Jehova voli iskazivati ljubav i naklonost onima koji su mu dragi. Biblija izvještava o dvije situacije u kojima je Jehova rekao Isusu da je on njegov voljeni Sin, koji mu je po volji (Mat. 3:17; 17:5). Bi li volio da Jehova i tebi kaže da te voli, da si mu po volji? Jehova se nama neće obratiti s neba, ali nam se obraća putem svoje Riječi. Kad u evanđeljima čitamo Isusove srdačne i tople riječi, možemo “čuti” kako nam Jehova kaže da nas voli i da smo mu po volji. Isus je savršeno odražavao osobnost svog Oca. Stoga kad čitamo kako je Isus izražavao naklonost svojim nesavršenim, ali vjernim sljedbenicima, možemo zamisliti da Jehova te riječi govori nama osobno (Ivan 15:9, 15). No što ako doživljavamo kušnje? To ne znači da smo izgubili Božju naklonost. Naprotiv, u takvim teškim trenucima imamo priliku pokazati koliko volimo Boga i koliko se uzdamo u njega (Jak. 1:12; w24.03 28 odl. 10–11).

Ako si roditelj, pomozi svojoj djeci da pripreme komentare koji su prikladni za njihovu dob. Ponekad se na sastanku razmatraju ozbiljnije teme, naprimjer bračni problemi ili moralna čistoća. No i tada će vjerojatno biti jedan ili dva odlomka na koja dijete može komentirati. Isto tako, pomozi svojoj djeci da shvate zašto ih voditelj vjerojatno neće prozvati svaki put kad dignu ruku. Time im možeš pomoći da se ne razočaraju kad voditelj prozove nekog drugoga, a ne njih (1. Tim. 6:18). Svi mi možemo pripremiti dobre komentare kojima ćemo proslaviti Jehovu i ohrabriti svoje suvjernike (Izr. 25:11). Iako ponekad možemo kratko iznijeti neko osobno iskustvo, trebamo paziti da ne pričamo previše o sebi (Izr. 27:2; 2. Kor. 10:18). Umjesto toga nastojmo se koncentrirati na Jehovu, njegovu Riječ i njegov narod (Otkr. 4:11; w23.04 24–25 odl. 17–18).

Ljubav nam je neophodna da bismo ostali duhovno budni i trezveni (Mat. 22:37–39). Ljubav prema Bogu pomaže nam da ustrajno propovijedamo unatoč problemima s kojima bismo se zbog toga mogli suočiti (2. Tim. 1:7, 8). Budući da volimo i ljude koji ne služe Jehovi, neumorno propovijedamo te čak svjedočimo telefonom i pismima. Mi ne gubimo nadu da će se naši bližnji jednog dana promijeniti i početi činiti ono što je ispravno (Ezek. 18:27, 28). Mi volimo i svoje suvjernike. To pokazujemo tako da se međusobno hrabrimo i izgrađujemo jedni druge (1. Sol. 5:11). Poput vojnika koji se bore rame uz rame, mi hrabrimo jedni druge. Mi nikada ne bismo htjeli svjesno nanijeti bol svojoj braći i sestrama ili im vratiti zlo za zlo (1. Sol. 5:13, 15). Ljubav pokazujemo i tako da poštujemo braću koja predvode skupštinu (1. Sol. 5:12; w23.06 10 odl. 6; 11 odl. 10–11).