Izvori za knjigu Hrabro se drži Jehove—2. dio
POGLAVLJE 22
Bio je odan i hrabar
Pitanja čitalaca
Tko su bili Filistejci koji se spominju u Bibliji?
Biblija često ukazuje na narod poznat kao Filistejci, koji je živio u Kanaanu kad je Božji drevni narod osvojio Obećanu zemlju. Ti su se drevni Filistejci dugo protivili Božjem narodu, kao što je istaknuto u izvještaju o Davidovoj borbi s divovskim filistejskim junakom Golijatom (1. Samuelova 17:1-3, 23-53).
Biblija ukazuje da su drevni Filistejci migrirali s Kaftora na jugozapadnu obalu Kanaana (Jeremija 47:4). Gdje se nalazio Kaftor? The International Standard Bible Encyclopedia (1979) zapaža: “Iako dokazni materijal ne dozvoljava konačno rješenje, suvremena spoznaja ukazuje na otok Kretu (ili možda Kretu i otoke Egejskog mora, koji u kulturnom pogledu spadaju zajedno) kao na daleko najvjerojatniji položaj” (1. svezak, 610. stranica).
U skladu s tim u New World Translation of the Holy Scriptures čitamo u Amosu 9:7: “‘Niste li za mene kao i sinovi Kušitski, o sinovi Izraelovi?’ riječ je Jehovina. ‘Nisam li izveo Izrael iz zemlje Egipatske, i Filistejce s Krete, i Sirijce iz Kira?’”
Nije poznato kad je taj drevni narod s mora migrirao s Krete u dio Kanaana na jugozapadnoj obali između Jope i Gaze, koji je postao poznat kao Filisteja. Izgleda da su se u danima Abrahama i Izaka već nalazili u tom nizinskom obalskom području (1. Mojsijeva 20:1, 2; 21:32-34; 26:1-18).
Dugo nakon što su Izraelci ušli u zemlju koju im je Bog obećao, Filistejci su i dalje bili moćna sila (2. Mojsijeva 13:17; Jozua 13:2; Sudije 1:18, 19; 3:3, 4; 15:9, 10; 1. Samuelova 4:1-11; 7:7-14; 13:19-23; 1. Carevima 16:15). Sve do vladavine judejskog kralja Ozije, Filistejci su ostali u svojim gradovima Getu, Jabniji i Azotu (2. Dnevnika 26:6). Njihovi drugi značajni gradovi u biblijskim izvještajima bili su Akaron, Askalon i Gaza.
Aleksandar Veliki osvojio je filistejski grad Gazu, no, s vremenom su Filistejci izgleda prestali postojati kao zaseban narod. Profesor Lawrence E. Stager napisao je u Biblical Archaeology Review (svibanj/lipanj 1991): “I Filistejci su bili prognani u Babilon. (...) Međutim, ne postoji zapis o tome što se dogodilo s prognanim Filistejcima. Oni koji su možda ostali u Askalonu nakon Nabuhodonozorovog osvajanja očito su izgubili svoj etnički identitet. Jednostavno su nestali iz povijesti.”
Suvremeni naziv Palestina izveden je iz latinskih i grčkih riječi, i vodi unatrag sve do hebrejske riječi za “Filisteju”. Neki prijevodi Biblije na arapskom za “Filistejce” upotrebljavaju riječ koja se lako može pobrkati s riječju za suvremene Palestince. Međutim, Today’s Arabic Version upotrebljava različitu arapsku riječ i tako pravi razliku između drevnih Filistejaca i suvremenih Palestinaca.
“Pim” — još jedna potvrda povijesne točnosti Biblije
HEBREJSKA riječ “pim” pojavljuje se samo jednom u biblijskim tekstovima. U danima kralja Saula Izraelci su svoje metalno oruđe morali nositi filistejskim kovačima da bi im ga oni naoštrili. Prema prijevodu Novi svijet, u Bibliji piše: “Cijena oštrenja bila je jedan pim za raonike, motike, trozube alatke, sjekire i za učvršćivanje ostana za goveda” (1. Samuelova 13:21).
Što je bio “pim”? Na to se pitanje nije moglo odgovoriti sve do 1907, kada je na području drevnog grada Gezera prvi put iskopan kameni uteg s natpisom “pim”. U prošlosti su prevoditelji Biblije imali poteškoća s prevođenjem riječi “pim”. Uzmimo za primjer prijevod King James, gdje 1. Samuelova 13:21 glasi: “Ali imali su turpije za motike, raonike, vile, sjekire i za oštrenje ostana.”
Učenjaci danas znaju da je pim bio mjera za masu koja je u prosjeku iznosila 7,82 grama, ili oko dvije trećine šekela, osnovne hebrejske jedinice mase. Jedan pim srebra bila je cijena koju su Filistejci zaračunavali Izraelcima za oštrenje oruđa. Mjerenje mase u šekelima prestalo je kada je 607. pr. n. e. palo judejsko kraljevstvo i glavni grad Jeruzalem. No kako pim potvrđuje povijesnu točnost hebrejskog teksta?
Neki učenjaci tvrde da tekstovi Hebrejskih pisama, među kojima je i knjiga Prva Samuelova, potječu iz grčko-rimske ere, čak iz drugog do prvog stoljeća pr. n. e. Po njima su ti tekstovi “‘nepovijesni’, ne pružaju gotovo nikakve vrijedne činjenice o ‘biblijskom’ ili ‘drevnom Izraelu’, koji su zapravo židovske i kršćanske književne konstrukcije novijeg doba”.
Međutim, govoreći o pimu, mjernoj jedinici spomenutoj u 1. Samuelovoj 13:21, William Dever, profesor bliskoistočne arheologije i antropologije, rekao je: “[To] nikako nisu mogli ‘izmisliti’ pisci koji su živjeli u grčko-rimskom periodu, nekoliko stoljeća nakon što su te mjere za masu nestale i pale u zaborav. Ustvari, taj djelić biblijskog teksta (...) nitko nije mogao razumjeti sve do početka 20. stoljeća, kada su pronađene prve arheološke iskopine na kojima se spominje hebrejska riječ pîm.” Profesor je u nastavku rekao: “Ako su sve biblijske priče ‘književne tvorevine’ grčko-rimske ere, kako se baš ta priča našla u hebrejskoj Bibliji? Naravno, netko će možda prigovoriti da je pîm ‘tek jedan detalj’. To je istina, no kao što svi znamo, ‘povijest čine detalji’.”
it “Mikmaš” odl. 4
Mikmaš
Jonatan se suprotstavlja Filistejcima. Filistejci su bili utaboreni u Mikmašu. Odande su tri čete išle u pljačkaške pohode, a filistejska vojska krenula je prema prijelazu preko klanca kod Mikmaša kako bi napala Izraelce. Zato je Jonatan odlučio nešto poduzeti da stane na kraj njihovom tlačenju (1Sa 13:16–23). Pošao je prema njima i prešao klanac, koji se (ako je riječ o vadiju Suweinitu) pruža između strmih litica istočno od Gebe. Na oštrom zavoju vadija Suweinita uzdižu se dvije visoke gore sa strmim kamenitim liticama. To bi mogle biti “dvije litice oštre kao zub” – Boses i Sene, koje su s prolaskom vremena postale zaobljene, moguće uslijed djelovanja erozivnih sila tijekom 3000 godina (1Sa 14:1–7). Čovjeku koji ne poznaje taj teren bilo bi gotovo nemoguće prijeći labirint brda, litica i oštrih stijena. Međutim, Jonatan je odrastao na području Benjaminovog plemena, pa mu je taj kraj očito bio dobro poznat. Osim toga, budući da je tabor njegovog oca bio kod Mikmaša, a njegov kod Gebe, nesumnjivo je imao puno prilika dobro se upoznati s tim područjem.
it “Mefibošet” br. 2 odl. 1
Mefibošet
2. Jonatanov sin i unuk kralja Šaula. Kad je iz Jizreela stigla vijest da su Šaul i Jonatan poginuli, Mefibošetova dadilja uzela ga je u ruke i u strahu pobjegla. No on joj je “pao i ostao hrom”, i to na obje noge. Mefibošet je tada imao pet godina (2Sa 4:4). Neko vrijeme nakon toga živio je u kući Amielovog sina Makira u Lo-Debaru. David je sve to saznao od Sibe, koji je nekad bio sluga na Šaulovom dvoru. Kad je to čuo, David se sigurno sjetio saveza koji je sklopio s Jonatanom (1Sa 20:12–17, 42). Želio je pokazati vjernu ljubav bilo kome tko je ostao iz Šaulove obitelji, pa je poslao sluge da mu dovedu Mefibošeta. David je rekao Mefibošetu da će mu vratiti svu zemlju koja je pripadala Šaulu i da će zauvijek jesti za njegovim stolom te mu tako iskazati vjernu ljubav. Mefibošet je nato ponizno rekao: “Što je tvoj sluga da si obratio pažnju na mrtvog psa kao što sam ja?” U skladu s Davidovom odlukom Siba i svi koji su živjeli u njegovoj kući (uključujući 15 sinova i 20 slugu) postali su Mefibošetovi sluge nakon što mu je pripalo Šaulovo nasljedstvo. Nakon toga Mefibošet se nastanio u Jeruzalemu i uvijek je jeo za kraljevim stolom (2Sa 9).
ČLANAK ZA RAZMATRANJE 4
Trudi se svim srcem voljeti svoju braću i sestre
Njegujte bratsku ljubav i svim srcem volite jedni druge (RIM. 12:10)
SAŽETAK
Isus je rekao da će se njegovi učenici moći prepoznati po ljubavi koja bude vladala među njima. Svi se mi trudimo pokazivati ljubav svojim suvjernicima. Zapravo, trebamo naučiti voljeti svoju braću kao što volimo članove svoje obitelji s kojima smo bliski. Ovaj će nam članak pomoći da još više volimo svoju braću u vjeri.
BIBLIJA je prorekla da će u posljednjim danima ljudi biti “bezosjećajni prema drugima”, pa tako i prema članovima obitelji (2. Tim. 3:1, 3). Vidimo da se to proročanstvo ispunjava u današnje vrijeme. Naprimjer, milijuni brakova završavaju razvodom, a to dovodi do raspada obitelji. Bivši supružnici ljute se jedno na drugo, a djeca se osjećaju zapostavljeno i nevoljeno. Čak i članovi obitelji koji žive u istom kućanstvu mogu praktički postati stranci. Jedan obiteljski savjetnik kaže: “Majka, otac i djeca rijetko kad međusobno razgovaraju – većinu vremena zure u kompjuterski ekran, tablet ili mobitel ili pak igraju videoigre. Iako žive pod istim krovom, jedva se poznaju.”
2 Mi ne želimo postati poput mnogih ljudi u ovom svijetu koji ne pokazuju ljubav drugima (Rim. 12:2). Naprotiv, trebamo se truditi još više voljeti članove svoje obitelji, ali i braću i sestre u skupštini. (Pročitaj Rimljanima 12:10.) Grčka riječ koja je u Rimljanima 12:10 prevedena izrazom “svim srcem voljeti” ukazuje na osjećaje koje gajimo prema članovima obitelji s kojima smo jako bliski. Takvu bismo ljubav trebali razviti i prema svojoj duhovnoj obitelji, svojoj kršćanskoj braći i sestrama. Kad svim srcem volimo svoje suvjernike, doprinosimo jedinstvu skupštine, što je važno obilježje Božjeg naroda (Mih. 2:12).
3 Osvrnimo se na neke biblijske primjere koji nam mogu pomoći da svim srcem volimo svoju braću.
JEHOVA – BOG KOJI JE “PUN VJERNE LJUBAVI”
4 Biblija nam otkriva da Jehovu krase predivne osobine. Naprimjer, u njoj piše: “Bog je ljubav” (1. Ivan. 4:8). Taj opis Jehovine osobnosti budi u nama želju da se zbližimo s njim. No Biblija kaže i da je Jehova “pun vjerne ljubavi”. (Pročitaj Izlazak 34:6.) Te riječi na divan način pokazuju da nas Jehova jako voli i da mu je stalo do nas.
5 No riječi iz Izlaska 34:6 otkrivaju da Jehova osim vjerne ljubavi pokazuje još jednu lijepu osobinu koja nas privlači k njemu, a to je milosrđe. Da, naš Bog, Jehova, uistinu je milosrdan (Jak. 5:11). On nam pokazuje milosrđe, između ostalog, tako što nam oprašta greške koje činimo (Psal. 51:1). U biblijskom smislu pokazati milosrđe ne znači samo oprostiti nekome tko je učinio nešto neispravno. Milosrđe je snažan osjećaj koji potiče osobu da priskoči u pomoć kad vidi da je netko u nevolji. Jehova kaže da je njegova želja da nam pomogne snažnija od osjećaja koje majka gaji prema svom djetetu (Iza. 49:15). Kad nas snađu nevolje, milosrđe potiče Jehovu da nam pomogne (Psal. 37:39; 1. Kor. 10:13). A kako mi možemo pokazati milosrđe svojoj braći i sestrama? Tako da im oprostimo kad nas naljute ili razočaraju i da poslije ne budemo ogorčeni na njih (Efež. 4:32). Isto tako, jako je važno da im pokazujemo milosrđe tako da ih podupiremo kad se nađu u problemima. Kad nas ljubav potakne da budemo milosrdni prema drugima, postupamo po uzoru na Jehovu, koji je najbolji primjer u pokazivanju ljubavi (Efež. 5:1).
JONATAN I DAVID – “BLISKI PRIJATELJI”
6 Biblija sadrži izvještaje o nesavršenim ljudima koji su svim srcem voljeli jedni druge. Uzmimo za primjer Jonatana i Davida. Biblija kaže: “Jonatan i David postali su bliski prijatelji i Jonatan ga je zavolio kao samog sebe” (1. Sam. 18:1). David je bio pomazan za kralja i trebao je naslijediti Šaula na prijestolju. Nakon nekog vremena Šaul je postao jako ljubomoran na Davida i pokušavao ga je ubiti. No Šaulov sin Jonatan nije podupirao svog oca u tome. Jonatan i David zakleli su se jedan drugome da će ostati prijatelji i da će uvijek podupirati jedan drugoga (1. Sam. 20:42).
7 Zanimljivo je da su Jonatan i David bili dobri prijatelji iako ih je u tome mnogo toga moglo spriječiti. Naprimjer, Jonatan je bio oko 30 godina stariji od Davida. Mogao je misliti da nema ništa zajedničko s Davidom jer je on bio puno mlađi od njega i imao je manje životnog iskustva. No Jonatan nije svisoka gledao na Davida, nego se s njim ophodio s velikim poštovanjem.
8 Jonatan je mogao biti ljubomoran na Davida. Kao sin kralja Šaula, mogao je smatrati da nakon svog oca on treba sjesti na prijestolje (1. Sam. 20:31). Ali Jonatan je bio ponizan i vjeran Jehovi. Stoga je svim srcem podupirao Davida kao onog kojeg je Jehova odabrao za budućeg kralja. Bio mu je i vjeran, iako je zbog toga navukao na sebe Šaulov gnjev (1. Sam. 20:32–34).
9 Jonatan je svim srcem volio Davida i zato ga nije smatrao svojim suparnikom. On sam bio je vješt strijelac i hrabar ratnik. Ljudi su za njega i njegovog oca Šaula govorili da su brži od orlova i jači od lavova (2. Sam. 1:22, 23). Prema tome, Jonatan se mogao i sam hvaliti nekim svojim junačkim pothvatima. No on nije pokušavao nadmašiti Davida niti mu je bilo krivo zbog toga što je Davidu mnogo toga išlo od ruke. Naprotiv, Jonatan se divio Davidu zbog njegove hrabrosti i pouzdanja u Jehovu. Zanimljivo je da je zavolio Davida kao samog sebe nakon što je on ubio Golijata. Kako mi možemo pokazati da volimo svoju braću i sestre kao što je Jonatan volio Davida?
KAKO MI MOŽEMO POKAZATI DA SVIM SRCEM VOLIMO SVOJE SUVJERNIKE?
10 Biblija kaže: “Volite jedni druge žarko i od srca” (1. Petr. 1:22). Jehova nam je odličan primjer u pokazivanju takve snažne ljubavi. Njegova ljubav toliko je jaka da ništa ne može raskinuti naš odnos s njim dokle god smo mu vjerni (Rim. 8:38, 39). Grčka riječ prevedena sa “žarko” prenosi misao o nekome tko se napreže ili svim silama trudi nešto činiti. I mi se ponekad trebamo naprezati i svim silama truditi da bismo voljeli svoje suvjernike. Kad nas netko razljuti, trebamo postupiti u skladu sa savjetom: “Podnosite jedni druge s ljubavlju, svesrdno se trudite održati jedinstvo koje imate zahvaljujući duhu tako da čuvate mir koji vas povezuje” (Efež. 4:1–3). Ako se trudimo čuvati mir koji nas povezuje, nećemo se fokusirati na greške svojih suvjernika. Dat ćemo sve od sebe da na svoju braću gledamo onako kako to čini Jehova (1. Sam. 16:7; Psal. 130:3).
11 Nije uvijek lako voljeti svoju braću i sestre svim srcem, naročito ako smo svjesni njihovih mana. To je očigledno bio izazov i nekim kršćanima u 1. stoljeću. Naprimjer, Evodiji i Sintihi vjerojatno nije bio problem surađivati s Pavlom dok su se zajedno s njim “borile za dobru vijest”. No zbog nekog razloga njih se dvije međusobno nisu dobro slagale. Stoga ih je Pavao potaknuo da “složno služe Gospodinu” (Filip. 4:2, 3).
12 Što mi danas možemo činiti da bismo izgradili bliska prijateljstva sa svojom braćom i sestrama? Kad ih bolje upoznamo, vjerojatno će nam biti lakše razumjeti ih i zavoljeti ih svim srcem. Moći ćemo se sprijateljiti s njima čak i ako nismo iste dobi i ne potječemo iz iste kulture. Sjeti se da je Jonatan bio oko 30 godina stariji od Davida. No oni su ipak postali bliski prijatelji. Bi li se ti mogao sprijateljiti s nekim u skupštini tko je stariji ili mlađi od tebe? Ako to učiniš, pokazat ćeš da voliš “svu braću” (1. Petr. 2:17).
13 Da li to što svim srcem volimo svoje suvjernike znači da ćemo biti jednako bliski sa svima u skupštini? Ne, to jednostavno nije moguće. Nema ništa loše u tome da smo s nekima bliskiji jer imamo neke zajedničke interese. Isus je sve svoje apostole nazvao prijateljima, ali Ivana je naročito volio (Ivan 13:23; 15:15; 20:2). No nije bio pristran prema njemu. Naprimjer, kad su Ivan i njegov brat Jakov tražili od Isusa da im da istaknuta mjesta u Božjem kraljevstvu, on im je rekao: “Ne odlučujem ja tko će sjediti meni zdesna i slijeva” (Mar. 10:35–40). Ni mi, kao ni Isus, ne bismo smjeli biti pristrani prema svojim bliskim prijateljima (Jak. 2:3, 4). Na taj bismo način unosili razdor u kršćansku skupštinu, a to nipošto ne bismo smjeli činiti (Juda 17–19).
14 Ako svim srcem volimo jedni druge, nećemo se nadmetati s drugima u skupštini. Kao što smo vidjeli, Jonatan nije bio ljubomoran na Davida i nije mu pokušavao preoteti prijestolje. Svi se mi možemo ugledati na njega. Nemoj biti ljubomoran na svoje suradnike zbog njihovih sposobnosti, nego budi ponizan i smatraj ih većima od sebe. (Pročitaj Filipljanima 2:3.) Imaj na umu da svatko od nas daje doprinos napretku skupštine. Ako smo ponizni, zapažat ćemo dobre osobine svoje braće i sestara i moći ćemo učiti od njih (1. Kor. 12:21–25).
15 Kad nam se u životu dogodi nešto ružno, Jehova nas tješi preko naše braće i sestara koji nam pokazuju ljubav i pružaju pomoć na praktične načine. U to se uvjerila jedna obitelj koja je 2019. u jednom američkom gradu prisustvovala međunarodnom kongresu “Ljubav nikad ne prestaje”. Nakon subotnjeg programa neočekivano su se našli u problemima. Naša sestra Tanya, koja ima troje djece, ispričala je: “Kad smo se vozili natrag u naš hotel, imali smo prometnu nesreću. Jedan vozač koji je izgubio kontrolu nad svojim vozilom skrenuo je u našu traku i udario u nas. Nitko nije bio ozlijeđen, ali bili smo u šoku. Izašli smo iz auta i stajali uz cestu. A onda se jedan vozač zaustavio uz rub ceste i počeo nam mahati. Bio je to jedan naš brat, koji se također vraćao s kongresa. Pozvao nas je da dođemo k njemu i sjednemo u njegov automobil. No on nije bio jedini koji je stao. Stalo je i pet delegata iz Švedske. Sestre su srdačno zagrlile mene i moju kćer, što nam je u tom trenutku jako puno značilo. Uvjeravala sam ih da smo dobro i da će sve biti u redu, ali oni nas nisu htjeli ostaviti. Ostali su uz nas čak i nakon što je došla hitna pomoć i pobrinuli su se da imamo sve što nam je bilo potrebno. U tim teškim trenucima osjetili smo Jehovinu ljubav. Zbog tog iskustva još smo više zavoljeli svoju braću i sestre, a i počeli smo osjećati još veću ljubav i zahvalnost prema Jehovi.” Možeš li se i ti prisjetiti neke situacije u kojoj ti je bilo jako teško, a neki ti je suvjernik s ljubavlju pružio pomoć?
16 Imamo puno razloga da svim srcem volimo jedni druge. Kad osjećamo takvu žarku ljubav prema svojoj braći i sestrama, tješimo ih onda kad im je teško. Osim toga, jačamo jedinstvo koje vlada među Božjim narodom. Isto tako, pokazujemo da smo pravi Isusovi učenici, a to može potaknuti osobe iskrena srca da i one počnu služiti Jehovi. A što je najvažnije, hvalimo Jehovu, koji je “Otac milosrđa i Bog svake utjehe” (2. Kor. 1:3). Stoga dajmo sve od sebe da svim srcem volimo svoju braću i sestre!
“Kartice s biblijskim ličnostima”, jw.org
Jonatan
BIBLIJSKA KARTICA 23
SKUPLJAJMO I UČIMO
JONATAN
Premda je trebao naslijediti svog oca na prijestolju te je vjerojatno bio tridesetak godina stariji od Davida, pružio mu je podršku kao čovjeku kojeg je Bog izabrao za kralja (1. Samuelova 23:15-18). Čak je izložio opasnosti vlastiti život kako bi zaštitio Davida od svog ljubomornog oca Šaula (1. Samuelova 20:1-42). Od njega učimo da trebamo biti ponizni i radovati se kad Bog nekome drugom podari neki blagoslov.
PITANJA
A. Jonatan je bio najstariji sin ․․․․․.
B. Jonatana je otac gađao kopljem — točno ili netočno?
C. Koga je Jonatan naročito volio? Zašto je volio tu osobu?
ODGOVORI
A. Kralja Šaula (1. Samuelova 14:47, 49).
B. Točno (1. Samuelova 20:33).
C. Davida. Dok se David borio protiv Golijata, Jonatan je vidio da je on vrlo hrabar i da jako voli Jehovu (1. Samuelova 17:1–18:4).
[Lenta vremena]
4026. pr. n. e. stvoren Adam
živio je u 12. i 11. st. pr. n. e.
1. n. e.
98. n. e. završeno pisanje Biblije
[Karta]
Porazio je Filistejce kod Gebe i Mikmaša
JERUZALEM
Geba
Mikmaš
POGLAVLJE 23
Suprotstavio se divu
ia 50 odl. 25, bilješka
“Uzorna žena”
25 Tako je Boaz uzeo Rutu za ženu. Biblijski izvještaj dalje kaže: “Jehova joj je dao da zatrudni i rodila je sina.” Žene iz Betlehema govorile su Naomi da ju je Jehova bogato nagradio i da joj je Ruta “bolja od sedam sinova”. Rutin sin bio je predak izraelskog kralja Davida (Ruta 4:11-22). A iz Davidove obiteljske loze došao je sam Isus Krist (Mat. 1:1).
[Bilješka]
Osim Rute još su četiri žene spomenute u Isusovom rodoslovlju. Jedna od njih bila je Boazova majka Rahaba (Mat. 1:3, 5, 6, 16). Ni ona nije bila Izraelka.
Priča o Davidu i Golijatu — je li istinita?
Neki se pitaju je li izvještaj o Davidu i Golijatu istinit ili je pak riječ o običnoj legendi. Je li i vama to pitanje prolazilo glavom dok ste čitali prethodni članak? U svakom slučaju, razmislite o sljedeća tri pitanja.
1 | Može li čovjek zaista biti visok skoro 3 metra?
Biblija kaže da je Golijat bio visok “šest lakata i jedan pedalj” (1. Samuelova 17:4). Jedan lakat iznosio je 44,5 centimetara, a pedalj 22,2 centimetra. To znači da je Golijat bio visok otprilike 2,9 metara. Premda neki tvrde da Golijat nikako nije mogao biti tako visok, razmotrite sljedeće činjenice. Zabilježeno je da je najviši čovjek u suvremeno doba bio visok preko 2,7 metara. Je li onda uistinu nemoguće da je Golijat imao samo 15-20 centimetara više? On je bio iz plemena Refaimaca, koji su bili na glasu kao neobično visoki ljudi. Jedan egipatski spis iz 13. stoljeća pr. n. e. spominje da su neki neustrašivi ratnici iz područja Kanaana bili visoki preko 2,4 metra. Prema tome, iako je Golijat bio neuobičajeno visok, ne bi se baš moglo reći da je riječ o preuveličavanju.
2 | Je li David bio stvarna osoba?
U jednom su periodu neki učenjaci silom pokušavali smjestiti kralja Davida među mitske likove. Međutim, danas bi im to jako teško pošlo za rukom. Arheolozi su pronašli drevni natpis koji spominje “dom Davidov”. Nadalje, sam Isus Krist govorio je o Davidu kao o stvarnoj osobi (Matej 12:3; 22:43-45). A David se spominje i u dva detaljna rodoslovlja koja otkrivaju da je Isus njegov potomak i prorečeni Mesija (Matej 1:6-16; Luka 3:23-31). Prema tome, David je očito bio stvarna osoba.
3 | Jesu li se opisani događaji odvijali na stvarnoj lokaciji?
Biblija kaže da se bitka odigrala u ravnici Eli. No izvještaj ne staje na tome, nego još preciznije navodi da su se Filistejci utaborili na obronku jednog brda između dva grada — Soka i Azeke. Izraelci su pak bili utaboreni preko puta njih, na suprotnoj padini. Kako možemo znati jesu li ta mjesta doista postojala?
Zapazite što je ispričao jedan posjetitelj koji je nedavno bio na tom području: “Naš vodič — koji, usput rečeno, nije religiozan čovjek — odveo nas je u ravnicu Elu. Uspinjali smo se puteljkom koji nas je vodio na vrh nekog brda. Dok smo gledali ravnicu koja se prostirala pod nama, vodič nas je zamolio da pročitamo 1. Samuelovu 17:1-3. Zatim nam je rukom pokazao na drugi kraj doline i rekao: ‘Ondje, s vaše lijeve strane, leže ruševine grada Soka.’ Potom se malo okrenuo i nastavio: ‘A ondje, s vaše desne strane, nalaze se ruševine Azeke. Filistejci su se utaborili između ta dva mjesta, otprilike na obroncima nasuprot nama. Dakle, mi vjerojatno stojimo na mjestu na kojem se nalazio izraelski tabor.’ U mislima sam jasno mogao vidjeti Šaula i Davida na istom mjestu gdje sam i ja stajao. Nakon toga počeli smo se spuštati, a kad smo stigli na ravnicu, prešli smo preko malog riječnog korita, koje je većinom bilo suho te puno kamenja. Sve je djelovalo tako stvarno da sam gotovo mogao vidjeti Davida kako se saginje i bira pet glatkih kamenova, od kojih je jedan presudio Golijatu.” Taj je posjetitelj, poput mnogih drugih, bio impresioniran točnošću biblijskog izvještaja, koji je autentičan i u najmanjim detaljima.
Dakle, zaista nemamo razloga sumnjati u vjerodostojnost ovog povijesnog izvještaja. U njemu se govori o stvarnim ljudima i stvarnim mjestima. A što je još važnije, on je dio Božje nadahnute Riječi i stoga potječe od Boga, “koji ne može lagati” (Titu 1:2; 2. Timoteju 3:16).
w11 1. 9. 27 odl. 1 – 28 odl. 1
Čovjek po srcu Jehovinom
Davida se u Bibliji prvi put spominje kao dječaka koji je čuvao stada svog oca. Vjerojatno je mnoge dane i noći proveo sam na polju razmišljajući o ljepotama što su ga okruživale.
Davidova obitelj živjela je u Betlehemu, gradiću smještenom u brdovitom predjelu Jude. Krševit kraj oko Betlehema bio je plodno područje pogodno za uzgoj žitarica, a brežuljci i doline bili su prošarani voćnjacima, maslinicima i vinogradima. S pašnjaka koji su krasili vrhove gora pružao se predivan pogled na nepregledno prostranstvo Jude.
Čuvajući očeva stada, David se suočio s mnogim opasnostima. Upravo se na tim brdovitim pašnjacima susreo s lavom, a potom i s medvjedom. Te su zvijeri ugrabile ovce iz njegovog stada, ali David se nije preplašio i pobjegao, već se hrabro dao u potjeru za njima, ubio ih i izbavio svoje ovce (1. Samuelova 17:34-36). Možda je već onda naučio rukovati praćkom. S vremenom je postao vješt poput pripadnika Benjaminovog plemena, koji su živjeli nedaleko od njegovog rodnog grada. Za njih Biblija kaže da su “kamenom iz praćke pogađali u dlaku, ne promašujući cilj” (Suci 20:14-16; 1. Samuelova 17:49).
Davidova promišljanja o Bogu
Pastiri u Davidovo doba vodili su samotan život, koji bi se nekima mogao činiti prilično monoton. No Davidu vrijeme nije prolazilo uludo jer je spokojne trenutke, kojih je imao napretek, očito smatrao izvrsnom prilikom za duboko razmišljanje. Neke misli što ih je zapisao u svojim psalmima, po svoj prilici, odražavaju njegova razmišljanja iz mladih dana. Je li možda već tada na osami promišljao o čovjekovom smislu života, savršenom redu koji vlada svuda oko nas i čudesnoj ljepoti neba — Suncu, Mjesecu i zvijezdama, koji su ‘djelo prstiju Jehovinih’? Da li se hodajući po poljima oko Betlehema divio plodnom tlu, stoci, pticama i “životinjama poljskim”? (Psalam 8:3-9; 19:1-6).
David je znao koliko pažnje treba pokloniti ovcama koje je čuvao, stoga nije neobično što je Jehovu usporedio s pastirom jer je osjetio koliko on ljubi svoje vjerne sluge. U jednom je psalmu napisao: “Jehova je Pastir moj. Ništa mi neće nedostajati. Na pašnjacima zelenim počinak mi daje, vodi me na počivališta što vodom obiluju. Da i dolinom guste tame pođem, neću se bojati zla, jer si ti sa mnom, štap tvoj i palica tvoja tješe me” (Psalam 23:1, 2, 4).
Mlada braćo, kako možete steći povjerenje drugih?
6 Davida su neki podcjenjivali zbog njegove mladosti i pripisivali su mu neke loše osobine. Naprimjer, kad se David javio da se ide boriti s Golijatom, kralj Šaul pokušao ga je odgovoriti od toga. Rekao mu je: “Ne možeš se ti boriti s tim Filistejcem jer si još dijete” (1. Sam. 17:31–33). Prije toga Davida je vlastiti brat optužio za to da je neodgovoran (1. Sam. 17:26–30). No Jehova nije Davida smatrao nezrelim ni neodgovornim. On je dobro znao kakav je taj njegov mladi sluga. David je na koncu ubio Golijata, i to zato što se pouzdao u to da će mu njegov prijatelj Jehova dati snage (1. Sam. 17:45, 48–51).
it “Elijab” br. 4 odl. 1
Elijab
4. Prvorođenac Davidovog oca Jišaja (1Sa 17:13; 1Lje 2:13). Kad je prorok Samuel vidio kako Elijab izgleda i koliko je visok, pomislio je da je Jehova sigurno njega izabrao za kralja. No Jehova je odbacio Elijaba i izabrao Davida (1Sa 16:6–12).
Mlada braćo, kako možete steći povjerenje drugih?
MLADA braćo, vi možete puno toga učiniti za skupštinu. Mnogi od vas su snažni i puni energije (Izr. 20:29). Vi možete na razne načine pomagati braći i sestrama u skupštini. Možda biste voljeli služiti i kao sluge pomoćnici. No možda vam se čini da drugi misle da ste premladi ili previše neiskusni da bi vam bili povjereni odgovorni zadaci. Iako ste mladi, ima dosta toga što već sada možete učiniti kako biste stekli povjerenje i poštovanje svojih suvjernika u skupštini.
2 U ovom članku razmotrit ćemo neke pojedinosti iz života kralja Davida. Osvrnut ćemo se i na neke događaje iz života Judinih kraljeva Ase i Jošafata. Vidjet ćemo s kakvim su se problemima suočila ta tri kralja, kako su s njima izašli na kraj i što mlada braća mogu naučiti iz njihovih iskustava.
