Razumiješ li značenje onoga što vidiš?
JELO i piće pripadaju životu. Jesu li neophodni? Da. Ugodni? Svakako. Ipak, i jedno i drugo može ponekad prouzročiti probleme, koji nastaju uglavnom radi izobilja ili oskudice.
Svi smo mi već vidjeli slike izgladnjele male djece s nadutim trbusima. Također prepoznajemo znakove pojave, koju je dr Kurt Franke, profesor sveučilišta klinike u Göttingenu označio “jednom od najčešćih nevolja civiliziranih zemalja”, naime, prekomjerno debljanje. U Saveznoj republici Njemačkoj, na primjer, svaka druga odrasla osoba i svako četvrto dijete ima previše kilograma.
Suvišna težina ne samo da krnji izgled, nego je i veliko zdravstveno opterećenje. U Tages-Anzeiger moglo se pročitati: “Nakon kuge, rata, gladi i smrti dolazi kao peti jahač apokalipse — obilje. Još nikada u povijesti ljudi nisu toliko jeli”. Ali, jesu li ljudi toga svjesni?
Uz radost pri jelu ide često i radost pri piću. Protiv umjerenog uživanja alkohola nema se što prigovoriti. Ali, u mnogim zemljama je uživanje alkohola u porastu. Slijede stope porasta od kraja 50-ih do početka 70-ih godina: Novi Zeland 13, Kanada 17, Velika Britanija 20, Švicarska 26, Sjedinjene Američke države 32, Irska 41, Danska 54, Savezna Republika Njemačka 61 i Nizozemska 83.
Opće je poznato da prekomjerno uživanje alkohola uzrokuje mnoge probleme, kako pijancima, tako i ljudima iz njegove sredine. Ono može prouzročiti oštećenje jetre i mozga, vodeći tako do prijevremene smrti. Časopis New Scientist od 26. februara 1981. ukazao je, osim na dobro poznatu činjenicu da alkohol ubija moždane stanice, također i na to da odumrle stanice ostavljaju za sobom rupe, te da mozak kroničnog alkoholičara ima manju gustoću od mozga nealkoholičara. Sve je više pojedinaca, kao i grupa, uključivši i državne ustanove, koji upozoravaju uočljivije i jasnije nego ikada prije. No, uzimaju li ljudi to u obzir?
Poljski znanstvenik Mikolai Tolkan poriče to. On je na jednom međunarodnom kongresu o alkoholizmu rekao da je u Poljskoj u 5 godina potrošnja alkohola porasla za 35 posto, te da taj trend širom svijeta, ako ga se ne zaustavi, može čovječanstvu biti veća prijetnja od atomske bombe. “Alkoholna bomba je već počela otkucavati, ali je samo malo onih koji to primjećuju”, rekao je zaključno.
Opasnosti izobilja i oskudice
Nema sumnje, gdje god pogledali, vidjet ćemo ljude koji se pretjerano brinu za “jelo i piće” — neki iz osobnog poticaja, drugi iz stvarne potrebe. Što je pri tome najveća opasnost? Ne samo oštećenje tjelesnog zdravlja — što ljudi često ne uzimaju na znanje ili čak ignoriraju — nego oštećenje duhovnog zdravlja. Što mislimo time?
Izobilje jela i pića može nekoga učiniti samodopadljivim i oholim. Budući da posvećuje toliku pažnju zadovoljavanju svojih tjelesnih nagona, on će možda postati sebičan. Ako izgubi iz vida duhovne potrebe, možda će ići tako daleko da će zanijekati Boga — ako ne riječima, onda, u najmanju ruku, djelima. Prije ulaska u obećanu zemlju, Izraelci su bili upozoreni na tu opasnost: “A kad te uvede Jehova Bog tvoj u zemlju ...i staneš jesti i nasitiš se, čuvaj se da ne zaboraviš Jehove” (5. Mojsijeva 6:10-12).
S druge strane, mnogi ljudi koji imaju premalo za jesti i piti, prisiljeni su najveći dio svojeg vremena žrtvovati borbi za opstanak. Nabavka hrane bezuvjetno potrebne za preživljavanje, postaje im glavnom brigom, potiskujući sve druge, uključujući i duhovne potrebe.
To se pokazalo istinitim na jednom pokusu izvršenom 1945. godine u Sjedinjenim Američkim državama. Grupa muškaraca stavljena je tokom šest mjeseci na “porciju gladovanja”. Nakon toga se ustanovilo da su uslijed takve prehrane postali neodlučni i pesimistički raspoloženi. Izgubili su svaku inicijativu, postavši gotovo potpuno ravnodušnima prema duhovnim interesima.
Jednako kao obilje, tako može i neumjesna briga zbog oskudice smetati nečijem odnosu s Bogom. Stoga je opravdana molba: “Ne daj mi siromaštva ni bogatstva; hrani me kruhom mojim dostatnim; inače bih, presitivši se, zatajio tebe i rekao: ‘Tko je Jahve?’ ili bih osiromašivši krao i oskvrnio ime Boga svojega” (Priče Salamunove 30:8, 9, ST).
Dodatni razlog za razmišljanje
Da bi bili sretnima, ne smijemo omalovažavati opasnost ni izobilja niti oskudice. No, Isus je u svojoj propovijedi na gori spomenuo daljnji uvjet za sreću.“Sretni su oni koji su svjesni svojih duhovnih potreba” (Matej 5:3, NS). Posvetiti se jelu i piću u tolikoj mjeri da bi se zapostavile duhovne potrebe, ne može nikome donijeti trajnu sreću.
Sjeti se nesreće koja je zadesila ljude u potopu Noinog vremena, i to zato jer nisu bili “svjesni svojih duhovnih potreba”. Jelo i piće ih je toliko zaokupilo da “nisu ništa naslućivali dok ne dođe potop i sve ih odnese” (Matej 24:38, 39, ST).
Odgovarajući na pitanje svojih učenika: “Kaži nam kad će to biti i koji je znak tvoga dolaska i svršetka svijeta?” — Isus se u svojem odgovoru osvrnuo na tu nesreću: “Kao što je bilo u Noino vrijeme, tako će biti za dolaska Sina čovječjega” (Matej 24:3, 37, ST). Ljudi u vrijeme Noa bili su toliko zaokupljeni “jelom i pićem” kao i drugim svakodnevnim poslovima, da nisu uzeli na znanje Noina upozorenja pred dolazećim potopom. Prema Isusovim riječima, jednako će se ponašati i “u posljednjim danima”, u vrijeme njegova dolaska (2. Timoteju 3:1).
Bilo gdje da pogledaš, možeš vidjeti dokaze kako ljudi prekomjerno brinu o “jelu i piću” i to često na teret svoje duhovnosti. Danas se javlja vijest upozorenja, no uzimaju li je ljudi u obzir?
Uzimaš li TI to u obzir?
[Slika na stranici 32]
Postoji li opasnost u prekomjernom jelu i piću?