“Srce” u Božjoj riječi, Bibliji
NEMA dvojbe da čovjek poklanja srcu veću pažnju u svojim mislima nego bilo kom dragom organu tijela. I u poeziji i u prozi pisalo se mnogo o srcu. Zato nije iznenađujuće da srce zauzima istaknuto mjesto i u Božjoj riječi. U stvari, u njoj se ono spominje na ovaj ili onaj način skoro tisuću puta. Što mi podrazumijevamo pod riječju “srce”?
Nije neobično da se u Bibliji jedna riječ upotrebljava na različite načine i sa različitim nijansama značenja. Zapazimo na primjer, kako su u Bibliji upotrijebljeni izrazi “nebesa” i “duh”. Ponekad se “nebesa” odnose na (nebeski) svod ili atmosferu iznad Zemlje, gdje lete ptice (1. Mojsijeva 1:26). Ponekad se “nebesa” odnose na cijeli fizički (materijalni) svemir sa za nas vidljivim i nevidljivim zvijezdama (Psalam 19:1). U 2. Petrovoj 3:7 upućuje, čini se, na politička “nebesa”. Međutim, ponekad se “nebesa” odnose na samo boravište Jehovine organizacije duhovnih stvorenja (Otkrivenje 12:12). Također se ta riječ može odnositi i na nebesko Kraljevstvo, kao u 2. Petrovoj 3:13.
Slično je i sa riječju “duh”. Ponekad su Jehova Bog, Isus Krist i anđeli označeni duhovnim osobama (Ivan 4:24; 1. Korinćanima 15:45; Jevrejima 1:13, 14). Životna snaga koja pokreće sva živa stvorenja također je označena kao “duh” (Propovjednik 12:7). Ponekad se potičuća snaga čovjeka naziva “duhom”, kao u Pričama Salamunovim 25:28. No, najčešće se govori o Jehovinoj djelujućoj sili kao o “duhu” ili “svetom duhu” (1. Mojsijeva 1:2; Zaharija 4:6; Marko 13:11).
A kako je sa “srcem”? Hebrejska riječ za “srce” u 2. Mojsijevoj 28:30 ukazuje na doslovni organ. Jehova Bog je ovdje zapovjedio da se Aronu na srce stavi naprsnik za presuđivanje. Tu se mislilo na doslovno ljudsko srce. Očito treba doslovno razumjeti i riječi iz Psalma 45:5 gdje stoji: “Tvoje su strijele oštre ... u srcu neprijatelja kraljevih” (NS).
Zatim se također izraz “srce” upotrebljava ukazujući na centar ili središte neke stvari. U Ezehijelu 27:25-27, NS, nailazimo tri puta na izraz “u srcu otvorenog mora”, što nedvojbeno znači — usred samog mora. Jednako je tako i Isus unaprijed rekao da će biti “u srcu Zemlje”, ili usred zemlje, tri dana i tri noći (Matej 12:40).
Srce je također povezano s našim osjećajima radosti, brige ili neraspoloženja. U 1. Carevima 8:66 čitamo da su svi Izraelci kod posvećenja Salamunovog templa, ‘bili veseli i radosna srca zbog svega dobra što ga je Jehova učinio svome sluzi Davidu i narodu svome Izraelu’. U Nehemiji 2:2 saznajemo da je kralj Artakserks upitao Nehemiju zašto je izgledao neraspoložen budući da nije bio bolestan. “Nije drugo nego je tuga u srcu”, zaključio je kralj.
Srce se dovodi u vezu s našom unutarnjom sklonošću, ili stavom — bilo da se radi o oholosti i ponosu ili skromnosti i poniznosti. U Pričama Salamunovim 16:5 piše: “Mrzak je Jehovi svatko tko je ponosna srca” (NS). Isus je s druge strane rekao prema Mateju 11:29: “Ja sam blage naravi i od srca ponizan” (NS).
Kaže se da moralne osobine, poput dobrote, čistoće, nevaljalstva i zloće, stanuju u srcu. Na primjer, u Jeremiji 7:24 čitamo da Izraelci ‘pođoše po savjetu i okorjelosti zloga srca svojega’ (ST). U Mateju 12:34, 35 pokazao je Isus da se u srcu može naći i dobro i zlo.
