‘Sav će se Izrael spasiti’
“I tako će se spasiti sav Izrael. Baš kao što je zapisano: ‘Spasitelj će doći sa Siona i otkloniti bezbožne postupke od Jakova’” (RIMLJANIMA 11:26, NS).
1. a) Koja se pitanja postavljaju s obzirom na Rimljanima 11:26? b) Zašto Republika Izrael nije onaj Izrael koji će biti “spašen”?
NA KOJI se narod ovdje misli? Kako se spašava? Kako će njihovo spasenje utjecati na ostale narode? Kad je, 1948. g. isteklo britansko pravo upravljanja nad Palestinom, preuzeli su Židovi jedan dio tog područja i osnovali Republiku Izrael. Pobjedom nad arapskim oružanim snagama u šestodnevnom ratu 1967. godine Izraelci su proširili granice svoje Republike. No, Republika Izrael se mora, od samog osnivanja boriti snagom oružja za svoj opstanak. Bilo da raspolaže današnji Izrael atomskim oružjem za zaštitu nacije ili ne, on se nikako ne oslanja na ‘Spasitelja sa Siona’. Ta relativno mlada politička tvorevina je konačno članica Ujedinjenih naroda zajedno s drugim poganskim nacijama! Jasno je, da ta republika nije teokracija kao što je to postala izraelska nacija 1513. g. pr. n. r. vr. u vrijeme Mojsija.
2. U čemu se razlikuje osnivanje Republike Izrael od povratka Židova u svoju domovinu, 537. g. pr. n. r. vr.?
2 Austrijski Židov, Teodor Herzl, utemeljitelj Cionističke svjetske organizacije 1897. g. izjavio je da su Židovi nacija i tražio je teritorij za židovsku nacionalnu državu. Međutim, u cijelom tom razvoju događaja u vezi s Republikom Izrael nema ničega što bi odgovaralo povratku Židova u svoju domovinu 537. g. pr. n. r. vr., prve godine vladanja perzijskog kralja Kira Velikog. Ta obnova starog doba predstavljala je ostvarenje utvrđene namjere Jehova Boga Izraelova, prorečene u Izaiji 45:1-5 (2. Dnevnika 36:22, 23; Ezdra 1:1-4). No, u osnivanju Republike Izrael ne vidimo nikakav izraz miroljubivog pravca kojim se krenulo s punim pouzdanjem u Boga starog Izraela. Zato se to i ne može protumačiti kao ispunjenje proročanstva iz Hebrejskih spisa; niti je to dokaz da je blizu dolazak židovskog Mesije.
3. Što su prije mislili istraživači Biblije o spasenju “svega Izraela” i što se, u vezi s tim, dogodilo 1932. g.?
3 Članovi Međunarodnog društva Istraživača Biblije mislili su sve do 1929. godine, da su prirodni Židovi još uvijek Božji izabrani narod, da će se još kao nevjerni ponovno sakupiti u Palestini, da će se tamo obratiti k Isusu Kristu, obećanom Abrahamovom sjemenu, i da će postati vodeća nacija na zemlji za blagoslov cijelom čovječanstvu. Međutim, 1932. g. se to pokazalo kao pogrešno razumijevanje biblijskog proročanstva, uključujući i riječi iz Rimljanima 11:26 o spasenju “svega Izraela”. (Vidi VIII poglavlje knjige Thy Kingdom Come (Kraljevstvo dolazi) izdate 1891. g. od Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata.)
Tko tvori “sav Izrael”?
4. Koje okolnosti ukazuju na to da Republika Izrael danas nije “Izrael Božji”?
4 Ono što je židovski pisac nazvao u Rimljanima 11:26 “sav Izrael”, označio je to u Galaćanima 6:16 kao “Izrael Božji”. Tko su onda članovi “svega Izraela” ako to nisu prirodni Židovi u Republici Izraelu i drugim zemljama diljem svijeta? Ovo pitanje je veoma važno, jer prirodni Židovi danas ne znaju tko pripada kom od 12 plemena Izraelovih. Oni imaju rabine, ali nemaju svećenstvo, nemaju ni prvosvećenika na zemlji, ni templ u Jeruzalemu, ni oltar na kome bi mogli prinositi žrtve prema Božjem zakonu koji im je posredovan preko Mojsija. Sve to više ne postoji od kada su 70. g. n. r. vr. Rimljani razorili Jeruzalem. Nema niti dokaza da ih Bog, čije ime odbijaju izgovarati, podupire kao narod. Ipak, Jehova Bog ima Izrael na zemlji, čak i u ovom 20. stoljeću. Tko pripada toj naciji?
