Teleskopi i mikroskopi — jesu li njihova otkrića potkopala ili učvrstila tvoju vjeru?

PENZIAS i Wilson ljutili su se na golubove. Kada je njihova osjetljiva radio oprema uhvatila čudne piskove, dvojica znanstvenika su ih provjerila i otkrila gnijezdo par golubova na njihovoj golemoj anteni. No, kad su iritirajući piskovi i dalje bili prisutni, nakon što su pernati uljezi otjerani, sinulo im je da ono što su čuli dolazi iz dubina vanjskog svemira.

Znanstvenici vjeruju da ono što su Penzias i Wilson mislili da su puke atmosferske smetnje u stvarnosti je bio odjek “zvuka” velike kozmičke eksplozije kakvo je dalo počelo i našem svemiru pred nedogledna vremena. Njihovo otkriće, uz rastući broj potkrepljujućih dokaza, navelo je neke znanstvenike da razmotre početnu mogućnost: Biblija je u pravu kad kaže: “U početku Bog stvori nebo i zemlju” (1. Mojsijeva 1:1).

Na primjer u izdanju časopisa New Scientist (Novi znanstvenik) od 23. lipnja 1983. godine pojavio se sljedeći naslov: “Nova znanstvena disciplina, kozmologija, ne niječe i ne može nijekati postojanje Boga.” Pisac, profesor fizike kaže:

“U posljednjih nekoliko godina sve više i više znanstvenika sukobljava se s onim što su smatrali lancem nevjerojatnih “nesreća” ili “slučajnosti”, koje su ugradili u zakone fizike, a koje su omogućile svemiru stvoriti poznate sisteme koje vidimo — galaksije, zvijezde, atome i što je najznačajnije za sve nas ... Trenutnom promjenom relativnih snaga gravitacije i elektromagnetskih sila koje bi pretvorile zvijezde poput sunca u plave gigante ili crvene patuljke. Sve oko nas, sve što vidimo dokazuje da priroda ide samo pravo.”

Očito je da teleskopi nisu odstranili temelj za vjerovanje u Boga. Je li onda moguće, da se i Bibliju, najznačajniju vjersku knjigu svijeta, također uzme ozbiljno? Da, jer i teleskopi i mikroskopi daju snažne razloge za to. Razmotri ih samo nekoliko.

“Zvijezda se razlikuje od zvijezde”

Znanstveni udžbenici vrlo često, nedugo nakon što su tiskani, zastarijevaju jer često nova otkrića ukidaju stara gledišta. A Biblija, iako napisana stoljećima prije negoli se o teleskopima i mikroskopima razmišljalo, često govori o znanstvenim temama sa začuđujućom točnošću.

Jedan primjer je iz 1. Korinćanima 15:41, gdje je apostol Pavao napisao: “Druga je slava suncu, a druga slava mjesecu i druga slava zvijezdama; jer se zvijezda od zvijezde razlikuje u slavi.”

Slučajni promatrač većinu zvijezda smatra sličnima, izuzev možda njihovu razliku u sjaju. Astronomi ipak govore da se zvijezde razlikuju u boji, od bijele, plavkasto bijele, žute, narančaste, narančasto-crvene pa do crne. Pulsari — naglo vrteće se kolapsne zvijezde — imaju zapravo jedinstvenu (drugačiju svoju) “slavu”. Poput škljocanja one emitiraju radio signale redovitošću djelića sekunde. Pulsari Rak i Vela emitiraju čak i vidljivu svjetlost. Zvijezde se uvelike razlikuju u gustoći, a također i u veličini. Super div Betelgeuse je, prema opreznim procjenama, više od 400 milijuna kilometara promjera! Kad bi stajala na mjestu našeg Sunca, izgurala bi našu Zemlju i ostatak našeg sunčevog sistema sve do Marsove orbite!

Kako je dakle Pavao mogao napisati znanstvene istine kada čak nije imao ni primitivan Galilejev instrument, kojim bi se informirao? Logičan odgovor je — Božje nadahnuće.

“Zakoni neba”

“Možeš li lancem vezati Vlašiće i razdriješiti spone Orionu? Znaš li zakone nebeske, uređuješ li vlast njegovu nad zemljom?” (Job 38:31, ST, Job 38:33, BA). Stoljećima ljudi nisu opažali te “zakone” ili uredbe vođene pokretima nebeskih tijela. Primjenjujući otkrića Johannesa Keplera, Isaaca Newtona, Alberta Einsteina i drugih, astronomi su shvatili da su gravitacione sile “veze” koje drže zviježđa — poput Vlašića — zajedno.