ŠTO MOŽEŠ NAUČITI OD KRALJA DAVIDA?
3 David je još u mladosti stekao neke vještine koje su drugi jako cijenili. Taj je bogobojazni mladić bio talentiran za glazbu i uložio je puno truda da nauči dobro svirati harfu. Svoj je talent koristio kako bi pomagao kralju Šaulu da se osjeća bolje (1. Sam. 16:16, 23). Mlada braćo, imate li i vi neku vještinu ili talent koji bi mogli koristiti drugima u skupštini? Mnogi od vas imaju. Naprimjer, možda ste primijetili da neka starija braća jako cijene kad im mladi pomognu da nauče još bolje koristiti tablete i druge elektroničke uređaje kojima se služe pri osobnom proučavanju i na sastancima. Vi se razumijete u suvremenu tehnologiju i možete puno pomoći svojim starijim suvjernicima.
4 David je u svom svakodnevnom životu pokazao da je odgovoran i dostojan povjerenja. Naprimjer, kao mladić je čuvao ovce svog oca. Marljivo je obavljao taj posao, koji je znao biti vrlo opasan. Kasnije je objasnio kralju Šaulu: “Kad je tvoj sluga čuvao ovce svog oca, došao je lav, a jednom drugom prilikom medvjed, i odnio ovcu iz stada. Ja sam potrčao za njim, oborio ga i izbavio ovcu iz njegovih ralja” (1. Sam. 17:34, 35). David je znao da se mora dobro brinuti za ovce i hrabro se borio sa zvijerima kako bi zaštitio stado. Mlada braća mogu se ugledati na Davida tako da marljivo izvršavaju svaki zadatak koji im je povjeren.
5 David je u mladosti razvio vrlo prisan odnos s Jehovom. To što je izgradio blizak odnos s Bogom bilo je važnije od njegove hrabrosti ili njegovog talenta za glazbu. Jehova nije bio samo Davidov Bog nego i njegov najbolji prijatelj. (Pročitaj Psalam 25:14.) Mlada braćo, najvažnije je da jačate svoj odnos sa svojim nebeskim Ocem. Budete li to činili, moći će vam biti povjerene dodatne odgovornosti u skupštini.
6 Davida su neki podcjenjivali zbog njegove mladosti i pripisivali su mu neke loše osobine. Naprimjer, kad se David javio da se ide boriti s Golijatom, kralj Šaul pokušao ga je odgovoriti od toga. Rekao mu je: “Ne možeš se ti boriti s tim Filistejcem jer si još dijete” (1. Sam. 17:31–33). Prije toga Davida je vlastiti brat optužio za to da je neodgovoran (1. Sam. 17:26–30). No Jehova nije Davida smatrao nezrelim ni neodgovornim. On je dobro znao kakav je taj njegov mladi sluga. David je na koncu ubio Golijata, i to zato što se pouzdao u to da će mu njegov prijatelj Jehova dati snage (1. Sam. 17:45, 48–51).
7 Što možeš naučiti iz Davidovog iskustva? Možeš naučiti da je važno biti strpljiv. Treba vremena da oni koji su te poznavali kao dijete počnu gledati na tebe kao na odraslu osobu. No budi uvjeren da Jehova kod tebe ne gleda samo ono što se vidi izvana. On te dobro poznaje i zna za što si sve sposoban (1. Sam. 16:7). Trudi se ojačati svoj odnos s Bogom. David je to učinio tako što je promatrao Jehovina djela stvaranja. Duboko je razmišljao o tome što ta djela otkrivaju o Stvoritelju (Psal. 8:3, 4; 139:14; Rim. 1:20). Osim toga, poput Davida, i ti možeš moliti Jehovu da ti da potrebnu snagu. Naprimjer, da li ti se neki u školi rugaju zato što si Jehovin svjedok? Ako je tako, moli se Jehovi da ti pomogne izaći na kraj s tim problemom. Isto tako, primijeni praktične savjete koje nađeš u njegovoj Riječi i u našim biblijskim publikacijama i videosadržajima. Svaki put kad vidiš kako ti je Jehova pomogao da riješiš neki problem, bit ćeš još više uvjeren da će ti i u budućnosti pomagati. Osim toga, kad drugi vide da se uvijek uzdaš u Jehovu, imat će više povjerenja u tebe.
8 Osvrnimo se na još jedan problem s kojim se David suočio. Nakon što je bio pomazan za kralja, morao je godinama čekati da počne kraljevati nad Judom (1. Sam. 16:13; 2. Sam. 2:3, 4). Što mu je u tom razdoblju pomoglo da strpljivo čeka? Umjesto da dopusti da ga svlada obeshrabrenje, David se usredotočio na ono što je ipak mogao činiti. Naprimjer, dok je kao bjegunac živio u Filisteji, David je koristio priliku da se bori protiv neprijatelja izraelskog naroda i time je štitio granice Jude (1. Sam. 27:1–12).
9 Što mlada braća mogu naučiti iz Davidovog primjera? Koristi prilike da služiš svojoj braći. Razmisli o iskustvu našeg brata Ricarda. On je od ranih tinejdžerskih godina sanjao o tome da postane stalni pionir. No starješine su mu rekli da još nije spreman za to. Ricardo se nije obeshrabrio niti naljutio, nego je počeo više ići u službu propovijedanja. On kaže: “Danas mi je jasno da mi je trebalo još vremena da napredujem. Trudio sam se ponovno posjetiti svaku osobu koja je pokazala zanimanje i dobro se pripremiti za svaki ponovni posjet. Čak sam započeo svoj prvi biblijski tečaj. Što sam više propovijedao, to sam manje imao tremu.” Ricardo je danas kvalitetan stalni pionir i služi kao sluga pomoćnik.
10 Osvrnimo se na još jedan događaj iz Davidovog života. Kad su on i njegovi ljudi živjeli kao bjegunci, jednom su napustili svoje obitelji kako bi otišli u bitku. Dok njih nije bilo, neprijatelji su opljačkali njihove domove i zarobili njihove obitelji. Budući da je bio iskusan ratnik, David je mogao zaključiti da bez po muke može smisliti dobar plan kako izbaviti zarobljene žene i djecu. No David se nije oslonio na svoje iskustvo, nego je tražio vodstvo od Jehove. Uz pomoć svećenika Ebjatara, David je upitao Jehovu: “Da li da pođem u potjeru za tim razbojnicima?” Jehova mu je odgovorio neka pođe za njima te mu je zajamčio da će izbaviti zarobljenike (1. Sam. 30:7–10). Koju pouku možeš izvući iz tog događaja?
11 Pitaj druge za savjet prije nego što doneseš neku odluku. Porazgovaraj sa svojim roditeljima. Dobre savjete mogu ti dati i iskusni starješine. Jehova ima povjerenja u starješine, a možeš imati i ti. Jehova ih jako cijeni i dao ih je skupštini “na dar” (Efež. 4:8). Budeš li se ugledao na njihovu vjeru i slušao njihove mudre savjete, moći ćeš donositi dobre odluke. Pogledajmo sada što možemo naučiti od kralja Ase.
POGLAVLJE 24
Hrabro je spriječila krvoproliće
Postupila je razborito
6 Netko bi se mogao pitati zašto se tako pametna mlada žena udala za tako bezumnog i sebičnog čovjeka. No trebamo imati na umu da su u biblijsko doba mnogi brakovi bili ugovoreni. Čak i ako nisu, roditeljski pristanak bio je izuzetno važan. Možda su Abigajilini roditelji željeli da se ona uda za Nabala, ili su čak ugovorili njihov brak, zato što ih se dojmilo njegovo bogatstvo i ugled u društvu. Možda su u tom braku vidjeli izlaz iz siromaštva. Što god da su mislili, Nabala novac nije učinio dobrim mužem.
Razborita žena sprečava katastrofu
U Karmelu je u međuvremenu započelo šišanje ovaca. Bila je to praznična prigoda, slična kao vrijeme žetve za zemljoradnika. To je ujedno bilo i vrijeme darežljive velikodušnosti kada su vlasnici ovaca nagrađivali one koji su radili za njih. Stoga David nije bio drzak kada je desetoricu ljudi poslao u grad Karmel da zamole Nabala da im dâ hranu kao naknadu za službu koju su izvršili štiteći njegova stada (1. Samuelova 25:4-9).
Postupila je razborito
9 Nabal je bio iz Maona, ali u obližnjem Karmelu držao je stoku, tri tisuće ovaca i tisuću koza, i vjerojatno posjedovao zemlju. Travnate visoravni koje su se nalazile u blizini tih gradova bile su kao stvorene za uzgoj ovaca. Okolni kraj bio je pust — na jugu se protezala velika pustinja Paran, a na istoku je put do Slanog mora vodio kroz nenastanjeno područje prepuno gudura i pećina. U tom su kraju boravili David i njegovi ljudi. Živjeli su u teškim uvjetima, a jeli su uglavnom ono što su sami ulovili. U potrazi za hranom po svoj su prilici često susretali Nabalove pastire.
10 Kako su se Davidovi ratnici ophodili s Nabalovim pastirima? Lako su im mogli tu i tamo ukrasti koju ovcu, ali oni to nisu činili. Naprotiv, štitili su ih “kao zid”. (Pročitaj 1. Samuelovu 25:15, 16.) A zaštita im je svakako bila dobrodošla jer je taj kraj, u blizini južne izraelske granice, bio prepun opasnosti. Osim raznih grabežljivaca pastire i stada napadali su i razbojnici koji su često dolazili na područje Izraela.
it “Život” odl. 45
Život
“Svežanj života.” Kad je Abigajila pokušala spriječiti Davida da se osveti Nabalu i tako navuče na sebe krivnju za krv, rekla mu je: “Ako te netko krene progoniti i poželi te ubiti, život mog gospodara bit će pohranjen na sigurnom u svežnju života kod Jehove, tvog Boga, a živote tvojih neprijatelja on će baciti kao što se kamen baca iz praćke” (1Sa 25:29–33, bilješka). Kad čovjek nešto smatra dragocjenim, on to želi sačuvati i zato to pohrani na sigurno. Slično tome, Davidov život bio je na sigurnom, u rukama živog Boga. Jehova je čuvao Davida od njegovih neprijatelja sve dok se on nije pokušavao sam osvetiti, nego je čekao njega. A živote Davidovih neprijatelja Jehova je odbacio.
“Razumijevanje čovjeka zadržava od gnjeva”
Trener košarkaške momčadi na jednom sveučilištu dobio je otkaz zbog nekontroliranih izljeva gnjeva.
Dijete ima napad bijesa zato što mu roditelji nisu ispunili neku želju.
Majka se svađa sa sinom zato što nije pospremio sobu.
SIGURNO smo svi imali prilike vidjeti druge kako se ljute, a i sami smo se nesumnjivo više puta uzrujali. Možda smatramo da je gnjev negativan osjećaj koji treba obuzdati, ali kad se mi razgnjevimo, obično pomislimo da je to opravdano, posebno ako je netko postupio protivno našem osjećaju za pravdu. U jednom članku Američkog psihološkog udruženja stoji da je “gnjev potpuno normalna i u principu zdrava ljudska emocija”.
Takvo se gledište čini razumnim kad se uzme u obzir ono što je apostol Pavao napisao pod Božjim nadahnućem. On je potvrdio da se svi ljudi ponekad razljute. Naime, rekao je: “Ako se gnjevite, nemojte griješiti! Sunce neka ne zađe, a da vi još osjećate srdžbu!” (Efežanima 4:26). Je li onda dobro dati oduška gnjevu ili bismo se ipak trebali truditi svladati srdžbu?
TREBAMO LI DATI ODUŠKA GNJEVU?
Kad je apostol Pavao dao taj savjet o gnjevu, vjerojatno je imao na umu riječi psalmista koji je napisao: “Ako se uznemirite, nemojte griješiti!” (Psalam 4:4). Što je zapravo smisao Pavlovog upozorenja, koje je napisao pod Božjim nadahnućem? Pavao je u nastavku objasnio: “Neka se sva zlobna gorčina i gnjev i srdžba i vika i pogrdan govor ukloni od vas zajedno sa svom zloćom!” (Efežanima 4:31). Dakle, on je ustvari savjetovao kršćanima da ne daju oduška gnjevu. Zanimljivo je da u spomenutom članku Američkog psihološkog udruženja u nastavku stoji: “Istraživanja su pokazala da davanje oduška gnjevu zapravo povećava gnjev i agresivnost te da ne pomaže (...) riješiti problem.”
Kako onda možemo “ukloniti” gnjev i izbjeći sve njegove loše posljedice? Mudri kralj Salamun, koji je vladao u starom Izraelu, napisao je: “Razumijevanje čovjeka zadržava od gnjeva i na čast mu je kad prijeđe preko prijestupa” (Mudre izreke 19:11). Kako razumijevanje neke situacije može pomoći čovjeku kad u njemu počne tinjati gnjev?
KAKO RAZUMIJEVANJE “ZADRŽAVA OD GNJEVA”
Sposobnost razumijevanja pomaže čovjeku da jasno sagleda neku situaciju i da zapazi ono što se ne vidi na prvi pogled. Kako nam to može pomoći kad nas netko povrijedi ili razljuti?
Možda se znamo razljutiti kad vidimo nepravdu. No ako se prepustimo emocijama i reagiramo naglo, mogli bismo nanijeti bol ili sebi ili drugima. Kao što vatra koja se otme kontroli može spaliti kuću do temelja, tako i nekontrolirani gnjev može uništiti nečiji dobar glas i odnose s drugima, pa čak i s Bogom. I zato, kad osjetimo da u nama raste gnjev, trebamo pokušati bolje sagledati situaciju u kojoj smo se našli. Budemo li dobili jasniju sliku onoga što se događa, sigurno ćemo lakše kontrolirati svoje osjećaje.
Potkrijepit ćemo to jednim primjerom iz starog doba. Salamunov otac, kralj David, umalo je počinio krvoproliće zbog čovjeka koji se zvao Nabal. No uz pomoć jedne žene uspio je ispravno sagledati situaciju u kojoj se našao. Naime, on je sa svojim ljudima neko vrijeme štitio Nabalova stada u Judejskoj pustinji. Kad je došlo vrijeme da Nabal striže ovce, David ga je zamolio da mu pošalje nešto hrane. No Nabal mu je odgovorio: “Zar da uzmem kruh svoj, vodu svoju i stoku koju sam poklao za one što mi strigu ovce i dam to ljudima za koje ne znam ni odakle su?” Bila je to teška uvreda! Kad je David to čuo, krenuo je s oko 400 ljudi da pobije Nabala i sve muškarce u njegovom domu (1. Samuelova 25:4-13).
Nabalova žena Abigajila čula je što se dogodilo, pa je pošla Davidu u susret. Kad se susrela s njim i njegovim ljudima, pala je na koljena i rekla: “Molim te, dopusti da robinja tvoja progovori pred tobom i poslušaj riječi robinje svoje!” Potom je objasnila Davidu da je Nabal bezuman čovjek. Rekla mu je da će mu kasnije biti žao ako se osveti i prolije krv (1. Samuelova 25:24-31).
Što je David shvatio nakon razgovora s Abigajilom i kako mu je to pomoglo da se smiri? Kao prvo, uvidio je da je Nabal bio poznat kao bezuman čovjek. Osim toga, shvatio je da će biti kriv za krv mnogih ljudi ako se osveti. I nama se može dogoditi da se zbog nečega razgnjevimo. Što bismo tada trebali učiniti? “Zastanite na trenutak, duboko udahnite i brojite do deset”, stoji u jednom članku o tehnikama obuzdavanja gnjeva koji je objavila klinika Mayo. Da, zastanite i razmislite o uzroku problema i o tome kakve će biti posljedice ako se povedete za svojim osjećajima. Pokušajte sagledati situaciju u kojoj se nalazite. To će vam pomoći da utišate svoj gnjev ili da ga čak potpuno odagnate (1. Samuelova 25:32-35).
Takav pristup i danas pomaže mnogima da obuzdavaju gnjev. Naprimjer, Sebastian iz Poljske naučio je kontrolirati svoju naglu ćud i snažne emocije dok je kao 23-godišnji mladić služio zatvorsku kaznu, a u tome mu je pomoglo proučavanje Biblije. On kaže: “Najprije razmislim o problemu, a zatim pokušavam primijeniti biblijske savjete. Uvidio sam da je Biblija najbolji vodič u životu.”
I Setsuo je na sličan način naučio obuzdavati gnjev. On kaže: “Kad bih se na poslu uzrujao, često sam vikao na kolege. No otkad proučavam Bibliju počeo sam se mijenjati. Umjesto da podignem glas, znam se upitati: ‘Tko je zapravo kriv? Nisam li ja taj koji pravi probleme?’” Razmišljanje o tim pitanjima pomaže mu da obuzda svoj gnjev i svlada snažne emocije koje ga ponekad obuzmu.
Gnjev je izuzetno snažan osjećaj, ali savjeti iz Božje Riječi imaju još veću snagu. Budete li primjenjivali mudre biblijske savjete i molili se Bogu za pomoć, i vi ćete uspjeti jasno sagledati situaciju koja u vama izaziva gnjev, a to će vam pomoći da se svladate.
POGLAVLJE 25
Hrabro je postupio po svojoj savjesti
it “Abišaj” odl. 3–5
Abišaj
Abišaj je bio vješt ratnik i bio je istaknutiji od 30 moćnih ratnika kojima je bio zapovjednik. Bio je nadaleko poznat kao i trojica Davidovih najistaknutijih ratnika jer je jednom prilikom sam ubio 300 neprijatelja, ali ipak “nije dostigao onu trojicu najistaknutijih ratnika” (2Sa 23:18, 19).
Abišaj je vjerno podupirao svog ujaka Davida u njegovim vojnim pohodima. No znao je biti impulzivan i nemilosrdan, pa ga je trebalo obuzdati. Naprimjer, kad su se on i David po noći ušuljali u Šaulov tabor i našli Šaula kako spava, on ga je htio pribiti za zemlju njegovim kopljem. Tako bi ubio “Jehovinog pomazanika” da ga David nije u tome spriječio (1Sa 26:6–9). U vrijeme Abšalomove pobune Abišaj je dva puta htio pogubiti Šimija jer je proklinjao kralja, ali David ga je spriječio u tome. Međutim, nije ga mogao spriječiti da sudjeluje u ubojstvu Abnera (2Sa 3:30; 16:9–11; 19:21–23).
Biblija kaže da je Abišaj pobio 18 000 Edomaca i da je predvodio vojsku u bitki s Amoncima. Osim toga, sudjelovao je u gušenju pobune koju je pokrenuo pokvareni Benjaminovac Šeba. U zadnjoj Davidovoj bitki o kojoj govori Biblija, Abišaj je spasio život Davidu tako što je ubio jednog ogromnog Filistejca (1Lje 18:12; 19:11–15; 2Sa 20:1, 6; 21:15–17).
it “Jarebica” odl. 4
Jarebica
Jarebice se radi mesa lovi još od davnina. Lovci bi ih najprije istjerali iz skrovišta, a onda bi ih najčešće gađali štapom. Poznato je da jarebica bježi od opasnosti i skriva se iza stijena i raslinja te traži zaklon u pukotinama stijena i sličnim mjestima. David je bježao od jednog mjesta do drugog i skrivao se od kralja Šaula, koji ga je nemilosrdno progonio. Zato je sasvim prikladno što je sebe usporedio s jarebicom (1Sa 26:20; usporedi Tu 3:52).
Jesi li spreman strpljivo čekati?
14 I kralj David bio je žrtva mnogih nepravdi. Premda ga je Jehova u mladosti pomazao za izraelskog kralja, morao je čekati oko 15 godina da počne vladati nad svojim plemenom (2. Sam. 2:3, 4). U tom ga je razdoblju nevjerni kralj Šaul neko vrijeme progonio i pokušavao ubiti. David je zbog toga morao živjeti kao bjegunac. Ponekad je morao pobjeći u drugu zemlju ili se skrivati po pustinjskim pećinama. Čak i nakon što je Šaul poginuo u bici, David je morao čekati još otprilike sedam godina da postane kralj nad cijelim izraelskim narodom (2. Sam. 5:4, 5).
15 Zašto je David bio spreman strpljivo čekati? Odgovor doznajemo upravo iz psalma u kojem je četiri puta pitao: “Dokle?” Ovako je napisao: “Ja se uzdam u vjernu ljubav tvoju, neka se srce moje raduje zbog spasenja koje ti daješ! Pjevat ću Jehovi, jer je dobar prema meni” (Psal. 13:5, 6, bilješka). David se uzdao u Jehovinu vjernu ljubav. Radovao se izbavljenju i razmišljao je o blagoslovima koje mu je Jehova u prošlosti podario. Da, David je smatrao da se isplati čekati!
Cijeni svoje mlađe suvjernike
8 Kralj David također je pokazao skromnost i time nam dao odličan primjer. On je svim srcem želio Jehovi sagraditi hram. No kad je saznao da će ta čast pripasti mladom Salamunu, prihvatio je Jehovinu odluku te je učinio sve što je mogao kako bi podupro gradnju hrama (1. Ljet. 17:4; 22:5). David nije mislio da bi on bolje obavio taj posao zato što je Salamun bio mlad i neiskusan (1. Ljet. 29:1). Znao je da uspjeh tog građevinskog pothvata ovisi o Jehovinom blagoslovu, a ne o dobi ili iskustvu onih koji vode taj projekt. Poput njega, i danas starija braća marljivo služe Jehovi iako više nemaju zaduženja koja su prije imala. Isto tako, znaju da će Jehova blagosloviti mladu braću koja obavljaju zadatke koji su nekad njima bili povjereni.
“Kartice s biblijskim ličnostima”, jw.org
Kralj Šaul
BIBLIJSKA KARTICA 41
SKUPLJAJMO I UČIMO | KARTICE S BIBLIJSKIM LIČNOSTIMA
KRALJ ŠAUL
Bio je prvi izraelski kralj. U početku je bio ponizan i skroman, no kasnije je postao drzak, pa ga je Jehova odbacio kao kralja. Šaul je išao u potjeru za Davidom, koji je postao velik ratnik, i pokušao ga je ubiti, ali Jehova je zaštitio Davida. Šaul je kasnije poginuo u ratu s Filistejcima (1. Samuelova 31:1-4).
PITANJA
A. Koji je Šaulov sin postao Davidov blizak prijatelj? (1. Samuelova 18:1).
B. Prorok Samuel rekao je Šaulu: “________ je bolja od žrtve” (1. Samuelova 15:22).
C. Šaul je bio usporen i slab čovjek — je li to točno ili netočno? (2. Samuelova 1:23).
ODGOVORI
A. Jonatan.
B. Poslušnost.
C. Netočno. Šaul je uspoređen s brzim orlom i jakim lavom.
[Lenta vremena]
4026. pr. n. e. stvoren Adam
Šaul je živio oko 1100. pr. n. e.
1. n. e.
Oko 98. n. e. završeno pisanje Biblije
[Karta]
Progonio je Davida u Rami, Keili, zifskoj pustinji, maonskoj pustinji i En-Gediju
Rama
Jeruzalem
Keila
Zif
Maon
En-Gedi
POGLAVLJE 26
Ukorio je kralja
w12 15. 2 odl. 2–3
Natan — vjerno je branio pravu religiju
Općenito se smatra da su Natan i Gad napisali neka poglavlja 1. Samuelove (od 25. do 31. poglavlja) i cijelu 2. Samuelovu. O nadahnutim povijesnim zapisima koji se nalaze u tim knjigama, Biblija kaže: “Povijest kralja Davida, od početka do kraja, zapisana je u zapisima vidioca Samuela, u zapisima proroka Natana i u zapisima vidioca Gada” (1. Ljet. 29:29). Biblija otkriva i da je Natan sastavio povijesni zapis o Salamunu (2. Ljet. 9:29). To znači da je Natan po svoj prilici nastavio služiti na kraljevskom dvoru i nakon Davidove smrti.
O proroku Natanu malo se toga zna, a većinu onoga što znamo napisao je sam prorok. No i njegova samozatajnost puno govori o tome kakav je bio čovjek. Natan je očito bio skroman povjesničar koji nije htio proslaviti sebe. Jedan biblijski rječnik kaže da se u Bibliji ne spominju ni njegovi preci ni njegova obitelj. Ne znamo ništa o njegovom privatnom životu.
Znate li?
Zašto je u vojsci kralja Davida bilo ratnika koji nisu bili Izraelci?
U VOJSCI kralja Davida bilo je vojnika koji nisu bili Izraelci. Neki od njih bili su Amonac Selek, Hetit Urija i Moabac Itma (1. Ljet. 11:39, 41, 46). Osim toga, u Davidovoj vojsci služili su “Kerećani i Pelećani te Gaćani” (2. Sam. 15:18). Općenito se smatra da su Kerećani i Pelećani bili u bliskom srodstvu s Filistejcima (Ezek. 25:16). Gaćani su porijeklom bili iz filistejskog grada Gata (Još. 13:2, 3; 1. Sam. 6:17, 18).
Zašto je David primao tuđince u svoju vojsku? Zato što je bio siguran da su oni odani njemu, a što je još važnije, i Jehovi. Naprimjer, u vezi s Kerećanima i Pelećanima djelo The New Interpreter’s Dictionary of the Bible kaže: “Oni su ostali odani Davidu u najtežim trenucima tijekom njegove vladavine.” Kako su pokazali da su mu odani? Kad su “svi Izraelci” napustili kralja Davida i priklonili se pokvarenom čovjeku Šebi, Kerećani i Pelećani ostali su uz Davida i pomogli mu da uguši Šebinu pobunu (2. Sam. 20:1, 2, 7). Jednom drugom prilikom Davidu je njegov sin Adonija pokušao oteti prijestolje. Međutim, Kerećani i Pelećani ostali su vjerni Davidu i pomogli mu da na prijestolje postavi Salamuna, kojeg je Jehova izabrao za Davidovog nasljednika (1. Kralj. 1:24–27, 38, 39).
Još jedan tuđinac koji je ostao svim srcem odan Davidu bio je Itaj iz Gata. Itaj i njegovih 600 ratnika podržali su kralja Davida kad se njegov sin Abšalom pobunio protiv njega i naveo Izraelce da kralju okrenu leđa. David je u početku rekao Itaju da ne mora ići u rat jer je tuđinac. Ali Itaj mu je odgovorio: “Istinu govorim pred Jehovom, živim Bogom, i pred tobom, moj gospodaru, kralju, kamo god kralj pođe, bilo u smrt bilo u život, onamo će poći i tvoj sluga!” (2. Sam. 15:6, 18–21).
Iako su Kerećani, Pelećani i Gaćani bili tuđinci, duboko su poštovali Jehovu kao pravog Boga i Davida kao Jehovinog pomazanika. David je sigurno bio jako sretan što uz sebe ima tako odane ljude!
[Bilješka]
Božji zakon zapisan u Ponovljenom zakonu 23:3–6 zabranjivao je da Amonci i Moapci budu primljeni u izraelsku zajednicu. No taj je zakon, po svemu sudeći, govorio o tome da oni nisu mogli postati punopravni pripadnici izraelskog naroda. Zakon očito nije branio tim tuđincima da žive među pripadnicima Božjeg naroda ili da se druže s njima. Vidi englesko izdanje Uvida u Sveto pismo, 1. svezak, stranica 95.
Bog je preko proroka Natana razotkrio Davidove grijehe i rekao: “Ja ću podignuti na te zlo iz doma tvojega.” I zaista, dijete koje se rodilo Betsabeji umrlo je (2. Samuelova 12:1-23). Davidov prvorođeni sin Amnon silovao je vlastitu polusestru Tamaru, pa ga je ubio njen brat (2. Samuelova 13:1-33). Kraljev sin Apsalom pokušao je prigrabiti prijestolje i osramotio je oca time što je imao odnose s Davidovim konkubinama (2. Samuelova 15:1–16:22). Građanski rat završio je Apsalomovom smrću i dodatnom žalošću za Davida (2. Samuelova 18:1-33). Međutim, Davida su njegovi grijesi ponizili i učinili ga svjesnim potrebe da ostane blizu svog suosjećajnog Boga. Ako mi pogriješimo, ponizno se pokajmo i približimo se Jehovi. (Usporedi Jakov 4:8.)
Natan — vjerno je branio pravu religiju
Natan je znao da je Salamun trebao naslijediti na prijestolju ostarjelog Davida. Stoga je odlučno reagirao kad je Adonija u Davidovim poznim godinama pokušao prigrabiti kraljevsku vlast. Natan je i ovom prilikom postupio taktično i pokazao da je vjeran Bogu. Najprije je potaknuo Bat-Šebu da podsjeti Davida na njegovu zakletvu da će njihov sin Salamun postati kralj. Potom je i sam Natan otišao kralju kako bi ga upitao je li se on složio s tim da ga naslijedi Adonija. Kad je kralj shvatio svu ozbiljnost te situacije, zapovjedio je Natanu i drugim vjernim slugama da pomažu Salamuna i proglase ga kraljem. Adonijin državni udar nije uspio (1. Kralj. 1:5-53).
“Djeco i mladi, upoznajte Bibliju!”, jw.org
Budi ponizan kad te netko prekori
ZA NAŠE MLADE ČITATELJE
Budi ponizan kad te netko prekori – David i Bat-Šeba (2. dio)
Upute: Prouči ovo gradivo na nekom mirnom mjestu gdje ćeš se moći koncentrirati. Dok budeš čitao biblijske retke, zamisli da se nalaziš na mjestu događaja i promatraš što se ondje zbiva. Uživi se u opisane događaje. Nastoj si zorno predočiti ono što čitaš, kao da sam vidiš i čuješ to što se događa. Pokušaj zamisliti kako su se osjećale osobe o kojima čitaš.
Glavni likovi: David i Natan
Sažetak: Davidu je bio oprošten težak grijeh, ali morao se suočiti s ozbiljnim posljedicama svog prijestupa.
1. ZAMISLI OPISANE DOGAĐAJE — PROČITAJ 2. SAMUELOVU 12:1-24
Što misliš, kako se Natan osjećao dok je razgovarao s Davidom i kako se ponašao u toj situaciji?
Što misliš, kakvim je tonom Natan ispričao priču o siromahu i ovčici?
Koju promjenu u tonu Natanovog glasa možeš prepoznati kad u recima 7-9 jasno daje Davidu do znanja na koga se odnosi ta priča?
2. RAZMISLI
Zašto je Natan vjerojatno trebao dobro razmisliti o tome kako će Davidu ukazati na njegov grijeh?
Što misliš, zašto je Natan ispričao Davidu upravo priču o siromahu i ovčici?
Kako je Natan kod Davida pobudio osjećaj za pravdu i zašto je bilo bolje da je tako postupio nego da ga je naprosto pokušao natjerati da prizna svoj grijeh?
Moglo bi nam se činiti da je Jehova prebrzo oprostio Davidu. (Ponovno pročitaj 13. redak.) No što Jehova vidi u ljudima, a mi ne vidimo?
Što misliš, zašto je pravedno to što se David morao suočiti s posljedicama onoga što je učino? (Ponovno pročitaj retke 10-12, 14.)
3. PRIMIJENI NAUČENO
Napiši što si naučio.
Zašto je važno biti ponizan?
Zašto nitko ne može izbjeći kaznu za grijeh?
Kako Jehova pokazuje da je milostiv prema nama?
4. UPITAJ SE
U kojim sam prilikama dobio neki savjet ili opomenu?
Kako bih mogao bolje reagirati na savjete i opomene koje mi drugi daju?
Zašto bih na Jehovine savjete i opomene trebao gledati kao na dokaz da me on voli? (Pročitaj Hebrejima 12:5, 6.)
Koju pouku iz ovog biblijskog izvještaja smatram najvažnijom i zašto?
Prijedlog: Pokušaj smisliti drugačiji završetak ovog izvještaja. Napiši što bi se moglo dogoditi da David nije htio priznati krivnju ili da je čak htio kazniti Natana. Što bi Jehova učinio s Davidom u takvoj situaciji?
POGLAVLJE 27
Nije postao ogorčen
it “Makir” br. 2
Makir
2. Amielov sin (stanovnik Lo-Debara) kod kojeg je živio Jonatanov sin Mefibošet prije nego što je David poslao po njega i doveo ga u Jeruzalem (2Sa 9:4–7, 13). Tijekom Abšalomove pobune Makir je bio među onima koji su kralju Davidu i njegovim ljudima donijeli hranu i druge potrepštine (2Sa 17:27–29).
it “Pas” odl. 5
Pas
Psi su bili divlje životinje koje su kopale po smeću i hranile se lešinama. Ljudi su s prezirom gledali na njih, što potvrđuju sljedeći primjeri. “Zar sam ja pas?”, pitao je Golijat kad je David krenuo na njega sa štapovima (1Sa 17:43). David je pitao kralja Šaula: “Koga progoniš? Zar mrtvog psa?” Time je htio reći koliko je neznatan te da Šaulu nije nikakva prijetnja, baš kao mrtav pas (1Sa 24:14). Slično tome, Jonatanov sin Mefibošet je u razgovoru s Davidom za sebe rekao da je mrtav pas, čime je pokazao da sebe smatra potpuno beznačajnim (2Sa 9:8; vidi i 2Sa 3:8; 16:9; 2Kr 8:13). Simbolične stražare, koji su trebali čuvati Božji narod u duhovnom pogledu, prorok Izaija usporedio je s nijemim, nezasitnim i proždrljivim psima od kojih nema nikakve koristi kad zaprijeti opasnost (Iza 56:10, 11). Sa psima su bili uspoređeni i neprijatelji Jehovinih slugu te ne-Židovi (Ps 22:16, 20; 59:6, 14; Mt 15:26, 27). Također, Isus Krist je osobe koje ne cijene duhovne vrijednosti usporedio sa psima. Rekao je: “Ne dajte ono što je sveto psima” (Mt 7:6).
w02 15. 2. 14 odl. 11, bilješka
Izašli su na kraj s trnom u tijelu
11 Kasnije je Mifibozet morao trpjeti još jedan trn u svom tijelu. Njegov sluga Siba oklevetao ga je pred kraljem Davidom dok je bježao iz Jeruzalema zbog pobune svog sina Apsaloma. Siba je rekao da je Mifibozet postupio nelojalno jer je ostao u Jeruzalemu u nadi da će prigrabiti kraljevsku vlast za sebe. David je povjerovao Sibinoj kleveti i čitavo je Mifibozetovo imanje predao tom lažljivcu! (2. Samuelova 16:1-4).