5, 6. Kako je Pavao pokazao da biti “Izrael Božji” ne ovisi o prirodnim, tjelesnim okolnostima?
5 Zadovoljavajući odgovor na to dao je prirodni Židov iz Tarza, koji je imao prednost postati kršćanski apostol Pavao. Oko 56. g. n. r. vr. uputio je dugačko pismo “svima koji su u Rimu koje Bog ljubi, pozvanima da budu sveti” (Rimljanima 1:1, 7, NS). U tom pismu Pavao je označio one koje Bog smatra pravim Izraelcima — ne Izraelcima po tijelu nego po duhu. Pavao je pisao:
6 “Nisu svi koji potječu od Izraela stvarno ‘Izrael’. Niti su zato što su Abrahamovo sjeme svi njegova djeca, nego: ‘Ono što će biti nazvano “tvojim sjemenom” doći će kroz Izaka.’ To znači da tjelesna djeca stvarno nisu djeca Božja, nego se djeca obećanja smatraju sjemenom. ... Osim toga, Izaija viče o Izraelu: Iako je broj sinova Izraelovih kao pijeska morskoga, spašen će biti samo ostatak. Jer će Jehova izvršiti obračun na Zemlji, završit će ga i skratit će ga.’ I baš kao što je Izaija prorekao: ‘Da nam Jehova nad vojskama nije ostavio sjemena, postali bi kao Sodoma i bili bi izjednačeni s Gomorom’” (Rimljanima 9:6-9, 27-29, NS).
7, 8. Zašto nisu prirodni Izraelci popunili sva mjesta kao grane na simboličnoj maslini opisanoj u Rimljanima 11. poglavlje?
7 Kasnije je Pavao u Rimljanima 11. Poglavlje, usporedio izraelsku naciju s maslinom, koja je bila u vezi s “Jehovinim prijateljem” patrijarhom Abrahamom (Jakov 2:23). Budući da je taj “prijatelj” dokazao svoju poslušnost, Bog mu je rekao: “Zato što si poslušao glas moj, svi će se narodi zemlje doista blagosloviti tvojim sjemenom” (1. Mojsijeva 22:18, NS). Budući da većina prirodnih Židova nije pokazivala vjeru svog praoca Abrahama i nije slušala Boga, ti nevjerni Izraelci su bili odrezani sa simbolične masline koja je bila ukorijenjena u većem Abrahamu, Jehovi Bogu. Njihovo su mjesto zauzeli pogani ili nežidovi koji su vjerovali, kako bi simbolično drvo imalo potpun broj grana. Oni koji su zauzeli mjesto prirodnih Izraelaca postali su “Abrahamovo sjeme” kao proseliti ili Izraelci, koje je Bog, veći od Abrahama usvojio (Galaćanima 3:26-29). Oni su postali Izraelci u duhovnom smislu, to jest duhovni Izraelci. Zato je Pavao dalje rekao:
8 “Neću, braćo u vjeri, da ostanete u neznanju u vezi ove tajne da se ne biste pravili sami sebi pametnima, da jedan dio Izraela otvrdnu, dok ne uđe potpun broj pogana. I tako će se spasiti sav Izrael. Baš kao što je napisano: ‘Spasitelj će doći sa Siona i otkloniti bezbožne postupke od Jakova. To je moj zavjet s njima, kad im odstranim grijehe njihove” (Rimljanima 11:25-27, NS).
9. Kakav stav zauzima Republika Izrael prema Posredniku novog zavjeta, iako su 1914. g. istekla “određena vremena naroda”?
9 Opažamo da Pavao nije rekao “dok se ne ispune vremena neznabožaca” nego “dok ne uđe potpun broj pogana” ili “dok ne uđe potpuni broj ljudi iz naroda” (Rimljanima 11:25, NS). “Vremena pogana” (Luka 21:24, ST) ili “određena vremena naroda” (NS) istekla su 1914. g. kada je izbio Prvi svjetski rat. I pored toga danas, 70 godina kasnije, ne tvrde ni Republika Izrael ni prirodni Židovi diljem zemlje da se nalaze u novom zavjetu za koji je Jehova rekao da će ga sklopiti s domom Izraelovim (Jeremija 31:31-34). Prije više od 1900 godina, 14. nizana 33. g. n. r. vr., večeri kada se slavila židovska Pasha, pružio je budući Posrednik tog zavjeta čašu vina svojim apostolima i obrazložio: “Ova čaša znači novi zavjet na temelju moje krvi, koja će se proliti za vas” (Luka 22:20, NS). No, i nakon svih tih godina Republika Izrael ne priznaje Isusa kao posrednika zavjeta prorečenog u Jeremijinom proročanstvu.
