Bilješka
a U biblijska vremena su, kao i danas, neki ljudi znali čitati, a neki ne, ali pismenost je bila daleko raširenija nego što neki misle. (Usporedi Izaija 29:11, 12). Enciklopedija židovske religije kaže: “Pismenost je, izgleda, bila raširena u starom Izraelu.”
Izraelci su morali Božje zapovijedi napisati na dovratnike i vezati ih na ruke — a to ne bi mnogo vrijedilo nepismenim ljudima (5. Mojsijeva 6:8, 9; 27:8). Kralj si je morao prepisati cijeli zakon i dnevno ga čitati (5. Mojsijeva 17:15, 18, 19). Mladić iz Sokota je popisao imena vodećih ljudi toga grada (Sudije 8:14).
Čitanje i pisanje nije bilo ograničeno samo na školovane ljude. U svom komentaru o knjizi o Sucima pisao je James (Džems) D. Martin, da su “neki od naših najranijih dokaza za alfabetsko pismo, znakovi na zidovima pećina, koje su ispisali robovi u rudnicima Sinaja.” Amos je bio ponizni uzgajivač ovaca. Mihej je bio seoski prorok iz sela Moreseta (Amos 1:1; Mihej 1:1). No, ipak su obojica napisali knjige Biblije.
U apokrifnoj Prvoj knjizi o Makabejcima, napisanoj vjerojatno u posljednjem razdoblju drugog stoljeća pr. n. r. vr., piše, da je narod imao prepise Zakona u svojim kućama (1. knj. o Makabejcima 1:55-57). Židovski povjesničar Josip je u svom gledištu o prvom stoljeću izjavio, da je Zakon naređivao, da djecu “treba naučiti čitati i da ona trebaju učiti zakone i djela svojih predaka” (Againts Apion (Protiv Apiona), II, str. 575 (25), engl. izdanje).