasilju. Posebno upečatljive bile su mi njegove riječi iz Mateja 26:52, gdje piše: “Svi koji se mača hvataju od mača će i poginuti!”

Što sam više upoznavao Jehovu, to sam prema njemu osjećao veću ljubav i poštovanje. Jako me dirnula spoznaja da je Svemogućem Bogu stalo do mene. Oduševila me misao da Jehova neće dignuti ruke od mene dok god nastojim činiti ono što je njemu po volji, čak ni onda kad učinim nešto neispravno ili pomislim da je služenje njemu za mene nedostižan cilj. Snagu mi je davalo njegovo obećanje: “Ja, Jehova, Bog tvoj, držim te za desnicu i kažem ti: ‘Ne boj se! Ja ću ti pomoći’” (Izaija 41:13). Nisam želio nemudrim odlukama prokockati taj dragocjeni odnos.

I sama pomisao da se prestanem baviti karateom jako mi je teško padala. No želio sam ugoditi Jehovi i znao sam da je dobar odnos s njim vrijedan svake žrtve. Prekretnica je nastupila kad sam pročitao Isusove riječi zapisane u Mateju 6:24: “Nitko ne može robovati dvojici gospodara.” Uvidio sam da neću moći cijelim srcem služiti Jehovi i istovremeno se baviti karateom jer bih prije ili kasnije ponovno sve podredio toj vještini. Morao sam odlučiti što mi je važnije.

U meni se vodila prava borba. S jedne strane bilo mi je drago što je moja odluka Jehovi po volji, a s druge strane imao sam osjećaj da sam okrenuo leđa svom učitelju karatea, što je bilo ravno izdaji. Mnogi koji se bave borilačkim vještinama izdaju smatraju neoprostivim grijehom. Za neke je taj čin toliko sramotan da bi radije umrli nego živjeli s mišlju da su nekoga izdali.

“Jako me dirnula spoznaja da je Svemogućem Bogu stalo do mene”

Bilo me sram svom učitelju karatea objasniti zašto se više ne želim baviti borilačkim vještinama, pa sam prestao ići na treninge i prekinuo svaki kontakt s članovima svog kluba. Znao sam da sam donio dobru odluku, ali imao sam grižnju savjesti jer im nisam ništa rekao o svojim novim vjerskim uvjerenjima. Imao sam osjećaj da sam iznevjerio Jehovu čak i prije nego što sam mu počeo služiti. Sve me to jako mučilo. Moje su molitve često završavale u suzama.

Ipak, Jehova je očito vidio nešto dobro u meni jer je uvijek bio uz mene. Njegovu sam ljubav osjetio u podršci koju su mi pružali Jehovini svjedoci. Oni su mi bili pravi prijatelji u nevolji — pokazali su mi ljubav i tješili me. Biblijski izvještaj o Davidu i Bat-Šebi pomogao mi je realnije gledati na svoje mane. Iako su njih dvoje počinili težak grijeh, Jehova im je oprostio jer su se iskreno pokajali.

KAKO SE MOJ ŽIVOT POBOLJŠAO:

Prije nego što sam počeo proučavati Bibliju, mislio sam samo na sebe. Ali uz pomoć Jehove i svoje divne žene, s kojom sam u braku već sedam godina, uspio sam se promijeniti. Postao sam obzirniji i više mi je stalo do drugih. Moja žena i ja imali smo prilike proučavati Bibliju s nekoliko osoba koje su imale težak život. Riječima ne mogu opisati koliko me usrećuje što mogu pomagati drugima da upoznaju svog Stvoritelja i osjete njegovu ljubav. Ta radost ne može se ni s čim usporediti.

“Hvala vam za ovu divnu rubriku!”

Mnogi naši čitatelji vole rubriku “Biblija mijenja živote ljudi”. Ona u Stražarskoj kuli izlazi od kolovoza 2008. U njoj je objavljeno više od 50 kratkih priča o osobama koje su učinile velike promjene u životu. Zašto ta rubrika izaziva toliko zanimanja?

