Prije stotinu godina – 1925.

NEISPUNJENA OČEKIVANJA

Mnogi Istraživači Biblije očekivali su da će 1925. na Zemlji biti obnovljen raj. Zašto? Brat Albert Schroeder, koji je kasnije služio u Vodećem tijelu, objasnio je: “Smatrali smo da će ostatak Kristovih pomazanih sljedbenika tada otići na nebo i zauzeti svoja mjesta u Kraljevstvu te da će vjerni Božji sluge iz prošlosti, poput Abrahama, Davida i drugih, uskrsnuti kao kneževi i pod vlašću Božjeg kraljevstva predvoditi Božji narod na Zemlji.” No kad se njihova očekivanja nisu ispunila, nije nikakvo čudo što su se neki razočarali (Izr. 13:12).

Unatoč razočaranju većina Istraživača Biblije ostala je zaokupljena propovijedanjem. Osim toga, postali su još svjesniji kolika je odgovornost svjedočiti za Jehovu. Naprimjer, razmotrimo kako su koristili svoje radiostanice da bi prenijeli istinu što većem broju ljudi.

DOPIREMO DO SVE VEĆEG BROJA LJUDI

Budući da se 1924. radiostanica WBBR pokazala vrlo uspješnom, Istraživači Biblije sagradili su u blizini Chicaga još jednu radiostanicu dalekog dometa. Ta stanica nazvana je WORD. Brat Ralph Leffler, inženjer radiokomunikacija koji je sudjelovao u izgradnji te stanice, rekao je: “Za hladnih zimskih noći WORD se slušao nadaleko i naširoko.” Naprimjer, prijenos jednog od prvih programa pratila je i jedna obitelj u Pilot Stationu (Aljaska), udaljenom preko 5000 kilometara od radiostanice. Nakon toga ta je obitelj poslala pismo svima koji su radili u toj stanici kako bi im se zahvalila za ohrabrujuć duhovni program.

U Stražarskoj kuli od 1. prosinca 1925. opisan je nevjerojatan domet signala koji je imala ta stanica. Ondje je stajalo: “WORD je po snazi jedna od najjačih stanica u Sjedinjenim Državama, s odašiljačem od 5000 vata. Jačina signala dobra je kako na istočnoj tako i na zapadnoj obali SAD-a, na Kubi te na najsjevernijem dijelu Aljaske. Zahvaljujući toj radiostanici mnogi su prvi put čuli za istinu i zainteresirali se za nju.”

U isto vrijeme Istraživači Biblije u Kanadi trudili su se u još većoj mjeri koristiti radio kako bi objavljivali dobru vijest. Zato su oni 1924. u Saskatoonu (Saskatchewan) izgradili radiostanicu CHUC. Bila je to jedna od prvih vjerskih radiostanica u Kanadi. Godine 1925. bilo je potrebno proširiti tu malu stanicu te je ona zato prešla u vlasništvo Zajednice, koja ju je odlučila preseliti u veći prostor. Zajednica je u tu svrhu kupila jedno staro kazalište u Saskatoonu te ga je preuredila i u njega smjestila studio.

Zahvaljujući toj radiostanici mnogi ljudi koji su živjeli u rijetko naseljenim dijelovima pokrajine Saskatchewana čuli su dobru vijest prvi put. Među njima je bila i jedna žena koja je živjela u jednom udaljenom gradiću. Nakon što je poslušala našu emisiju, žena je putem pisma zatražila biblijsku literaturu. Brat George Naish ispričao je: “Iz njenog pisma bilo je očito da je jako duhovno gladna. Zato smo joj poslali čitav komplet Studija o Svetom pismu.” Ubrzo je ta žena počela propovijedati poruku o Kraljevstvu još dalje na sjeveru.

BOLJE RAZUMIJEMO VAŽNE ISTINE

U Stražarskoj kuli od 1. ožujka 1925. objavljen je jedan jako važan članak s naslovom “Rođenje naroda”. Zašto je taj članak bio tako važan? Istraživači Biblije već su neko vrijeme znali da Sotona ima organizaciju koja se sastoji od zlih anđela na nebu te vjerskog, trgovačkog i političkog sustava ovdje na Zemlji. No “vjerni i razboriti rob” je putem tog članka pomogao braći da prepoznaju da i Jehova ima svoju organizaciju, koja se protivi Sotoninoj organizaciji te je potpuno odijeljena od njegovog svijeta (Mat. 24:45). Osim toga, vjerni rob objasnio je da je Božje kraljevstvo rođeno 1914. Objasnio je i da su iste godine, zbog rata koji je izbio na nebu, Sotona i njegovi demoni zbačeni s neba te je njihovo djelovanje ograničeno na Zemlju (Otkr. 12:7–9).

Nekima je bilo teško prihvatiti to novo objašnjenje. Upravo iz tog razloga u članku je stajao poticaj: “Ako se neki čitatelji Stražarske kule ne mogu složiti s onim što ovdje piše, predlažemo im da budu strpljivi, vjeruju Gospodinu i nastave mu služiti čista srca.”

