Služba propovijedanja — odraz samilosti
1 Isus je primijetio da je mnoštvo koje ga je slušalo ‘izmučeno i rasijano kao ovce bez pastira’ (Mat. 9:36). Stoga ih je blago i s ljubavlju poučavao Jehovinim načelima, tješio ih i duhovno hranio. Kad promišljamo o njegovom načinu postupanja, učimo se razmišljati i osjećati poput njega, što rezultira time da i sami u službi propovijedanja pokazujemo samilost.
2 Prisjeti se kako je Isus reagirao kad su mu pristupili ljudi kojima je očajnički trebala pomoć (Luka 5:12, 13; 8:43-48). Bio je obazriv prema onima s posebnim potrebama (Mar. 7:31-35). Uočavao je kako se drugi osjećaju i pokazivao da mu je stalo do njih. Nije gledao samo na vanjštinu (Luka 7:36-40). Doista, Isus je savršeno odražavao duboku samilost našeg Boga.
3 “Sažalio se”: Isus svoju službu nije izvršavao iz puke obaveze. On ‘se sažalio’ nad ljudima (Mar. 6:34). Slično tome, ni naš zadatak nije naprosto prenositi poruku, već pokušati spasiti dragocjene živote ljudi. Pokušaj razumjeti zašto ljudi reagiraju na određeni način. Zašto su zabrinuti ili opterećeni? Da li ih njihovi vjerski vođe zanemaruju i zasljepljuju? Ako pokazujemo iskreno zanimanje za ljude, to bi ih moglo potaknuti da saslušaju dobru vijest (2. Kor. 6:4, 6).
4 Pokazivanje samilosti može dirnuti ljude. Potkrijepimo to primjerom. Jedna je žena na tragičan način izgubila svoju tromjesečnu kćerkicu. Kad su joj dvije Jehovine svjedokinje došle na vrata, pozvala ih je da uđu kako bi pobila njihove tvrdnje o tome zašto Bog dopušta patnje. No kasnije je rekla: “Suosjećajno su me slušale, a prije nego što su otišle, ja sam se već toliko bolje osjećala da sam pristala na još jedan posjet.” Nastojiš li pokazivati samilost prema svima na koje naiđeš u službi propovijedanja?
5 Razvijanje samilosti omogućit će nam da drugima pružimo pravu utjehu. Na taj način slavimo Jehovu, ‘Oca dubokog milosrđa’ (2. Kor. 1:3).