Dala je dvije lepte

Davanje dobrovoljnih priloga za djelo propovijedanja jedan je od načina kako možemo pokazati da najprije tražimo Božje Kraljevstvo. No što ako živimo skromno i nemamo puno u materijalnom pogledu?

Kad je Isus jednom bio u hramu, zapazio je siromašnu udovicu koja je u posudu za priloge ubacila samo dva novčića. Ljubav prema Jehovi potaknula je tu ženu da “od neimaštine svoje” kao prilog dade “sve što je imala za život” (Mar. 12:41-44). Isus je svojim učenicima skrenuo pažnju na ono što je udovica učinila i tako pokazao da je njen prilog izuzetno vrijedan u Božjim očima. Ni kršćani iz 1. stoljeća nisu smatrali da dobrovoljne priloge kojima se financiralo tadašnje propovjedničko djelo trebaju davati samo imućni članovi skupštine. Primjerice apostol Pavao spomenuo je da su braća iz makedonskih skupština unatoč krajnjem siromaštvu u kojem su živjela željela dati velikodušni dar za svoje suvjernike (2. Kor. 8:1-4).

Ako zbog svoje financijske situacije možemo, takoreći, dati samo dvije lepte, trebamo imati na umu da se od mnogo malih priloga može sakupiti veliki iznos. Velikodušnost koja nas potiče da dajemo dobrovoljne priloge raduje našeg nebeskog Oca, koji “ljubi vesela darovatelja” (2. Kor. 9:7).