No nisu svi bili razočarani. Tom Eyre, kolportera iz Velike Britanije, ispričao je kako je taj članak djelovao na većinu Istraživača Biblije: “Braću je oduševilo to novo objašnjenje 12. poglavlja Otkrivenja. Kad smo shvatili da je Kraljevstvo uspostavljeno na nebu, jedva smo čekali podijeliti s drugima tu dobru vijest. To nas je potaknulo na još veću aktivnost u službi. Osim toga, vidjeli smo kako Jehova priprema svoj narod za još puno toga.”

SHVAĆAMO VAŽNOST SVJEDOČENJA ZA JEHOVU

Jehovinim svjedocima danas su dobro poznate riječi iz Izaije 43:10: “‘Vi ste moji svjedoci’, kaže Jehova, ‘i moj sluga kojeg sam izabrao’.” No do 1925. taj se redak rijetko razmatrao u našim izdanjima. A onda se 1925. to promijenilo. Tijekom te godine riječi iz Izaije 43:10, 12 razmatrale su se u čak 11 brojeva Stražarske kule.

Krajem kolovoza 1925. Istraživači Biblije okupili su se na svom kongresu u Indianapolisu (Indiana). Na tiskanom kongresnom programu nalazila se poruka dobrodošlice koju je delegatima uputio brat Joseph Rutherford. U poruci je stajalo: “Došli smo na ovaj kongres kako bismo od Gospodina dobili snagu da se možemo vratiti na polja i s još većim žarom biti njegovi svjedoci.” Tijekom svih osam dana kongresa prisutne se u govorima poticalo da svjedoče za Jehovu u svakoj prilici.

U subotu 29. kolovoza brat Rutherford održao je govor s temom “Poziv na rad”. U tom je govoru istaknuo važnost svjedočenja: “Jehova svom narodu kaže: ‘Vi ste mi svjedoci (...), a ja sam Bog.’ A zatim slijedi jasna, nedvosmislena zapovijed: ‘Podignite stijeg narodima!’ Na čitavoj Zemlji nema nikoga tko bi mogao podići stijeg, odnosno barjak, narodima osim Božjih slugu – onih koji imaju duh Gospodinov i koji se zato s pravom mogu zvati njegovim svjedocima” (Iza. 43:12; 62:10; Jeruzalemska Biblija).

Nakon govora brata Rutherforda, prisutni su jednoglasno usvojili rezoluciju s naslovom “Poruka nade”. Ona je objasnila da je Božje kraljevstvo jedina prava nada za čovječanstvo i da samo ono može osigurati ljudima mir, blagostanje, zdravlje, slobodu i život u vječnoj sreći. Kasnije je ta rezolucija prevedena na nekoliko jezika i tiskana u obliku traktata, a podijeljeno je oko 40 milijuna primjeraka.

Istraživači Biblije tek su nekoliko godina kasnije službeno usvojili ime Jehovini svjedoci. Pa ipak, bili su sve više svjesni svoje odgovornosti da budu njegovi svjedoci.

VAŽNOST PONOVNIH POSJETA

Kako je širom svijeta rastao broj Istraživača Biblije, tako su braća dobivala sve više poticaja da vrše “naknadne posjete”, odnosno da ponovno posjete ljude koji su pokazali zanimanje za dobru vijest. Nakon akcije s traktatom Poruka nade, u našem Biltenub stajala je sljedeća uputa: “Potičemo sve radnike da ponovno posjete ljude kojima su dali traktat Poruka nade, ali im nisu ostavili nikakvu drugu literaturu.”

U Biltenu od siječnja 1925. nalazio se izvještaj jednog Istraživača Biblije iz Teksasa: “Nevjerojatno je da je odaziv ljudi bolji na područjima gdje smo bili već nekoliko puta nego na novim područjima. U zadnjih deset godina jedan gradić na našem području posjetili smo pet puta. (...) Nedavno su ondje ponovno bile sestra Hendrix i moja majka – i ostavile su više knjiga nego ikad prije.”

A jedan kolporter iz Paname napisao je: “Mnogi ljudi koji su me odbili kad sam im prvi put došao na vrata promijenili su svoj stav kad sam ih ponovno posjetio drugi ili treći put. Veći dio godine proveo sam ponovno posjećujući ljude kojima sam ranije svjedočio i mogu reći da imam neka prekrasna iskustva.”

USUSRET BUDUĆNOSTI

U svom godišnjem pismu svim kolporterima brat Rutherford sažeo je što se sve postiglo u službi te godine i naveo je kakvi su planovi za naredni period. Rekao je: “Protekle godine imali smo divnu priliku tješiti mnoge ožalošćene. Siguran sam da je taj zadatak ispunio vaša srca radošću. (...) A u godini koja je pred vama imat ćete još prilika da svjedočite za Boga i njegovo kraljevstvo. Moći ćete podići njegov stijeg kako bi svi vidjeli tko uistinu služi Bogu. (...) Zato udružimo svoje glasove i nastavimo hvaliti našeg Boga i našeg Kralja.”

Krajem 1925. braća su počela planirati proširenje Betela u Brooklynu. I tako je 1926. trebao započeti najveći građevinski projekt u koji se naša organizacija ikada upustila.