[Bilješka]
Takva iz častoljublja učinjena spletka nespojiva je sa zahvalnim, poniznim čovjekom kakav je bio Mifibozet. Nesumnjivo je bio dobro upoznat s vjernim načinom postupanja svog oca Jonatana. Iako je bio sin kralja Saula, Jonatan je ponizno priznao Davida kao onoga koga je Jehova izabrao za kralja nad Izraelom (1. Samuelova 20:12-17). Kao bogobojazan Mifibozetov otac i lojalan Davidov prijatelj, Jonatan ne bi svog malog sina učio da teži za kraljevskom vlasti.
U vrijeme kralja Šaula taj je savez i dalje bio na snazi. Kralj je pokušao istrijebiti Gibeonjane te je tako pogazio savez. Šaul je počinio strašan pokolj i zato su on i njegovi potomci bili krivi za krvoproliće (2. Sam. 21:1). Kasnije je David postao kralj. Preživjeli Gibeonjani požalili su se Davidu zbog zločina koji je počinjen nad njihovim narodom. David ih je upitao kako da ispravi nepravdu koja im je nanesena kad je Šaul počinio pokolj. Htio je to učiniti kako bi omogućio da Jehova blagoslovi izraelski narod. Gibeonjani nisu željeli novac, nego su tražili od Davida da im preda sedmoricu sinova čovjeka koji ih je htio istrijebiti. Njih su htjeli pogubiti (Broj. 35:30, 31). David je udovoljio njihovom zahtjevu (2. Sam. 21:2–6).
U to vrijeme Šaul i Jonatan više nisu bili živi jer su poginuli u bici. No Jonatanov sin Mefibošet bio je živ. On je bio hrom zbog nezgode koju je doživio u djetinjstvu i nije sudjelovao u napadu svog djeda Šaula na Gibeonjane. David je sklopio savez sa svojim prijateljem Jonatanom i obećao je da će činiti dobro njegovim potomcima, među kojima je bio i Jonatanov sin Mefibošet (1. Sam. 18:1; 20:42). Izvještaj kaže: “Kralj [David] se smilovao Jonatanovom sinu Mefibošetu, Šaulovom unuku. David je to učinio zato što su se on i (...) Jonatan jedan drugome zakleli pred Jehovom” (2. Sam. 21:7).
Imaš li ponekad osjećaj da te drugi ne vole?
Učimo svoju djecu
MNOGI ljudi imaju osjećaj da nikome nije stalo do njih i da se ne uklapaju u društvo. Drugi ih možda ne prihvaćaju zato što su druge boje kože, zato što pripadaju drugoj naciji, govore drugim jezikom ili samo zato što neke stvari rade drugačije od njih. Imaš li i ti ponekad osjećaj da drugima nije stalo do tebe?—
Upoznajmo se s čovjekom koji se tako osjećao. On se zvao Mefibošet. Od njega možemo puno naučiti. Pogledajmo najprije tko je on bio i zašto je imao osjećaj da drugima nije stalo do njega.
Mefibošet je bio sin Jonatana, Davidovog dobrog prijatelja. Prije nego što je Jonatan poginuo u ratu, zamolio je Davida da bude dobar prema njegovoj djeci. David je kasnije postao kralj. Godinama nakon Jonatanove smrti sjetio se njegove molbe. Saznao je da je Jonatanov sin Mefibošet živ. Kad je Mefibošet bio dijete, dogodila mu se nezgoda. Zbog toga je cijeli život bio hrom, što znači da je teško hodao. Što misliš, kako se zbog toga osjećao?—
David je želio učiniti dobro Mefibošetu. Stoga se pobrinuo da dobije kuću u blizini njegove palače u Jeruzalemu i pozvao ga da jede za njegovim stolom. Osim toga odredio je da čovjek po imenu Siba te njegovi sinovi i sluge budu Mefibošetovi sluge. David je tako pokazao Jonatanovom sinu da mu je stalo do njega. Znaš li što se zatim dogodilo?—
David je doživio mnoge nevolje u svojoj obitelji. Njegov sin Abšalom pobunio se protiv njega jer je želio postati kralj. Stoga je David morao pobjeći da spasi živu glavu. S Davidom su pošli i mnogi njegovi prijatelji, koji su ga smatrali zakonitim kraljem. I Mefibošet je želio ići s njima, ali nije mogao jer je bio hrom.
Siba je rekao Davidu da je Mefibošet ostao u Jeruzalemu jer želi biti kralj. David je povjerovao toj laži, pa je svu Mefibošetovu zemlju dao Sibi. Ubrzo nakon toga David je porazio Abšaloma i vratio se u Jeruzalem. Mefibošet mu je tada ispričao što se uistinu dogodilo. Kad je saznao istinu, David je odlučio da Mefibošet i Siba podijele zemlju. Što misliš, kako je Mefibošet reagirao na Davidovu odluku?—
Mefibošet nije prigovarao Davidu da je ta odluka nepravedna. Znao je da David kao kralj ima mnogo dužnosti i nije ga želio opterećivati svojim problemima. Zato mu je rekao da Siba može zadržati svu zemlju. Mefibošetu je bilo najvažnije što se David, vjerni Jehovin sluga, vratio u Jeruzalem.
Mefibošet nije imao lak život. Često je osjećao da drugima nije stalo do njega. No Jehova ga je volio i brinuo se za njega. Što učimo iz toga?— Čak i kad postupamo ispravno, neki će možda širiti laži o nama. Isus je rekao: “Ako vas svijet mrzi, znajte da je mene mrzio prije vas.” Njega su ljudi toliko mrzili da su ga čak i ubili. Budemo li postupali ispravno, možemo biti sigurni da će nas voljeti pravi Bog, Jehova, i njegov Sin, Isus.
Pročitajte u Bibliji
2. Samuelovu 4:4; 9:1-10; 19:24-30
POGLAVLJE 28
Služio je Bogu potpuno odana srca
Je li važno kako obožavamo Boga?
Središta međuvjerstva prihvaćenog u Izraelu bile su “obredne uzvišice”, odnosno svetišta na kojima su bili postavljeni žrtvenici, kadioni stalci, kameni obredni stupovi i drvena obredna debla, koja su vjerojatno bila simbol Ašere, kanaanske božice plodnosti. Takvih je središta u Judi bilo mnogo. U 2. Kraljevima 23:5, 8 spominju se “obredne uzvišice u gradovima Judinim i u okolici Jeruzalema, (...) od Gebe [sjeverna granica] do Beer-Šebe [južna granica]”.
Na tim obrednim uzvišicama Izraelci su “spaljivali prinose Baalu, suncu, mjesecu, zviježđima i svoj vojsci nebeskoj”. Imali su stanove za “hramske bludnike (...) u domu Jehovinu” i svoju su djecu “provodili kroz vatru u čast Moleku” (2. Kraljevima 23:4-10).
Arheolozi su u Jeruzalemu i Judi pronašli stotine figurica od pečene gline, uglavnom u ruševinama privatnih kuća. Većina njih bile su figurice gole žene s jako velikim grudima. Stručnjaci kažu da te figurice predstavljaju božice plodnosti Aštartu ili Ašeru. Vjeruje se da su te figurice bile “talismani koji pomažu prilikom začeća i rođenja djeteta”.
Kako su Izraelci gledali na ta središta međuvjerstva? Profesor Ephraim Stern, s Hebrejskog sveučilišta, kaže da su mnoge od tih obrednih uzvišica vjerojatno bile “posvećene Jahvi [Jehovi]”. Natpisi pronađeni prilikom arheoloških iskapanja izgleda potvrđuju to gledište. Naprimjer, na jednom piše: “Blagoslov Jahve samarijskog i njegove ašere neka bude na tebi”, a na drugom: “Blagoslov Jahve temanskog i njegove ašere neka bude na tebi!”
Ovi primjeri pokazuju da su Izraelci prekršili načela Jehove Boga miješajući čisto obožavanje sa sramotnim poganskim običajima. To je dovelo do moralne propasti i duhovne tame. Kako je Bog gledao na to međuvjerstvo?
it “Hanani” br. 2
Hanani
2. Vidjelac koji je prekorio Judinog kralja Asu zato što se nije uzdao u Jehovu, nego je sklopio savez sa sirijskim kraljem. Asa se naljutio zbog onoga što mu je Hanani rekao i bacio ga u zatvor (2Lje 16:1–3, 7–10). Po svemu sudeći, Hanani je bio otac proroka Jehua, koji je osudio izraelskog kralja Bašu i Judinog kralja Jošafata (1Kr 16:1–4, 7; 2Lje 19:2, 3; 20:34).
Služi Jehovi potpuno odana srca!
5 Asa je bio treći kralj Jude nakon što se Izrael razdijelio na dva kraljevstva. On je svoje kraljevstvo očistio od idolopoklonstva i protjerao hramske bludnike. Čak je svoju baku Maaku svrgnuo “s položaja kraljice majke, jer je načinila jezivog idola” (1. Kralj. 15:11-13). Osim toga, poticao je svoje sunarodnjake da “traže Jehovu (...) i da drže zakon i zapovijedi”. Da, Asa je poticao druge da služe pravom Bogu (2. Ljet. 14:4).
6 Jehova je u prvih 10 godina Asine vladavine Judu blagoslovio mirom. A onda je na Judu izašao Zerah Etiopljanin s milijun vojnika i 300 bojnih kola (2. Ljet. 14:1, 6, 9, 10). Što je Asa učinio u toj teškoj situaciji? Pomolio se Jehovi, potpuno uvjeren da on može pomoći svom narodu. (Pročitaj 2. Ljetopisa 14:11.) Bog je uslišio njegovu usrdnu molitvu — Asina je vojska potpuno porazila i uništila etiopsku vojsku (2. Ljet. 14:12, 13). Jehova je zbog svog imena čak i kraljevima koji mu nisu bili vjerni ponekad davao pobjede nad njihovim neprijateljima (1. Kralj. 20:13, 26-30). No Asinu je molitvu uslišio zato što se on uzdao u njega. Istina, Asa je kasnije nekoliko puta postupio nerazumno. Naprimjer, jednom se prilikom za pomoć obratio sirijskom kralju, a ne Jehovi (1. Kralj. 15:16-22). No kako je Bog usprkos tome gledao na njega? Biblija kaže: “Asino je srce bilo potpuno odano Jehovi svega vijeka njegova.” Kako se možemo ugledati na Asu? (1. Kralj. 15:14).
it “Asa” odl. 3
Asa
U 2. Ljetopisa 14:2–5 piše da je Asa “uklonio (...) žrtvenike tuđih bogova i obredne uzvišice, porazbijao obredne stupove i posjekao obredna debla”. Međutim, 1. Kraljevima 15:14 i 2. Ljetopisa 15:17 pokazuju da “obredne uzvišice nisu bile uklonjene”. Moguće je da su obredne uzvišice koje se spominju u ranijem izvještaju iz 2. Ljetopisa bile posvećene štovanju krivih bogova, koje se raširilo po Judi, a da izvještaj iz 1. Kraljevima govori o uzvišicama na kojima je narod štovao Jehovu. Čak i nakon što je postavljen sveti šator, a kasnije izgrađen hram, narod je s vremena na vrijeme prinosio žrtve Jehovi na uzvišicama. Jehovi je to u nekim posebnim okolnostima bilo prihvatljivo, naprimjer u slučaju Samuela, Davida i Ilije (1Sa 9:11–19; 1Lje 21:26–30; 1Kr 18:30–39). Ipak, u svim drugim slučajevima žrtve su se trebale prinositi na mjestu koje je Jehova odredio za to (Br 33:52; Pnz 12:2–14; Jš 22:29). Iako su uzvišice posvećene lažnim bogovima bile uništene, moguće je da su se i dalje koristile one uzvišice na kojima je narod štovao Jehovu, premda njemu to nije bilo po volji. Kralj možda nije s istom revnošću pristupio uklanjanju tih uzvišica, kao što je to učinio s uzvišicama na kojima su se štovali idoli. A moguće je da je Asa doista uklonio sve uzvišice, ali da su one s vremenom bile ponovno podignute te da nisu bile uništene do kraja njegove vladavine, pa ih je uništio njegov nasljednik Jošafat.
ČLANAK ZA RAZMATRANJE 38
Postupaj mudro u razdoblju mira
U zemlji je vladao mir. Nitko se nije zaratio s njim tih godina jer mu je Jehova dao mir (2. LJET. 14:6)
SAŽETAK
Živiš li u zemlji u kojoj možeš slobodno služiti Jehovi? Kako možeš iskoristiti period mira? Ovaj članak potaknut će te da razmisliš kako se možeš ugledati na Judinog kralja Asu i kršćane iz 1. stoljeća. Oni su mudro iskoristili razdoblje u kojem je vladao mir.
ŠTO misliš, kada je teže služiti Jehovi – kad se boriš s teškim problemima ili kad u životu nemaš nekih većih poteškoća? Dok se suočavamo s teškoćama, lako nam je oslanjati se na Jehovu. No kako postupamo kad živimo mirno i bez većih briga? Dopustimo li ponekad da nas nešto odvrati od služenja Bogu? Jehova je upozorio Izraelce da bi im se upravo to moglo dogoditi (Pnz. 6:10–12).
2 Kralj Asa potpuno se uzdao u Jehovu, čime je pokazao da je mudar i pružio nam izvrstan primjer na koji se možemo ugledati. On je služio Jehovi ne samo u teškim vremenima nego i onda kada je u zemlji vladao mir. Biblija kaže: “Asino je srce bilo potpuno odano Jehovi cijelog njegovog života” (1. Kralj. 15:14). Asa je pokazao svoju odanost Bogu tako što je stao na kraj štovanju krivih bogova u Judi. On je “uklonio (...) žrtvenike tuđih bogova i obredne uzvišice, porazbijao obredne stupove i posjekao obredna debla” (2. Ljet. 14:3, 5). Čak je svoju baku Maaku svrgnuo s njenog uglednog položaja. Zašto je to učinio? Zato što je ona poticala ljude na idolopoklonstvo (1. Kralj. 15:11–13).
3 Asa nije samo uništio idole. On je pomogao Judinom narodu da se vrati Jehovi i služi mu na ispravan način. Jehova je blagoslovio Asu i Judejce tako što je dao da u njihovom kraljevstvu zavlada mir. Tijekom Asinog vladanja zemlja je “bila u miru deset godina” (2. Ljet. 14:1, 4, 6). U ovom članku razmotrit ćemo kako je Asa iskoristio to razdoblje. Potom ćemo razmotriti primjer kršćana iz 1. stoljeća, koji su kao i Asa dobro iskoristili period u kojem je vladao mir. Na koncu ćemo odgovoriti na pitanje: Ako živimo u zemlji koja svojim građanima jamči slobodu vjeroispovijedi, kako možemo mudro iskoristiti to mirno razdoblje?
KAKO JE ASA ISKORISTIO RAZDOBLJE MIRA
4 Pročitaj 2. Ljetopisa 14:2, 6, 7. Asa je objasnio narodu da je Jehova zaslužan za to što imaju “mir na svim [svojim] granicama”. On nije smatrao da to razdoblje mira može iskoristiti za opuštanje i uživanje u životu. Naprotiv, odlučio je sagraditi gradove, zidine i kule te načiniti gradska vrata. Rekao je Judejcima: “Zemlja je još uvijek naša.” Time je htio reći da im ne prijete nikakvi neprijatelji i da mogu slobodno graditi i kretati se zemljom koju im je Bog dao. Asa je poticao narod da dobro iskoristi to razdoblje mira.
5 Asa je razdoblje mira iskoristio i za to da ojača svoju vojsku (2. Ljet. 14:8). Znači li to da se nije uzdao u Jehovu? Nipošto. Asa je znao da je kao kralj dužan pripremiti narod za nevolje s kojima bi se mogli suočiti u budućnosti. Pretpostavljao je da mir u Judi neće trajati zauvijek. I bio je u pravu.
KAKO SU KRŠĆANI U 1. STOLJEĆU ISKORISTILI RAZDOBLJE MIRA
6 Iako su kršćani u 1. stoljeću često bili progonjeni, bilo je i perioda tijekom kojih su živjeli u miru. Kako su iskoristili to vrijeme? Ti su vjerni muškarci i žene bez prestanka propovijedali dobru vijest. Izvještaj iz Djela apostolskih pokazuje da su sa strahopoštovanjem služili Jehovi. Revno su propovijedali i zbog toga je skupština “stalno rasla”. Jehova je očito blagoslovio to što su revno propovijedali u razdoblju mira (Djela 9:26–31).
7 Isusovi učenici iz 1. stoljeća koristili su svaku priliku da propovijedaju dobru vijest. Naprimjer, kad je apostol Pavao vidio da mu se u Efezu pružila dobra prilika za uspješnu službu, ostao je u tom gradu kako bi ondje propovijedao i činio učenike (1. Kor. 16:8, 9).
8 Jedna druga prilika pružila se Pavlu i drugim kršćanima kad je 49. godine bilo riješeno pitanje obrezivanja (Djela 15:23–29). Nakon što je odluka bila prenesena skupštinama, braća su uložila velik trud kako bi objavljivala “dobru vijest o Jehovinoj riječi” (Djela 15:30–35). Do čega je to dovelo? Biblija kaže da su “skupštine jačale u vjeri i rasle iz dana u dan” (Djela 16:4, 5).
MUDRO KORISTIMO DANAŠNJE RAZDOBLJE MIRA
9 Danas u mnogim zemljama možemo slobodno propovijedati. A kako je s tobom? Živiš li u zemlji u kojoj građani imaju slobodu vjeroispovijedi? Ako je tako, upitaj se: Kako koristim tu slobodu? U ovim uzbudljivim posljednjim danima Jehovina organizacija predvodi najveću akciju propovijedanja i poučavanja koju je svijet ikada vidio (Mar. 13:10). Ima jako puno toga što možemo činiti u službi Jehovi.
10 Kako možeš iskoristiti razdoblje mira? (Pročitaj 2. Timoteju 4:2.) Razmisli o tome bi li ti ili netko iz tvoje obitelji mogao učiniti neke promjene kako bi se više posvetio propovijedanju, a možda čak i započeo s pionirskom službom. Sada nije vrijeme za zgrtanje bogatstva i materijalnih dobara – to nam ionako neće koristiti kad počne velika nevolja (Izr. 11:4; Mat. 6:31–33; 1. Ivan. 2:15–17).
11 Mnogi objavitelji naučili su neki strani jezik kako bi mogli propovijedati i poučavati ljude koji govore taj jezik. Božja organizacija podupire ih tako što proizvodi biblijsku literaturu na sve više jezika. Naprimjer, 2010. naša se literatura prevodila na oko 500 jezika. Danas je ona dostupna na preko 1000 jezika!
12 Kako ljudi reagiraju kad čuju istinu iz Božje Riječi na svom jeziku? Razmotrimo iskustvo jedne sestre koja je bila na regionalnom kongresu u Memphisu (Tennessee, SAD) i slušala program na svom materinjem jeziku, kinjaruandi, koji se govori u Ruandi, Demokratskoj Republici Kongu, Ugandi i nekim drugim zemljama. Nakon kongresa sestra je rekla: “Otkako sam se prije 17 godina doselila u Sjedinjene Države, ovo je prvi put da sam mogla potpuno razumjeti kongresni program.” Očito je tu sestru duboko dirnulo to što je slušala program na svom materinjem jeziku. Ako ti okolnosti to dopuštaju, možeš li naučiti neki strani jezik kako bi pomagao ljudima na svom području koji govore taj jezik? Ima li na području tvoje skupštine ljudi koji razumiju tvoj jezik, ali više vole komunicirati na svom materinjem jeziku? Nije li to dobar razlog da se potrudiš naučiti njihov jezik? Trud će ti se itekako isplatiti.
13 No ne mogu sva braća slobodno propovijedati. U nekim zemljama vlasti su ograničile naše djelo propovijedanja. Uzmimo za primjer našu braću u Rusiji. Nakon desetljeća progona Jehovini svjedoci u toj zemlji napokon su u ožujku 1991. dobili zakonsko priznanje. U to vrijeme u Rusiji je bilo oko 16 000 objavitelja Kraljevstva. Dvadeset godina kasnije taj se broj popeo na preko 160 000! Očito su naša braća mudro postupala kad su mogla slobodno propovijedati. Kasnije je razdoblju mira došao kraj. No iako su im se okolnosti promijenile, tamošnja braća i dalje revno služe Jehovi, služeći se metodama koje im stoje na raspolaganju.
RAZDOBLJU MIRA DOĆI ĆE KRAJ
14 U Asino vrijeme razdoblju mira na koncu je došao kraj. Iz Etiopije je došla ogromna vojska od milijun ljudi. Njihov zapovjednik Zerah bio je uvjeren da sa svojom vojskom može poraziti Judu. No kralj Asa nije razmišljao o tome tko ima brojčanu premoć, nego se uzdao u svog Boga, Jehovu. Usrdno se molio: “Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se u tebe uzdamo i u tvoje smo ime krenuli na ovo mnoštvo” (2. Ljet. 14:11).
15 Iako je etiopska vojska imala gotovo dvostruko više vojnika, Asa je znao da je Jehova moćan Bog i da može pomoći svom narodu. A Jehova ga nije razočarao – pomogao je Judejcima, pa je etiopska vojska na kraju doživjela sramotan poraz (2. Ljet. 14:8–13).
16 Iako ne znamo točno što će sa svakim od nas biti u budućnosti, znamo da mir u kojem sada možda živimo neće biti dugog vijeka. Ustvari, Isus je prorekao da će u posljednjim danima “narodi mrziti” njegove učenike (Mat. 24:9). Slično tome apostol Pavao rekao je: “Svi koji žele živjeti odano Bogu kao učenici Krista Isusa, bit će progonjeni” (2. Tim. 3:12). Sotona je “silno gnjevan” i okomio se na nas (Otkr. 12:12). Zavaravali bismo se ako bismo mislili da možemo nekako izbjeći njegov gnjev.
17 U bliskoj budućnosti svi ćemo mi doživjeti kušnje u kojima će se naša vjera naći na ispitu. Svijet će uskoro zadesiti “velika nevolja kakve nije bilo od početka svijeta pa sve do sada” (Mat. 24:21). U tom razdoblju članovi naše obitelji mogli bi se okrenuti protiv nas, a naše bi djelovanje moglo biti zabranjeno (Mat. 10:35, 36). Hoćemo li tada postupati poput Ase i uzdati se u Jehovu, tražeći od njega pomoć i zaštitu?
18 Jehova nas u duhovnom pogledu priprema za ono što predstoji. On nam preko “vjernog i razboritog roba” daje kvalitetnu duhovnu “hranu u pravo vrijeme” kako bi nam pomogao da mu nastavimo nepokolebljivo služiti (Mat. 24:45). No mi moramo učiniti svoj dio tako da se trudimo izgraditi nesalomljivu vjeru u Jehovu. (Pročitaj Hebrejima 10:38, 39.)
19 Poput kralja Ase, i mi trebamo “tražiti Jehovu” (2. Ljet. 14:4, bilješka; 15:1, 2). Tu potragu započinjemo tako da upoznamo Jehovu i krstimo se. Nakon toga trebamo i dalje davati sve od sebe kako bismo ojačali svoju ljubav prema Jehovi. Zato je dobro da se upitamo: “Idem li redovito na skupštinske sastanke?” Na sastancima koje organizira Jehovina organizacija dobivamo istinsku duhovnu okrepu i imamo priliku uživati u društvu svoje braće i sestara (Mat. 11:28). Osim toga, mogli bismo se pitati: “Imam li naviku redovito proučavati Bibliju?” Ako imaš obitelj, odvajaš li svaki tjedan vrijeme za obiteljsko proučavanje? Ako živiš sam, odvajaš li ipak vrijeme za proučavanje kao što bi to činio da živiš s obitelji? Daješ li sve od sebe kako bi sudjelovao u djelu propovijedanja i činjenja učenika?
20 Zašto trebamo ozbiljno razmisliti o tim pitanjima? Biblija kaže da Jehova ispituje što nam je u srcu i u mislima. Stoga je dobro da i mi preispitujemo sami sebe kako bismo bili sigurni da uvijek činimo ono što je ugodno Jehovi. (Pročitaj 1. Ljetopisa 28:9.) Ako uvidimo da trebamo promijeniti neke svoje ciljeve, stavove ili način razmišljanja, zamolimo Jehovu da nam u tome pomogne. Sada je vrijeme da se pripremimo za ispite vjere koji nam predstoje. Neka nas ništa ne spriječi u tome da mudro koristimo sadašnje razdoblje mira!
“Vaša će djela biti nagrađena!”
PREDVODEĆI svoju vojsku, kralj Asa žurno se spuštao dubokom dolinom koja je vodila od judejskih brda prema obalnoj ravnici. Zaustavio se na mjestu gdje se dolina počela širiti i u nevjerici promatrao neprijateljski tabor koji se prostirao pred njim. Bio je doista ogroman! U njemu se nalazilo doslovno milijun etiopskih vojnika. Asa je imao otprilike upola manje vojnika.
Što je Asi bilo najvažnije učiniti uoči te bitke? Je li izdavao naredbe svojim zapovjednicima, podizao moral vojnicima ili pisao pisma svojoj obitelji? Ne, Asa se u toj teškoj situaciji molio Jehovi.
Prije nego što se osvrnemo na njegovu molitvu i saznamo što se tom prilikom dogodilo, razmotrimo kakav je čovjek bio Asa. Što je utjecalo na njegove postupke? Je li Asa imao razloga vjerovati da će mu Bog pomoći? Što nam biblijski izvještaj o Asi otkriva o tome kako Jehova blagoslivlja aktivnosti svojih slugu?
KAKAV JE ČOVJEK BIO ASA
Već je bilo prošlo 20 godina otkad se Izrael razdijelio na dva kraljevstva. Za to se vrijeme Judino kraljevstvo potpuno iskvarilo i ogreznulo je u poganske vjerske običaje. Kad je Asa 977. pr. n. e. postao kralj, čak je i kraljevski dvor bio uprljan štovanjem kanaanskih bogova plodnosti. No u nadahnutim ljetopisima o Asinom kraljevanju stoji da je on “činio što je dobro i pravo u očima Jehove, Boga njegova”. Asa je “uklonio (...) žrtvenike tuđih bogova i obredne uzvišice, porazbijao obredne stupove i posjekao obredna debla” (2. Ljet. 14:2, 3). Osim toga, protjerao je iz Judinog kraljevstva “hramske bludnike”, koji su se upuštali u homoseksualne spolne odnose u čast svojim bogovima. No to nije bilo jedino što je Asa učinio. Usto je zapovjedio sinovima Judinim da “traže Jehovu, Boga praotaca svojih, i da drže zakon i zapovijedi” koje im je dao Bog (1. Kralj. 15:12, 13; 2. Ljet. 14:4).
Asina revnost za pravu religiju bila je Jehovi po volji, pa ga je nagradio mirom koji je trajao godinama. Stoga je kralj mogao reći: “Tražili [smo] Jehovu, Boga svojega. Tražili smo ga, i on nam je dao mir na svim granicama našim.” Narod je iskoristio taj period mira kako bi utvrđivao gradove u Judinom kraljevstvu. “Tako su gradili i imali uspjeha”, stoji u biblijskom izvještaju (2. Ljet. 14:1, 6, 7).
NA BOJNOM POLJU
S obzirom na to kakav je čovjek bio Asa, ne treba nas iznenaditi što se molio Bogu kad se našao pred najvećom ljudskom vojskom koja se spominje u Bibliji. Asa je znao da Bog nagrađuje djela koja su odraz nečije vjere. Kralj se usrdno molio Jehovi za pomoć. Bio je svjestan toga da se treba osloniti na Boga i dobiti njegovu podršku jer je tada sasvim nevažno koliko je brojna ili snažna neprijateljska vojska. Taj je sukob bio povezan i s Jehovinim imenom, pa se Asa u vezi s tim molio Bogu. Rekao je: “Pomozi nam, Jehova, Bože naš, jer se na tebe oslanjamo i u tvoje smo ime izašli na ovo mnoštvo! Jehova, ti si naš Bog, ne daj da čovjek smrtni bude jači od tebe!” (2. Ljet. 14:11). Time kao da je rekao: “Jehova, etiopska najezda zapravo je napad na tebe. Nemoj dozvoliti da se nanese sramota tvom imenu i da slabi ljudi poraze one koji nose tvoje ime.” Tako je “Jehova porazio Etiopljane pred Asom i pred Judom, i Etiopljani su se dali u bijeg” (2. Ljet. 14:12).
Jehovin narod u današnje vrijeme ima mnogo snažnih protivnika. Mi se nećemo boriti protiv njih na doslovnom bojnom polju s pravim oružjem. No možemo biti sigurni da će Jehova nagraditi pobjedom sve svoje vjerne sluge koji vode duhovni rat u njegovo ime. S čime se možda mi osobno borimo? Možda se svim silama nastojimo oduprijeti moralnoj popustljivosti koja vlada oko nas. Možda se odlučno borimo protiv vlastitih slabosti ili se svojski trudimo zaštititi svoju obitelj od loših utjecaja koji je mogu iskvariti. S kakvim god da se poteškoćama borimo, Asina molitva može nam pružiti veliko ohrabrenje. Njegova je pobjeda bila Jehovina pobjeda. To pokazuje čemu se mogu nadati svi oni koji se oslanjaju na Boga. Nikakva ljudska sila ne može nadjačati Jehovu.
OHRABRENJE I UPOZORENJE
Kad se Asa vratio iz bitke, k njemu je došao prorok Azarija. Prorok ga je ohrabrio i upozorio rekavši: “Čujte me, Asa i sav narode Judin i Benjaminov! Jehova će biti s vama sve dok vi budete s njim. Ako ga budete tražili, dat će vam da ga nađete, ali ako ga ostavite, i on će ostaviti vas. A vi budite hrabri i nemojte da vam klonu ruke, jer će vaša djela biti nagrađena!” (2. Ljet. 15:1, 2, 7).
Ove riječi mogu ojačati našu vjeru. One pokazuju da će Jehova biti s nama sve dok mu vjerno služimo. Kad Jehovu usrdno molimo za pomoć, možemo biti uvjereni da nas on čuje. “Budite hrabri!” rekao je Azarija. Često je potrebna velika hrabrost da bismo činili ono što je ispravno, no znamo da u tome možemo uspjeti uz Jehovinu pomoć.
Budući da je Asina baka Maaka “načinila jezivog idola za štovanje obrednoga debla”, pred Asom je bio težak zadatak da je svrgne s položaja “kraljice majke”. No on je to odlučno učinio, a usto je spalio njenog idola (1. Kralj. 15:13). Asa je bio blagoslovljen zbog svoje odlučnosti i hrabrosti. I mi se moramo neustrašivo držati Jehove i njegovih pravednih mjerila, bez obzira na to jesu li članovi naše obitelji vjerni Bogu. Tada će nas Jehova blagosloviti zbog naše vjernosti.
Asa je bio nagrađen time što su se mnogi Izraelci iz otpadničkog sjevernog kraljevstva preselili u Judu kad su vidjeli da je Jehova s njim. Toliko su cijenili pravu religiju da su napustili svoje domove kako bi živjeli među Jehovinim slugama. Asa i cijela Juda radosno su sklopili “savez da će tražiti Jehovu (...) svim srcem svojim i svom dušom svojom”. Do čega je to dovelo? Bog im je “dao da ga nađu. I Jehova im je dao mir na svim granicama njihovim” (2. Ljet. 15:9-15). I mi se radujemo kad oni koji ljube pravednost počnu obožavati Jehovu!
No riječi proroka Azarije sadržavale su i sljedeće upozorenje: “Ako [Jehovu] ostavite, i on će ostaviti vas.” Nemojmo dopustiti da nam se to dogodi jer posljedice mogu biti katastrofalne! (2. Petr. 2:20-22). Biblija ne otkriva zašto je Jehova dao Asi to upozorenje, no kralj ga nije poslušao.
“LUDO SI POSTUPIO”
Šesnaeste godine Asina kraljevanja izraelski kralj Baša počeo je pokazivati neprijateljstvo prema Judi. Počeo je utvrđivati pogranični grad Ramu, koji se nalazio osam kilometara sjeverno od Jeruzalema. Možda je tako želio spriječiti svoje podanike da služe Asi i štuju pravog Boga. Umjesto da je zatražio Božju pomoć, kao što je učinio kad mu je prijetila opasnost od Etiopljana, Asa je potražio pomoć od ljudi. Poslao je dar sirijskom kralju i zamolio ga da napadne sjeverno izraelsko kraljevstvo. Kad su Sirijci napali nekoliko izraelskih gradova, Baša je prestao utvrđivati Ramu (2. Ljet. 16:1-5).
