3-5. a) Što pokazuje Izaija 55:8, 9 u vezi Jehovine “misli”? b) Zašto nije čudo da je Pavao osjetio potrebu da uzvikne ono što je zapisao u Rimljanima 11:33? c) Što je Pavao mislio svojim objašnjenjem u Rimljanima 11:34? d) Zašto nisu mogli spoznati Jehovinu “misao” pretkršćanski pisci?

³ Ono što Jehova Bog, Stvoritelj misli neizmjerno je nadmoćnije onome što si mi nesavršeni ljudi možemo pomisliti i predočiti. Jehova ističe tu važnu činjenicu u proročanstvu Izaije (55:8, 9), gdje piše: “Jer misli vaše nisu moje misli, niti su putevi moji vaši putevi — riječ je Jehovina. Nego koliko su nebesa viša od zemlje, toliko su moji putevi viši od vaših puteva i moje misli (više) od vaših misli.” Dakle, za svoja ljudska stvorenja, posebno za one koji su u zavjetnom odnosu s njim, predvidio je Jehova nešto mnogo bolje nego što bi mi, stvorenja ovdje na Zemlji, ikada mogli zamisliti. Zato nije čudno što je “apostol za neznabošce” nakon razmatranja jedinstvene oznake Jehovine pripreme i načina njenog ostvarivanja, osjetio potrebu da uzvikne: “O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega! Kako su nedokučive odluke njegove i neistraživi putovi njegovi!” (Rimljanima 11:13, 33, NS). Sigurno još nijedan čovjek nije unaprijed pronašao Božje puteve. Zato je nadahnuti apostol dalje obrazložio rekavši: “Jer ‘tko je spoznao misao (noun) Jehovinu, ili tko je postao njegov savjetnik’?” (Rimljanima 11:34, NS). U Jerusalem Bible na engleskom jeziku ovdje čitamo: “Tko bi ikada mogao upoznati misao Gospodinovu? Tko bi ikada mogao biti njegov savjetnik?”

⁴ Apostol nije ovim želio reći da čovjek ne može shvatiti Božje misli ni kada ih Bog otkrije. Ne. Jer, Bog je otkrio svoje misli nama ljudima na stranicama svoje nadahnute Riječi, Svetog pisma. Pavao je time želio reći da nijedan čovjek ne bi mogao na temelju vlastite sposobnosti mišljenja doći na jednaku misao ili je razviti prije nego Bog dođe na tu misao i izrazi svoj naum. Prije nego Bog otkrije, nijedan čovjek to ne može dokučiti. Nitko nije spoznao Jehovinu “misao” prije negoli su božanska otkrivenja data u Bibliji. To nije mogao saznati nijedan pretkršćanski pisac prvih 39 knjiga Svetog pisma, pa čak ni Mojsije preko koga su Izraelci primili zakon.

⁵ Nitko nije mogao, primjerice, razumjeti što je Jehova namislio s Abrahamom i njegovim sjemenom i nitko nije mogao razumjeti kako je sve to bilo povezano s događajima prvog stoljeća n. r. vr.

12. a) Što bi se dogodilo ako bi se odlomljene “grane” pokajale? Objasni. b) Na što to ukazuje? c) Kakav odgovor, slično Pavlu, treba izazvati u nama takvo otkrivanje Jehovinih “misli”?

¹² Međutim, ako su prirodni Židovi koji su bili odlomljeni razmislili o toj stvari i pokajali se, poput Akvila i Priscile, bili su opet pricijepljeni na tu duhovnu prednost koju je židovska nacija izgubila radi svog nevjerovanja Isusu Kristu, većem Izaku (Djela apostolska 18:1-4, 26; Rimljanima 16:3; 1. Korinćanima 16:19). Tu se pokazuje ljubazna dobrota Jehove, većeg Abrahama. Ta zadivljujuća velikodušnost Jehove Boga prema prirodnim Židovima, koje je još Bog ljubio zbog njihovih praotaca, ponukala je apostola da uzvikne: “O, dubino bogatstva, mudrosti i znanja Božjega!”