Vjera je stvar srca, jer Pavao kaže u Rimljanima 10:10: “Srcem se vjeruje za pravdu, a ustima se javno izjavljuje za spasenje” (NS).
Srce je sjedište poticaja. U 2. Mojsijevoj 35:21 izvještava se da su Izraelci dolazili donoseći svoje darove za šator od sastanka, ‘svatko koga je srce poticalo’. Prema Jevrejima 4:12, 13, Jehovina riječ je kao oštar mač koji može ‘procijeniti misli i nakane srca’. Da, srce čovječje je sjedište poticaja i utječe na razum ili dobro ili loše. U 2. Mojsijevoj 31:6 nalazimo jedan primjer kako je srce navelo Božje sluge da postupaju mudro. Tamo piše: “A u srce svakoga tko ima mudro srce stavljam mudrost da može izraditi sve što sam ti zapovjedio” (NS).
Međutim, iznad svega u vezi sa srcem stoje ljubav i mržnja. Izraelcima je bilo zapovjeđeno: “Ne smiješ mrziti brata svoga u srcu svome” (3. Mojsijeva 19:17, NS). Također čitamo da su Egipćani mrzili Izraelce u svom srcu (Psalam 105:25). Pavao je s druge strane pisao: “Svrha je tog naloga, ljubav iz čistog srca” (1. Timoteju 1:5, NS). Petar nam savjetuje: “A sada budući da ste poslušnošću prema istini očistili svoje duše ... ljubite srdačno (od srca) jedan drugoga” (1. Petrova 1:22, NS).
Sveto pismo govori i o tome da se dragocjena iskustva čuvaju u srcu. Tako piše u Luki 2:51 o Mariji: “I mati njegova čuvaše sve Ove (Isusove) riječi u srcu svojemu” (dr. Čarnić; ST; BA; Daničić-Karadžić).
Koliki se broj različitih funkcija i sposobnosti pripisuje srcu! Je li moguće da se sve to nalazi u doslovnom srcu? Teško bi to bilo moguće. To se zapaža u jezicima, koji prave jasnu razliku između doslovnog i simboličnog srca. Na primjer, i Kinezi i Japanci upotrebljavaju dvije pismene oznake (“slova”), koje znače “srce-organ”, kada govore o doslovnom srcu. Međutim, kada opisuju osobine povezane sa srcem koriste samo prvu pismenu oznaku u kombinaciji s drugim elementima, što onda postaje dio složenije pismene oznake za riječi poput ovih: ljubav, mržnja, namjera i izdržljivost. (Vidi okvir.) Tako je jasno napravljena razlika između fizičkog organa i nečijih poticaja i osjećajnih osobina iako (još uvijek) postoji veza među njima.
Poučno je također zapaziti kako se Sveto pismo osvrće na druge organe tijela. U Hebrejskim spisima, uglavnom Pentateuhu, nalazimo više od dvadeset puta osvrt na doslovne bubrege. Više puta čitamo o bubrezima i salu, ‘oba bubrega i salu’ u vezi sa životinjskim žrtvama koje su bile propisane po Zakonu (2. Mojsijeva 29:13, 22; 3. Mojsijeva 3:4, 10, 15; 4:9; 7:4). Nedvojbeno je da se je tu mislilo na doslovne bubrege. I psalmista David je sigurno mislio na doslovne bubrege kada je pisao: “Jer ti si stvorio moje bubrege i zaštitio me u utrobi majčinoj” (Psalam 139:13, NS).