Jehova nije odobravao Asin postupak, pa je poslao proroka Hananija da mu to kaže. Budući da je Asa znao što je Bog učinio s Etiopljanima, trebao je biti svjestan toga da “Jehova očima svojim pretražuje svu zemlju da pokaže snagu svoju štiteći one kojima je srce potpuno odano njemu”. Asa je možda dobio loš savjet ili je smatrao da Baša i njegova vojska nisu prevelika opasnost i da može sam riješiti taj problem. Kako bilo da bilo, Asa se vodio ljudskim načinom razmišljanja, a nije se oslonio na Jehovu. “Ludo si postupio u tome”, rekao mu je Hanani, “i zato će se odsada dizati ratovi na tebe” (2. Ljet. 16:7-9).
Asa je loše reagirao na riječi proroka Hananija. Toliko se razgnjevio da ga je bacio u klade (2. Ljet. 16:10). Je li Asa možda razmišljao: “Zar sam zaslužio da me netko prekorava nakon što sam godinama vjerno služio Bogu?” Je li u poodmaklim godinama u određenoj mjeri izgubio sposobnost ispravnog prosuđivanja? Biblija ne govori o tome.
Trideset i devete godine svog kraljevanja Asa se teško razbolio na noge. “Ali ni u bolesti svojoj nije tražio Jehovu, nego liječnike”, stoji u izvještaju. Izgleda da Asa u to vrijeme nije vodio brigu o svom duhovnom zdravlju. Po svoj je prilici u takvom stanju i umro. Bilo je to 41. godine njegovog kraljevanja (2. Ljet. 16:12-14).
Iako je Asa učinio neke pogreške, izgleda da su njegove dobre osobine i revna služba pravom Bogu ipak prevagnule. On nije prestao služiti Jehovi (1. Kralj. 15:14). Imajući to na umu, što možemo naučiti iz njegovog života? Iz Asinog primjera možemo naučiti da trebamo razmišljati o tome kako nam je Jehova pomagao u prošlosti jer nas takva dragocjena sjećanja mogu potaknuti da ga molimo za pomoć kad se nađemo u nekim novim kušnjama. No ne smijemo misliti da nam nisu potrebni biblijski savjeti jer već godinama vjerno služimo Bogu. Bez obzira na našu vjernu službu, Jehova će nas ukoriti ako sagriješimo. Trebamo ponizno prihvatiti takav ukor jer ćemo samo tada imati koristi od njega. A što je najvažnije, naš će nebeski Otac biti uz nas sve dok smo mi uz njega. Jehova pretražuje svu Zemlju kako bi našao one koji mu vjerno služe. On ih nagrađuje tako što koristi svoju snagu da bi ih štitio. Jehova je na taj način pomogao Asi, a pomoći će i nama.
POGLAVLJE 29
“Moj Bog je Jehova”
it “Gavran” odl. 5
Gavran
Gavrani, za razliku od vrana, obično žive u divljini, često u planinskim područjima ili čak u pustinji. Prorok Izaija spomenuo je gavrane kad je govorio koje će životinje obitavati u opustošenom Edomu (Iza 34:11). Gavrani imaju naviku spremati višak hrane u pukotine stijena ili ga zakopavati ispod lišća. Stoga je logično da se Jehova na čudesan način poslužio upravo tim pticama da pomogne Iliji. Gavrani su proroku dva puta dnevno donosili meso i kruh dok se on skrivao u dolini potoka Kerita (1Kr 17:2–6).
it “Ilija” br. 1 odl. 11
Ilija
Čuda. Biblija Iliji pripisuje osam čuda. (1) Po njegovoj naredbi nije bilo kiše, (2) omogućio je da se udovici iz Sarfate obnavlja zaliha ulja i brašna, (3) uskrsnuo je sina udovice iz Sarfate, (4) pomolio se Jehovi i dozvao vatru s neba, (5) pomolio se Jehovi i dozvao kišu da prekine sušu, (6) dozvao je vatru s neba da proguta pedesetnika i njegovih 50 vojnika, koje je poslao kralj Ahazija, (7) dozvao je vatru s neba da proguta drugog pedesetnika i njegovih 50 vojnika te je (8) razdvojio rijeku Jordan tako što je udario po njoj svojim proročkim ogrtačem. Iako je Ilija čudom uzašao na nebo, to nije bila posljedica njegove molitve ili objave, nego nešto što je direktno učinio Jehova.
Može li se vjerovati toj knjizi?
U nekim slučajevima ispuštanje izvjesnih detalja samo doprinosi vjerodostojnosti biblijskog pisca. Naprimjer, pisac 1. Carevima govori o teškoj suši u Izraelu. Suša je bila toliko teška da kralj nije mogao pronaći dovoljno vode i trave kako bi svoje konje i mazge održao na životu (1. Carevima 17:7; 18:5). No, isti izvještaj kaže da je prorok Ilija naručio da mu se na goru Karmel donese dovoljno vode (koja mu je trebala u vezi sa žrtvom) da bi napunio jarak koji je okruživao područje veličine možda 1 000 kvadratnih metara (1. Carevima 18:33-35). Otkud sva ta voda usred suše? Pisac 1. Carevima nije se potrudio da to objasni. Međutim, svatko tko je živio u Izraelu znao je da se Karmel nalazio na obali Sredozemnog mora, na što i ukazuje kasnija uzgredna primjedba tokom pripovijedanja (1. Carevima 18:43). Tako da je morska voda bila odmah na raspolaganju. Ako bi ova inače detaljna knjiga bila puka izmišljotina koja se lažno prikazuje kao istina, zašto bi njezin pisac, koji bi u tom slučaju bio lukavi krivotvoritelj, ostavio u tekstu tako očiglednu nedosljednost?
Nepravda ga nije odvratila od služenja Bogu
Ilija je znao da će ga Elizej s vremenom zamijeniti. Je li mu teško pala pomisao da mu treba povjeriti dio svojih dužnosti ili da više neće služiti kao Božji prorok? Biblija ne otkriva o čemu je Ilija razmišljao, ali bilo bi sasvim ljudski da ga je to pomalo kopkalo. Na koncu, on je “imao iste osjećaje kao i mi” (Jakov 5:17, bilješka). Bilo kako bilo, iz Biblije saznajemo da je Ilija otišao do Elizeja “i bacio na njega svoj proročki ogrtač” (1. Kraljevima 19:19). Ilijin proročki ogrtač, koji je vjerojatno bio načinjen od ovčje ili kozje kože, bio je znak da ga je Jehova imenovao za proroka. Zašto je Ilija bacio svoj ogrtač na Elizeja? Tim ga je pomalo neobičnim činom imenovao za proroka i tako pokazao da se spremno podložio Jehovinoj zapovijedi. On je imao potpuno povjerenje u svog Boga te ga je u svemu slušao.
“Djeco i mladi, upoznajte Bibliju!”, jw.org
Hrabro zastupaj pravoga Boga!
ZA NAŠE MLADE ČITATELJE
Upute: Prouči ovo gradivo na nekom mirnom mjestu gdje ćeš se moći koncentrirati. Dok budeš čitao biblijske retke, zamisli sebe kao sudionika opisanih događaja. Uživi se u njih. Nastoj si zorno predočiti ono što čitaš, kao da sam vidiš i čuješ to što se događa. Pokušaj zamisliti kako su se osjećale osobe o kojima čitaš.
Glavni likovi: Ilija, Ahab i 450 Baalovih proroka
Sažetak: Ilija je dokazao da je Jehova moćniji od Baala
1. ANALIZIRAJ TEKST — PROČITAJ 1. KRALJEVIMA 18:17-40
Pokušaj si predočiti događaj o kojem si upravo čitao. Nacrtaj žrtvenike, Iliju i Baalove proroke onako kako ih ti zamišljaš.
Ponovno pročitaj retke 26-29. Što misliš, koji su se zvukovi čuli dok su Baalovi proroci prinosili žrtvu svome Bogu?
. . . . .
Koje osjećaje možeš prepoznati u riječima što ih je Ilija uputio Baalovim prorocima?
. . . . .
2. RAZMISLI
Zašto je Iliji trebala hrabrost da se obrati Ahabu i da se na gori Karmelu suoči sa stotinama Baalovih proroka koji su na koncu ostali poniženi? (Pročitaj 1. Kraljevima 18:4, 13, 14.)
. . . . .
Potrudi se istražiti nešto više o štovanju Baala. Primjerice kakvi su običaji bili povezani s time? Kako je štovanje Baala utjecalo na Izraelce?
. . . . .
Što misliš, zašto je Ilija iskopao jarak oko Jehovinog žrtvenika i napunio ga vodom?
. . . . .
3. PRIMIJENI NAUČENO, NAPIŠI ŠTO SI NAUČIO:
Zašto je potrebno biti hrabar da bi se zastupalo pravog Boga?
. . . . .
Koje blagoslove dobivaju oni koji hrabro zastupaju Boga?
. . . . .
PITANJE ZA RAZMIŠLJANJE
U kojim bi situacijama ti mogao hrabrije zastupati Boga?
. . . . .
4. ŠTO JE ZA TEBE NAJVAŽNIJA POUKA IZ OVOG BIBLIJSKOG IZVJEŠTAJA I ZAŠTO?
. . . . .
POGLAVLJE 30
Pokazala je hrabrost u trenutku očaja
it “Sidon” odl. 6
Sidon
Sidonska religija i njen loš utjecaj. Sidonci su činili odvratne stvari u čast svojoj božici Aštarti; izopačene orgije bile su jedno od istaknutih obilježja njenog štovanja. Izraelci su dopustili Sidoncima da nastave živjeti među njima, pa su ih oni s vremenom naveli da štuju njihove lažne bogove (Su 10:6, 7, 11–13). Neke Salamunove žene bile su Sidonke, zbog čega je on počeo štovati odvratnu božicu plodnosti Aštartu (1Kr 11:1, 4–6; 2Kr 23:13). Kralj Ahab učinio je ono što je zlo u Jehovinim očima kad je za ženu uzeo Izebelu, kćer sidonskog kralja. Ona je gorljivo promicala štovanje lažnih bogova u Izraelu (1Kr 16:29–33; 18:18, 19).
it “Etbaal”
Etbaal
[Baalov].
Sidonski kralj. On je bio otac Izebele, žene kralja Ahaba (1Kr 16:31). Time što je svoju kćer dao za ženu kralju Ahabu, Etbaal je sklopio politički savez s njim. Etbaal je, po svemu sudeći, Itobal kojeg spominje Josip Flavije kad citira povjesničara Menandera, koji kaže da je Itobal bio svećenik božice Aštarte (Astarte). Taj je svećenik postao kralj kad je ubio Felesa, potomka tirskog kralja Hirama, koji je surađivao sa Salamunom dok se gradio Jehovin hram. Smatra se da je Etbaal vladao 32 godine, a umro je u dobi od 48 godina (Protiv Apiona, I, 123 [18]). Menander spominje da je Etbaal izgradio Auzu u Libiji, što ukazuje na to da je pod njegovom vlašću Sidon doživio veliku trgovinsku ekspanziju. Osim toga, spominje sušu za Etbaalove vladavine koja je trajala godinu dana (Židovske starine, VIII, 324 [xiii, 2]).
g93 22. 11. 13 odl. 1–3
Istina o Božiću, Uskrsu i Noći vještica
Jedna obitelj ustaje rano ujutro na Uskrs kako bi se divila izlasku Sunca i tako započela blagdansku proslavu. Djeca su odjevena u najbolju, novu odjeću, a na glavi imaju nove šeširiće. Proslava uključuje simbole zečeva, košare pune šareno obojenih jaja i slatka peciva. Je li sve tako bezazleno kao što se čini na prvi pogled?
U Feniciji je proljeće bilo sveto onima koji su štovali božicu plodnosti Aštartu ili Ištar (Grci su je zvali Afrodita). Njeni simboli bili su jaja i zečevi. Karakterizirala ju je neutaživa žeđ za krvlju i nemoralnim spolnim odnosima. Kipovi te božice napravljeni su s preuveličanim spolnim organima, a ona je prikazana s jajetom u ruci i zecom pored sebe. Sveta prostitucija bila je dio kulta te božice. U Kanaanu je božica plodnosti bila prikazivana kao Baalova žena. U njenu čast priređivale su se pijanke na kojima su se prisutni upuštali u orgije, misleći da tako pomažu Baalu i njegovoj ženi da uživaju u spolnim odnosima. U djelu Recent Discoveries in Bible Lands piše: “Ni u jednoj drugoj zemlji nije pronađeno toliko puno kipića gole božice plodnosti, od kojih su neki naročito opsceni.”
U Kartagi su ispod spomenika posvećenih toj božici pronađene šarene urne sa spaljenim kostima male djece. Njihovi roditelji obično su bili utjecajni ljudi na položaju, a djecu su prinosili na žrtvu kako bi bogovi blagoslovili njihovo bogatstvo i utjecaj. U nekim urnama pronađeni su ostaci nekoliko djece različite dobi, moguće iz iste obitelji.
Udovica iz Sarfate bila je nagrađena zbog svoje vjere
Udovičina vjera uskoro se našla na još jednom ispitu. U biblijskom izvještaju stoji: “Poslije toga razbolio se sin te žene, kod koje je boravio, i bolest je njegova bivala sve teža te je na koncu izdahnuo.” Pokušavajući shvatiti zašto ju je snašla ta tragedija, ožalošćena majka rekla je Iliji: “Zašto si mi to učinio, Božji čovječe? Došao si k meni da me podsjetiš na grijeh moj i da mi usmrtiš sina” (1. Kralj. 17:17, 18). Što otkrivaju te riječi pune gorčine?
Je li se udovica sjetila nekog grijeha koji joj je opterećivao savjest? Je li mislila da je smrt njenog sina Božja kazna i da je Ilija Božji glasnik smrti? Biblija o tome ne govori, ali jedno je sigurno: udovica nije optužila Boga da je učinio išta nepravedno.
Božje priznanje donosi vječni život
“Ti ćeš, Jehova, blagosloviti pravednika. Kao štitom velikim zaklonit ćeš ga milošću svojom” (PSAL. 5:12)
UDOVICA iz Sarfate i njezin sin bili su gladni, a gladan je bio i prorok Ilija. Dok se spremala zapaliti vatru kako bi pripremila jelo, Božji prorok ju je zamolio da mu da malo vode i kruha. Udovica je bila spremna dati mu vode, ali za jelo je imala “samo šaku brašna u ćupu i malo ulja u vrču”. Smatrala je da mu nema što dati jesti, pa mu je to i rekla (1. Kralj. 17:8-12).
2 “Najprije od toga napravi malenu pogaču za mene pa mi je iznesi”, rekao joj je Ilija ne odustajući, “a poslije možeš pripremiti nešto za sebe i za sina svojega! Jer ovako kaže Jehova, Bog Izraelov: ‘Brašno u ćupu neće se potrošiti niti će ulja u vrču nestati’” (1. Kralj. 17:13, 14).
3 Odluka koju je udovica trebala donijeti bila je daleko važnija od toga što će učiniti s ono malo brašna koje joj je preostalo. Trebala je odlučiti hoće li se pouzdati u Jehovino obećanje da će spasiti nju i njezinog sina ili će joj njezine materijalne potrebe biti važnije od Božjeg priznanja i prijateljstva. Sličnu odluku mora donijeti i svatko od nas. Trebamo odlučiti je li nam više stalo do Jehovinog priznanja ili do materijalne sigurnosti. Doista imamo razloga uzdati se u Boga i služiti mu. Osim toga, trebamo poduzeti određene korake kako bismo stekli njegovo priznanje.
‘Dostojan si da te obožavamo’
4 Jehova s pravom očekuje da mu ljudi služe onako kako je njemu po volji. Jedna skupina njegovih nebeskih slugu potvrdila je to, složno rekavši: “Dostojan si, Jehova, Bože naš, primiti slavu i čast i moć, jer si ti sve stvorio i tvojom voljom sve postoji i stvoreno je” (Otkr. 4:11). Budući da je Jehova sve stvorio, on zaslužuje da ga obožavamo.
5 Jehovi bismo trebali služiti i zato što nas on voli više nego bilo tko drugi. Biblija kaže: “Bog je tada stvorio čovjeka na sliku svoju, na Božju ga je sliku stvorio — stvorio ih je muško i žensko” (1. Mojs. 1:27). Bog je čovjeku dao slobodnu volju i sposobnost da razmišlja i donosi odluke. Podarivši nam život, Jehova je postao Otac cijelog ljudskog roda (Luka 3:38). Poput svakog dobrog oca, učinio je sve kako bi svojim sinovima i kćerima osigurao ono što im je potrebno da bi uživali u životu. “On daje da sunce njegovo izlazi” i da “kiša pada” kako bi na našoj prekrasnoj Zemlji bilo hrane u izobilju (Mat. 5:45).
6 Osim toga, Jehova nas je oslobodio strašnih posljedica grijeha. Kad je učinio grijeh, Adam je postupio poput oca koji je prokockao novac koji je pripadao njegovoj obitelji. Pobunivši se protiv Jehove, Adam je svojoj djeci uskratio ono što su trebali dobiti — vječni život u sreći i zadovoljstvu. Zbog njegove sebičnosti ljudski je rod dospio u ropstvo, pao je u ruke nemilosrdnog gospodara — nesavršenosti. Zbog toga svi ljudi obolijevaju, doživljavaju tužne trenutke i na koncu umiru. Da bi rob postao slobodan, netko treba platiti njegovo oslobađanje, a Jehova je platio otkupninu kako bismo mi bili oslobođeni strašnih posljedica Adamovog grijeha. (Pročitaj Rimljanima 5:21.) Postupivši u skladu s voljom svog Oca, Isus Krist je “svoj život dao kao otkupninu za mnoge” (Mat. 20:28). Uskoro će oni koji imaju Božje priznanje doživjeti sve blagoslove koje donosi otkupnina.
7 Naš Stvoritelj Jehova učinio je za nas više od bilo koga drugog kako bi nam osigurao sretan i smislen život. Ako dobijemo Božje priznanje, imat ćemo priliku vidjeti kako on ispravlja svu štetu koja je nanesena ljudskom rodu. Jehova će svakom od nas pokazati da “nagrađuje one koji ga revno traže” (Hebr. 11:6).
“Tvoj će se narod spremno ponuditi”
8 Da bismo stekli Božje priznanje, trebamo na ispravan način koristiti svoju slobodnu volju. Naime, Jehova nikoga ne prisiljava da mu služi. U Izaijino doba on je upitao: “Koga ću poslati? Tko će nam ići?” Dopustivši Izaiji da sam odluči hoće li prihvatiti taj zadatak, Jehova mu je iskazao čast. Pokušaj si predočiti s kolikim je veseljem Izaija rekao: “Evo me, mene pošalji!” (Iza. 6:8).
9 Ljudi mogu sami odlučiti hoće li služiti Bogu. Jehova želi da mu služimo dragovoljno. (Pročitaj Jošuu 24:15.) Tko god služi Bogu preko volje, ne može mu ugoditi. Osim toga, Bogu nisu po volji ni oni koji mu ne služe iz iskrenih motiva, nego samo zato da bi ugodili drugim ljudima (Kol. 3:22). Ako bismo dozvolili da nas svjetovni interesi ometaju u službi Bogu, tada bismo svoju službu vršili ‘oklijevajući’ i ne bismo stekli Božje priznanje (2. Mojs. 22:29). Jehova zna da je za naše dobro ako mu služimo svim srcem. Mojsije je potaknuo Izraelce da izaberu život tako da “ljube Jehovu, Boga svojega, slušaju glas njegov i drže se njega” (5. Mojs. 30:19, 20).
10 Izraelski je kralj David u pjesmi rekao Jehovi: “Tvoj će se narod spremno ponuditi u dan kad vojsku svoju u rat povedeš. Svetošću ukrašeni, iz utrobe zore, uz tebe su mladi ratnici tvoji što su kao kapi rose” (Psal. 110:3). Danas su mnogi ljudi posvetili život stjecanju materijalne sigurnosti ili žive samo za zabavu. No onima koji ljube Jehovu sveta je služba važnija od bilo čega drugog. Revnošću u službi propovijedanja pokazuju što im je najvažnije u životu. Oni se u potpunosti uzdaju u to da im Jehova može osigurati ono što im je potrebno za svakodnevni život (Mat. 6:33, 34).
Žrtve koje su Bogu po volji
11 Pod savezom Zakona pripadnici Božjeg naroda prinosili su žrtve koje su bile ugodne Bogu kako bi stekli njegovu milost. “Ako Jehovi prinosite žrtvu zajedništva”, bilo im je rečeno prema 3. Mojsijevoj 19:5, “prinesite je tako da steknete milost.” U istoj biblijskoj knjizi stoji: “Ako Jehovi žrtvujete žrtvu zahvalnicu, žrtvujte je tako da steknete milost” (3. Mojs. 22:29). Kad su Izraelci na žrtveniku prinosili životinjske žrtve koje su Jehovi bile po volji, dim koji se dizao u zrak bio mu je poput “umirujućeg mirisa” (3. Mojs. 1:9, 13). Takve žrtve koje mu je njegov narod prinosio iz ljubavi bile su mu ugodne i on ih je prihvaćao (1. Mojs. 8:21). Ti propisi iz Mojsijevog zakona sadrže načelo koje vrijedi i za nas danas. Naime, oni koji prinose žrtve koje su Jehovi ugodne dobivaju njegovo priznanje. Kakve žrtve on prihvaća? Razmotrimo dva područja života: naše ponašanje i naš govor.
12 U svojoj poslanici Rimljanima apostol Pavao je napisao: ‘Dajte svoja tijela kao žrtvu živu, svetu, ugodnu Bogu, i služite Bogu koristeći svoj razum’ (Rim. 12:1). Onaj tko želi dobiti Božje priznanje mora paziti da njegovo tijelo bude žrtva koja je ugodna Bogu. Ako bi kršćanin prljao svoje tijelo zloupotrebljavajući duhan, drogu ili alkohol ili žvačući betelove orahe, njegova bi žrtva bila bezvrijedna (2. Kor. 7:1). Osim toga, Biblija kaže da onaj “tko čini blud griješi protiv vlastitog tijela”. Stoga, kad bi kršćanin učinio bilo kakvu vrstu nemorala, njegova bi žrtva bila odbojna Jehovi (1. Kor. 6:18). Da bi netko ugodio Bogu, mora “biti svet u svemu što čini” (1. Petr. 1:14-16).
13 Još jedna žrtva koja je Jehovi po volji povezana je s našim govorom. Oni koji ljube Jehovu dobro govore o njemu u svakoj prilici — i pred drugima i u privatnosti svog doma. (Pročitaj Psalam 34:1-3.) Pročitaj Psalme 148-150 i obrati pažnju na to koliko se često u tim psalmima spominje da trebamo hvaliti Jehovu. Doista, “čestitima priliči da upućuju hvale” (Psal. 33:1). Naš Uzor Isus Krist istaknuo je koliko je važno hvaliti Boga propovijedajući dobru vijest (Luka 4:18, 43, 44).
14 Revnim propovijedanjem pokazujemo da ljubimo Jehovu i da nam je stalo do njegovog priznanja. Naprimjer, razmotrimo kako je prorok Hošea opominjao Izraelce koji su počeli štovati lažne bogove te su izgubili Božju naklonost (Hoš. 13:1-3). Hošea im je rekao da mole Jehovu: “Oprosti nam krivnju i primi ono što je dobro, a mi ćemo ti zauzvrat prinijeti junce usana svojih” (Hoš. 14:1, 2, bilješka).
15 Junac je bio najskuplja životinja koju je Izraelac mogao prinijeti na žrtvu Jehovi. Stoga se izraz “junci usana” odnosio na iskrene i promišljene riječi kojima su Izraelci hvalili pravog Boga. Kako je Jehova gledao na one koji su mu prinosili takve žrtve? Rekao je: “Ljubit ću ih drage volje” (Hoš. 14:4). Onima koji su prinosili takve žrtve hvale Jehova je opraštao grijehe, iskazivao naklonost i smatrao ih prijateljima.
16 Hvaliti Jehovu pred drugima oduvijek je bio vrlo važan aspekt svete službe. Psalmistu je bilo toliko važno slaviti pravog Boga da ga je usrdno molio: “Molim te, Jehova, neka ti ugodne budu dragovoljne žrtve usta mojih!” (Psal. 119:108). A kako je danas? Govoreći o velikom mnoštvu ljudi u naše vrijeme, Izaija je prorekao: “Hvale Jehovine oni će objavljivati. (...) Kao žrtva ugodna [njihovi darovi] doći će na žrtvenik [Božji]” (Iza. 60:6, 7). Te se riječi ispunjavaju tako što milijuni ljudi prinose Bogu “žrtvu hvale, to jest plod usana koje objavljuju njegovo ime” (Hebr. 13:15).
17 Da li i ti prinosiš Bogu žrtve koje su mu ugodne? Ako to ne činiš, hoćeš li poduzeti potrebne promjene i početi javno hvaliti Jehovu? Kada te vjera potakne da počneš propovijedati dobru vijest, tvoja će žrtva “Jehovi biti milija od bika”. (Pročitaj Psalam 69:30, 31.) Budi siguran da će “umirujući miris” tvoje žrtve hvale doprijeti do Jehove i da ćeš dobiti njegovo priznanje (Ezek. 20:41). Radost koju ćeš tada osjetiti ne može se ni s čim usporediti.
“Jehova će blagosloviti pravednika”
18 U današnje vrijeme mnogi razmišljaju poput nekih Izraelaca koji su živjeli u Malahijino vrijeme i govorili: “Uzaludno je služiti Bogu. Kakva je korist od toga da izvršavamo ono što smo mu dužni činiti?” (Mal. 3:14). Budući da ih vode materijalističke želje, oni misle da se Božji naum nikad neće ostvariti i da njegovi zakoni danas nisu primjenjivi. Propovijedanje dobre vijesti smatraju teretom i gubitkom vremena.
19 Takvi stavovi vuku korijene još iz edenskog vrta. Ondje je Sotona naveo Evu da počne omalovažavati predivan život koji joj je Jehova dao i da prestane mariti za njegovo priznanje. Danas Sotona uporno pokušava uvjeriti ljude da je potpuno beskorisno vršiti Božju volju. No Eva i njezin muž ustanovili su da gubitak Božje milosti za sobom povlači i gubitak života. Oni koji danas oponašaju njihov loš primjer uskoro će i sami shvatiti tu gorku istinu (1. Mojs. 3:1-7, 17-19).
20 Žalostan kraj Adama i Eve potpuno se razlikuje od radosnog ishoda događaja u koje su bili uključeni Ilija i udovica iz Sarfate, koju smo spomenuli na početku članka. Kad je čula Ilijine ohrabrujuće riječi, udovica je najprije za njega ispekla malenu pogaču i dala mu je. Nakon toga Jehova je ispunio obećanje koje je dao preko Ilije. U izvještaju stoji: “Mnogo je dana imala što jesti ona, on i dom njezin. Brašno u ćupu nije se potrošilo niti je ulja u vrču nestalo, prema riječi Jehovinoj koju je rekao preko Ilije” (1. Kralj. 17:15, 16).
21 Udovica iz Sarfate učinila je nešto što bi malo tko od nekoliko milijardi ljudi koji danas žive bio spreman učiniti. Potpuno se pouzdala u Boga spasenja, a on je nije iznevjerio. Taj i mnogi drugi biblijski izvještaji potvrđuju da se s pravom možemo pouzdati u Jehovu. (Pročitaj Jošuu 21:43-45; 23:14.) I iskustva današnjih Jehovinih slugu dokazuju da on nikad ne napušta one koji imaju njegovo priznanje (Psal. 34:6, 7, 17-19).
22 Božji dan suda uskoro će doći “na sve koji žive po svoj zemlji” (Luka 21:34, 35). Nitko ga ne može izbjeći. Nikakvo bogatstvo ni lagodan život ne mogu se ni približno usporediti s dobivanjem poziva što će ga Sudac kojeg je postavio Bog uputiti vjernima: “Dođite, vi koje je Otac moj blagoslovio, naslijedite kraljevstvo koje je pripremljeno za vas!” (Mat. 25:34). Da, “Jehova će blagosloviti pravednika. Kao štitom velikim zaklonit će ga milošću svojom” (Psal. 5:12). Ne bismo li se onda trebali truditi steći Božje priznanje?
Zapaža li Jehova tvoj trud?
KAKO bi odgovorio na to pitanje? Mnogi bi rekli: ‘Vjerujem da je Bog primijetio što su učinili Mojsije, Gedeon i David, ali sumnjam da mu je stalo do onoga što ja radim. Tko sam ja prema Mojsiju, Gedeonu i Davidu?’
Istina je da su neki vjerni muževi iz biblijskih vremena, potaknuti vjerom, činili izvanredne stvari. Oni su ‘porazili kraljevstva, zatvorili usta lavovima, zaustavili silu vatre, umaknuli oštrici mača’ (Hebrejima 11:33, 34). Drugi su pokazali vjeru na manje spektakularne načine, no Biblija nam jamči da je Bog zapazio i njihova djela na koja ih je potakla vjera. Da bismo to prikazali, razmotrit ćemo biblijske primjere jednog pastira, proroka i udovice.
Pastir prinosi žrtvu
Što znaš o Abelu, drugom sinu Adama i Eve? Možda se sjećaš da je umro mučeničkom smrću, a to je nešto što će malotko od nas doživjeti. No Bog je obratio pažnju na Abela iz jednog drugog razloga.
Jednog dana Abel je uzeo neke najbolje životinje iz svog stada i prinio ih kao žrtvu Bogu. Danas bi njegov dar mogao izgledati prilično skromno, ali Jehova ga je primijetio i pokazao je da ga prihvaća. No učinio je i više. Skoro 4 000 godina nakon toga Jehova je nadahnuo apostola Pavla da to uključi u izvještaj u knjizi Hebrejima. Bog ni nakon toliko godina nije zaboravio tu jednostavnu žrtvu! (Hebrejima 6:10; 11:4).
Kako je Abel odlučio koju će žrtvu prinijeti? Biblija o tome ne govori, ali sigurno je o tome dosta razmišljao. Bio je pastir, pa nije neobično što je prinio životinje iz svog stada. No zapazi da je dao najbolje životinje kao i “komade sala” (1. Mojsijeva 4:4, Ša). Isto tako, moguće je da je razmišljao o riječima koje je Jehova uputio zmiji u edenskom vrtu: “Mećem neprijateljstvo između tebe i žene i između sjemena tvojega i sjemena njezina; ono će ti na glavu stajati a ti ćeš ga u petu ujedati” (1. Mojsijeva 3:15; Otkrivenje 12:9). Iako Abel nije znao koga predočava ‘žena’ i njeno ‘sjeme’, moguće je da je shvatio da će ‘ujedanje u petu’ sjemena žene uključivati prolijevanje krvi. Sigurno je shvatio da ništa ne može biti dragocjenije od živog bića. U svakom slučaju, žrtva koju je prinio bila je doista prikladna.
Poput Abela, kršćani danas prinose žrtve Bogu. Oni ne prinose prvine stada, već “žrtvu hvale, to jest plod usana koje daju javnu izjavu za [Božje] ime” (Hebrejima 13:15). Mi svojim usnama dajemo javnu izjavu kad govorimo drugima o svojoj vjeri.
Bi li volio poboljšati kvalitetu svoje žrtve? Ako bi, pažljivo razmisli o potrebama ljudi na svom području. Što ih brine? Što ih zanima? Koji bi im se aspekti biblijske poruke svidjeli? Svaki put kad si u službi propovijedanja, razmisli o posjetima koje si izvršio kako bi mogao biti još djelotvorniji. A kad razgovaraš o Jehovi, čini to s čvrstim uvjerenjem, od srca. Neka tvoja žrtva bude prava ‘žrtva hvale’.
Prorok propovijeda nezainteresiranim ljudima
Osvrnimo se sada na primjer proroka Enoha. Izgleda da je bio posve sam kao svjedok Jehove Boga. Jesi li i ti, poput Enoha, jedini u obitelji koji vjerno služi Jehovi? Jesi li jedini učenik u razredu ili jedina osoba na poslu koja se drži biblijskih načela? Ako jesi, možda se suočavaš s izazovima. Prijatelji, rodbina, mladi iz razreda ili kolege na poslu mogu te nagovarati da prekršiš Božje zakone. Možda ti kažu: “Nitko nikada neće saznati što si učinio. Mi nikome nećemo reći.” Možda uporno tvrde da je nerazumno zamarati se biblijskim moralnim mjerilima zato što Boga ionako nije briga što radiš. Budući da im smeta što ne misliš i ne postupaš kao i oni, možda će učiniti sve što je u njihovoj moći da te navedu da se predomisliš.
Istina, nije lako odoljeti takvom pritisku, ali nije ni nemoguće. Sjeti se Enoha, sedmog u liniji od Adama (Juda 14). Kad se Enoh rodio, većina ljudi izgubila je svaki moralni osjećaj. Njihov je govor bio sramotan; njihovo ponašanje ‘zaprepašćujuće’ (Juda 15). Po svom su vladanju dosta nalikovali mnogim današnjim ljudima.
