Utjeha za ožalošćene
1. Zašto ožalošćeni trebaju utjehu?
1 Smrt voljene osobe potresan je događaj, naročito onima koji se ne nadaju Božjem Kraljevstvu (1. Sol. 4:13). Mnogi se pitaju: “Zašto ljudi umiru? Kamo odlaze? Hoćemo li ikada ponovno vidjeti svoje voljene?” Navest ćemo neke prijedloge kako možemo u službi propovijedanja utješiti osobe kojima je umro član obitelji ili prijatelj (Iza. 61:2).
2. Da li bismo trebali nadugo i naširoko svjedočiti ako osoba kaže da joj je netko umro?
2 Od vrata do vrata: U službi propovijedanja osoba nam može reći da joj je netko iz obitelji umro. Je li osoba potresena tim događajem? Je li kuća puna ožalošćene rodbine? U takvim situacijama obično je najbolje ne svjedočiti nadugo i naširoko (Prop. 3:1, 7). Osobi možda možemo izraziti sućut, dati prikladan traktat, časopis ili brošuru i pristojno otići. Zatim se možemo vratiti u neko prikladnije vrijeme kako bismo joj rekli neke utješne biblijske misli.
3. Koje bismo biblijske retke mogli pokazati osobi ako nam se pruži prilika za to?
3 U drugim situacijama možda ćemo procijeniti da prilikom prvog razgovora ipak možemo reći nešto više. To nije trenutak za pobijanje pogrešnih gledišta, ali možda procijenimo da osobi možemo pročitati neko biblijsko obećanje koje govori o uskrsnuću (Ivan 5:28, 29). Možda joj možemo pročitati što Biblija kaže o stanju mrtvih (Prop. 9:5, 10). Utješan može biti i neki biblijski izvještaj o uskrsnuću (Ivan 11:39-44). Možda možemo pročitati riječi kojima je vjerni Job pokazao svoju vjeru u Jehovu (Job 14:14, 15). Prije nego odemo osobi možemo dati brošuru Što se s nama događa kad umremo?, Kad umre netko koga voliš ili neku drugu prikladnu brošuru ili traktat. Nekim ćemo ljudima možda moći ostaviti knjigu Što Biblija uči i skrenuti im pažnju na misli iz 6. poglavlja te se dogovoriti da ćemo o tome razgovarati kad dođemo drugi put.
4. U kojim još situacijama ponekad trebamo utješiti ljude?
4 U drugim prilikama: Hoće li na pogrebnom govoru u dvorani ili na groblju biti i osoba koje nisu Jehovini svjedoci? Za njih se može pripremiti literatura koja sadrži utješne misli. Možda se u mrtvačnici smije ostaviti prikladna literatura koju ožalošćena obitelj može uzeti. Ponekad se osmrtnice koje izađu u novinama mogu iskoristiti da se članovima obitelji napiše kratko utješno pismo. Jedan je udovac, koji je primio takvo pismo i u njemu nekoliko traktata, zajedno sa svojom kćeri otišao do kuće objavitelja i pitao: “Jeste li mi vi poslali ovo pismo? Želim saznati nešto više o Bibliji!” Čovjek i njegova kćerka započeli su proučavati Bibliju i dolaziti na skupštinske sastanke.
5. Zašto se trebamo truditi prepoznati prikladne prilike da utješimo ožalošćene?
5 U Propovjedniku 7:2 stoji: “Bolje je ići u kuću gdje je žalost nego u kuću gdje je gozba.” Osoba koja je u žalosti obično će prije saslušati ono što kaže Božja Riječ nego osoba koja se samo želi zabavljati. Svi se mi trebamo truditi prepoznati u kojoj bi prilici bilo prikladno utješiti one koji su u žalosti zato što su izgubili voljenu osobu.