Bilješka

b Kada je 383. g. n. r. vr. Eusebius Jeronim počeo prevoditi Sveto pismo iz originalnog jezika na latinski (taj prijevod je poznat pod imenom Vulgata), popularizirao je ministarske izraze među kršćanima koji su govorili i čitali latinski, time što je upotrijebio latinsku imenicu minister od Mateja 20:26 dalje: latinsku imenicu ministerium (“ministarska služba”) od Luke 10:40 dalje; i latinski glagol ministrare (“služiti”) od Mateja 4:11 dalje.

Latinski je bio nekada međunarodni diplomatski jezik Zapada. 1378. g. n. r. vr., u godini “velikog zapadnog rascjepa”, koji je uključivao i papinstvo, objavio je John Wycliffe svoj prijevod Novog zavjeta (Kršćanskih grčkih spisa). “Wycliffe je prevodio izravno iz latinske Vulgate, ne smatrajući sebe dovoljno stručnim, da upotrijebi kao temelj hebrejske i grčke originale. Njegov prijevod je prilično doslovan i jasan, ali i krut i polatinjen, no ipak ne toliko, kao mnogi drugi Wycliffeovi zapisi.” (Cyclopedia od M’Clintocka i Stronga, X knjiga, 1043. strana, 1. stupac, pod “Wycliffe”.) Dakle, već u XIV stoljeću upotrebljavao je Wycliffe riječ “službenik” (“ministar”). Nema sumnje da je William Tyndale “obilno upotrebljavao tu riječ u svom prijevodu iz originalnih jezika.” Prijevod Rimljanima 13:4 prema Wycliffu glasi ovako: “On je ministar Božji.” A Rimljanima 11:13: “Poštovat ću svoju službu” (Oksford).