Zašto nastaviti s propovijedanjem?
1 Izvršava li se djelo propovijedanja o Kraljevstvu u tvom kraju već dugo vremena? (Mat. 24:14). Ako da, možda smatraš da je područje tvoje skupštine sasvim dovoljno obrađeno. Kad propovijedaš, možda izgleda da je većina ljudi ravnodušna prema poruci o Kraljevstvu. Pa ipak, zapazi što se na 141. stranici knjige Izaijino proročanstvo II kaže za Isusove prave učenike: “Na nekim područjima rezultati njihove službe čine se beznačajni u usporedbi s količinom posla i uloženim trudom. No oni (...) ipak ustraju.” No zašto nastaviti s propovijedanjem?
2 Sjeti se Jeremije: Hoćemo li vjerno ustrajati u djelu propovijedanja ne bi smjelo ovisiti o tome da li nas ljudi slušaju ili ne. Jeremija je na istom području propovijedao 40 godina iako ga je slušala samo nekolicina, a mnogi su se protivili njegovoj poruci. Zbog čega je on ustrajao? Zbog toga što je vršio djelo koje mu je Bog zapovjedio da izvršava, a da prenosi tu poruku poticala ga je i spoznaja o onome što će se dogoditi u budućnosti (Jer. 1:17; 20:9).
3 Mi se nalazimo u sličnoj situaciji. Isus nam je “naredio (...) da propovijedamo narodu i da damo temeljito svjedočanstvo da je to Onaj kojeg je Bog odredio za suca živima i mrtvima” (Djela 10:42). O poruci koju prenosimo ovisi život onih koji je čuju. Ljudima će se suditi na temelju toga kako reagiraju na dobru vijest. Zbog toga smo odgovorni postupati upravo onako kako nam je zapovjeđeno. Ustrajemo li u onome što smo dužni činiti čak i kad nas ljudi ne žele slušati, to je prilika da pokažemo koliko je duboka naša ljubav prema njima te koliko smo predani Jehovi. No to nije sve.
4 To koristi i nama: Vršenje Božje volje bez obzira na to kako ljudi na području reagiraju pruža nam unutarnji mir, zadovoljstvo i sreću koje ne možemo postići ni na koji drugi način (Ps. 40:8). Tako naš život dobiva pravi smisao i svrhu. Što više idemo u službu, naše srce i um više su usredotočeni na nadu u život u Božjem novom svijetu te na radost koju će nam taj život donijeti. Zahvaljujući razmišljanju o tim biblijskim obećanjima naša duhovnost raste, a naš odnos s Jehovom postaje jači.
5 Čak i ako ne vidimo konkretne rezultate svoje propovjedničke aktivnosti, u srce osobe možda je posijano sjeme istine koje će niknuti u vrijeme koje Jehova odredi (Ivan 6:44; 1. Kor. 3:6). Nitko od nas ne zna koliko će još osoba čuti za Kraljevstvo zahvaljujući naporima Jehovinog naroda bilo na našem području bilo diljem svijeta.
6 Više nego ikada dosad trebali bismo postupati u skladu s Isusovom opomenom: “Pazite, budite budni, jer ne znate kada nastupa određeno vrijeme. A što vama kažem, svima kažem: Bdijte” (Mar. 13:33, 37). Stoga, svi nastavimo objavljivati dobru vijest o Kraljevstvu i radovati Jehovino srce dok dajemo svoj doprinos posvećenju njegovog velikog i svetog imena.