10. Koliki dio Abrahamovog “sjemena” su sačinjavali prirodni Židovi koji su vjerovali, a koje “sjeme” je za blagoslov cijelog čovječanstva, i s kakvom posljedicom?
10 Prema mišljenju Izraelaca, “spasitelj” još nije došao iz Siona (Izaija 59:20; Rimljanima 11:26). Ipak na dan Duhova 33. g. n. r. vr. prihvatio je jedan ostatak starog Izraela Isusa kao Mesiju. Od tada je taj ostatak počeo primati obećani sveti duh i bio uveden u prorečeni novi zavjet. Međutim, taj ostatak nije mogao popuniti broj od 144 000 članova Kristove duhovne “nevjeste” (Otkrivenje 7:1-8; 14:1-3; 21:9). Tako je nedovoljan broj Izraelaca postao dio simbolične masline ukorijenjene u većem Abrahamu, koji je obećao, da će “sjeme” patrijarha donijeti blagoslove svim zemaljskim obiteljima, Židovima i nežidovima.
11, 12. Na koji se Izrael odnosi “sav Izrael” i kako se to može dokazati temeljem Pisma?
11 Kako je trebao onda biti spašen “sav Izrael” preko obećanog “spasitelja”? Zapazi molimo, da je Pavao napisao svoje pismo Rimljanima oko 56. g. n. r. vr., nakon što je pisao Galaćanima (oko 50. do 52. g. n. r. vr.). Dakle, riječi u Rimljanima 11:25-27 bile su napisane nakon riječi iz Galaćanima 6:16 o “Izraelu Božjem”. To je Izrael s kojim je bio sklopljen novi zavjet preko Isusa Krista, a ne proroka Mojsija. Isus je bio posrednik kršćanskom Izraelu, duhovnom Izraelu, koji je bio rođen kao narod na dan Duhova 33. g. n. r. vr., kada je bio izliven sveti duh na Židove koji su priznali Isusa Krista kao posrednika novog zavjeta.
12 Tom prilikom je bio prisutan židovski apostol Petar. Kasnije je on pisao “izabranima po predznanju Božjem” i rekao: “A vi ste izabrani rod, carsko svećenstvo, sveti narod, narod određen za posebnu svojinu, ... Nekada niste bili narod, a sada ste Božji narod” (1. Petrova 1:1, 2; 2:9, 10, NS). Time se potvrđuje činjenica, da Izrael, koji se “sav” treba spasiti, nije današnja Republika Izrael niti prirodni Izraelci rasijani po cijeloj kugli zemaljskoj. “Sav Izrael”, koji treba biti “spašen”, bio je duhovni Izrael, rođen o Duhovima 33. godine n. r. vr. time što je tada bio začet plodnim Božjim duhom. Tom “Izraelu Božjem” je trebao doći obećani Spasitelj.
13. a) Kada i kako je došao sa Siona obećani Spasitelj? b) Koje su osobe, tijekom vremena, bile primljene u “Izrael Božji”?
13 Jehova, veliki Izbavitelj došao je o Duhovima 33. godine n. r. vr. Kako? Isusovim izlijevanjem svetog duha na oko 120 učenika u gornjoj sobi u nacionalnom glavnom gradu Jeruzalemu. Time su postali ti učenici prvi dio “Izraela Božjeg” rođenog za duhovni život, s nadom u vječni život gore u duhovnom carstvu. Na kraju su bili primljeni u taj duhovni Izrael i nežidovi koji su vjerovali u obećanog Spasitelja. Kada se to dogodilo? Obraćenjem Samarićana a kasnije i pogana s obraćenjem rimskog stotnika (kapetana) Kornelija kao i cijele njegove obitelji i njegovih prijatelja 36. g. n. r. vr. Jehova, veći Abraham je prihvatio sve te nežidovske vjernike u svog jedinorođenog sina, Isusa Krista, simbolično stablo te predodžbene masline. Tako su ti nežidovi mogli zauzeti mjesto nevjernih Židova, koji su bili odlomljeni sa te masline koja ima 144 000 “grana” (Djela apostolska 10. poglavlje; Dj 15:14-21).
Djelo cijepljenja sada završeno
14. Što pokazuju do sada iznijeti dobri dokazi u vezi “svetoga Izraela”?
