Žeti razmjerno osobnim naporima
1 Jehova Bog je pokazao svoju ljubav prema čovječanstvu na mnoge načine. Isus je istakao Božju nenadmašivu ljubav, ukazujući okupljenom mnoštvu da Bog “daje da njegovo sunce izlazi i zlima i dobrima i da kiša pada i pravednima i nepravednima” (Mat. 5:43-48, NW). Jednom drugom prilikom, Isus je ukazao na najistaknutiji izraz ljubavi svog Oca — žrtvu svog jedinorođenog Sina, koga je Bog dao za naše spasenje (Ivan 3:16). Isus je savjetovao slušateljima da se sa cijenjenjem odazovu na Jehovinu ljubav. Trudimo li se da to učinimo?
2 Da bismo pokazali potpuno cijenjenje i zadobili trajne koristi od Jehovine ljubavi, moramo ga upoznati (Ivan 17:3). Trebamo savjet i uputu kako mu možemo služiti na prihvatljiv način. Jehova je pokazao ljubaznu brigu dajući nam svoju nadahnutu Riječ, Bibliju, i time što je podigao svoju divnu organizaciju, kroz koju primamo savjet i uputu (Mat. 24:45-47; 2. Tim. 3:16, 17). Kao Jehovin predani narod, poučeni smo od njega. No, pokazujemo li osobnim naporima da imamo razumijevanja za Jehovinu ljubav? Slijedimo li njegov savjet tako da smo zadovoljni njime i izvlačimo li korist iz njega? (Iza. 48:17; Jak. 1:22). Apostol Pavao je pisao u 1. Korinćanima 3:8 (St): “Onaj koji sadi i onaj koji zalijeva jedno su, ali će svaki primiti svoju plaću prema svome trudu.”
3 Da, moramo raditi na onome što Bog želi da činimo. Ne napreduju duhovno svi jednakim koracima. Postoje mnogi činioci koji mogu otežavati naš napredak, i ne bi bilo mudro činiti obeshrabrujuća uspoređenja. Ipak, od presudne je važnosti osobni napor koji ulažemo. Što možemo učiniti da se približimo organizaciji? Postoje li područja na kojima se možemo poboljšati u prihvaćanju naših osobnih odgovornosti kao kršćana? Kakvim naporom možemo pružiti veću podršku skupštinskim aktivnostima? Postoje li stvari koje možemo primijeniti u pogledu uputa koje nam pruža organizacija? (1. Tim. 4:16).
OPONAŠATI VJERNE
4 Vjerna braća i sestre već desetljećima propovijedaju dobru vijest o Kraljevstvu. Ti vjerni, poput Pavla, vrijedni su oponašanja (1. Kor. 11:1). Oni su se odazvali na Božju ljubav i požnjeli mnoge koristi upornim radom i osobnim naporima da slijede biblijski savjet. Oni sačinjavaju čvrstu jezgru vrijednih radnika u skupštini, ne izbjegavajući svoje osobne odgovornosti. Možemo vidjeti plod njihovog pojedinačnog truda (Rim. 1:13; 2. Kor. 3:1-3).
5 Danas se svake godine deseci tisuća novih skupljaju u organizaciju (Iza. 60:8). Oni se također ozbiljno trude kako bi postali potpuno odrasle duhovne osobe, a njihova revnost u djelu propovijedanja je vrijedna pohvale. Oni izvlače korist gledajući kako Jehova blagoslivlja one koji naporno rade u njegovoj službi. Primjer zrele braće i sestara pomaže novima uvidjeti da nije vrijeme za nemarnost ili popuštanje u našoj službi Bogu. Bilo da smo novi ili iskusni objavitelji, nastavljamo li duhovno rasti, prihvaćajući osobne kršćanske odgovornosti i izvlačeći korist iz svih teokratskih priprema?
