Gdje stojiš u pitanju Kraljevstva?
ŠTO znači ovdje riječ “pitanje”? Znači spornu točku između dva ili tri naroda ili grupe koja treba biti riješena donošenjem pravosnažne odluke ili nekim dokaznim postupkom. To pitanje je sada svjetsko pitanje. Ono je u vezi s Božjim Kraljevstvom pod njegovim pomazanim vladarom, Isusom Kristom. Prije 63 godine, od poslijeratne 1919., Jehovini svjedoci izvršavaju u 205 zemalja ili država proročanstvo, koje je izrekao taj pomazani vladar, naime: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS).
Do čega je to dovelo? Do toga, da su se sve vladavine na Zemlji morale suočiti s tim pitanjem, željele one to ili ne. Do sada je jasno vidljivo da to nisu željele. Sada živimo, takorekuć, u sutonu zemaljskih kraljevstava. Kao posljedica dva svjetska rata, mnoga zemaljska kraljevstva bila su srušena i zamijenjena drugim oblicima vladavina — republikom ili diktaturom ili drugim oblicima autoritativnih vladavina. Danas postoji barem 15 kraljevina koje još uvijek vladaju, kao što su Ujedinjeno Kraljevstvo Velike Britanije i Sjeverne Irske, Kraljevina Jordan, Kraljevina Nepal u Aziji, Kraljevina Tonga u južnom Pacifiku i Kraljevina Svaziland u Africi.
Uklanjanje ljudskih kraljevstava
Potpuno zamračenje prijeti svim ljudskim kraljevstvima, ne samo zato jer su kraljevstva, kao oblik vladavine u manjini, nego zato jer će svi oblici ljudskih vladavina biti uklonjeni, da bi dali mjesto svjetskoj vladavini, koja neće potjecati od ljudi. To je bilo rečeno u proročanstvu Danijela 2:44 prije više od 2 580 godina: “U dane tih kraljeva, podignut će Bog neba Kraljevstvo koje se nikada neće rasuti. I to Kraljevstvo neće prijeći drugom narodu. Smrvit će sva ta kraljevstva i pripremiti im kraj, a samo će vladati u nedogledno vrijeme”. Prvi svjetski rat, koji je počeo 1914. g. nije značio ispunjenje tog ohrabrujućeg Danijelovog proročanstva, ali je označio da je nebeski Bog ustoličio svog izabranog Kralja na nebeski prijestol i dao mu ovlaštenje da brzo provede to proročanstvo.
Danas svim zemaljskim vladavinama predstoji uništenje čak i od njih samih i to znanstveno visoko razvijenim sredstvima za ratovanje. Dobro obaviješteni komentatori svjetskih prilika opominju sve nas na tu prijeteću mogućnost. Oni vide da živimo, kako Biblija kaže, u ‘vremenu kraja’ ili ‘posljednjim danima’ (Danijel 12:4; 2. Timoteju 3:1). Narodi su jako neodlučni što se tiče početka trećeg svjetskog rata jer bi taj rat predstavljao za sve njih zajedničko uništenje. Ona bi željeli srediti prilike u svijetu tako, da mogu puni povjerenja uzviknuti: “Mir i sigurnost”! (1. Solunjanima 5:3). Kad i za kratko donesu takvu javnu objavu, to neće značiti i mir s nebeskim Bogom. Ne, jer su narodi od 1914. u ratu s njim. Postupaju suprotno njegovoj namjeri sa čovječanstvom. S Božjim dopuštenjem ljudi su pokazali kroz svoju povijest, da ne mogu vladati zemljom donoseći trajne koristi čovječanstvu, a posebno ne na slavu Bogu.
Svemogući Bog je odredio vrijeme, kad će zauvijek uništiti taj nezadovoljavajući sustav stvari. Točno u od njega određeno vrijeme on će otkloniti ovaj sustav stvari. Narodi su obaviješteni o tome po Jehovinim svjedocima. Ti narodi nemaju izgovora.
Ljudska ili Božja vladavina?
Narodi, to jest, njihove vladavine, jasno pokazuju gdje stoje u pitanju Božjeg Kraljevstva pod Kristom. Izjasnili su se u korist produženja ljudske a protiv Božje vladavine. Položaj koji uporno zauzimaju protivan je vladavini Jehove Boga i njegovog Krista. On koristi Sotoni, Đavlu, nevidljivom ‘vladaru ovoga svijeta’, kako je rekao Isus svojim apostolima: “Dolazi vladar ovoga svijeta. On protiv mene ništa ne može.” (Ivan 14:30, NS; vidi također Matej 4:8-11; 2. Korinćanima 4:4).
Budući da su narodi donijeli svoju odluku i slijede je, svaki pojedinac mora sam za sebe odgovoriti na presudno pitanje — gdje stoji u pitanju Kraljevstva? Mi ne možemo izbjeći donošenju odluke u vezi s tim važnim svjetskim pitanjem. Ne obratimo li mu pažnju, nitko se neće moći izgovarati za nastale posljedice. Ovdje nema mjesta neutralnosti. Moramo biti za Božje Kraljevstvo ili protiv njega.
Velika većina danas živućih ljudi možda nije živjela 1914., kad je izbio rat, te se tako ne mogu sjetiti značajnih događaja, koji su od tada započeli, jer ih nisu osobno vidjeli i doživjeli. Svejedno, po Isusu Kristu prorečeni ‘znak’ koji je obilježio ‘svršetak sustava stvari’ postao je i ostao vidljiv svim ljudima i narodima. Svi osjećaju posljedice tog ‘znaka’. Samo bi trebali pročitati što je Isus Krist prorekao, prema izvještaju zapisanom u Mateju 24. i 25. poglavlje, Marko 13. poglavlje i Luka 21. poglavlje, pa da saznamo da je prorekao ratove, glad, zarazne bolesti, potrese, proganjanje njegovih sljedbenika, stalno prisutnu uznemirenost naroda i njihovu zbunjenost i hrabro propovijedanje “dobre vijesti” o Kraljevstvu “po cijeloj nastanjenoj zemlji za svjedočanstvo svim narodima” do kraja ovog sustava stvari, koji je na izdisaju.
Naravno, u prvom stoljeću našeg vremena pravi kršćani su izvršili zapaženo propovjedničke djelo u Aziji, Africi i Evropi, propovijedajući dobru vijest o dolazećem Kraljevstvu. To je bilo mnogo prije otkrića kontinenta Sjeverne i Južne Amerike i Australije te mnogih otoka u Atlantskom i Tihom oceanu po Evropljanima od 15. stoljeća naovamo. U novootkrivena područja slani su religiozni misionari. U najnovije vrijeme bila su osnovana biblijska društva, koja su prevela Bibliju na mnoge jezike raspačavajući je na daleko i široko. Međutim, misionari i svećenici kršćanstva nisu propovijedali vijest o Kraljevstvu tako da bi Kraljevstvo Jehove Boga pod Kristom Isusom postalo svjetsko sporno pitanje. To nije bilo propovijedanje, koje bi učinilo objavu Kraljevstva dijelom ‘znaka’, koji je trebao označiti “svršetak sustava stvari”.