14 Od tog značajnog događaja, 36. g. n. r. vr., prošlo je 1948 godina. Logično je stoga da je do sada Svemogući Bog uglavnom završio djelo spašavanja “svega Izraela”. Ovo vremensko razdoblje bilo je mnogo duže od židovskog razdoblja isključive božanske milosti, koja je trajala od 1513. g. pr. n. r. vr. (Mojsijevih dana) pa do 36. g. n. r. vr., kada su se prvi put obratili neizraelci ili pogani. Ovo produženo vremensko razdoblje pružilo je nesumnjivo dovoljno vremena da se spasi “sav Izrael”, što se tiče sakupljanja dovoljno članova. Danas postoji jasan dokaz za to.
15. Kako su se trebali sakupiti “izabranici” prema Isusovom proročanstvu o “znaku svršetka sustava stvari”?
15 Isus Krist se osvrnuo na to vremensko razdoblje kada je dao proročanstvo o svojoj nevidljivoj, duhovnoj “prisutnosti” i “svršetku sustava stvari”. Rekao je: “Pojavit će se znak Sina čovječjeg u nebu i tada će sva plemena na Zemlji udariti u plač i vidjet će Sina čovječjeg kako dolazi na oblacima nebeskim sa silom i velikom slavom. On će poslati svoje anđele s velikim odjekom truba i oni će sakupiti njegove odabranike sa četiri vjetra, s jedne krajnje strane neba do njegova drugoga vanjskog kraja” (Matej 24:3, 30, 31, NS). Kada je počela ta “prisutnost” Isusa Krista?
16, 17. Kada je počela “prisutnost” Isusa Krista i koji su značajni događaji uslijedili u vezi sakupljanja “izabranika”?
16 Isusova “prisutnost” je počela na kraju “sedam vremena” neznabožaca, u jesen 1914. godine (Danijel 4:23-36). Tada je proslavljeni Isus Krist počeo pokazivati svoju moć i obraćati pažnju ratom zahvaćenoj Zemlji. Povijesne činjenice dokazuju da je poslijeratne 1919. godine vladajući kralj, Isus Krist, poslao svoje nebeske anđele da sakupe “izabranike” sa svih krajeva zemlje. Pod nadzorom Udruženja Kule stražare, Biblije i traktata bili su sakupljeni u jedinstvo diljem svijeta da ujedine sada svoje napore u izvršavanju Isusovog proročanskog naloga zapisanog u Mateju 24:14: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu propovijedat će se po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (NS).
17 Na sveopćem kongresu Božjeg naroda 1931. g. prihvatili su jednodušno novo ime i otada su poznati kao Jehovini svjedoci. Kasnije je Udruženje objavilo knjigu Jehova u kojoj se isticalo Božje ime koje su oni radosno nosili. Jehovini svjedoci su sa zahvalnošću primili ovu novu knjigu 1934. godine kada je nacistički vođa, Adolf Hitler, planirao istrijebiti Jehovine svjedoke u srednjoj Evropi.
18. Koji je razvoj događaja u određeno vrijeme pokazao da je već sakupljen potpuni broj “izabranika”?
18 Ono što je zatim uslijedilo pokazalo je da je završeno sakupljanje predanih, krštenih “izabranika” za nebesko Kraljevstvo. Kako to? Pa tako, što je 1935. godine bila usmjerena pažnja i napori ovih “izabranika” na “veliko mnoštvo” prorečeno u Otkrivenju 7:9-17. Tko je trebao sačinjavati to “veliko mnoštvo”? Ljudi koji će pripisivati slavu i čast Jehovi Bogu i Isusu Kristu, i koji će biti nagrađeni vječnim životom u zemaljskom raju, u koji će ući živi, i pored najveće “nevolje” u povijesti čovječanstva. Ti su povlašteni bili označeni kao zemaljske “druge ovce” izvrsnog pastira, Isusa Krista. Na njihovu radost, oni su ujedinjeni u “jedno stado” s ostatkom “svega Izraela” koji još živi na zemlji (Ivan 10:16).
Kako bi odgovorio?
◻ Zašto Izrael spomenut u Rimljanima 11:26 nije sadašnja Republika Izrael?
◻ Zašto prirodni Izraelci nisu zauzeli sva mjesta grana na simboličnoj maslini?
◻ Tko je obećani Spasitelj i kada i kako je došao sa Siona?
◻ Tko sačinjava “sav Izrael” i kada je bio sakupljen njihov potpuni broj?
[Slika na stranici 17]
Što je značila “čaša” koju je Isus spomenuo prilikom uvođenja Spomen-svečanosti Gospodinove?