Kako se Enoh nosio sa svim tim? Odgovor na to pitanje važan je za nas danas. Iako je Enoh tada vjerojatno bio jedini čovjek na Zemlji koji je obožavao Jehovu, on zapravo nije bio sam. Enoh je hodio s Bogom (1. Mojsijeva 5:22, St).
Glavni cilj u Enohovom životu bio je ugoditi Bogu. Znao je da hoditi s Bogom znači više nego samo živjeti čistim, moralnim životom. Jehova je od njega tražio da propovijeda (Juda 14, 15). Ljude je trebalo upozoriti da njihova bezbožna djela nisu prošla nezapaženo. Enoh je hodio s Bogom više od 300 godina — mnogo duže nego što je bilo tko od nas dosad ustrajao. Sve do svoje smrti neprestano je hodio s Bogom (1. Mojsijeva 5:23, 24).
Poput Enoha i mi smo dobili zadatak da propovijedamo (Matej 24:14). Osim što svjedočimo od kuće do kuće, mi dobru vijest prenosimo i rođacima, poslovnim suradnicima i mladima iz razreda. No ponekad možda oklijevamo svjedočiti. Događa li se to i tebi? Ne gubi nadu. Oponašaj prve kršćane i moli se Bogu za odvažnost (Djela apostolska 4:29). Nipošto ne zaboravi da dok god hodiš s Bogom, nikada nisi sam.
Udovica priprema obrok
Zamisli, jedna udovica čije ime ne znamo bila je blagoslovljena na dva načina jer je pripremila skroman obrok! Nije bila Izraelka, nego tuđinka i živjela je u desetom stoljeću pr. n. e. u gradu Sarepti. Pretkraj dugog perioda suše i gladi njene su zalihe hrane bile gotovo posve potrošene. Ostala joj je jedino šaka brašna i malo ulja. Imala je tek toliko da napravi zadnji obrok za sebe i sina.
U tom joj je času došao jedan gost. Bio je to Božji prorok Ilija, koji ju je zamolio da mu da malo hrane. Jedva da je imala za sebe i sina, a kamoli da da tom gostu. No Ilija ju je, prenijevši joj Jehovine riječi, uvjerio da ona i njen sin neće ostati gladni ako mu daju da jede. Trebalo je pokazati vjeru da bi se prihvatilo da će izraelski Bog primijetiti što je ta udovica, tuđinka, učinila. Pa ipak, ona je vjerovala Iliji i Jehova ju je nagradio. “Brašno se iz zdjele ne potroši niti ulja u krčagu nesta po riječi Jehovinoj, koju reče preko Ilije.” Dok je trajala glad, ta žena i njen sin imali su hrane (1. Kraljevima 17:8-16).
Međutim, ta je udovica doživjela još jedan blagoslov. Neko vrijeme nakon tog čuda njen se voljeni sin razbolio i umro. Ilija se sažalio nad njom i molio je Jehovu da vrati dječaka u život (1. Kraljevima 17:17-24). Za to je trebalo učiniti dotad neviđeno čudo. Ne postoji zapis o tome da je netko prije toga bio uskrsnut! Je li Jehova ponovno pokazao milosrđe prema toj udovici, tuđinki? Jest. Jehova je dao Iliji moć da vrati dječaka u život. Isus je kasnije o toj ženi koja je imala veliku čast rekao: ‘Bilo je mnogo udovica u Izraelu, no Ilija je bio poslan udovici u Sarepti u sidonskoj zemlji’ (Luka 4:25, 26).
Današnja ekonomska situacija vrlo je nestabilna, čak i u razvijenim zemljama. Neke velike firme dale su otkaz zaposlenicima koji su desecima godina savjesno obavljali svoj posao. Iz straha da ne ostane bez posla neki bi kršćanin mogao početi razmišljati o tome da radi više nego što treba, nadajući se da u tom slučaju neće izgubiti posao. Tako bi mu ostalo malo vremena za posjećivanje kršćanskih sastanaka, službu propovijedanja ili udovoljavanje emocionalnim i duhovnim potrebama svoje obitelji. Međutim, on smatra da treba sačuvati posao pod svaku cijenu.
Kršćanin koji se nađe u takvoj teškoj ekonomskoj situaciji s pravom može biti zabrinut. U današnje je vrijeme teško naći posao. Većina nas ne ide za tim da se obogati, ali poput udovice iz Sarepte moramo imati za kruh. Pa ipak, apostol Pavao nas podsjeća da je Bog rekao: “Nikako te neću ostaviti i nipošto te neću napustiti.” Sa sigurnošću možemo reći: “Jehova je moj pomoćnik; neću se bojati. Što mi može učiniti čovjek?” (Hebrejima 13:5, 6). Pavao je bio spreman riskirati svoj život jer je vjerovao tom obećanju, a Jehova se uvijek brinuo za njega. Bog će isto to učiniti i za nas ako ga ne napustimo.
Možda mislimo da nikada nećemo činiti velika djela kakva su činile duhovne osobe poput Mojsija, Gedeona i Davida, ali možemo oponašati njihovu vjeru. Pored toga, nemojmo zaboraviti jednostavne stvari koje su učinili Abel, Enoh i udovica iz Sarepte, dokazavši time svoju vjeru. Jehova je zainteresiran za sva djela kojima pokazujemo svoju vjeru — čak i ona mala. Kad neki bogobojazni mladi u školi odbije uzeti drogu od svog vršnjaka, kad kršćanin na poslu odbije nemoralna udvaranja ili kad neki ostarjeli Jehovin svjedok redovito dolazi na skupštinske sastanke unatoč umoru i slabom zdravlju, Jehova sve to vidi. Štoviše, to ga raduje! (Priče Salamunove 27:11).
Zapažaš li što drugi čine?
Da, Jehova zapaža što činimo. Budući da oponašamo Boga, trebamo spremno uočavati trud koji drugi ulažu (Efežanima 5:1). Zašto ne bi pažljivije razmislio o izazovima koje drugi kršćani trebaju svladati da bi došli na skupštinske sastanke, da bi išli u službu propovijedanja ili da bi samo obavljali svoje svakodnevne poslove?
A onda reci onima koji također služe Jehovi da cijeniš njihov trud. Bit će im drago što si to zapazio, a možda ih to uvjeri da i Jehova zapaža njihov trud.
POGLAVLJE 31
Djevojčica koja je hrabro govorila o svom Bogu
Djevojčica koja je hrabro govorila
Za vrijeme jednog napada, jedna je ‘djevojčica’ bila nemilosrdno rastavljena od svoje bogobojazne obitelji (2. Carevima 5:2, NW). Budući da je bila odvedena u Siriju, bila je prisiljena živjeti među onima koje je možda smatrala zastrašujućima i neobičnima — među narodom koji je obožavao Sunce, Mjesec, zvijezde, drveće, biljke, pa čak i kamenje. Kako su se samo razlikovali od njene obitelji i prijatelja, koji su obožavali jedinog pravog Boga Jehovu! Međutim, čak i u toj nepoznatoj okolini, ova je djevojčica pokazala izuzetnu hrabrost s obzirom na obožavanje Jehove. Zbog toga je promijenila život istaknutog službenika koji je služio sirijskom kralju. Pogledajmo kako.
it “Guba” odl. 3–5
Guba
Oblici bolesti i simptomi. Guba, lepra ili Hansenova bolest slabo je zarazna bolest koja se javlja u tri glavna oblika. Lepromatoznu lepru karakteriziraju zadebljanja na koži te čvorovi koji se najprije pojavljuju na koži lica, a zatim i na drugim dijelovima tijela. Osim toga, bolest uzrokuje degenerativne promjene na sluznici nosa i grla. To je najteži oblik gube. Drugi, blaži oblik je tuberkuloidna lepra, koja u osnovi zahvaća periferne živce. Koža oboljele osobe može postati bolna na dodir, a može i potpuno izgubiti osjet. Treći oblik bolesti je granična lepra, koji ima simptome obaju ranije navedenih oblika gube.
Kako se bolest razvija, iz čvorova na koži počne curiti gnoj, može doći do opadanja kose i obrva, a nokti se počnu odvajati, propadati i ispadati. Poslije se javljaju još teži simptomi – postupno propadanje tkiva prstiju, ruku i nogu, nosa i očiju. Na koncu, najteži slučajevi završe smrću. Hansenova bolest svakako odgovara bolesti koja se u Bibliji naziva “guba”. Naime, Aron je jednom prilikom rekao da je tijelo oboljeloga “napola istrunulo” (Br 12:12).
Kad znamo kako guba djeluje na ljudsko tijelo, to nam pomaže da bolje razumijemo biblijski opis te strašne bolesti i teške posljedice koje je Uzija morao snositi zato što je drsko prinio kad u Jehovinom hramu, što nije imao pravo učiniti (2Kr 15:5; 2Lje 26:16–23).
Pouke iz Druge knjige o kraljevima
5:15, 16 — Zašto Elizej nije prihvatio Namanov dar? Elizej je odbio dar jer je bio svjestan da je Namanovo čudesno izlječenje postignuto Jehovinom moći, a ne njegovom. Za njega je bilo nezamislivo da za sebe ostvari dobit iz službe koju mu je Bog dodijelio. Ni današnji sluge pravog Boga ne žele ostvarivati korist iz Jehovine službe. Oni uzimaju k srcu Isusovu opomenu: “Badava ste primili, badava dajte” (Matej 10:8).
Pouke iz Druge knjige o kraljevima
5:18, 19 — Je li Naman tražio oprost za to što je morao sudjelovati u vjerskom obredu? Sirijski je kralj očito bio star i slab te se morao držati za Namana. Kada bi se kralj poklonio iskazujući štovanje Remonu, tada se i Naman poklonio. Međutim, za Namana je to bila potpuno mehanička radnja, čija je svrha bila isključivo pružiti oslonac kralju, a ne odavati štovanje. Naman je molio Jehovu da mu oprosti što će vršiti tu državničku dužnost. Elizej je vjerovao Namanu i zato mu je rekao: “Idi s mirom.”
Zašto se u Bibliji nekim osobama ne spominje ime?
U biblijskoj knjizi koja govori o Ruti opisuje se da je jedan muškarac odbio postupiti po Mojsijevom zakonu time što nije htio iskoristiti pravo otkupa imovine. Biblija nam ne otkriva kako se taj čovjek zvao (Ruta 4:1-12). Trebamo li na temelju toga zaključiti da osobe kojima Biblija ne navodi ime nisu postupale po Božjoj volji ili da nisu bile vrijedne spomena?
Ne, zato što nas sama Biblija navodi na drugačiji zaključak. Naprimjer u Matejevom evanđelju zapisano je kako se Isus pripremao za svoju posljednju Pashu. Tom je prilikom svoje učenike poslao u grad “k tome i tome” kako bi u njegovom domu pripremili sve što je bilo potrebno za tu večer (Matej 26:18). Što reći o čovjeku koji je Isusa primio u svoj dom i dopustio mu da ondje proslavi Pashu? Je li njegovo ime izostavljeno zato što je prestupao Božji zakon ili zato što ga je Bog smatrao nevažnim? To ne bi bio ispravan zaključak. On je nesumnjivo bio Isusov učenik, ali njegovo se ime ne spominje vjerojatno zato što nije važno za razumijevanje tog izvještaja.
U obzir trebamo uzeti i činjenicu da se u Bibliji navode imena mnogih osoba koje nisu postupale po Božjoj volji, dok s druge strane mnogim vjernim Božjim slugama ne znamo ime. Tko primjerice nije čuo za prvu ženu, Evu? Ona je svojom sebičnošću i neposlušnošću nedvojbeno utjecala na Adamovu odluku koja je dovela do grijeha čiju cijenu svi skupo plaćamo (Rimljanima 5:12). Međutim ime Noine žene nije spomenuto u Bibliji iako je ona nesebično podupirala svog muža dok je gradio arku. Nikako ne bismo mogli reći da izostavljanje njenog imena pokazuje da ju je Bog smatrao nevažnom niti da je bila u njegovoj nemilosti.
Biblija ne spominje ime ni nekih drugih osoba koje su odigrale važnu ulogu u ispunjenju Jehovinog nauma. Među njima je mala Izraelka koja je postala sluškinja žene sirijskog vojskovođe Naamana. Kad se Naaman razbolio, ta je djevojčica svojoj gospodarici hrabro rekla da u Izraelu postoji Jehovin prorok koji bi ga mogao izliječiti. Zahvaljujući njenoj hrabrosti Naaman je bio čudom izliječen (2. Kraljevima 5:1-14). Dobar je primjer i kći izraelskog suca po imenu Jiftah. Ona je vjerno služila Jehovi te se odrekla prilike da stupi u brak i ima djecu kako bi ispunila zavjet koji je dao njen otac (Suci 11:30-40). Nisu nam poznata imena mnogih proroka koji su nepokolebljivo vršili Božju volju, a ne zna se ni tko je točno napisao više od 40 psalama (1. Kraljevima 20:37-43).
No još je upečatljivije što od stotina milijuna vjernih anđela Biblija ime navodi tek dvojici — Gabrijelu i Mihaelu (Danijel 7:10; Luka 1:19; Juda 9). Ostalim anđelima imena ne znamo. Naprimjer jedan anđeo spominje se u biblijskom izvještaju o Samsonovom ocu, Manoahu. Kad ga je taj čovjek upitao kako se zove, želeći mu iskazati čast, anđeo je odgovorio: “Zašto pitaš za ime moje?” Pokazao je skromnost time što nije želio da mu se pripiše čast koja pripada jedino Bogu (Suci 13:17, 18).
U Bibliji se ne objašnjava zašto se nekim pojedincima spominje ime, a nekima ne. Ali oni koji su vjerno služili Bogu ne tražeći čast za sebe svima su nama jako dobar primjer na koji se valja ugledati.
POGLAVLJE 32
“Otvori mu oči da vidi!”
it “Elizej” odl. 2
Elizej
Šafatov sin; Jehovin prorok, koji je služio u 10. i 9. stoljeću pr. n. e.; nasljednik proroka Ilije. Jehova je poslao Iliju da pomaže Elizeja iz Abel-Mehole. Ilija ga je pronašao kako ore i bacio na njega svoj proročki ogrtač. Tako ga je imenovao za proroka (1Kr 19:16). Elizej je pred sobom imao 12 jarmova bikova, “a sam je bio kod dvanaestog”. Zanimljivo je da knjiga The Land and the Book (William Thomson, 1887., str. 144) kaže da je među Arapima bio običaj da više ljudi malim plugovima zajedno obrađuje polje te da je bio dovoljan jedan sijač da zasije zemlju koju bi oni preorali u jedan dan. Budući da je bio na začelju grupe, Elizej je mogao prestati s oranjem a da pritom ne poremeti posao drugima. Činjenica da je na drvima od pluga i jarma žrtvovao dva bika pokazuje da je reagirao brzo, odlučno i s cijenjenjem kad ga je Jehova izabrao za proroka. Nakon što je Elizej skuhao meso bikova, odmah je pošao za Ilijom (1Kr 19:19–21).
Pitanja čitalaca
Zašto je Elizej tražio “dva dijela” Ilijinog duha?
Kratko prije nego što je Ilija dovršio svoj zadatak kao prorok u Izraelu, prorok Elizej, koji je bio mlađi od njega, zamolio ga je: “Da budu dva dijela duha tvojega u mene” (2. Kraljevima 2:9). U duhovnom pogledu Elizej je, po svemu sudeći, tražio dvostruki dio kakav se inače davalo prvorođencu (5. Mojsijeva 21:17). Ako ukratko razmotrimo taj izvještaj, to ćemo jasnije shvatiti, a i vidjet ćemo što mi učimo iz tog događaja.
U skladu s Jehovinom uputom prorok Ilija pomazao je Elizeja za svog nasljednika (1. Kraljevima 19:19-21). Oko šest godina Elizej je služio kao Ilijin vjerni sluga i bio je odlučan služiti u tom svojstvu do kraja. Elizej je čak i zadnjeg dana Ilijine proročke službe u Izraelu bio uz svog učitelja. Iako je Ilija govorio Elizeju da ga prestane slijediti, mlađi je prorok triput odgovorio: “Neću te ostaviti” (2. Kraljevima 2:2, 4, 6; 3:11). Elizej je tog starijeg proroka smatrao svojim duhovnim ocem (2. Kraljevima 2:12).
Međutim, Elizej nije bio jedini Ilijin duhovni sin. Iliji i Elizeju pomagala je grupa muškaraca koje se naziva “sinovi proročki” (2. Kraljevima 2:3). Izvještaj iz 2. Kraljevima pokazuje da su i ti “sinovi” imali blizak odnos sa svojim duhovnim ocem, Ilijom (2. Kraljevima 2:3, 5, 7, 15-17). Ipak, kao pomazani nasljednik Elizej je bio najistaknutiji od Ilijinih duhovnih sinova — bio mu je poput prvorođenca. U drevnom Izraelu doslovni je prvorođenac dobio dva dijela očevog nasljedstva, dok su svi drugi sinovi dobili jedan. Dakle, Elizej je tražio dva dijela Ilijinog duhovnog nasljeđa.
Zašto je to zatražio baš u to vrijeme? Zato što je pred njim stajao veliki zadatak — trebao je naslijediti Iliju i postati prorok u Izraelu. Elizej je shvatio da će, želi li ispuniti odgovornosti povezane s tim zahtjevnim zadatkom, trebati duhovnu snagu koju nije mogao sam steći, nego mu ju je mogao dati jedino Jehova. Morao je biti neustrašiv kao Ilija (2. Kraljevima 1:3, 4, 15, 16). Zato je zatražio dva dijela Ilijinog duha, duh hrabrosti i ‘velike revnosti za Jehovu’ — a to su poželjna svojstva koja stvara Božji duh (1. Kraljevima 19:10, 14). Kako je Ilija reagirao?
Znao je da Elizej traži nešto što mu ne može dati on, nego samo Bog. Zato je Ilija skromno odgovorio: “Zaiskao si tešku stvar; ali ako me vidiš kad se uzmem od tebe, biće ti tako” (2. Kraljevima 2:10). I doista, Jehova je dozvolio Elizeju da vidi Iliju kako u olujnom vjetru uzlazi na nebo (2. Kraljevima 2:11, 12). Elizejeva je molba bila uslišena. Jehova mu je dao duh koji mu je bio potreban kako bi ispunio svoj novi zadatak i suočio se s predstojećim kušnjama.
Danas pomazani kršćani (koje se ponekad naziva razred Elizeja) te ostali Božji sluge mogu izvući veliko ohrabrenje iz ovog biblijskog izvještaja. Ponekad možda osjećamo da nam je neki novi zadatak prevelik teret i da mu nismo dorasli ili možda više nemamo toliku hrabrost da nastavimo s djelom propovijedanja o Kraljevstvu ako na području sve češće nailazimo na ravnodušnost ili protivljenje. Pa ipak, ako usrdno molimo Jehovu za pomoć, dat će nam svetog duha jer bez njega ne možemo izaći na kraj s poteškoćama i novim okolnostima (Luka 11:13; 2. Korinćanima 4:7; Filipljanima 4:13). Da, baš kao što je Jehova dao snagu Elizeju da udovolji svojim velikim odgovornostima, tako će pomoći i svima nama, mladima i starima, da izvršimo svoju službu (2. Timoteju 4:5).
it “Sljepoća” odl. 6
Sljepoća
Kad je Jehova oslijepio sirijsku vojsku na Elizejevu molbu, po svemu sudeći, radilo se o mentalnoj sljepoći. Da je cijela vojska bila doslovno slijepa, trebalo bi svakog vojnika voditi za ruku, ali u biblijskom izvještaju naprosto piše: “Tada im je Elizej kazao: ‘Ovo nije pravi put niti je ovo pravi grad. Pođite za mnom!’” U vezi s tom neobičnom pojavom psiholog William James je napisao: “Jedna od najzanimljivijih posljedica moždane disfunkcije svakako je mentalna sljepoća. Pritom se ne radi toliko o nemogućnosti primanja vizualnih podražaja koliko o nemogućnosti njihovog shvaćanja. U psihologiji se taj poremećaj tumači kao gubitak veza između vizualnih podražaja i njihovog značenja. Vidni centri i drugi centri u mozgu povezani su mnoštvom veza. Prekid tih veza može dovesti do mentalne sljepoće” (Principles of Psychology, 1981.). Jehova je, po svemu sudeći, otklonio upravo tu vrstu sljepoće kad je otvorio oči sirijskim vojnicima nakon što su stigli u Samariju (2Kr 6:18–20). Moguće je da su istom vrstom sljepoće bili pogođeni i stanovnici Sodome. Naime, biblijski izvještaj pokazuje da su uporno pokušavali pronaći vrata Lotove kuće, što sigurno ne bi činili da su bili zabrinuti zbog gubitka doslovnog vida (Pos 19:11).
it “Elizej” odl. 27–28
Elizej
Uz pomoć Božjeg duha Elizej je za života napravio 15 čuda. No čak i nakon što je umro, Jehova se poslužio Elizejem da napravi i šesnaesto čudo. Elizej je živio po Božjoj volji i ostao vjeran sve do smrti. Biblijski izvještaj koji kaže da je Elizej umro i bio pokopan dodaje da su moapski razbojnici obično početkom godine napadali zemlju. Jednom prilikom neki su ljudi htjeli sahraniti jednog čovjeka, ali kad su ugledali razbojnike, bacili su njegovo tijelo u Elizejev grob i pobjegli. Kad je tijelo dotaknulo Elizejeve kosti, čovjek je oživio i stao na noge (2Kr 13:20, 21).
U Luki 4:27 Isus Elizeja naziva prorokom, a kad se u Hebrejima 11:35 govori o uskrsnuću, nesumnjivo se aludira na Elizeja i Iliju. Ilija je počeo služiti kao prorok u vrijeme kad se štovanje Baala raširilo Izraelom i zbog toga je trebao revno zastupati štovanje pravog Boga. On je mnogim ljudima pomogao da se vrate Jehovi. Elizej je nastavio ono što je Ilija započeo. Njegova služba nije bila tako turbulentna, no činio je što je mogao da se do kraja izvrši zadatak koji je Ilija započeo. Pripisuje mu se 16 čuda, a Iliji 8. Elizej je poput Ilije revno zastupao štovanje pravog Boga i branio njegovo sveto ime. Pokazivao je strpljivost, ljubav i dobrotu, ali bio je odlučan kad je u pitanju bilo Jehovino ime – nije se ustezao objaviti Jehovine osude zlima. S pravom se ubraja u veliki oblak svjedoka, koji se spominje u Hebrejima 12:1.
Elizej je vidio vatrena kola — vidiš li ih i ti?
Sirijski kralj progonio je Božjeg proroka Elizeja i saznao je da se on nalazi u utvrđenom gradu Dotanu, koji je bio smješten u brdima. Kralj je onamo poslao konje, bojna kola i vojsku. U svanuće je Dotan bio opkoljen (2. Kralj. 6:13, 14).
Kad je Elizejev sluga ujutro ustao i izašao van, ugledao je vojsku koja je došla uhvatiti Elizeja. “Jao, gospodaru! Što ćemo učiniti?” povikao je. “Ne boj se”, rekao je Elizej, “jer naših ima više nego njihovih!” Tada se prorok pomolio: “Jehova, molim te, otvori mu oči da vidi!” Izvještaj dalje kaže: “I Jehova je otvorio oči sluzi, i gle, vidio je brda oko Elizeja puna vatrenih konja i kola” (2. Kralj. 6:15-17). Što možemo naučiti iz ovog i drugih događaja iz Elizejevog života?
Elizej je ostao smiren kad je vidio da su Sirijci opkolili grad jer se uzdao u Jehovu i vidio njegovu zaštitničku moć. Mi ne očekujemo od Jehove da čini čuda, ali znamo da on štiti svoj narod. I mi smo na neki način okruženi vatrenim konjima i kolima. Ako ih vidimo očima vjere i uvijek se oslanjamo na Boga, živjet ćemo “bez straha” i osjetiti Jehovin blagoslov (Psal. 4:8). Razmotrimo sada što možemo naučiti iz drugih događaja iz Elizejevog života.
ELIZEJ POČINJE SLUŽITI ILIJI
Jednom prilikom dok je Elizej orao polje, k njemu je došao prorok Ilija i bacio na njega svoj proročki ogrtač. Elizej je znao što to znači. Napravio je gozbu, pozdravio se s ocem i majkom te otišao od kuće kako bi služio Iliji (1. Kralj. 19:16, 19-21). Elizej se spremno odazvao na poziv koji je dobio. Budući da se potpuno posvetio svojoj službi, Jehova ga je dobro koristio, pa je Elizej na koncu služio kao prorok umjesto Ilije.
Služio je Iliji otprilike šest godina. Tijekom tog vremena on je “polijevao vodom ruke Ilijine” (2. Kralj. 3:11). U to je doba bilo uobičajeno da ljudi jedu rukama, bez vilica, noževa i drugog pribora za jelo. Nakon jela sluga je polijevao vodom ruke svog gospodara da bi ih on oprao. Dakle, barem neki Elizejevi zadaci spadali su u manje cijenjene poslove. Pa ipak, njemu je bila čast služiti Iliji.
Slično tome, danas mnogi kršćani služe u raznim vidovima punovremene službe. Na to ih potiče vjera i želja da svu svoju snagu koriste u službi Jehovi. Ponekad to znači da trebaju napustiti svoj dom i raditi poslove koje mnogi smatraju manje vrijednima, naprimjer u Betelu, na gradnji naših objekata i slično. Nijedan kršćanin ne bi trebao takvu službu smatrati beznačajnom ili ponižavajućom jer je ona za Jehovu jako vrijedna (Hebr. 6:10).
ELIZEJ JE USTRAJNO IZVRŠAVAO SVOJ ZADATAK
“Prije nego što je Jehova uzeo Iliju u olujnom vjetru na nebo”, poslao ga je iz Gilgala u Betel. Prorok Ilija rekao je svom pratiocu da ne ide s njim, ali Elizej je odgovorio: “Neću te ostaviti!” Tijekom putovanja Ilija je još dva puta bezuspješno pokušavao nagovoriti Elizeja da ga ostavi (2. Kralj. 2:1-6). Baš kao što je Ruta ostala uz Naomi, tako je i Elizej ostao uz Iliju (Ruta 1:8, 16, 17). Zašto? Nesumnjivo zato što je cijenio mogućnost da služi Iliji i bio je svjestan toga da mu je tu čast dao Bog.
Elizej nam je dao dobar primjer. Ako dobijemo neko zaduženje u Božjoj organizaciji, jako ćemo ga cijeniti budemo li uvijek imali na umu da zapravo služimo Jehovi. Nema veće časti od toga! (Psal. 65:4; 84:10).
“RECI ŠTO ŽELIŠ DA TI UČINIM”
Dok su putovali, Ilija je rekao Elizeju: “Reci što želiš da ti učinim prije nego što budem uzet od tebe!” Elizej je učinio isto što i Salamun godinama prije toga — zatražio je nešto vrlo vrijedno u duhovnom pogledu. Rekao je Iliji: “Molim te, neka mi pripadne dvostruki dio duha tvojega!” (1. Kralj. 3:5, 9; 2. Kralj. 2:9). Prema Mojsijevom zakonu prvorođeni sin trebao je dobiti dvostruki dio nasljedstva (5. Mojs. 21:15-17). Dakle, Elizej je ustvari tražio da naslijedi Iliju kao Božji prorok. Osim toga, Elizej je očito htio biti hrabar poput Ilije, koji je revnovao za Jehovu (1. Kralj. 19:13, 14).
Kako je Ilija reagirao na molbu svog sluge? “Mnogo tražiš”, rekao je prorok. “Ako me budeš vidio kad budem uzet od tebe, bit će ti tako, ako li ne, neće ti biti” (2. Kralj. 2:10). Ilijin odgovor očigledno je ukazivao na dvije važne stvari. Kao prvo, jedino je Bog mogao odlučiti hoće li Elizej dobiti ono što je tražio. Kao drugo, da bi to dobio, Elizej je morao ostati s Ilijom što god da se dogodilo.
ŠTO JE ELIZEJ VIDIO
Kako je Bog gledao na Elizejevu molbu da dobije dvostruki dio Ilijinog duha? Izvještaj kaže: “Dok su tako išli i razgovarali, gle, vatrena bojna kola s vatrenim konjima stala su između njih i Ilija je u olujnom vjetru uzašao na nebo. A Elizej je to gledao.” To je bio Jehovin odgovor na Elizejevu molbu. Elizej je vidio Iliju kako uzlazi na nebo, dobio je dvostruki dio Ilijinog duha i naslijedio ga kao Božji prorok (2. Kralj. 2:11-14).
Elizej je uzeo proročki ogrtač koji je spao s Ilije i odjenuo ga. Taj ogrtač pokazao je da je Elizej postao Božji prorok. Nešto kasnije učinio je čudo i razdijelio vode Jordana i tako pružio još jedan dokaz da je postavljen za proroka.
Na njega je sigurno snažno djelovalo to što je vidio Iliju kako u olujnom vjetru uzlazi na nebo. Uostalom, čovjek ne vidi svaki dan vatrena bojna kola i vatrene konje! Elizeju je to bio dokaz da je Jehova uslišio njegovu molbu. Kad Bog odgovara na naše molitve, mi ne vidimo vatrena bojna kola i vatrene konje. Unatoč tome, mi možemo jasno uočiti da Bog koristi svoju veliku moć kako bi izvršio svoju volju. Kad vidimo kako Jehova blagoslivlja zemaljski dio svoje organizacije, mi zapravo “vidimo” njegovu nebesku kočiju u pokretu (Ezek. 10:9-13).
Elizej je doživio mnogo toga što ga je uvjerilo u Jehovinu ogromnu moć. Ustvari, uz pomoć Božjeg duha taj je prorok učinio 16 čuda — dvaput više nego Ilija. Elizej je po drugi puta vidio vatrene konje i bojna kola kad su Sirijci opkolili Dotan, kao što je opisano u uvodu ovog članka.
ELIZEJ SE UZDAO U JEHOVU
Iako su ga u Dotanu opkolili neprijatelji, Elizej je ostao smiren. Zašto? Zato što je imao jaku vjeru u Jehovu. I mi trebamo takvu vjeru. Stoga se trebamo moliti za Božji sveti duh koji će nam pomoći da pokazujemo vjeru i druge plodove duha (Luka 11:13; Gal. 5:22, 23).
Ono što se dogodilo u Dotanu uvjerilo je Elizeja da se može uzdati u Jehovu i njegovu nevidljivu vojsku koja ga je štitila. Uvidio je da je Bog razmjestio mnoštvo anđela oko grada i onih koji su ga opkolili. Bog je oslijepio neprijatelje i tako čudom spasio Elizeja i njegovog slugu (2. Kralj. 6:17-23). Elizej je u tim teškim trenucima, ali i u drugim situacijama, pokazao vjeru i potpuno se uzdao u Jehovu.
Uzdajmo se u Jehovu Boga poput Elizeja! (Izr. 3:5, 6). Tada će nam se Bog smilovati i “blagosloviti nas” (Psal. 67:1). Istina, mi nismo doslovno okruženi vatrenim kolima i konjima. Međutim, tijekom predstojeće “velike nevolje” Jehova će štititi svoj narod diljem svijeta (Mat. 24:21; Otkr. 7:9, 14). A do tada, nemojmo zaboraviti da je Bog “naše utočište”! (Psal. 62:8).
[Okvir na stranici 30]
NEKE PRAVNE POBJEDE
243 pravne pobjede koje su Jehovini svjedoci dosad izvojevali na visokim sudovima diljem svijeta
Francuska — 6,3 milijuna eura
Novac koji je francuska vlada vratila Jehovinim svjedocima 11. prosinca 2012. nakon 15-godišnje pravne bitke
Grčka — Državno vijeće
Državno vijeće potvrdilo je 2. studenoga 2012. da Jehovini svjedoci, općepoznata kršćanska religija, imaju pravo posjedovati objekte za održavanje bogoštovlja
20 dobivenih parnica na Europskom sudu za ljudska prava od travnja 2000.
Južna Koreja: Odluka UN-ovog Odbora za ljudska prava
25. listopada 2012 — Južna Koreja prekršila je prava 388 Jehovinih svjedoka koji su zbog prigovora savjesti odbili služiti vojni rok i dužna je nadoknaditi im štetu
POGLAVLJE 33
Zaštitio je zakonitog nasljednika
it “Karijci”
Karijci
Skupina kraljevskih stražara koji su pomogli Jojadi da s prijestolja zbaci Ataliju i za kralja Jude postavi Joaša (2Kr 11:4, 13–16, 19).
Mnogi bibličari smatraju da je izraz “Karijci” drugi naziv za Kerećane, koji su služili u Davidovoj i Salamunovoj vojsci. A neki od njih smatraju da su Kerećani služili kao tjelesna straža te dvojice kraljeva (2Sa 8:18; 1Kr 1:38; 1Lje 18:17). Svoj zaključak dodatno temelje na činjenici da u masoretskom rukopisu u 2. Samuelovoj 20:23 piše “Karijci”, dok na marginama, kao i u mnogim hebrejskim rukopisima, piše “Kerećani”.
Karija je bila pokrajina na jugozapadu Male Azije. U Ezekijelu 25:16 i Sefaniji 2:5 Kerećani se povezuju s Filistejcima. Osim toga, grčka Septuaginta u tim recima ne spominje izraz “Kerećani”, nego “Krećani”. Zbog toga neki smatraju da Karijci potječu iz pokrajine Karije i da su ondje došli s Krete.