Da li je prorok Jeremija mislio na doslovne bubrege kada je izjavio, prema Jeremiji 11:20, da Jehova ‘ispituje bubrege i srce’? Da li je i David mogao misliti na doslovne bubrege, kada je rekao: “Zaista, noćima me kore bubrezi moji”? (Psalam 16:7, NS). Sigurno nas ne mogu koriti doslovni bubrezi. Šta je onda on time mislio? Ne bacaju li riječi iz Jeremije 12:2 pravo svjetlo na ovu stvar? Tamo piše: “Ti si ih posadio, i oni se ukorijeniše. Stalno napreduju; donijeli su i plod. Ti si im blizu usta, ali daleko od njihova bubrega” (NS). Ne ukazuju li ovdje “bubrezi” na najdublja ljudska osjećanja? Ovaj stavak se izgleda može povezati sa Izaijom 29:13, kojega je Isus citirao prema Mateju 15:7, 8: “Licemjeri, dobro je za vas prorekao Izaija kada je rekao: ‘Ovaj me narod slavi ustima svojim, a ipak im je srce daleko od mene’” (NS). Isus je nesumnjivo time htio pokazati kakvi su ljudi bili ti bezakonici duboko u svojoj nutrini.
Kao daljnji primjer možemo uzeti grčku riječ za utrobu, splag’khna. U doslovnom smislu je upotrebljena u Djelima apostolskim 1:18, gdje čitamo o Judi: “Ovaj je, sad, plaćom za nepravednost stekao njivu, ali je potom pao na lice i pukao po sredini tako da mu se prosula sva utroba” (ST). Međutim, iako se ova grčka riječ pojavljuje jedanaest puta u Kršćanskim grčkim spisima, samo se na ovom mjestu odnosi na doslovnu utrobu. U Luka 1:78 prevedena je sa “milostiv”, a u 2. Korinćanima 6:12; 7:15; Filipljanima 2:1; Kološanima 3:12; i Filemonu 7 sa “milosrdna sklonost”. U 1. Mojsijevoj 43:30 i 1. Carevima 3:26 odgovarajuća hebrejska riječ ra’chamim — prevedena je u engleskom prijevodu Biblije Authorized Version sa “utroba”, a odnosi se u stvari na “unutarnje osjećaje”, kako je i prevedena u prijevodu Novi svijet.
To isto vrijedi i za hebrejske i grčke riječi, koje su u našim Biblijama prevedene sa “srce”. Relativno rijetko je time mišljeno doslovno srce kao na primjer u 2. Mojsijevoj 28:30 i Psalmu 45:5. Međutim, na blizu tisuću drugih mjesta, gdje se u Bibliji pojavljuje riječ “srce” upotrebljava se očito simbolično. To ne znači da ne postoji nikakva veza između doslovnog i simboličnog srca. Ona postoji. Na primjer, duševni stres može imati štetno djelovanje na fizičko srce, izazivajući bolesti pa čak i smrt. No, očito se mora praviti razlika između organa srca i simboličnog srca. W. E. Vine (Vajn) je rekao: “Srce se upotrebljava u prenesenom značenju za skrivene poticaje osobnog života” (An Expository Dictionary of New Testament Words, sv. II, str. 206, 207).
Iz svega do sada izloženog jasno je da su pisci Biblije koristili hebrejsku i grčku riječ za “srce” da bi ukazali na niz osjećaja i svojstava koji sačinjavaju unutarnjeg čovjeka. Božja riječ nas jasno opominje koliko je važno paziti na svoje želje, čežnje i poticaje i tako nam pomaže da služimo Bogu “nepodijeljena srca”. Ona nas oprema za svako dobro djelo (1. Dnevnika 28:9; 2. Timoteju 3:17). Božja riječ sadrži u tom pogledu mnoge dobre savjete.
[Okvir na stranici 6]
(Vidi publikaciju)
Kineske pismene oznake koje opisuju srce
[Prikaz kineskog znaka] srce, u simboličnom značenju
[Prikaz kineskog znaka] srce, kao fizički organ
Obrati pažnju kako se temeljna pismena oznaka pojavljuje kod osobina koje su u vezi sa srcem:
[Prikaz kineskog znaka] ljubav
[Prikaz kineskog znaka] mržnja
[Prikaz kineskog znaka] opraštanje
[Prikaz kineskog znaka] žalost
[Prikaz kineskog znaka] briga
[Prikaz kineskog znaka] namjera
[Prikaz kineskog znaka] ljutnja
[Prikaz kineskog znaka] izdržljivost
[Slika na stranici 5]
Srce je povezano s ljudskim osjećajima, stavom, vjerom, poticajima i emocijama