PRIMJENJIVATI ONO ŠTO UČlMO
6 Davno prije nego je Jakov napisao da trebamo biti “tvorci riječi”, Mojsije je rekao Židovima: “Morate primjenjivati ove riječi” (Jak. 1:25; 5. Moj. 11:18, NW). Dakle, sama spoznaja nije dovoljna. Židovi su u poslušnosti Jehovi trebali primjenjivati riječi Zakona. Ta osnovna načela ostala su ista. Isus, Sin Božji, sigurno je znao koliko je važna poslušnost (Ivan 8:28). On je rekao u Mateju 7:24 (St): “Svatko tko sluša ove moje riječi i izvršava ih može se usporediti s mudrim čovjekom.”
7 Primjenjujemo li ono što čujemo na pokrajinskim sastancima? Uviđamo li zašto je tako neophodno u ovom vremenu ostati budan i zadržati zdrav razum? Jesmo li budni obzirom na lukave napade i zamke koje postavlja Đavo? Cijenimo li savjete i opomene koje nam ponavljano pruža organizacija obzirom na potrebu za moralnom i duhovnom čistoćom u skupštini? Do koje mjere pojedinačno primjenjujemo ono što čujemo? (Jak. 1:23-25).
8 Program tekućeg dana posebnog sastanka naglašava potrebu da budemo sveti, kao što je i Jehova svet (1. Petr. 1:14-16). Svetost znači religioznu čistoću, nepovredivost. Ona označava stanje odvojenosti za službu Bogu. Nama je povjerena služba dobre vijesti. Dakle, moramo biti čisti duhovno, moralno i fizički, kako bismo bili dostojni nošenja svete Riječi istine. To zahtijeva da sebi posvetimo više od obične pažnje (Jevr. 2:1). Dok to činimo, žet ćemo blagoslove razmjerno našem osobnom naporu.
KORIST OD OSOBNOG STUDIJA
9 Osobni studij nam pomaže izgraditi jaku vjeru i produbljuje naše cijenjenje istine. Pruža nam sigurnost i osposobljava nas da govorimo s pouzdanjem. On nam pruža uvid i dar opažanja i pomaže nam da obučemo novu osobnost (Kol. 1:9-11). Međutim, produktivan studij zahtijeva vrijeme i trud. Nema prečice za stjecanje ispravne spoznaje i duhovne oštroumnosti. Koliko uložimo u studij, toliko ćemo i dobiti od njega (2. Kor. 9:6, 7; Gal. 6:7).
10 Odvajamo li svakog tjedna dovoljno vremena da se pripremimo za skupštinske sastanke? To je način na koji možemo pokazati cijenjenje duhovne hrane koju Jehova priprema kroz vjernog i razboritog roba. Ispravna priprema za sastanke pomaže nam da se držimo programa čitanja i proučavanja Božje riječi. Odvajamo li svakog tjedna vrijeme za čitanje Biblije, prema programu za Teokratsku školu propovijedanja? Potrebno je svega nekoliko minuta svakog dana za čitanje i duboko promišljanje o materijalu. Službeni sastanak nam pomaže da ostanemo budni obzirom na načine na koje možemo djelotvornije obavljati našu javnu službu. Pripremamo li se, posebno razmišljajući kako možemo taj materijal upotrijebiti u službi? I činimo li napor da ga odmah upotrijebimo? Trebalo bi učiniti posebne pripreme obzirom na studij Kule stražare i skupštinski studij knjige. Činimo li to?
SUDJELOVATI NA SASTANCIMA
11 Možemo izvući veću korist iz sastanaka ako sudjelujemo na njima. Priprema za sastanke i ulaganje napora da sudjelujemo na njima održava našu pažnju tijekom sastanaka i omogućuje nam da se lakše okoristimo komentarima drugih. Mnogi se još sjećaju velikog truda koji su uložili u svoj prvi komentar na sastanku i prvi govor u Teokratskoj školi propovijedanja. Iako se nervoza uveliko smanjila, nastavljamo li naporno raditi kako bi naš duhovni napredak bio očit svima? (1. Tim. 4:15). Drugi izvlače korist i ohrabruju se našim komentarima. Ako smo dobro pripremljeni, proučivši materijal koji će se razmatrati na sastancima, naš značajan udio na njima potaći će druge na ljubav i dobra djela (Jevr. 10:23-25).