‘Dijadema i svjedočanstvo’
Zašto — i kako — je, dakle, prvosvećenik “stavio” Svjedočanstvo na mladog kralja? Uzmimo u obzir primjedbu njemačkog znanstvenika Otta Theniusa: “Zakon, knjiga u kojoj su zapisani Mojsijevi zakoni. Ona je simbolično držana na kraljevoj glavi, nakon što je bio ukrašen dijademom” (Die Bücher der Könige). Slično zapaža i profesor Ernst Bertheau: “Polaganje Zakona [na kralja] ima uistinu simboličan smisao, a taj je da je kralj bio obavezan vladati u skladu s njim“(Die Bücher der Chronik).
Bog je zapovijedio da kralj, kad sjedne na svoje prijestolje, mora sebi prepisati primjerak Zakona, proučavajući i primjenjujući ga sav svoj život (5. Mojsijeva 17:18-20). Stavljanje ‘Svjedočanstva’ na novog kralja mogla je biti mala simbolična gesta koja je pojašnjavala da on, iako je sada kralj, nije iznad Jehovinog zakona. Na nesreću, poslije smrti prvosvećenika Jehojade, Jehoaš je zaboravio ovu životovažnu poduku i postepeno napustio obožavanje Jehove, da bi konačno umro od ruku ubojica (2. Dnevnika 24:17-25).
it “Joaš” br. 1 odl. 5
Joaš
Jehovin hram bio je u lošem stanju – ne samo zato što je prošlo već 150 godina od njegove gradnje nego i zato što je tijekom Atalijine vladavine bio zapostavljen i opljačkan. Hitno mu je trebala obnova. Zbog toga je Joaš potaknuo Levijevce da obiđu judejske gradove i prikupe novac za obnovu hrama. Međutim, oni se nisu svim srcem odazvali na kraljev poziv pa su radovi stali (2Kr 12:4–8; 2Lje 24:4–7). Nakon nekog vremena bio je uveden nov način prikupljanja i raspodjele priloga. Narod je dobro reagirao na to pa je hram na koncu bio obnovljen (2Kr 12:9–16; 2Lje 24:8–14).
w23.06 18 odl. 16, bilješka
Jojada je kralju Joašu bio dobar uzor i pozitivno je utjecao na njega (2. Kralj. 12:2). Zahvaljujući tome mladi je kralj želio ugoditi Jehovi. No nakon što je Jojada umro, Joaš je počeo slušati otpadničke glavare. Do čega je to dovelo? On i njegovi podanici počeli su “štovati obredna debla i idole” (2. Ljet. 24:4, 17, 18). Iako ga je to duboko povrijedilo, Jehova im je “slao svoje proroke da ih potaknu da se vrate k njemu”, ali oni “nisu htjeli slušati”. Nisu htjeli slušati čak ni Jojadinog sina Zahariju, koji je bio Jehovin prorok i svećenik, a k tome i Joašev bratić. Bez trunke zahvalnosti prema obitelji kojoj je toliko toga dugovao, kralj Joaš dao je ubiti Zahariju (2. Ljet. 22:11; 24:19–22).
[Bilješka]
Matej 23:35 kaže da je Zaharija bio “Barahijin sin”. Neki smatraju da je Jojada možda imao dva imena, kao što je to slučaj i s nekim drugim ljudima koji se spominju u Bibliji (usporedi Mateja 9:9 s Markom 2:14), ili da je Barahija bio Zaharijin djed ili neki još dalji predak.
Joaš — zbog lošeg je društva ostavio Jehovu
Učimo svoju djecu
BILO je to strašno vrijeme u Jeruzalemu, gradu u kojem se nalazio Božji hram. Kralj Ahazija bio je ubijen. Teško je i zamisliti ono što je njegova majka Atalija potom učinila. Dala je pogubiti Ahazijine sinove — svoje vlastite unuke! Znaš li zašto?— Zato da nitko od njih ne bi postao vladar, nego da ona preuzme prijestolje.
No jedan od Atalijinih unuka, mali Joaš, bio je sačuvan na životu, a da njegova baka za to nije ni znala. Bi li volio saznati kako je bio spašen?— Njegova tetka Jošeba sakrila ga je u Božji hram. Ondje ga je mogla sakriti zato što je njen muž Jojada bio veliki svećenik. Tako su se njih dvoje pobrinuli da Joaš bude na sigurnom.
Joaša su šest godina skrivali u hramu. Ondje je puno naučio o Jehovi Bogu i njegovim zakonima. Kad je Joaš navršio sedam godina, Jojada ga je postavio za kralja. Bi li volio čuti kako je Jojada to učinio i što se dogodilo s Joašovom bakom, zlom kraljicom Atalijom?—
Jojada je potajno pozvao pripadnike posebne tjelesne straže koji su u to vrijeme čuvali kralja u Jeruzalemu. Rekao im je kako su on i njegova žena spasili malenog sina kralja Ahazije. Potom im je pokazao Joaša. Oni su shvatili da on ima pravo biti vladar. Zatim im je rekao što trebaju učiniti.
Jojada je doveo Joaša i okrunio ga za kralja. Nato su ljudi počeli pljeskati i uzvikivati: “Živio kralj!” Tjelesna straža okružila je Joaša kako bi ga štitila. Kad je Atalija čula kako se ljudi raduju, pohitala je k narodu i povikala: “Urota! Urota!” No tada je Jojada zapovjedio tjelesnoj straži da je pogubi (2. Kraljevima 11:1-16).
Što misliš, je li Joaš nastavio slušati Jojadu i ispravno postupati?— Činio je to dokle god je Jojada bio živ. Joaš se čak pobrinuo da se od naroda sakupi novac za obnovu Božjeg hrama, koji su njegov otac Ahazija i djed Joram bili zapustili. No pogledajmo što se dogodilo kad je veliki svećenik Jojada umro (2. Kraljevima 12:1-16).
Tada je Joaš imao oko 40 godina. Umjesto da se držao onih koji su služili Jehovi, sprijateljio se s ljudima koji su štovali lažne bogove. U to je vrijeme Jojadin sin Zaharija služio kao svećenik u Jehovinom hramu. Što je Zaharija učinio kad je saznao za zlo koje je Joaš počeo činiti?—
Rekao je Joašu i narodu: “Ostavili ste Jehovu, i zato će on ostaviti vas.” Kad je čuo te riječi, Joaš se jako razgnjevio, pa je naredio da se Zahariju kamenuje. Zamisli — Joaš je bio spašen od ubojstva, a sada je on sam naredio ubojstvo Zaharije! (2. Ljetopisa 24:1-3, 15-22).
Što učimo iz ovog izvještaja?— Nipošto ne bismo smjeli biti poput Atalije, koja je bila puna mržnje i okrutna. Naprotiv, trebamo voljeti svoju braću i sestre u vjeri, pa čak i svoje neprijatelje, kao što nas je Isus poučio (Matej 5:44; Ivan 13:34, 35). Osim toga ne zaboravi: kad počnemo ispravno postupati, kao što je to učinio Joaš, trebamo i dalje činiti dobro i družiti se s onima koji vole Jehovu i koji će nas poticati da mu služimo.
Prilozi koji raduju Božje srce
OVA priča nije baš lijepa. Atalija, kraljica Jude, do prijestolja je došla spletkama i ubojstvima. Misleći kako su svi zakoniti nasljednici pobijeni, proglasila se kraljicom. Međutim, princeza Jozaba, koja je duboko voljela Jehovu i njegov Zakon, hrabro je sakrila kraljevog potomka, malog Joasa. Jozaba i njen muž, prvosvećenik Jojada, šest su godina sakrivali nasljednika u hramskim odajama (2. Kraljevima 11:1-3).
Kada je Joas navršio sedam godina, prvosvećenik Jojada bio je spreman ostvariti svoj plan da nezakonitu kraljicu zbaci s njenog nečasno osvojenog prijestolja. Prestao je skrivati dječaka i okrunio ga je kao zakonitog nasljednika kraljevstva. Potom je kraljevska straža odvukla zlu kraljicu Ataliju iz hrama i pogubila je, što je narodu donijelo olakšanje i radost. Svojom su poduzetnošću Jojada i Jozaba mnogo doprinijeli obnovi prave religije u Judi. No što je još važnije, pomogli su da se sačuva Davidova kraljevska loza koja je vodila do Mesije (2. Kraljevima 11:4-21).
I novoustoličeni kralj učinio je nešto što je obradovalo Jehovino srce. Jehovin dom imao je mnogo oštećenja koja je trebalo popraviti. Atalijina bolesna ambicija da bude jedini vladar Jude dovela je do toga da se hram ne samo zanemarivalo već i pljačkalo. Stoga je Joas čvrsto odlučio da popravi i obnovi hram. On je bez oklijevanja naredio da se sakupe potrebna sredstva za obnavljanje Jehovinog doma. Rekao je: “Sav novac posvećeni, što se donosi u dom Jehovin, novac onih koji idu u broj, i novac od ucjene [‘procjene’, Šarić] svačije, i sav novac što tko donosi od svoje volje u dom Jehovin, neka svećenici uzimaju, svaki od svojega poznanika, i oni neka opravljaju što je trošno u domu gdje se god nađe da treba opraviti” (2. Kraljevima 12:4, 5).
Narod je spremno prilagao. Međutim, svećenici nisu zdušno ispunjavali svoju dužnost da vrše popravke na hramu. Stoga je kralj odlučio uzeti stvari u svoje ruke te je zapovjedio da se svi prilozi izravno stavljaju u jedan sanduk. Zadužio je Jojadu da nadgleda to sakupljanje, a u izvještaju dalje stoji: “Tada svećenik Jojada uze jedan kovčeg, i proreza rupu na zaklopcu, i metnu ga kod oltara s desne strane kako se ulazi u dom Jehovin, i svećenici koji čuvahu vrata metaše u nj sve novce koji se donošahu u dom Jehovin. A kad viđahu da ima mnogo novaca u kovčegu, tada dolažaše pisar kraljev s poglavarom svećeničkim, i izbrojivši svezivahu novce koji bi se našli u domu Jehovinom. Potom davahu gotove novce onima koji upravljahu poslom i starahu se za dom Jehovin, a oni ih izdavahu drvodjeljama i poslenicima koji opravljahu dom Jehovin, i zidarima i kamenarima, i da se dobavlja drvo i tesano kamenje, da se opravi što bješe trošno u domu Jehovinom, i da se dobavi sve što trebaše da se opravi dom” (2. Kraljevima 12:9-12).
Narod se odazvao cijelim srcem. Jehovin je dom obnovljen kako bi se moglo nastaviti na dostojanstven način štovati Jehovu. Tako se sve priloge upotrijebilo u pravu svrhu. Za to se pobrinuo osobno kralj Joas!
Danas Jehovina vidljiva organizacija brižljivo pazi da se sva donirana sredstva koriste za unapređivanje službe Jehovi, a pravi kršćani sudjeluju u tome cijelim srcem, poput Izraelaca u staro doba. Možda si i ti među onima koji su prošle službene godine svojim prilozima podupirali službu za Kraljevstvo. Osvrnimo se na neke načine kako su tvoji prilozi upotrijebljeni.
POGLAVLJE 34
“Čvrsto se držao Jehove”
Znate li?
Potvrđuju li imena pronađena na drevnim glinenim pečatima vjerodostojnost biblijskih izvještaja?
▪ U drevno doba službeni bi se dokument smotao u svitak i zavezao uzicom, a na čvor bi se stavilo malo vlažne gline u koju bi se potom utisnuo pečat. Pečat se koristio za potpisivanje i ovjeravanje dokumenata.
Pečati su se ponekad urezivali u prstenje. Takvo se prstenje smatralo dragocjenim (1. Mojsijeva 38:18; Estera 8:8; Jeremija 32:44). Na mnogim pečatima pisalo je ime vlasnika, njegova titula i ime njegovog oca.
Arheolozi su pronašli stotine otisaka pečata iz drevnog doba. Na nekima od njih nalaze se imena osoba koje se spominju u Bibliji. Naprimjer pronađeni su otisci pečata dvaju judejskih kraljeva. Na jednom piše: “Pripada Ahazu, [sinu] Jehotamovu [Jotamovu], kralju Judinu.” Na drugom otisku stoji: “Pripada Ezekiji, [sinu] Ahazovu, kralju Judinu” (2. Kraljevima 16:1, 20). Ahaz i Ezekija vladali su u 8. stoljeću pr. n. e.
Jehovina odluka protiv narodâ
4 Filistejci su prvi kojima se poklanja pažnja. “Godine koje umrije kralj Ahaz bi objavljeno ovo breme: Nemoj se radovati zemljo Filistejska sva kolika, što se slomi prut onoga koji te je bio; jer će iz korijena zmijinjega izaći zmija otrovnica, i plod će mu biti zmaj ognjeni krilati [“leteća vatrena zmija”, “NS”]” (Izaija 14:28, 29).
5 Kralj Ozija bio je dovoljno jak da svlada opasnost koja je prijetila od Filisteje (2. Dnevnika 26:6-8). U očima Filistejaca on je bio poput zmije, a njegov je prut konstantno udarao ovu neprijateljski raspoloženu susjednu zemlju. Nakon što je Ozija umro — tada se ‘slomio njegov prut’ — zavladao je Joatam, koji je bio vjeran, ali “narod još bijaše pokvaren”. Potom je Ahaz postao kralj. Situacija se promijenila i filistejska je vojska imala uspjeha u svojim napadima na Judu (2. Dnevnika 27:2; 28:17, 18). Međutim, sada se situacija ponovno mijenja. Godine 746. pr. n. e. umire kralj Ahaz i prijestolje preuzima mladi Ezehija. Ako Filistejci misle da će stvari i dalje ići njima na ruku, opasno se varaju. Ezehija im postaje smrtni neprijatelj. Kao Ozijin potomak (“plod” njegovog “korijena”), Ezehija je poput ‘leteće vatrene zmije’ — hitro juri u napad i brzo poput munje zadaje udarce koji izazivaju žareću bol, slično kao da ubrizgava otrov u svoje žrtve.
6 Te riječi odgovarajuće opisuju novog kralja. Ezehija “pobi Filisteje do Gaze i međe njezine” (2. Kraljevima 18:8). Anali asirskog kralja Senaheriba navode da su Filistejci postali Ezehijini podanici. ‘Siromasi’ — odnosno oslabljeno kraljevstvo Jude — dobivaju zaštitu i materijalno obilje, dok Filisteja gladuje. (Pročitaj Izaiju 14:30, 31.)
Knjiga kojoj možete vjerovati — 2. dio
Asirci su 740. pr. n. e. osvojili Samariju, prijestolnicu sjevernog kraljevstva Izraela, a njene su stanovnike odveli u izgnanstvo. Osam godina nakon toga Asirija je napala Judu (2. Kraljevima 18:13). Asirski kralj Sanherib zatražio je od judejskog kralja Ezekije 30 talenata zlata i 300 talenata srebra. Biblija izvještava da mu je Ezekija platio taj danak. Unatoč tome Sanherib je tražio da mu se bezuvjetno preda i Judina prijestolnica, Jeruzalem (2. Kraljevima 18:9-17, 28-31).
Arheolozi su u Ninivi pronašli Sanheribove ljetopise, koji također izvještavaju o tim događajima. U tekstu koji je napisan na jednoj šesterokutnoj glinenoj prizmi asirski kralj se hvali: “Ezekija, Židov, nije se podložio mom jarmu, pa sam opkolio 46 njegovih tvrdih gradova, obzidane utvrde i bezbrojna manja sela u njihovoj okolici i osvojio ih (...). Njega [Ezekiju] sam zatočio u Jeruzalemu, njegovoj prijestolnici, poput ptice u kavezu.” Sanherib potom kaže da mu je Ezekija poslao ‘30 talenata zlata, 800 talenata srebra te mnogo dragog kamenja i raznovrsnog blaga’, preuveličavajući broj srebrnih talenata koje je dobio od Ezekije.
No zanimljivo je da Sanherib nije tvrdio kako je osvojio Jeruzalem. Ustvari, on uopće ne spominje težak poraz koji je njegova vojska pretrpjela zbog toga što je Bog pritekao u pomoć Judejcima. Biblija kaže da je Božji anđeo u samo jednoj noći pobio 185000 asirskih vojnika (2. Kraljevima 19:35, 36). Bibličar Jack Finegan kaže: “Imajući u vidu hvalisavost asirskih kraljeva koja dolazi do izražaja u njihovim zapisima, teško je vjerovati da bi Sanherib dao zapisati izvještaj o takvom porazu.”
Znate li?
Je li kralj Ezekija doista sagradio tunel koji je vodio do Jeruzalema?
Ezekija je vladao kao kralj Jude krajem 8. stoljeća pr. n. e., u vrijeme sukoba s moćnom Asirijom. Biblija kaže da je poduzeo mnogo toga kako bi zaštitio Jeruzalem i osigurao mu opskrbu vodom. Tako je naprimjer dao sagraditi tunel, odnosno vodovod, dugačak 533 metra, kako bi doveo izvorsku vodu u grad (2. Kraljevima 20:20; 2. Ljetopisa 32:1-7, 30).
U 19. stoljeću pronađen je jedan takav tunel. Dobio je naziv Ezekijin tunel, ili Siloamski tunel. U njemu je pronađen natpis koji govori o posljednjim fazama probijanja tunela. Na temelju oblika i vrste slova s tog natpisa većina izučavatelja zaključila je da potječe iz Ezekijinog vremena. No prije desetak godina neki su počeli tvrditi da tunel nije sagrađen u to vrijeme, nego oko 500 godina kasnije. Godine 2003. skupina izraelskih znanstvenika objavila je rezultate istraživanja koje su proveli s ciljem da pouzdano utvrde vrijeme izgradnje tunela. Do kojeg su zaključka došli?
Dr. Amos Frumkin, s Hebrejskog sveučilišta u Jeruzalemu, kaže: “Ispitivanja radiokarbonskom metodom koja smo proveli na organskim tvarima iz žbuke Siloamskog tunela te uran-torijevo datiranje stalaktita pronađenih u tunelu jasno pokazuju da je sagrađen u Ezekijino vrijeme.” Jedan članak iz znanstvenog časopisa Nature dodaje: “Tri različite vrste dokaza — radiometrijsko datiranje, paleografija i povijesni zapisi — pokazuju da je Siloamski tunel sagrađen oko 700. pr. n. e., što znači da je on najpouzdanije datirana biblijska građevina iz željeznog doba koju smo dosad otkrili.”
Koga predočava “sedam pastira, osam knezova”?
9 Kao što je Izaija i prorekao, Asirci su osvojili sjeverno izraelsko kraljevstvo i odveli u ropstvo njegove stanovnike te tako pomrsili izraelske planove da na Davidovo prijestolje dođe netko tko na to nema pravo. No što je bilo s planovima Asirije? Asirci su tada krenuli na Judu. “Četrnaeste godine kraljevanja Ezekijina došao je Sanherib, kralj asirski, na sve utvrđene gradove Judine i osvojio ih.” Prema nekim povijesnim izvještajima, Sanherib je osvojio 46 judejskih gradova. Kako bi se ti osjećao da si u to vrijeme živio u Jeruzalemu? Judini gradovi padali su jedan za drugim u ruke asirske vojske, koja je nezaustavljivo napredovala (2. Kralj. 18:13).
10 Ezekija je bio svjestan opasnosti koja mu prijeti, ali usprkos tome nije poput svog otpadničkog oca Ahaza očajnički tražio pomoć poganskih naroda, nego se uzdao u Jehovu (2. Ljet. 28:20, 21). Možda je znao da je njegov suvremenik Mihej prorekao o Asiriji: “Kad Asirac dođe (...), podignut ćemo protiv njega sedam pastira, osam knezova između ljudi. Oni će mačem pasti zemlju asirsku” (Mih. 5:5, 6). Te su nadahnute riječi mogle ohrabriti Ezekiju jer su pokazale da će se na Asirce podići jedna vrlo neobična vojska te da će taj okrutni neprijatelj na koncu biti poražen.
11 Proročanstvo o sedam pastira i osam knezova trebalo je imati svoje najvažnije ispunjenje mnogo vremena nakon rođenja Isusa, kojeg je Mihej nazvao “vladar u Izraelu, koji potječe iz davnine”. (Pročitaj Miheja 5:1, 2.) To će se proročanstvo ispuniti kad suvremeni “Asirac” napadne Jehovine sluge. Koju će vojsku Jehova koristiti kad se preko svog Sina, koji već vlada na nebu, bude suprotstavio tom zastrašujućem neprijatelju? Na to pitanje dobit ćemo odgovor u nastavku. No najprije razmotrimo što možemo naučiti iz onoga što je Ezekija poduzeo kad su Asirci napali Judu.
EZEKIJA POSTUPA MUDRO
12 Jehova je uvijek spreman učiniti za nas ono što mi ne možemo, ali očekuje od nas da učinimo ono što možemo. Ezekija se savjetovao “sa svojim knezovima i junacima” te je odlučio “zatrpati izvore vodene što su bili izvan grada. (...) Potom se ohrabrio i obnovio sav oboreni zid i podigao kule na njemu. Izvana je sagradio drugi zid (...) i načinio mnoštvo kopalja i štitova” (2. Ljet. 32:3-5). Kako bi zaštitio svoj narod i brinuo se za njega poput dobrog pastira, Jehova je koristio brojne hrabre muškarce: Ezekiju, njegove knezove i duhovno jake proroke.
13 Ono što je Ezekija potom učinio bilo je još važnije od zatrpavanja izvora i utvrđivanja gradskih zidina. On je bio brižan pastir, pa je okupio narod i ohrabrio ga sljedećim riječima: “Ne bojte se i ne plašite se kralja asirskoga (...), jer naših ima više nego njihovih! S njim je mišica tjelesna, a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže i da vodi bitke naše.” Ezekija je podsjetio narod da će se Jehova boriti za njih i tako je ojačao njihovu vjeru. Kad je to čuo, “narod se pouzdao u riječi Ezekije, kralja Judina”. Zapazi da su narod ohrabrile upravo Ezekijine riječi. On, njegovi knezovi i junaci te proroci Mihej i Izaija bili su dobri pastiri. Tako se ispunilo ono što je Jehova prorekao preko svog proroka (2. Ljet. 32:7, 8; pročitaj Miheja 5:5, 6).
14 Asirski kralj utaborio se u Lakišu, jugozapadno od Jeruzalema. Poslao je u Jeruzalem tri izaslanika s naredbom da se grad preda. Njegov glasnogovornik, koji je imao titulu rabšaka, koristio se različitim metodama kako bi obeshrabrio narod. Obratio im se na hebrejskom jeziku i nagovarao ih da izdaju kralja i predaju se Asircima. Lagao im je da će ih odvesti u zemlju u kojoj će dobro živjeti. (Pročitaj 2. Kraljevima 18:31, 32.) Potom je rekao da Jehova neće moći izbaviti Židove iz asirskih ruku kao što ni bogovi drugih naroda nisu mogli zaštititi one koji su ih štovali. Narod je postupio mudro i nije odgovarao na te klevete i laži. Jehovini sluge i danas tako postupaju u mnogim situacijama. (Pročitaj 2. Kraljevima 18:35, 36.)
15 Ezekija je s pravom bio uznemiren, ali nije tražio pomoć od drugih naroda, nego se za savjet obratio proroku Izaiji. Izaija mu je za Sanheriba rekao: “Neće on ući u grad ovaj, niti će ovamo odapeti strijelu” (2. Kralj. 19:32). Stanovnici Jeruzalema samo su trebali biti hrabri i nepokolebljivi. Jehova je obećao da će se boriti za Judu. To je i učinio! “Te iste noći izišao je anđeo Jehovin i pobio sto osamdeset i pet tisuća ljudi u taboru asirskom” (2. Kralj. 19:35). Jeruzalem nije bio spašen zato što je Ezekija zatrpao izvore i utvrdio gradske zidine, nego zato što se Bog borio za svoj narod.
POUKE ZA NAS
16 Proročanstvo o sedam pastira i osam knezova ima glavno ispunjenje u naše vrijeme. Stanovnike starog Jeruzalema napali su Asirci. Slično tome u bliskoj će budućnosti suvremeni “Asirac” napasti Jehovin naizgled nezaštićen narod i pokušati ga uništiti. U Bibliji se spominje i napad “Goga od Magoga”, napad “kralja sjevera” i napad “kraljeva zemaljskih” (Ezek. 38:2, 10-13; Dan. 11:40, 44, 45; Otkr. 17:14; 19:19). Radi li se o različitim napadima? Ne nužno. Biblija možda govori o istom napadu, ali koristi različite nazive. Mihej je prorekao da će Jehova protiv tog zakletog neprijatelja, “Asirca”, koristiti “tajno oružje”. Radi se o vrlo neobičnom “oružju” — o “sedam pastira, osam knezova” (Mih. 5:5). Pastiri i knezovi koji sačinjavaju tu neobičnu vojsku zapravo su skupštinski starješine (1. Petr. 5:2). Jehova se pobrinuo da se mnoštvo duhovnih muškaraca brine za njegove dragocjene ovce i jača ih kako bi bile spremne za predstojeći napad suvremenog “Asirca”. Mihejevo proročanstvo kaže da će oni “mačem pasti zemlju asirsku” (Mih. 5:6). U oružje kojim oni ratuju spada i “mač duha”, odnosno Božja Riječ (2. Kor. 10:4; Efež. 6:17).
17 Starješine koji čitaju ovaj članak mogu izvući neke korisne pouke iz izvještaja koji smo razmatrali: (1) Oni moraju jačati svoju vjeru u Boga i pomagati svojim suvjernicima da čine to isto. To je najvažnija stvar koju mogu učiniti kako bi se pripremili za predstojeći napad “Asirca”. (2) Kad “Asirac” krene u napad, starješine moraju biti potpuno uvjereni u to da će nas Jehova izbaviti. (3) Upute koje ćemo u to vrijeme dobivati od Jehovine organizacije možda će s ljudske točke gledišta djelovati čudno. No bez obzira na to hoćemo li se slagati s njima, svi ćemo morati spremno poslušati sve smjernice koje ćemo dobiti jer će o tome ovisiti naš život. (4) Sada je vrijeme da svi koji se uzdaju u svjetovno obrazovanje, materijalne stvari ili ljudske institucije promijene svoj način razmišljanja. Starješine moraju biti spremni pomoći svakome kome je vjera oslabila.
18 Doći će vrijeme kad će Božji sluge izgledati nezaštićeno poput Židova koji su u Ezekijino doba živjeli u opkoljenom Jeruzalemu. Kad se to dogodi, sjetimo se Ezekijinih ohrabrujućih riječi. Nikad ne smijemo zaboraviti da je s našim neprijateljima “mišica tjelesna, a s nama je Jehova, Bog naš, da nam pomaže i da vodi bitke naše”! (2. Ljet. 32:8).
POGLAVLJE 35
Imao je hrabrosti promijeniti se
Što će Božje Kraljevstvo ostvariti
5 Sadašnja situacija slična je onoj u Kanaanu prije nekih 3 500 godina. Biblija kaže: “Oni činiše svojim bogovima sve što je gadno pred Jehovom i na što on mrzi; jer su i sinove svoje i kćeri svoje sažizali bogovima svojim” (5. Mojsijeva 12:31). Jehova je obavijestio izraelski narod: “Jahve, Bog tvoj, zbog opačine onih naroda tjera njih ispred tebe” (5. Mojsijeva 9:5, St). Biblijski povjesničar Henry H. Halley zapazio je: “Obožavanje Baala, Astarote i drugih kanaanskih bogova sastojalo se od najrazuzdanijih orgija; njihovi hramovi bili su središta razvrata.”
6 Halley je otkrio koliko je velika postala njihova zloća jer su arheolozi u jednom od niza takvih područja “pronašli mnoge posude s kostima djece žrtvovane Baalu”. On je rekao: “Pokazalo se da je čitavo područje groblje novorođenčadi. (...) Kanaanci su vršili obožavanje udovoljavajući nemoralnim željama u prisutnosti svojih bogova, što je predstavljalo religiozni ritual, a osim toga, ubijali su svoju prvorođenu djecu za žrtvu tim istim bogovima. Čini se da je kanaanska zemlja uvelike postala kao neka vrsta Sodome i Gomore u nacionalnim razmjerima. (...) Da li je civilizacija sastavljena od takve odvratne prljavštine i brutalnosti imala ikakvo pravo da i dalje postoji? (...) Arheolozi koji vrše iskopavanja u ruševinama kanaanskih gradova čude se da ih Bog nije još i prije uništio.”
gl 10 odl. 5, bilješka
Izrael i okolni narodi
U vrijeme izlaska Izraelaca iz Egipta Amorejci su vjerojatno bili dominantno pleme (5Mo 1:19-21; Jš 24:15). Osvojili su moapski teritorij sve do doline Arnona, premda se područje nasuprot Jerihonu još uvijek nazivalo ‘moapske ravnice’. Amorejski kraljevi vladali su i u Bašanu te u Gileadu (4Mo 21:21-23, 33-35; 22:1; 33:46-51).
[Bilješka]
Izraz “Amorejac”, jednako kao i “Kanaanac”, može se koristiti u kolektivnom smislu, kao naziv za pripadnike svih naroda u toj zemlji, ali može se odnositi i na određeno pleme (1Mo 15:16; 48:22).
it “Manaše” br. 4 odl. 2
Manaše
Manaše nije obraćao pažnju na Jehovine opomene, pa ga je on kaznio. Asirski kralj ga je zarobio i odveo u Babilon, jedan od kraljevskih gradova Asirskog Carstva (2Lje 33:10, 11). Judin kralj Manaše spominje se na popisu “kraljeva Hetita, obale i otoka” koji su plaćali danak asirskom kralju Esar-Hadonu. Na tom se popisu nalaze imena 22 kralja. Manašeovo ime nalazi se i na popisu kraljeva koji su plaćali danak kralju Ašurbanipalu (Ancient Near Eastern Texts, urednik J. Pritchard, 1974., str. 291, 294).
it “Kuka” odl. 4
Kuka
Osvajači bi ponekad svojim zarobljenicima kukama probili usne, nos ili jezik, a onda bi ih pomoću tih kuka vodili u zarobljeništvo. Na jednom drevnom asirskom reljefu prikazani su zarobljenici asirskog kralja s kukama u ustima. Kralj u ruci drži konopce koji su pričvršćeni za kuke, a jednom zarobljeniku kopljem vadi oči. Na temelju toga može se zaključiti da je asirskom kralju Sanheribu bilo sasvim jasno što mu Jehova želi poručiti kad je preko proroka Izaije rekao: “Stavit [ću ti] kuku u nos i uzde u usta i vratit ću te putem kojim si došao” (2Kr 19:20, 21, 28; Iza 37:29).
it “Mjerna sprava” odl. 2
Mjerna sprava
Mjerna sprava koristi se kako bi se pravilno izgradio neki objekt ili kako bi se provjerilo je li objekt pogodan za korištenje ili ga pak treba srušiti. Jehova je prorekao da će nad samovoljnim Jeruzalemom rastegnuti “isto mjerno uže kao nad Samarijom i upotrijebiti istu mjernu spravu kao nad Ahabovom obitelji”. Bog je, slikovito govoreći, izmjerio Samariju i Ahabovu obitelj te je utvrdio da su moralno iskvareni i zli. Zbog toga su morali biti uništeni. Isto tako, Bog je sudio Jeruzalemu i njegovim vladarima. Razotkrio je njihovu zloću i uništio grad 607. pr. n. e. (2Kr 21:10–13; 10:11). Jehova je preko Izaije upozorio zle hvalisavce i one koji su vladali narodom u Jeruzalemu da će ih snaći nevolja. Izaija im je prenio Jehovine riječi: “Postavit ću pravdu za mjerilo i pravednost za mjernu spravu.” Mjerila za istinsku pravdu i pravednost trebala su pokazati tko je pravi Božji sluga, a tko nije, i služiti kao temelj za spasenje ili uništenje (Iza 28:14–19).
“Trudio se umilostiviti lice Jehovino”
Približimo se Bogu
“OSJEĆAO sam se nedostojnim služiti Bogu”, rekao je jedan čovjek koji neko vrijeme nije živio po Božjim moralnim mjerilima kojima su ga od malih nogu poučavali roditelji. Kad se pokajao za svoje grijehe i počeo mijenjati svoj život, bojao se da mu Bog neće oprostiti. No utješio ga je biblijski izvještaj o kralju Manašeu, zapisan u 2. Ljetopisa 33:1-17. Ako i vi ponekad imate osjećaj da niste dostojni služiti Bogu zbog grijeha koje ste učinili u prošlosti, izvještaj o Manašeu može i vama pružiti utjehu.
Manaše je odrastao u bogobojaznoj obitelji. Njegov otac Ezekija bio je jedan od najboljih kraljeva koji su vladali Judom. Manaše se rodio otprilike tri godine nakon što je Bog čudom produžio život njegovom ocu (2. Kraljevima 20:1-11). Nema sumnje u to da je Ezekija na svog sina gledao kao na dragocjen dar koji je dobio zahvaljujući Božjoj milosti te da je nastojao u njega usaditi ljubav prema pravome Bogu. No djeca čiji roditelji vjerno služe Bogu ponekad ne krenu njihovim stopama. Tako je bilo i s Manašeom.