Ona govori o ljudima različitih životnih okolnosti. Prije nego što su upoznali Jehovu Boga, neki od njih imali su mnogo u materijalnom pogledu, ali njihov život nije imao pravi smisao. Neki su se pak morali boriti s velikim problemima, primjerice morali su pobijediti naglu narav ili se osloboditi ovisnosti o drogi ili alkoholu. Pisali smo i o nekima koji su Jehovu poznavali u mladosti, ali su neko vrijeme prestali živjeti po njegovim načelima. Njihove životne priče pokazuju da je moguće promijeniti svoj život kako bismo bili Bogu po volji. Odluka da ugodimo svom Stvoritelju uvijek je za naše dobro. Što su naši čitatelji rekli o životnim pričama iz te rubrike?

Jedna naša čitateljica napisala nam je kako je članak iz Stražarske kule od 1. veljače 2009. pomogao nekim ženama koje služe zatvorsku kaznu:

“Mnoge zatvorenice poistovjetile su se s osobama koje su ispričale svoje životne priče”, napisala je ona. “Poseban dojam na njih ostavile su fotografije koje pokazuju kako su te osobe izgledale prije nego što su upoznale Jehovu i nakon toga te kratak opis njihove prošlosti. Mnoge zatvorenice imale su slične životne okolnosti. Nakon što su pročitale te članke, dvije od njih počele su proučavati Bibliju.” (C. W.)

Neke životne priče bile su naročito upečatljive. U Stražarskoj kuli od 1. travnja 2011. objavljena je priča Guadalupea Villarreala, koji je bio homoseksualac, ali iz temelja je promijenio svoj način života jer je želio služiti Jehovi. Mnogi su nam pisali potaknuti tim člankom. U nastavku slijede izvaci iz samo dvaju pisama:

“Guadalupeova priča jako me dirnula. Prekrasno je vidjeti kako ljubav prema Jehovi i njegovoj Riječi može potaknuti osobu da se potpuno promijeni.” (L. F.)
“Nekada sam se trudila prenositi biblijsku poruku svim ljudima bez razlike. No u posljednje sam vrijeme primijetila da se ustručavam propovijedati homoseksualcima i da ih čak izbjegavam. Ovaj je članak došao u pravi čas jer mi je pomogao da na njih gledam iz Jehovine perspektive, odnosno da imam na umu kako Jehova svim ljudima daje priliku da ga upoznaju.” (M. K.)

Životna priča Victorije Tong, objavljena u Stražarskoj kuli od 1. kolovoza 2011, također je ostavila snažan dojam na naše čitatelje. U njoj je Victoria opisala svoje teško djetinjstvo. Priznala je da se dugo borila s osjećajem da nije dostojna Jehovine ljubavi, iako mu je već godinama služila. Ispričala je što joj je pomoglo da se uvjeri u Jehovinu ljubav. Pogledajmo što su neki čitatelji napisali o njenoj priči:

“Imala sam osjećaj da čitam svoju životnu priču jer sam i sama doživjela teške trenutke. Premda sam već godinama Jehovin svjedok, još se uvijek borim s negativnim razmišljanjem. Victorijina priča potaknula me da se trudim na sebe gledati onako kako Jehova gleda na mene.” (M. M.)
“U mladosti sam bio ovisan o pornografiji. Nedavno sam ponovno popustio toj nečistoj navici. Razgovarao sam o tome sa starješinama u skupštini Jehovinih svjedoka. Oni su me utješili i rekli da ne trebam sumnjati u Božju ljubav i milosrđe. Iako dajem sve od sebe kako bih pobijedio tu naviku, još se uvijek s vremena na vrijeme osjećam bezvrijedno i mislim da nisam dostojan Jehovine ljubavi. Victorijina priča pružila mi je veliko ohrabrenje i pomogla mi da ne mislim kako su moji grijesi preveliki da bi mi Bog oprostio. Sada znam da takvim razmišljanjem ustvari tvrdim da ih Isusova žrtva ne može pokriti. Izrezao sam taj članak iz časopisa da mi uvijek bude pri ruci. Tako ga mogu čitati i razmišljati o njemu kad pomislim da nisam vrijedan Božje ljubavi. Hvala vam za ovu divnu rubriku!” (L. K.)