12 Naši komentari ne bi trebali biti dugi i komplicirani. Obično je najbolje dati kratak komentar koji direktno odgovara na postavljeno pitanje ili razjašnjava primjenu retka. Ako smo dobro pripremljeni, bit ćemo u stanju dati komentare vlastitim riječima. Kad to činimo, mnogo je veća korist za nas, a i za druge. Zašto? Zato što to zahtijeva da razmišljamo o onome što govorimo i objasnimo misao kako je mi razumijemo. To omogućuje drugima da lakše razumiju materijal. To nam također pomaže da se sjetimo nekog podatka u nekoj drugoj prilici.
DAREŽLJIVO SIJATI NA PODRUČJU
13 Naša kršćanska služba je blago (2. Kor. 4:7). Gledaš li tako na nju? Kroz službu imamo prednost izražavati svoju vjeru drugima. Isus je rekao da usta govore iz obilja srca (Luka 6:45). Osobni napor koji ulažemo kako bismo imali puni udio u službi propovijedanja omogućuje nam da žanjemo mnoge koristi. Naše razumijevanje istine je izoštreno, a mi razvijamo veću sposobnost da koristimo Bibliju. Posjedujemo radost donošenja istine drugima i pomaganja da uče o svom Velikom Stvoritelju. Stojimo kao svjedoci pravednosti Božjeg vladanja i njegovog suvereniteta. Sretni smo jer znamo da ugađamo Jehovi, izmijenjeni da budemo što sličniji njemu i vršeći njegovu volju (Mat. 5:48).
14 Ako stalno procjenjujemo svoj osobni napor, naše obožavanje Jehove nikada neće postati simbolična služba. Što to znači? To znači da nećemo sa pola srca ispunjavati Božju volju, obavljajući službu samo vanjštinom ili dajući minimalni izvještaj bez istinske iskrene revnosti i napora. Moramo služiti Jehovi cijelim srcem. Pismo nas obavezuje da damo sve od sebe u njegovoj službi (Kol. 3:23, 24). Istina je da su okolnosti različite i da Jehova ne traži od nas više nego što možemo učiniti. Međutim, on očekuje da učinimo ono što možemo! (Mat. 22:37). Budući da je palo ljudsko tijelo sklono štedjeti sebe, dobro je povremeno se preispitati i utvrditi gdje možemo učiniti poboljšanja u našoj službi Bogu. Jesmo li navikli to činiti?
15 Moramo pokazivati budnost ako želimo izbjeći da nas osobne težnje i želje spriječe da dajemo sve od sebe u Jehovinoj službi. Zadovoljstva, hobiji i rekreativne aktivnosti moraju se zadržati na svom mjestu. Također se moramo čuvati od naginjanja da budemo previše uključeni u svjetovne aktivnosti. Ako slijedimo Isusov savjet iz Mateja 6:22, 23, nesumnjivo ćemo biti u mogućnosti ulagati daljnje napore u slijeđenju duhovnih interesa i žeti u skladu s time.
16 Dok ustrajno nastavljamo raditi na oblačenju nove osobnosti, prihvatit ćemo odgovornost kroz primjenjivanje savjeta i pobuda koje primamo na skupštinskim sastancima, pokrajinskim sastancima, kongresima i kroz publikacije. Neka bismo svi marljivo proučavali, imali aktivnog udjela na sastancima i sudjelovali u velikom djelu stvaranja učenika koliko god nam to naše okolnosti budu dozvoljavale. Takvim zahvalnim odazivanjem na Božju ljubav, možemo biti sigurni u bogatu žetvu duhovnih nagrada i zadržati čvrstu nadu vječnog života u Jehovinom novom svijetu.