On je imao samo 12 godina kad mu je otac umro. Nažalost, Manaše je “činio što je zlo u očima Jehovinim” (reci 1 i 2). Jesu li na mladog kralja utjecali njegovi savjetnici koji nisu osobito držali do svete službe pravome Bogu? Biblija o tome ništa ne govori. No otkriva nam da se Manaše upustio u teško idolopoklonstvo i da je postao veoma okrutan. Podignuo je žrtvenike lažnim bogovima, prinosio je svoje vlastite sinove na žrtvu, bavio se vračanjem te je postavio rezani lik u Jehovinom hramu u Jeruzalemu. Bio je tvrdoglav i odbio je poslušati Jehovina upozorenja koja mu je on opetovano slao, iako je život dugovao tome što je Jehova na čudesan način produžio život njegovom ocu (reci 3-10).
Na koncu je Jehova dopustio da Asirci pokore Judu te su oni Manašea okovanog odveli u Babilon. Kad se našao u izgnanstvu, imao je vremena razmišljati o svom životu. Je li tada uvidio da mu njegovi nemoćni, beživotni idoli ne mogu pružiti zaštitu? Je li razmišljao o onome čemu ga je njegov bogobojazni otac učio dok je bio dijete? Bilo kako bilo, Manaše je promijenio svoj stav. U Bibliji piše: “Trudio se umilostiviti [ili smekšati] lice Jehove, Boga svojega, i veoma se ponizio (...). Molio mu se” (reci 12 i 13, bilješka). No je li čovjek koji je učinio tako teške grijehe doista mogao dobiti oproštenje od Boga?
Jehovu je dirnulo to što se Manaše iskreno pokajao za svoje grijehe. Uslišio je njegove molbe za milost i “doveo ga je natrag u Jeruzalem te mu vratio kraljevsku vlast” (redak 13). Kako bi dokazao da se pokajao, Manaše je uradio sve što je mogao da ispravi zla koja je učinio — očistio je zemlju od idolopoklonstva i poticao narod da “služi Jehovi” (reci 15-17).
Ako i vi imate osjećaj da ne zaslužujete Božje oproštenje zbog grijeha iz prošlosti, Manašeovo iskustvo doista vas može ohrabriti. Taj je izvještaj dio Božje nadahnute Riječi (Rimljanima 15:4). Jehova očigledno želi da znamo da je on “spreman oprostiti” (Psalam 86:5). On ne gleda na grijeh koji je netko učinio, nego na srce onoga tko mu je zgriješio. Grešnik koji mu se u molitvi obrati skrušena i ponizna srca, promijeni svoj neispravan način života i daje sve od sebe kako bi postupao ispravno može “umilostiviti lice Jehovino” kao što je to učinio Manaše (Izaija 1:18; 55:6, 7).
POGLAVLJE 36
Pomogao je narodu da se vrati Jehovi
Što znaš o Safanu i njegovoj obitelji?
Biblija prvi put spominje “Safana sina Azlije sina Mesulamova” kad izvještava o obnovi pravog obožavanja koju je pokrenuo Jozija oko 642. pr. n. e. (2. Kraljevima 22:3). U događajima koji su se odvijali u periodu od narednih 36 godina, do razorenja Jeruzalema 607. pr. n. e., upoznajemo se s njegova četiri sina Ahikamom, Elazom, Gamarijom, Jezonijom i dva unuka Mihejom i Godolijom. (Vidi rodoslovno stablo.) “Članovi Safanove obitelji bili su najutjecajniji službenici [kraljevstva Jude] i zauzimali su položaj kraljevog tajnika od vremena Jozije do izgnanstva [u Babilon]”, stoji u djelu Encyclopaedia Judaica. Iz razmatranja onoga što Biblija kaže o Safanu i članovima njegove obitelji vidjet ćemo kako su podupirali proroka Jeremiju i pravo obožavanje Jehove.
Safan podupire pravo obožavanje
Godine 642. pr. n. e., kada je kralj Jozija imao oko 25 godina, Safan je služio kao kraljev tajnik i pisar (Jeremija 36:10). Što su sve uključivale te dužnosti? U prethodno spomenutoj enciklopediji stoji kako je osoba koja je obavljala dužnost kraljevog pisara i tajnika bila njegov bliski savjetnik, zadužena za financijska pitanja, vješt diplomat i upućena u vođenje međudržavnih poslova, međunarodni zakon i trgovačke sporazume. Iz toga se može zaključiti da je Safan, kao kraljev tajnik, bio jedan od najutjecajnijih ljudi u kraljevstvu.
Deset godina prije toga mladi Jozija ‘počeo je tražiti Boga Davida oca svojega’. Po svemu sudeći, Safan je bio dosta stariji od Jozije i zbog toga mu je mogao davati dobre savjete u vezi s vjerskim pitanjima i pružiti podršku prvoj obnovi pravog obožavanja koju je pokrenuo Jozija (2. Dnevnika 34:1-8).
Tokom obnove hrama pronađena je ‘knjiga zakona’, a Safan ju je ‘pročitao kralju’. Jozija se zaprepastio kad je čuo što u njoj piše te je poslao delegaciju pouzdanih ljudi k proročici Holdi kako bi upitali Jehovu u vezi s knjigom. Time što je u tu delegaciju uvrstio Safana i njegovog sina Ahikama, kralj je pokazao da ima povjerenja u njih (2. Kraljevima 22:8-14; 2. Dnevnika 34:14-22).
To je jedino mjesto u Bibliji na kojem se spominje što je sam Safan učinio. U drugim je biblijskim recima samo naveden kao nečiji otac ili djed. Safanovo potomstvo bilo je u bliskom kontaktu s prorokom Jeremijom.
Znate li?
Zašto su u biblijsko doba ljudi nekad sami sebi razdirali haljine?
U RAZNIM biblijskim izvještajima zapisano je da su neki ljudi u određenim situacijama razderali svoju odjeću. Današnjim čitateljima takav čin može izgledati neobično, no u staro doba Židovi su razdiranjem svoje odjeće izražavali snažne osjećaje, primjerice očaj, tugu, poniženje, srdžbu i bol u srcu.
Naprimjer, Jakovljev sin Ruben “razderao je haljine svoje” kad je shvatio kako mu se izjalovio plan da spasi svog brata Josipa jer su ga ostala braća u međuvremenu prodala u ropstvo. Jakov je pak “razderao ogrtač svoj” kad je zaključio da je Josipa proždrla divlja zvijer (1. Mojs. 37:18-35). Job je “razderao ogrtač svoj” kad je čuo da su mu sva djeca poginula (Job 1:18-20). Neki je Benjaminovac “razderanih haljina” dotrčao do velikog svećenika Elija kako bi ga obavijestio da su Izraelci pretrpjeli poraz u bici, da su poginula oba Elijeva sina i da su neprijatelji oteli kovčeg saveza (1. Sam. 4:12-17). Kad je kralj Jošija čuo riječi Božjeg zakona koje mu je pročitao njegov pisar te shvatio da je narod zgriješio Bogu, “razderao je haljine svoje” (2. Kralj. 22:8-13).
Na Isusovom suđenju veliki je svećenik Kajfa “razderao haljine svoje” kad je čuo riječi koje je neopravdano proglasio hulom na Boga (Mat. 26:59-66). Prema jednom rabinskom učenju, svatko tko bi čuo hulu na Božje ime trebao je razderati svoju odjeću. No jedna druga rabinska zapovijed, koja je nastala nakon razorenja jeruzalemskog hrama, glasila je: “Onaj tko čuje hulu na Božje ime sada više ne mora razdirati svoje haljine, kako ne bi hodao u dronjcima.”
Naravno, da bi razdiranje odjeće nešto značilo Bogu, čovjek je morao istinski žaliti zbog svojih loših djela. Stoga je Jehova rekao pripadnicima svog naroda: “Razderite srca svoja, a ne haljine! I vratite se k Jehovi, Bogu svojemu” (Joel 2:13).
it “Neho” odl. 2
Neho
Egipatski faraon koji je bio suvremenik judejskog kralja Jošije. Prema grčkom povjesničaru Herodotu (II, 158, 159; IV, 42), Neho je bio sin Psametiha I., kojeg je naslijedio na egipatskom prijestolju. Započeo je s radovima na kanalu koji je spajao rijeku Nil s Crvenim morem, no nije uspio dovršiti taj projekt. Povijest ga pamti po tome što su po njegovom nalogu fenički pomorci oplovili Afriku. To putovanje trajalo je ukupno tri godine.
Ponizni Jozija imao je Jehovinu naklonost
Jozijini glasnici odlaze do jeruzalemske proročice Holde i vraćaju se s odgovorom. Holda je prenijela Jehovinu riječ, nagovještavajući da će nevolje zapisane u novopronađenoj knjizi zadesiti otpadnički narod. No, zato što se ponizio pred Jehovom Bogom, Jozija neće morati vidjeti zla. Bit će pribran k svojim ocima i u miru će biti pribran u svoj grob (2. Kraljevima 22:14-20; 2. Dnevnika 34:22-28).
Je li Holdino proročanstvo bilo točno budući da je Jozija poginuo u bici? (2. Kraljevima 23:28-30). Da, jer je ‘mir’ u kojem je bio pribran u svoj grob u suprotnosti sa ‘zlom’ koje je trebalo doći na Judu (2. Kraljevima 22:20; 2. Dnevnika 34:28). Jozija je umro prije nevolje koja je trajala od 609-607. pr. n. e. kada su Babilonci opkolili i razorili Jeruzalem. Isto tako, ‘biti pribran k svojim ocima’ ne mora nužno isključivati nasilnu smrt. Sličan se izraz koristi kad se govori kako o nasilnoj tako i o nenasilnoj smrti (5. Mojsijeva 31:16; 1. Kraljevima 2:10; 22:34, 40).
ČLANAK ZA RAZMATRANJE 38
Mladi – kakav život želite?
Razboritost će te čuvati (IZR. 2:11)
SAŽETAK
Mladi, Jehova zna da vam je ponekad teško ispravno postupati i ostati mu vjerni. Kako možete donositi mudre odluke koje će radovati vašeg nebeskog Oca? U ovom članku razmotrit ćemo primjere trojice dječaka koji su postali kraljevi u Judi. Pogledaj koje pouke možeš izvući iz odluka koje su oni donijeli.
ZAMISLI kako bi se osjećao da si kao dijete ili tinejdžer postao kralj Božjeg naroda. Kako bi koristio svoju vlast i moć? Biblija govori o nekoliko mladih osoba koje su postale kraljevi u Judi. Naprimjer, Joaš je počeo kraljevati sa samo 7 godina, Uzija sa 16, a Jošija s 8. Sigurno im nije bilo lako nositi toliki teret odgovornosti. Iako su se našli u teškoj situaciji, nisu bili prepušteni sami sebi. Svi su oni dobili pomoć koja im je bila potrebna da bi izašli na kraj s izazovima te imali sretan i ispunjen život.
2 Mi danas nismo kraljevi ni kraljice, ali možemo puno naučiti od Joaša, Uzije i Jošije. Oni su donijeli mnoge dobre odluke, ali i neke loše. Iz njihovog primjera vidjet ćemo zašto je važno da biramo prijatelje koji će pozitivno utjecati na nas, ostanemo ponizni i trudimo se produbiti svoj odnos s Jehovom.
OKRUŽI SE PRIJATELJIMA KOJI ĆE DOBRO UTJECATI NA TEBE
3 Ugledaj se na Joaša i donosi mudre odluke. Kralj Joaš još je u djetinjstvu donio jednu mudru odluku. Bio je bez oca, pa je oslonac pronašao u velikom svećeniku Jojadi, koji je vjerno služio Jehovi. Joaš je slušao savjete tog svećenika koji ga je poučavao kao da mu je vlastiti sin. Zahvaljujući tome mudro je odlučio služiti Jehovi te pomagati Judejcima da i oni to čine. Čak je pokrenuo obnovu Jehovinog hrama (2. Ljet. 24:1, 2, 4, 13, 14).
4 Ako te roditelji poučavaju da voliš Jehovu i živiš po njegovim moralnim mjerilima, gledaj na to kao na dragocjen dar. (Pročitaj Mudre izreke 2:1, 10–12.) Roditelji mogu poučavati djecu na razne načine. Razmotrimo kako je našoj sestri Katji njen otac pomogao da donosi dobre odluke. Svaki dan dok bi je vodio u školu razgovarao bi s njom o dnevnom citatu. Katja kaže: “Ti su mi razgovori pomogli da se lakše nosim s teškim situacijama u kojima bih se našla tijekom dana.” No što ako imaš osjećaj da te pravila koja ti roditelji postavljaju vodeći se biblijskim načelima nekako previše sputavaju? Što ti može pomoći da budeš poslušan svojim roditeljima? Naša sestra Anastasia sjeća se kako su se njeni roditelji uvijek trudili objasniti zašto su joj postavili određena pravila. Ona kaže: “To mi je pomoglo da shvatim da ta pravila nisu postavili zato što žele nadzirati svaki moj korak, nego zato što me jako vole i žele me zaštititi.”
5 Budeš li primjenjivao biblijske savjete, tvoji će roditelji biti jako sretni. No što je još važnije, time ćeš obradovati Jehovino srce i izgraditi trajno prijateljstvo s njim. (Pročitaj Mudre izreke 22:6; 23:15, 24, 25.) Nije li to dobar razlog da se ugledaš na mladog Joaša?
6 Izvuci pouku iz Joaševih loših odluka. Nakon što je Jojada umro, Joaš se okružio prijateljima koji su loše utjecali na njega. (Pročitaj 2. Ljetopisa 24:17, 18.) Odlučio je slušati Judine glavare koji nisu voljeli Jehovu. Vjerojatno se slažeš da bi za Joaša bilo puno bolje da se klonio tih loših ljudi (Izr. 1:10). No on nije tako postupio, nego je slušao svoje tobožnje prijatelje. Ustvari, kad ga je njegov bratić Zaharija upozorio na to da krivo postupa, Joaš ga je dao ubiti (2. Ljet. 24:20, 21; Mat. 23:35). Zaista strašno i krajnje nerazumno! Joaš je u početku bio dobar i vjeran Božji sluga. Nažalost, s vremenom je postao otpadnik i ubojica. Na koncu su ga ubili njegovi vlastiti sluge (2. Ljet. 24:22–25). Koliko bi drugačije njegov život izgledao da je nastavio slušati svog Boga i one koji vole Jehovu! Što si ti naučio iz tog primjera?
7 Loša odluka koju je Joaš donio uči nas da za prijatelje trebamo birati osobe koje će dobro utjecati na nas – one koje vole Jehovu i žele ga obradovati. Ne trebamo tražiti prijatelje samo među onima koji su istih godina kao i mi. Sjeti se da je Joaš bio puno mlađi od svog prijatelja Jojade. Upitaj se: Pomažu li mi moji prijatelji da ojačam svoju vjeru u Jehovu? Potiču li me da živim po Božjim mjerilima? Govore li o Jehovi i njegovim dragocjenim istinama? Pokazuju li da poštuju Božja moralna mjerila? Govore li mi samo ono što želim čuti ili imaju hrabrosti dati mi savjet kad je to potrebno? (Izr. 27:5, 6, 17). Iskreno govoreći, ako tvoji prijatelji ne vole Jehovu, onda ih i ne trebaš. No ako imaš prijatelje koji vole Jehovu, ostani blizak s njima – to će biti za tvoje dobro (Izr. 13:20).
8 Društvene mreže mogu biti vrlo korisne jer nam omogućavaju da ostanemo u kontaktu s obitelji i prijateljima. No mnogi ljudi koriste tu vrstu komunikacije kako bi impresionirali druge, objavljujući fotografije i videe o tome gdje su sve bili, što su radili ili što su novo kupili. Ako koristiš društvene mreže, upitaj se: Koji je moj motiv? Da se pravim važan pred drugima? Želim li s drugima podijeliti nešto lijepo i ohrabriti ih ili se želim hvaliti pred njima? Dopuštam li da mišljenja i komentari na koje nailazim na društvenim mrežama utječu na moj način razmišljanja, govor i ponašanje? Brat Nathan Knorr, koji je služio kao član Vodećeg tijela, dao nam je sljedeći savjet: “Ne pokušavajte ugađati ljudima. Na kraju nikome nećete ugoditi. Ugađajte Jehovi, pa ćete ugoditi i svima onima koji ljube Jehovu.”
OSTANI PONIZAN
9 Ugledaj se na Uziju i donosi dobre odluke. Kralj Uzija u mladosti je bio ponizan. Naučio je bojati se pravog Boga. Živio je 68 godina i Jehova ga je blagoslivljao veći dio života. (Pročitaj 2. Ljetopisa 26:1–5.) Uzija je porazio mnoge Judine neprijatelje i ojačao obranu Jeruzalema (2. Ljet. 26:6–15). Puno je toga napravio uz Božju pomoć i sigurno je bio sretan zbog toga (Prop. 3:12, 13).
10 Izvuci pouku iz Uzijinih loših odluka. Kralj Uzija navikao se da ga drugi u svemu slušaju. Je li zbog toga počeo misliti da može raditi što god hoće? Lako moguće. Jednog dana Uzija se drznuo ući u Jehovin hram kako bi palio kad na žrtveniku, što kraljevi nisu smjeli raditi (2. Ljet. 26:16–18). Veliki svećenik Azarija opomenuo ga je da to ne radi, ali Uzija se tada jako razljutio. Doista je žalosno da je Uzija nakon toliko godina vjerne službe Jehovi tako zastranio te je bio kažnjen gubom (2. Ljet. 26:19–21). Koliko bi drugačije njegov život izgledao da je ostao ponizan!
11 Kad je Uzija postao moćan, smetnuo je s uma da je Jehova izvor njegove snage i prestao je biti zahvalan za sve dobro što je on učinio za njega. Što učimo iz toga? Ne smijemo zaboraviti da je Jehova zaslužan za sve dobro u našem životu i za sve što postižemo dok mu služimo. Umjesto da se hvalimo svojim postignućima, trebamo Jehovi pripisati zaslugu za sve što uspijemo učiniti (1. Kor. 4:7). Moramo ponizno priznati da smo nesavršeni te da su nam potrebni savjeti i opomene. Jedan naš brat koji ima preko 60 godina napisao je: “Naučio sam da ne budem previše osjetljiv i da se ne obeshrabrim kad drugi primijete moje greške. Kad dobijem savjet zbog neke djetinjaste greške koju ponekad napravim, trudim se ispraviti stvar i nastavim davati Jehovi najbolje od sebe.” Da, ako slušamo Jehovu i ostanemo ponizni, u životu ćemo biti istinski sretni (Izr. 22:4).
NASTAVI JAČATI SVOJ ODNOS S JEHOVOM
12 Ugledaj se na Jošiju i donosi dobre odluke. Jošija je imao 16 godina kad je počeo razvijati blizak odnos s Jehovom. Želio je učiti o Jehovi i vršiti njegovu volju. No tom mladom kralju život nije bio lak. U vrijeme kad je većina ljudi štovala lažne bogove Jošija je trebao zauzeti čvrst stav i pomoći narodu da se vrati Jehovi. A to je i učinio! Prije svoje 20. godine počeo je uklanjati iz zemlje sve tragove krive religije. (Pročitaj 2. Ljetopisa 34:1–3.)
13 Čak i ako si vrlo mlad, i ti poput Jošije možeš čvrsto odlučiti da ćeš razvijati blizak odnos s Jehovom i još bolje upoznati njegove divne osobine. Nastaviš li raditi na svom odnosu s Jehovom, to će te potaknuti da mu predaš svoj život. Kako će to utjecati na tvoj svakodnevni život? Luka, koji se krstio s 14 godina, kaže: “Odsada će mi služba Jehovi biti na prvom mjestu u životu i trudit ću se radovati njegovo srce” (Mar. 12:30). Ako i ti imaš takvu želju, budi siguran da te čeka prekrasan život!
14 S kojim bi se izazovima mogli suočiti mladi Jehovini sluge? Johan, koji se krstio s 12 godina, kaže da ga vršnjaci u školi nagovaraju da puši elektroničke cigarete. Da bi smogao snage oduprijeti se tom pritisku, Johan se podsjeća na to da bi pušenje e-cigareta moglo loše utjecati na njegovo zdravlje i njegovo prijateljstvo s Jehovom. Rachel, koja se krstila s 14 godina, objašnjava što joj pomaže da se nosi s izazovima na koje nailazi u školi. Ona kaže: “Ono što vidim oko sebe nastojim povezati s nečim duhovnim. Naprimjer, gradivo koje učimo na satu povijesti trudim se povezati s nekim biblijskim izvještajem ili proročanstvom. Ili kad s nekim razgovaram, pokušavam se sjetiti nekog retka koji bih mogla spomenuti toj osobi.” Izazovi s kojima se ti danas suočavaš možda su drugačiji od onih s kojima se suočavao kralj Jošija, ali i ti poput njega možeš biti mudar i vjeran Jehovi. Ako se kao mlada osoba hrabro boriš s kušnjama, to će ti pomoći da se lakše nosiš s problemima koji te čekaju u budućnosti.
15 Kad je imao 26 godina, kralj Jošija pokrenuo je obnovu Jehovinog hrama. Dok su trajali radovi, jedan svećenik “pronašao je knjigu Jehovinog zakona dobivenog preko Mojsija”. Kad je kralj čuo riječi zapisane u toj knjizi, odmah je učinio potrebne promjene kako bi ispunio sve što je Zakon tražio. (Pročitaj 2. Ljetopisa 34:14, 18–21.) A kako je s tobom? Bi li volio redovito čitati Bibliju? A ako se trudiš čitati Bibliju svaki dan, uživaš li u tome? Bilježiš li retke koji tebi osobno mogu biti korisni? Luka, kojeg smo spomenuli ranije, zapisuje neke zanimljive misli na koje naiđe tijekom čitanja. Možda bi i ti mogao raditi tako nešto kako bi se lakše sjetio biblijskih redaka ili misli koje su ti se svidjele. Što bolje poznaješ Bibliju i što je više voliš, to ćeš više željeti služiti Jehovi. Osim toga, Božja Riječ potaknut će te na djela, kao što je potaknula i kralja Jošiju.
16 Izvuci pouku iz Jošijine loše odluke. Kad je Jošija imao otprilike 39 godina, učinio je grešku koja ga je koštala života. On se uzdao u sebe umjesto da pita Jehovu za savjet (2. Ljet. 35:20–25). Iz toga možemo izvući važnu pouku. Bez obzira na to koliko imamo godina ili koliko dugo već proučavamo Bibliju, moramo uvijek davati sve od sebe da još bolje upoznamo Jehovu i da mu ugodimo. To znači da se trebamo redovito moliti za njegovo vodstvo, proučavati njegovu Riječ i slušati savjete zrelih kršćana. Budemo li tako postupali, manja je vjerojatnost da ćemo učiniti ozbiljne greške i veća je vjerojatnost da ćemo u životu biti sretni (Jak. 1:25).
MLADI, VI MOŽETE IMATI SRETAN I ISPUNJEN ŽIVOT!
17 Kad je čovjek mlad, može raditi puno toga lijepog i zanimljivog. Izvještaji o Joašu, Uziji i Jošiji pokazuju da mlade osobe mogu donositi mudre odluke i svojim životom radovati Jehovino srce. Istina, oni su učinili i neke greške koje su ih skupo koštale. No ako se po uzoru na njih trudimo donositi dobre odluke i ako nastojimo izbjegavati greške koje su oni učinili, onda možemo očekivati da će nam u životu biti dobro i da ćemo biti sretni.
18 Biblija govori i o nekim drugim mladima koji su razvili blizak odnos s Jehovom, stekli njegovu naklonost te imali sretan i ispunjen život. Jedna od tih mladih osoba bio je David. On je već u mladosti odlučio postati Božji prijatelj, a kasnije je postao kralj koji je vjerno služio Bogu. Istina, on je učinio neke greške, ali Bog je ipak na njega gledao kao na svog vjernog slugu (1. Kralj. 3:6; 9:4, 5; 14:8). Zašto se ne bi potrudio saznati nešto više o Davidovom životu i njegovoj vjernoj službi? To te može ohrabriti i potaknuti da i ti vjerno služiš Jehovi. Isto tako, možeš si dati u zadatak da bolje proučiš izvještaje o Marku ili Timoteju. Vidjet ćeš da su oni u mladosti počeli služiti Jehovi i da su mu vjerno služili cijelog života. Tako su radovali Jehovino srce, a i sami su bili sretni.
19 Ono što danas radiš sa svojim životom utjecat će na to kako će tvoj život izgledati u budućnosti. Ako se svim srcem uzdaš u Jehovu i ne oslanjaš se na vlastiti razum, on će upravljati tvojim koracima (Izr. 20:24). Znaj da možeš imati sretan i ispunjen život. I ne zaboravi, Jehova cijeni ono što činiš za njega. Ima li u životu išta bolje od toga da služiš svom nebeskom Ocu, koji te jako voli?
POGLAVLJE 37
Nije pogazio svoja uvjerenja
Danijel — knjiga kojoj se sudi
14 U Danijelu 1:1 stoji: “Godine treće kraljevanja Joakima kralja Judina dođe Nabuhodonozor kralj Babilonski na Jeruzalem, i opkoli ga.” Kritičari prigovaraju ovom retku jer se na prvi pogled ne podudara s Jeremijom, koji kaže da je četvrta godina Joakima bila prva godina Nabuhodonozora (Jeremija 25:1; 46:2). Je li Danijel proturječio Jeremiji? Uz više informacija stvar brzo postaje jasna. Kada je 628. pr. n. e. faraon Neho prvi put postavio Joakima za kralja, on je bio obična marioneta tog egipatskog vladara. Bilo je to oko tri godine prije nego što je Nabuhodonozor naslijedio svog oca stupivši na prijestolje Babilona 624. pr. n. e. Ubrzo nakon toga (620. pr. n. e.), Nabuhodonozor je napao Judu i postavio je Joakima za vazalnog kralja pod Babilonom (2. Kraljevima 23:34; 24:1). Za jednog Židova koji je živio u Babilonu, Joakimova ‘treća godina’ bila bi treća godina vazalne službe tog kralja Babilonu. Danijel je pisao iz te perspektive. Međutim, Jeremija je pisao iz perspektive Židova koji su živjeli baš u Jeruzalemu. Stoga je naveo da je Joakimovo kraljevanje počelo kad ga je faraon Neho učinio kraljem.
15 Dakle, to navodno protuslovlje samo podupire dokaze da je Danijel svoju knjigu napisao u Babilonu dok je bio među židovskim izgnanicima. No postoji još jedna velika rupa u ovom argumentu protiv knjige Danijela. Ne zaboravi da je pisac Danijela, bez sumnje, na raspolaganju imao Jeremijinu knjigu, a čak je i spominje (Danijel 9:2). Ako je pisac Danijela bio lukavi krivotvoritelj, kao što tvrde kritičari, zar bi riskirao protusloveći tako uvaženom izvoru kao što je Jeremija — i to odmah u prvom retku svoje knjige? Naravno da ne bi!
Ispitani — ali vjerni Jehovi!
6 Nabuhodonozor je kao plijen uzeo svete posude iz hrama u Jeruzalemu i ‘odnio ih je u zemlju Senar u dom boga svojega, i metnuo ih u riznicu boga svojega’, Marduka, ili Merodaha na hebrejskom (Danijel 1:2; Jeremija 50:2). Pronađen je babilonski natpis u kojem Nabuhodonozor za Mardukov hram kaže: “Pohranio sam u njemu srebro i zlato i drago kamenje (...) i stavio u njega riznicu svog kraljevstva.” O tim svetim posudama čitat ćemo još jednom u izvještaju o danima kralja Baltazara (Danijel 5:1-4).
it “Čaranje i vračanje” odl. 2–6
Čaranje i vračanje
Smatra se da u “crnu magiju” spadaju čini, posebne kletve i “urokljivo (zlo) oko” kojima se može nanijeti zlo neprijatelju. S druge strane, oni koji se bave “bijelom magijom” kažu da čine dobro jer oslobađaju druge od kletvi ili čini koje su bačene na njih. Neki drevni narodi zabranjivali su crnu magiju i kažnjavali smrću one koji su se bavili njome. Međutim, Biblija ide i korak dalje od toga – ona zabranjuje svaki oblik magije i okultizma (Le 19:26; Pnz 18:9–14). Osobe koje se bave čaranjem i vračanjem koriste magične formule, koje su navodno dobili iz nadnaravnog izvora, kako bi utjecali na ljude i buduće događaje. U tome se čaranje razlikuje od gatanja jer se gatanjem samo pokušava predvidjeti buduće događaje, a ne utjecati na njih ili ih promijeniti.
Prakticiranje magije uvelike se temelji na vjerovanju da se zle duhove može navesti da uđu u neku osobu ili izađu iz nje, prevariti ih ili pak zarobiti u komadu drva ili glinenom kipu. Naprimjer, neki tvrde da korištenjem meda i sličnih tvari u određenim ritualima i čarolijama osoba može privući demona i manipulirati njime.
Takva vjerovanja dovela su do pojave svećenika koji su se bavili vračanjem. Oni su imali velik utjecaj na ljude. Od njih su iznuđivali novac jer su tvrdili da imaju nadnaravnu moć veću od demona. Ljudi su vjerovali da ti vračari mogu navesti demone da ih slušaju, a da demoni nemaju vlasti nad njima.
Okultističke postupke razvili su i koristili drevni Kaldejci, koji su živjeli u Babiloniji. U 8. stoljeću pr. n. e. Izaija je napisao da je Babilon bio pun čaranja i vračanja svake vrste (Iza 47:12–15). Više od stotinu godina kasnije, u vrijeme Danijela, svećenici koji su se bavili vračanjem još uvijek su služili na babilonskom dvoru (Da 1:20; 2:2, 10, 27; 4:7; 5:11). Izraz “svećenici koji se bave vračanjem” doslovan je prijevod hebrejskog izraza.
Babilonci su se jako bojali osoba s fizičkim deformacijama koje su nazivali vješcima i vješticama jer su smatrali da se oni bave crnom magijom. S druge strane, smatrali su da se svećenici bave bijelom magijom. Vjerovali su da ista magična formula kojom svećenik može izliječiti bolesnog čovjeka može biti kobna ako je izgovori vještac ili vještica.
Ispitani — ali vjerni Jehovi!
25 Deset dana na ‘povrću i vodi’ — hoće li izgledati ‘lošije’ od drugih? “Povrće” je prijevod hebrejske riječi koja zapravo znači “sjemena”. Neki je biblijski prijevodi prevode s “mahunarke”, što se definira kao “jestiva sjemena različitih mahunastih biljaka (kao što su grašak, bob ili leća)”. Neki izučavatelji misle da kontekst ukazuje na hranu koja uključuje više od običnog jestivog sjemenja. Jedan priručnik kaže: “Ono što su Danijel i njegovi drugovi tražili bilo je skromno jelo od povrća koje je jeo obični narod, za razliku od bogatije, mesne hrane s kraljevskog stola.” Dakle, povrće je moglo uključivati hranjive obroke pripremljene od boba, krastavaca, češnjaka, poriluka, leće, dinja i crvenog luka te kruh od različitih žitarica. To sigurno nitko ne bi smatrao nekom dijetom za mršavljenje. Po svemu sudeći, čuvar je shvatio bit. “I posluša ih u tom, i ogleda ih za deset dana” (Danijel 1:14). Kakav je bio rezultat?
ČLANAK ZA RAZMATRANJE 33
Ugledaj se na Danijela
Veoma si drag Bogu (DAN. 9:23)
SAŽETAK
Mladi Jehovini sluge danas se suočavaju sa situacijama u kojima se njihova hrabrost i vjernost Jehovi mogu naći na ispitu. Učenici iz razreda možda im se rugaju zbog toga što vjeruju da je život nastao stvaranjem. Ili ih možda vršnjaci ismijavaju zbog toga što služe Bogu i žive po njegovim moralnim mjerilima. No oni koji postupaju poput proroka Danijela te hrabro i vjerno služe Jehovi istinski su mudri. U ovom članku vidjet ćemo kako se mladi mogu ugledati na Danijela.
PROROK Danijel bio je mladić kad su ga Babilonci kao ratnog zarobljenika odveli iz njegove domovine u daleki Babilon. No Danijel je očito ostavio dobar dojam na kraljeve službenike. Oni su kod njega zapazili “ono što se očima vidi” – da je Danijel “bez mane, lijepa izgleda” i da dolazi iz utjecajne obitelji (1. Sam. 16:7). Zato su ga Babilonci školovali kako bi mogao služiti na dvoru i postati član njihovog visokog društva (Dan. 1:3, 4, 6).
2 Jehova nije volio Danijela zbog njegove fizičke ljepote niti zbog njegovog položaja u društvu. On je tog mladića volio zbog njegove osobnosti, zbog toga što je vidio da se trudi biti dobar i vjerno mu služiti. Ustvari, Danijel je vjerojatno imao tek oko 20 godina kad se Jehova pohvalno izrazio o njemu i svrstao ga uz bok Noe i Joba, ljudi koji su desetljećima vjerno služili Bogu (Post. 5:32; 6:9, 10; Job 42:16, 17; pročitaj Ezekijela 14:14). Jehova je volio Danijela tijekom cijelog njegovog života, koji je bio dug i ispunjen mnogim dramatičnim događajima (Dan. 10:11, 19).
3 U ovom članku razmotrit ćemo dvije osobine zbog kojih je Danijel Jehovi bio veoma drag. Najprije ćemo razmotriti svaku od tih osobina i vidjeti u kojim ih je prilikama Danijel pokazao. Zatim ćemo vidjeti što je Danijelu pomoglo da razvije te osobine. I na koncu razmotrit ćemo kako se možemo ugledati na njega. Iako je ovaj članak prvenstveno namijenjen mladima, svi mi možemo puno naučiti iz Danijelovog primjera.
BUDI HRABAR POPUT DANIJELA
4 Onaj tko je hrabar može osjećati strah, ali ne dozvoljava da ga to spriječi da ispravno postupa. Danijel je bio vrlo hrabar mladić. Osvrnimo se na dva događaja u kojima je pokazao hrabrost. Prvi se vjerojatno odigrao oko dvije godine nakon što su Babilonci razorili Jeruzalem. Babilonski kralj Nebukadnezar usnio je san o jednom ogromnom kipu i jako se uznemirio. On je zaprijetio da će ubiti sve svoje mudrace, pa tako i Danijela, ako mu ne kažu što je sanjao i što taj san znači (Dan. 2:3–5). Danijel je morao brzo nešto poduzeti, inače bi mnogi ljudi izgubili život. Stoga je “otišao kralju i zamolio ga da mu da vremena kako bi mu otkrio značenje sna” (Dan. 2:16). Za to mu je trebalo hrabrosti i vjere. U Bibliji nigdje ne piše da je Danijel ikada prije toga tumačio snove. On je svojim prijateljima – čija su babilonska imena bila Šadrak, Mešak i Abednego – rekao “neka mole Boga nebeskog da im iskaže milost i otkrije tu tajnu” (Dan. 2:18). Jehova je uslišio njihove molitve. Danijel je uz Božju pomoć protumačio značenje Nebukadnezarovog sna. Zahvaljujući tome Danijel i njegovi prijatelji nisu izgubili život.
5 Neko vrijeme nakon što je Danijel protumačio san o ogromnom kipu njegova se hrabrost ponovno našla na ispitu. Nebukadnezar je usnio još jedan san koji ga je jako uznemirio. Ovaj put u snu je vidio ogromno drvo. Danijel je hrabro objasnio kralju značenje tog sna – čak je rekao da će kralj izgubiti razum i da će na neko vrijeme ostati bez prijestolja (Dan. 4:25). Kralj je tu poruku lako mogao doživjeti kao pobunu protiv svoje vlasti i mogao je Danijela osuditi na smrt. No Danijel je unatoč tome pokazao hrabrost i rekao kralju sve što je on trebao čuti.
6 Što je Danijelu pomoglo da cijelog života bude hrabar? Dok je bio mali, Danijel je sigurno puno naučio od svoje majke i oca. Oni su se nesumnjivo držali uputa o odgoju djece koje je Jehova dao Izraelcima te su malog Danijela poučavali o Božjem zakonu (Pnz. 6:6–9). Danijel nije poznavao samo osnove tog zakona, naprimjer Deset zapovijedi, nego i mnoge pojedinosti. On je točno znao što Izraelci smiju jesti, a što ne smiju (Lev. 11:4–8; Dan. 1:8, 11–13). Osim toga, bio je dobro upoznat s povijesti Božjeg naroda i znao je što im se dogodilo kad su bili neposlušni Jehovi (Dan. 9:10, 11). Brojna životna iskustva uvjerila su Danijela da su Jehova i njegovi moćni anđeli uz njega i da mu pomažu (Dan. 2:19–24; 10:12, 18, 19).
7 Danijel je proučavao zapise Božjih proroka, uključujući i Jeremijina proročanstva. Na temelju toga kasnije je razumio da uskoro treba doći kraj dugogodišnjem zarobljeništvu Židova u Babilonu (Dan. 9:2). Kad je Danijel vidio kako se biblijska proročanstva ispunjavaju, to je nesumnjivo ojačalo njegovo pouzdanje u Jehovu, a oni koji se čvrsto pouzdaju u Boga mogu biti itekako hrabri. (Usporedi Rimljanima 8:31, 32, 37–39.) Što je najvažnije, Danijel se često molio svom nebeskom Ocu (Dan. 6:10). Priznao je Jehovi svoje grijehe i otvoreno mu govorio o tome kako se osjeća. Osim toga, od Boga je tražio pomoć (Dan. 9:4, 5, 19). Danijel je bio običan čovjek kao i mi. Hrabrost nije bila osobina s kojom se rodio. Naprotiv, on ju je razvio tako što je proučavao, molio se Jehovi i uzdao se u njega.
8 Što trebamo činiti da bismo postali hrabri? Naši roditelji mogu biti hrabri te mogu i nas poticati da pokazujemo tu osobinu. No hrabrost nije nešto što možemo jednostavno naslijediti od svojih roditelja. Stjecanje hrabrosti mogli bismo usporediti s usvajanjem neke nove vještine. Tu vještinu možemo razviti tako da pomno promatramo što radi onaj tko nas poučava i da zatim postupamo poput njega. Slično tome mi učimo biti hrabri tako da pažljivo promatramo kako drugi pokazuju tu osobinu i da se zatim ugledamo na njih. Što smo onda naučili od Danijela? Poput njega, i mi trebamo dobro poznavati Božju Riječ. Moramo razviti blizak odnos s Jehovom tako da mu se često molimo i otvoreno mu govorimo o tome kako se osjećamo. Osim toga, trebamo se uzdati u Jehovu, čvrsto uvjereni da je on uvijek uz nas. Tada ćemo biti hrabri kad se naša vjera nađe na ispitu.
9 Hrabrost nam koristi na razne načine. To potvrđuje i iskustvo našeg brata Bena iz Njemačke. U njegovoj školi svi su vjerovali u evoluciju, a biblijski izvještaj o stvaranju smatrali su pukom izmišljotinom. Jednog dana Ben je dobio priliku da pred cijelim razredom objasni zašto vjeruje da je život nastao stvaranjem. Hrabro je govorio o onome u što vjeruje. Do čega je to dovelo? Ben kaže: “Profesor me pažljivo slušao. Iskopirao je gradivo koje sam koristio u svom izlaganju i podijelio ga svim učenicima u razredu.” Kako su učenici iz Benovog razreda reagirali? Ben kaže: “Mnogi od njih rado su slušali ono što sam govorio i rekli su da mi se dive.” Kao što se vidi iz Benovog iskustva, oni koji su hrabri često zadobiju poštovanje drugih. Osim toga, oni mogu osobe iskrenog srca privući Jehovi. U svakom slučaju, dobro je da se trudimo biti hrabri. To se itekako isplati.
BUDI VJERAN POPUT DANIJELA
10 U Bibliji hebrejska riječ prevedena izrazima “vjernost” i “vjerna ljubav” prenosi misao o snažnoj, dubokoj privrženosti i često se koristi da bi se opisala ljubav koju Bog osjeća prema svojim slugama. Ista riječ koristi se i da bi se opisala ljubav koju Božji sluge pokazuju jedni drugima (2. Sam. 9:6, 7). Naša vjernost i privrženost nekoj osobi s vremenom mogu postati još snažnije. To lijepo prikazuje Danijelov primjer.
11 Danijelova vjernost Jehovi našla se na ispitu puno puta tijekom njegovog života. No jedna od najvećih kušnji snašla ga je kad je imao preko 90 godina. U to je vrijeme Babilon već pao u ruke Medijcima i Perzijancima i njime je vladao kralj Darije. Službenici na kraljevom dvoru mrzili su Danijela i nisu poštovali Boga kojem je on služio. Zato su skovali podli plan da ubiju Danijela. Naveli su kralja da izda odredbu kojom su Danijela htjeli stjerati u kut i primorati da pokaže je li odan svom Bogu ili kralju. Što je Danijel trebao napraviti da pokaže da je vjeran kralju i da ne odskače od drugih? Trebao se samo prestati moliti Jehovi, i to na 30 dana. Ali Danijel je odbio to učiniti i okrenuti leđa svom Bogu. Zbog toga je bio bačen u lavlju jamu. No Jehova je nagradio Danijelovu vjernost tako što ga je izbavio iz lavljih ralja (Dan. 6:12–15, 20–22). Kako i mi možemo biti vjerni Jehovi i nepokolebljivi poput Danijela?
12 Kao što smo već spomenuli, na vjernost Jehovi potiče nas snažna ljubav. Danijel je unatoč svim kušnjama ostao vjeran Jehovi zato što je jako volio svog nebeskog Oca. Nema sumnje, takvu snažnu ljubav prema Jehovi razvio je zato što je razmišljao o njegovim osobinama i o tome kako ih on pokazuje (Dan. 9:4). Osim toga, Danijel je sa zahvalnošću razmišljao o svemu dobrom što je Jehova učinio za njega i za svoj narod (Dan. 2:20–23; 9:15, 16).
13 Poput Danijela, naši mladi okruženi su ljudima koji ne poštuju Jehovu ni njegova moralna mjerila. Takvi ljudi mogu pokazivati netrpeljivost prema svakome tko kaže da voli Boga. Neki čak pokušavaju zastrašiti naše mlade i navesti ih da prestanu biti vjerni Jehovi. Naprimjer, zapazi što se dogodilo našem mladom bratu Gabrielu, koji živi u Australiji. Dok je išao u srednju školu, jednom se našao u vrlo teškoj situaciji. Profesorica je upitala učenike kako bi oni reagirali da im prijatelj u povjerenju kaže da je homoseksualac. Zatim je rekla da svi koji bi podržali prijatelja i koji misle da nema ništa loše u tome da netko bude homoseksualac stanu na jednu stranu učionice, a da oni koji se ne slažu stanu na drugu stranu. Gabriel kaže: “Svi u razredu, osim mene i još jednog dečka koji je Jehovin svjedok, stali su na onu stranu učionice gdje su bili oni koji podupiru istospolne veze.” Ono što se zatim dogodilo za Gabriela je bilo pravi ispit vjernosti Jehovi. On kaže: “Do kraja sata drugi učenici, pa čak i profesorica, rugali su nam se i vrijeđali nas. Dao sam sve od sebe da na smiren i razuman način branim svoju vjeru, ali oni me uopće nisu htjeli slušati.” Kako se Gabriel osjećao kad se suočio s tim ispitom vjernosti? On kaže: “Naravno, nije mi bilo ugodno podnositi njihove uvrede, ali bio sam presretan zato što sam mogao braniti svoja uvjerenja i što sam ostao vjeran Jehovi.”
14 I mi možemo uvijek biti vjerni Jehovi ako, poput Danijela, razvijamo snažnu ljubav prema njemu. Tu ljubav možemo razviti tako da učimo o Jehovinim osobinama. Naprimjer, možemo se bolje upoznati s djelima stvaranja (Rim. 1:20). Ako bi volio produbiti svoju ljubav i poštovanje prema Jehovi, možeš čitati kratke članke ili gledati videe iz rubrike “Djelo prirode ili inteligentnog tvorca?” Mogao bi proučiti i brošure Je li život nastao stvaranjem? i Pet važnih pitanja o porijeklu života. Upravo je to učinila naša mlada sestra Esther iz Danske. Ona u vezi s tim publikacijama kaže: “Argumenti su stvarno fantastični. Brošure ti ne govore u što trebaš vjerovati. One naprosto iznose činjenice i tebi prepuštaju da doneseš odluku.” Ben, kojeg smo ranije citirali, kaže: “Te su mi brošure jako ojačale vjeru. Pomogle su mi da se uvjerim da je Bog stvorio život.” Nakon što proučiš te publikacije, vjerojatno ćeš se i ti složiti s onim što Biblija kaže u Otkrivenju 4:11: “Jehova, Bože naš, dostojan si primiti slavu, čast i moć jer ti si sve stvorio i tvojom je voljom sve postalo i stvoreno je.”
15 Svoju ljubav prema Jehovi možemo produbiti i tako da temeljito proučavamo život njegovog Sina, Isusa. To je učinila naša mlada sestra Samira, koja živi u Njemačkoj. Ona kaže: “To što sam učila o Isusu pomoglo mi je da bolje upoznam Jehovu.” Dok je bila dijete, Samira nikako nije mogla shvatiti kako to da Jehova ima osjećaje. Ali Isus joj je bio puno bliži. S njim se mogla poistovjetiti. “Isus mi se baš svidio jer je bio srdačan i volio je djecu”, kaže ona. Što je više učila o Isusu, to se više zbližavala s Jehovom. Kako to? Samira kaže: “Malo-pomalo shvatila sam da je Isus savršeni odraz svog Oca. Oni su stvarno jako slični. Uvidjela sam da je to bio jedan od razloga zašto je Jehova poslao Isusa na Zemlju. Htio je pomoći ljudima da ga preko njegovog Sina još bolje upoznaju” (Ivan 14:9). Ako želiš ojačati svoj odnos s Jehovom, zašto se ne bi potrudio što više naučiti o Isusu? Tada ćeš još više zavoljeti Jehovu i bit ćeš mu još odaniji.
16 Oni koji su vjerni drugima često sklapaju bliska i trajna prijateljstva (Ruta 1:14–17). Osim toga, ljudi koji su vjerni Jehovi s pravom mogu osjećati dubok unutarnji mir. Zašto to možemo reći? Zato što Jehova obećava da će biti vjeran onima koji su njemu vjerni. (Pročitaj Psalam 18:25; Miheja 6:8.) Zamisli samo, Svemogući Stvoritelj želi imati blizak odnos s nama i obećava da će nas uvijek voljeti! A kad smo bliski s Jehovom, nijedna kušnja ni protivnik, pa čak ni smrt, ne mogu nas razdvojiti od njega (Dan. 12:13; Luka 20:37, 38; Rim. 8:38, 39). Zato je izuzetno važno da se ugledamo na Danijela i ostanemo vjerni Jehovi!
NASTAVI UČITI OD DANIJELA
17 U ovom članku razmotrili smo samo dvije Danijelove osobine. Ali ima još puno toga što možemo naučiti od njega. Naprimjer, Jehova je Danijelu dao niz proročanskih vizija i snova, a dao mu je i sposobnost da tumači proročanske poruke. Mnoga od tih proročanstava već su se ispunila. Neka druga sadrže pojedinosti o budućim događajima koji će utjecati na svakog čovjeka na Zemlji.
18 U sljedećem članku razmotrit ćemo dva proročanstva koja je zapisao prorok Danijel. Važno je da ih dobro razumijemo jer to svima nama, i mladima i starima, može pomoći da već sada donosimo mudre odluke. Osim toga, ta nam proročanstva mogu pomoći da budemo još hrabriji i odlučniji ostati vjerni Jehovi kako bismo bili spremni za sve kušnje koje nas uskoro čekaju.
POGLAVLJE 38
Ugasili su žestinu vatre
Znate li?
Kako neki babilonski zapisi i opeke pronađene u ruševinama drevnog Babilona svjedoče o vjerodostojnosti Biblije?
ARHEOLOZI su na području drevnog Babilona pronašli ogromne količine pečene opeke koja se koristila za izgradnju tog grada. Prema riječima arheologa Roberta Koldeweya, te su se opeke proizvodile u pećima koje su se nalazile “izvan grada, gdje je bilo kvalitetne gline i puno drva za loženje”.
Drevni zapisi otkrivaju da su babilonski državni službenici koristili te peći i za izvršavanje smrtne kazne. Paul-Alain Beaulieu, profesor asiriologije na Sveučilištu u Torontu, kaže: “Nekoliko babilonskih izvora (...) spominje da se na kraljevu zapovijed spaljivalo ljude koji su bili optuženi za pobunu i svetogrđe.” U jednom drevnom tekstu koji datira iz vremena kralja Nebukadnezara zapisana je sljedeća kazna: “Uništi ih, spali ih, sprži ih (...). Baci ih u peć (...). Neka gore, neka skončaju u velikoj vatri.”
One koji dobro poznaju Bibliju to podsjeća na događaje zapisane u 3. poglavlju Danijela. U tom izvještaju piše da je kralj Nebukadnezar u ravnici Duri, u blizini grada Babilona, podigao ogroman zlatni kip. Trojica mladih Hebreja – Šadrak, Mešak i Abednego – nisu se htjela pokloniti tom kipu. Nebukadnezar se zbog toga jako razbjesnio te je naredio da se njih trojicu baci “u užarenu peć”. Osim toga, zapovjedio je da se “peć zagrije sedam puta više nego što je uobičajeno”. Jedan moćan anđeo spasio je mlade Hebreje od sigurne smrti (Dan. 3:1–6, 19–28).
I same opeke koje su pronađene u Babilonu svjedoče o vjerodostojnosti biblijskog izvještaja. Na mnogima od njih urezani su natpisi koji veličaju kralja. Na jednoj od pronađenih opeka piše: “Nebukadnezar, kralj Babilona (...). Palača koju sam sagradio ja, veličanstveni kralj (...). Neka moji potomci vladaju u njoj za sva vremena.” Taj natpis jako podsjeća na Nebukadnezarove hvalisave riječi koje su zapisane u Danijelu 4:30: “Nije li ovo veličanstveni Babilon koji sam ja sagradio svojom velikom moći da bude kraljevska prijestolnica i da svjedoči o mojoj slavi i veličanstvenosti?”
Ispitani — ali vjerni Jehovi!
14 Danijelovo je ime promijenjeno u Baltazar, što znači “zaštiti život kralja”. To je očito bio skraćeni oblik prizivanja Bela, ili Marduka, glavnog babilonskog boga. Bez obzira na to da li je Nabuhodonozor imao svoje prste u biranju Danijelovog imena ili nije, ponosno je priznao da je imenovan “po imenu [njegovog] boga” (Danijel 4:8). Ananijino su ime promijenili u Sidrah, a neki stručnjaci misle da je to ime složenica i da znači “zapovijed Akua”. Zanimljivo je da je Aku ime sumerskog boga. Mizael je preimenovan u Mizaha (možda Mishaaku), što je očito lukavo izvrtanje značenja “tko je kao Bog?” u “tko je kao Aku?” Azarijino babilonsko ime bilo je Abdenago i vjerojatno znači “sluga Nega”. “Nego” je drugi oblik od imena “Nebo”, jednog božanstva po kojem su i mnogi babilonski vladari dobivali imena.
Njihova je vjera odoljela teškoj kušnji
3 Razmotri primjer kralja Nabuhodonozora. Samo njegovo ime znači “o Nebo, zaštiti nasljednika!” Nebo je bio babilonski bog mudrosti i poljoprivrede. Nabuhodonozor je bio vrlo religiozan čovjek. Kao što smo već saznali, izgradio je i ukrasio hramove brojnih babilonskih bogova, a naročito je bio odan Marduku, kojemu je pripisivao zasluge za svoje vojne pobjede. Izgleda da se Nabuhodonozor i prilikom kovanja svojih vojnih planova u velikoj mjeri oslanjao na gatanje (Ezehijel 21:18-23).
Njihova je vjera odoljela teškoj kušnji
10 Bez obzira na to što je većina okupljenih ljudi bila odana različitim bogovima zaštitnicima, oni bi Nabuhodonozorov lik obožavali bez grižnje savjesti. “Svi su imali naviku obožavati idole, a to što su obožavali jednog boga nije ih sprečavalo u tome da štuju i nekog drugog boga”, objasnio je jedan bibličar. On je nastavio: “To je išlo ruku pod ruku s prevladavajućim gledištima idolopoklonika da postoji mnogo bogova (...) i da nije nedolično štovati boga bilo kojeg naroda ili države.”
“Djeco i mladi, upoznajte Bibliju!”, jw.org
Izbavljeni iz užarene peći
ZA NAŠE MLADE ČITATELJE
Upute: Prouči ovo gradivo na nekom mirnom mjestu gdje ćeš se moći koncentrirati. Dok budeš čitao biblijske retke, zamisli sebe kao sudionika opisanih događaja. Uživi se u njih. Nastoj si zorno predočiti ono što čitaš, kao da sam vidiš i čuješ to što se događa. Pokušaj zamisliti kako su se osjećale osobe o kojima čitaš.
Glavni likovi: Šadrak, Mešak, Abednego i Nebukadnezar
Sažetak: Vjera trojice mladih Hebreja došla je na kušnju.
1 ANALIZIRAJ TEKST — PROČITAJ DANIJELA 3:1-30
Ponovno pročitaj retke 3-7. Što misliš, koji su se zvukovi čuli?
.....
Kako je izgledala užarena peć? Opiši je svojim riječima.
.....
Što misliš, koji su se osjećaji mogli prepoznati u Nebukadnezarovom glasu dok je izgovarao zapovijed da se peć užari sedam puta jače nego što je bilo uobičajeno? (Ponovno pročitaj 19. i 20. redak.)
.....
Kako je, po tvom mišljenju, izgledao četvrti čovjek koji je bio u peći? Opiši ga svojim riječima. (Ponovno pročitaj 24. i 25. redak.)
.....
Koje su osobine morali imati Šadrak, Mešak i Abednego da bi se Nebukadnezaru obratili riječima zapisanima u recima 16-18?
.....
2 RAZMISLI
Pokušaj saznati koliko iznosi lakat, a onda izračunaj koliko je bio visok kip koji je Nebukadnezar načinio. (Ponovno pročitaj 1. redak.)
.....
Usporedi 19. i 20. redak s 28. i 29. retkom i opiši Nebukadnezarovu osobnost.
.....
3 PRIMIJENI NAUČENO. NAPIŠI ŠTO SI NAUČIO
Kako se trebamo ophoditi s osobama koje imaju autoritet?
.....
Zašto je važno čvrsto zastupati ono u što vjerujemo?
.....
Kako nam Jehova pruža podršku u kušnjama?
.....
DODATNA PITANJA ZA RAZMIŠLJANJE
U kojim će situacijama tvoja vjera možda biti iskušana?
.....
Kako ti izvještaj o Šadraku, Mešaku i Abednegu može pomoći da ostaneš vjeran Bogu?
.....
4 ŠTO JE ZA TEBE NAJVAŽNIJA POUKA IZ OVOG BIBLIJSKOG IZVJEŠTAJA I ZAŠTO?
.....
POGLAVLJE 39
“Ako trebam poginuti, neka poginem”
ia 138, okvir
Mudra, hrabra i požrtvovna žena
Je li Knjiga o Esteri povijesno točna?
Kritičari tvrde da Knjiga o Esteri nije povijesno točna. Međutim neki bibličari kažu da je pisac te knjige imao zavidno znanje o životu na perzijskom dvoru te o perzijskoj arhitekturi i običajima. Istina je da ne postoje izvanbiblijski dokazi da je u Perziji vladala kraljica imenom Estera, ali ona ne bi bila ni prva ni posljednja osoba na kraljevskom položaju čije ime nije spomenuto u povijesnim zapisima. Ipak, pronađeni su zapisi koji pokazuju da je na kraljevom dvoru u Šušanu u razdoblju opisanom u Knjizi o Esteri služio čovjek po imenu Mardukâ, što je perzijski oblik Mordokajevog imena.
Hrabro se zauzela za Božji narod
18 Poslije tih događaja kralj Ahasver uzdigao je Hamana na visok položaj. Postavio ga je za upravitelja čitavog Carstva, što je značilo da je bio njegov glavni savjetnik, te je po vlasti i ugledu bio odmah iza njega. Kralj je zapovjedio da se Hamanu svatko mora pokloniti i pasti ničice pred njim (Est. 3:1-4). Iako je Mordokaj poštovao kralja, tu zapovijed nije poslušao jer je smatrao da se ona kosi s Božjim zakonom. Zašto? Haman je bio Agagovac, to jest potomak Agaga, amalečkog kralja kojega je ubio Božji prorok Samuel (1. Sam. 15:33). Amalečani su bili toliko zli da su na sebe navukli Jehovin gnjev i postali neprijatelji njegovog naroda. Zato ih je Bog osudio (5. Mojs. 25:19). Nijedan Židov koji je vjerno služio Bogu nije se mogao čiste savjesti pokloniti Amalečaninu. Stoga ne iznenađuje što je Mordokaj ostao nepokolebljiv u svojoj odluci. Kroz povijest su i mnogi drugi Božji sluge stavili život na kocku jer su živjeli po riječima: “Moramo se pokoravati Bogu, a ne ljudima!” (Djela 5:29).
Trebamo li se u životu voditi brojevima?
U Bibliji se numerologiju ne spominje po imenu. No Biblija izvještava o Hamanu, jednom Amalečaninu koji je skovao zavjeru s namjerom da istrijebi Židove koji su u petom stoljeću pr. n. e. živjeli u Perziji. U izvještaju stoji: “U nazočnosti Hamana baciše ‘Pur’, to jest ždrijeb, da utvrde dan i mjesec. Ždrijeb pade na trinaesti dan dvanaestoga mjeseca, to jest mjeseca Adara” (Estera 3:7, St, naglašeno od nas).
U stara vremena izvlačenje ždrijeba smatralo se pravovaljanim načinom rješavanja razmirica (Priče Salamunove 18:18). No Hamanu je ždrijeb poslužio za vračanje — a to je nešto što Biblija osuđuje. U 5. Mojsijevoj 18:10-12 (St) stoji da je Bogu odvratan ‘svatko tko se bavi gatanjem, čaranjem, vračanjem i čarobnjaštvom, tko baja, zaziva duhove i duše predaka. Tko god takvo što čini gadi se Jahvi.’
Vračanje i okultne sile Biblija povezuje sa spiritizmom. Zli duhovi mogu upravljati događajima tako da posluže njihovom cilju. Premda to ne mora uvijek biti slučaj, jedno je sigurno: Bog osuđuje bavljenje spiritizmom, a oni koji se njime bave mogu potpasti pod utjecaj zlih duhova (1. Samuelova 15:23; Efežanima 6:12).
ia 142, okvir
Mudra, hrabra i požrtvovna žena
Ispunili su proročanstvo
U nastojanju da izbave Božji narod od smrtne opasnosti, Estera i Mordokaj ispunili su jedno proročanstvo zapisano u Bibliji. Više od 1 200 godina prije njihovog vremena patrijarh Jakov pod Božjim je nadahnućem izrekao proročanstvo koje se trebalo ispuniti na jednom njegovom sinu. On je rekao: “Benjamin će plijen kao vuk razdirati. Ujutro će lovinu jesti, a navečer plijen dijeliti” (1. Mojs. 49:27). Na početku razdoblja u kojem su Izraelom vladali kraljevi, na što se odnosi izraz “jutro”, kralj Šaul i drugi vješti ratnici koji su pripadali Benjaminovom plemenu izvojevali su brojne pobjede za Jehovin narod. Kad je nastupila “večer”, odnosno kad Izraelci više nisu imali svog kralja, Estera i Mordokaj, koji su također potjecali iz Benjaminovog plemena, pobijedili su neprijatelje Jehove Boga. Oni su, u neku ruku, “plijen dijelili” tako što su dobili Hamanovo imanje.
POGLAVLJE 40
Obnovio je gradske zidine
Znate li?
Kakav je položaj imao kraljev peharnik?
Nehemija je bio peharnik perzijskog kralja Artakserksa (Nehemija 1:11). U staro doba na Bliskom istoku kraljev peharnik nije bio tek nevažan sluga. Naprotiv, njegov se položaj smatrao prilično visokim. Na temelju djela klasične književnosti te mnogih drevnih reljefa koji prikazuju peharnike možemo donijeti nekoliko zaključaka o Nehemijinoj službi na perzijskom kraljevskom dvoru.
Dužnost peharnika bila je kušati vino prije nego što ga kralj popije, kako bi se spriječio pokušaj trovanja. Stoga je peharnik uživao kraljevo potpuno povjerenje. “Vladavina kraljeva iz ahemenidske [perzijske] dinastije bila je obilježena mnogim intrigama. Zbog toga je na dvoru bilo jako važno imati pouzdane sluge”, kaže povjesničar Edwin Yamauchi. Peharnik je bio sluga kojemu je kralj vjerojatno bio naročito naklonjen i koji je na njega imao znatan utjecaj. Budući da je svaki dan bio uz kralja, možda je mogao odlučivati tko će doći pred njega.
Moguće je da je kralj udovoljio Nehemijinoj molbi da ga pusti u Jeruzalem kako bi obnovio zidine toga grada jednim dijelom i zbog povjerenja koje je imao u njega. Kralj je vjerojatno izuzetno cijenio Nehemiju. U djelu The Anchor Bible Dictionary stoji: “Kralj je samo upitao: ‘Kad ćeš se vratiti?’” (Nehemija 2:1-6).
Jehova čini da postane — što ćeš ti postati?
11 Nekoliko stoljeća kasnije Jehova se poslužio Šalumovim kćerima koje su sudjelovale u obnovi jeruzalemskih zidina (Neh. 2:20; 3:12). Iako je njihov otac bio knez, one su spremno obavljale taj težak i opasan posao (Neh. 4:15-18). Za razliku od njih, ugledni Tekoanci “nisu prignuli šiju svoju na službu gospodarima svojim” (Neh. 3:5). Mora da su Šalumove kćeri bile jako radosne kad je obnova dovršena za samo 52 dana! (Neh. 6:15). U naše vrijeme požrtvovne sestre rado pomažu u jednom posebnom vidu svete službe — u gradnji i održavanju objekata koji su posvećeni Jehovi. Bez njihovih vještina, entuzijazma i vjernosti takvi projekti ne bi bili uspješni.
Pouke iz Nehemijine knjige
4:17, 18 — Kako su radnici mogli graditi samo jednom rukom? Za nosače to nije predstavljalo poteškoću. Kada im se teret stavio na glavu ili leđa, očito su ga jednom rukom pridržavali, a u ‘drugoj držali koplje’. Svi radnici kojima su za posao obje ruke trebale biti slobodne “imahu mač pripasan uz bedricu, i tako zidahu”. U slučaju da su ih neprijatelji napali, bili su spremni za borbu.
Sačuvaj svoje duhovno zdravlje dok služiš na stranom govornom području
4 Naše duhovno zdravlje moglo bi biti ozbiljno ugroženo ako ne bismo bili u stanju razumjeti biblijsku pouku na stranom jeziku. U 5. stoljeću pr. n. e. Nehemija se zabrinuo kad je saznao da među Židovima koji su se vratili iz Babilona ima djece koja ne znaju hebrejski jezik. (Pročitaj Nehemiju 13:23, 24.) Budući da nisu mogla u potpunosti razumjeti Božju Riječ, njihov odnos s Jehovom bio je u velikoj opasnosti (Neh. 8:2, 8).
“Djeco i mladi, upoznajte Bibliju!”, jw.org
Bog je uslišio njegovu molitvu
ZA NAŠE MLADE ČITATELJE
Upute: Prouči ovo gradivo na nekom mirnom mjestu gdje ćeš se moći koncentrirati. Dok budeš čitao biblijske retke, zamisli da se nalaziš na mjestu događaja i promatraš što se ondje zbiva. Uživi se u opisane događaje. Nastoj si zorno predočiti ono što čitaš, kao da sam vidiš i čuješ to što se događa. Pokušaj zamisliti kako su se osjećale osobe o kojima čitaš.
Glavni likovi: Nehemija, kralj Artakserks, Sanbalat i Tobija
Sažetak: Nehemija se pomolio Bogu i zamolio kralja da mu dopusti otputovati u Jeruzalem. Usprkos poteškoćama s kojima se suočio ostvario je svoj cilj.
1 ZAMISLI OPISANE DOGAĐAJE — PROČITAJ NEHEMIJU 2:1-20
Kako zamišljaš sljedeće osobe koje se spominju u izvještaju?
Nehemija: ․․․․․
Kralj Artakserks: ․․․․․
Sanbalat i Tobija: ․․․․․
Što misliš, zašto je Nehemijina molitva bila kratka?
․․․․․
Kako je, po tvom mišljenju, izgledao Jeruzalem kad je Nehemija stigao onamo? (Ponovno pročitaj 13. i 14. redak.)
․․․․․
Što misliš, kakvim se tonom Nehemija obratio Židovima kad je govorio riječi zapisane u 17. retku?
․․․․․
2 RAZMISLI
Za što se Nehemija molio? (Pročitaj Nehemiju 1:4-11.)
․․․․․
Na temelju čega je Nehemija mogao zaključiti da će mu Artakserks dopustiti da se vrati u Jeruzalem? (Pročitaj Ezru 7:1-6; Mudre izreke 21:1.)
․․․․․
Kako su Židovi “ojačali ruke svoje za dobro djelo”? (Pročitaj Nehemiju 2:18; Izaiju 35:3.)
․․․․․
Što te se dojmilo u riječima koje je Nehemija uputio Sanbalatu i Tobiji? (Pročitaj Nehemiju 2:20.)
․․․․․
3 PRIMIJENI NAUČENO
Napiši što si naučio.
Kako ti molitva može pomoći?
․․․․․
Kako Jehova Bog pomaže svojim slugama kad drugima hrabro daju do znanja da žele vršiti njegovu volju?
․․․․․
4 UPITAJ SE
Kako se mogu ugledati na Nehemiju ako sam zbog nečeg uznemiren ili potišten?
․․․․․
Kako mogu pokazati da imam povjerenja u Jehovu kad mi se drugi rugaju zbog moje vjere?
․․․․․
Koju pouku iz ovog biblijskog izvještaja smatram najvažnijom i zašto?
․․․․․
Prijedlog: Na nekoj povijesnoj karti koja prikazuje biblijske zemlje potraži drevne gradove Šušan i Jeruzalem (Nehemija 1:1). Utvrdi koliko su otprilike bili udaljeni jedan od drugoga. Zamisli koliko bi ti bilo teško prevaliti isti put koji je prešao Nehemija, i to pješice ili jašući na nekoj životinji.