Astronomi također kažu da zvijezde nisu statične, nego se, kako to jedan astronom navodi, ‘okreću oko jednog centra, ili jezgre galaksije poput divovskih vrtuljaka’. Našem Suncu, procjenjuje se, treba 200 milijuna godina da obiđe oko Mliječne staze. Biblija je u pravu kad ukazuje da zvijezde imaju svoje putanje.

Život samo iz života

Mikroskop je također doprinio vjerodostojnosti Biblije. Razmotri biološki zakon u 1. Mojsijevoj 1. poglavlju: Živa stvorenja množe se po svojim vrstama. Suvremeni moćni mikroskopi pomogli su znanstvenicima bolje razumjeti razmnožavanje i genetičke granice koje dokazuju biblijski navod znanstveno jasnim.

U Psalmu 36:9 u Bibliji se dalje navodi o Bogu: “Jer je u tebe izvor života, tvojom svjetlošću vidimo svjetlost”. Stoljećima su ljudi vjerovali u teoriju grčkog filozofa Aristotela da život nastaje iz nežive materije. Još u 17. stoljeću čak školovani ljudi su vjerovali da miš nastaje od starih krpa, žišci od pšenice, žabe iz mulja i jegulje od rose.

Problem je sa još više zanosa prihvaćen kada je Darwin izdao svoju knjigu The Origin of Species (Porijeklo vrsta) 1859. godine. Mnogi su hvalili takozvanu spontanu generaciju bakterija kao dokaz evolucije te kako je to objašnjenje za porijeklo života. Iste godine francuski znanstvenik Pouchet “dokazao” je da mikroorganizmi nastaju iz vode, zraka i sijena. Drugi francuski znanstvenik, Louis Pasteur, međutim, osporio je te tvrdnje, pokazavši kako su bakterije u zraku ili prašinastim česticama mogle zagaditi (pokvariti) Pouchetove pokuse.

Ne obazirući se na to, Pouchet je ponovio svoje pokuse (eksperimente), no ovoga puta na čistom zraku Pirinejskih planina. Nadalje, iskuhao je svoju mješavinu sijena i vode da ubije postojeće bakterije. I kad je ta mješavina uskoro postala krcata bakterijama, bio je siguran kako je konačno dokazao spontano razmnožavanje. Međutim, 1870. godine, irski znanstvenik John Tyndall otkrio je da bakterije sijena imaju spore (zametke) otporne na toplinu koje mogu preživjeti iskuhavanje i mnogo sati. Žalosni Pouchet! Njegova mješavina sijena nije bila ispravno sterilizirana. Tyndallovi pokusi su tako zadali smrtni udarac teoriji o spontanoj generaciji (razmnožavanju).

Suvremenim mikroskopima znanstvenici mogu sada vidjeti kako se stanice dijele i množe. Da život nastaje iz prijašnjeg života, sada je ustanovljena znanstvena činjenica — činjenica koja je u Bibliji navedena pred mnogo stoljeća!

“Čak i zametak moj”

U Psalmu 139:16 stoji: “Tvoje (Bože) oči čak i zametak moj vidješe, i u tvojoj knjizi zapisani su bili svi njegovi dijelovi.” Zapazi da se u Bibliji navodi da su svi dijelovi zametka “biti zapisani”. Tim poetskim izrazima psalmista očito upućuje na nešto što su znanstvenici tek nedavno otkrili: na DNK, ili genetske informacije svake stanice. Južnoafrički časopis Huisgenoot upozorava nas na to da “nitko i nikada nije bio u mogućnosti ‘čitati’” taj genetički materijal, “čak niti najsnažnijim elektronskim mikroskopom. No, znanstvenici znaju da su ti djelići informacija jedinstveni za svaku osobu i određuju njegovu osobnost i izgled.”

Knjiga koja izgrađuje vjeru

Profesorica Merlyn Mehl, fizičar na sveučilištu Western Cape, u Južnoj Africi, nedavno je izjavila: “Teško je zamisliti kako netko školovan u znanstvenom razmišljanju ne može biti pogođen istinitošću Pisma. Jednako jedinstvo i harmonija koje se javlja u neživom fizičkom svijetu jasno se vidi i u toj strahopoštovanja vrijednoj knjizi, Bibliji.” Naravno, ona nije znanstvena knjiga. Ipak, ona odgovara na pitanja koja se tiču čovjeka. Znanost čini otkrića o svemiru i analizira zamršene životne procese. No, kakve je sve to vrijednosti ako ne znamo svrhu života? Samo Biblija daje zadovoljavajuće odgovore na ta pitanja.

Psalmist David je to shvatio. Poput suvremenih astronoma i on je proveo mnogo vremena u proučavanju zvjezdanih nebesa. “Nebesa slavu Božju objavljuju” primijetio je. No, David je išao i dalje, čudesa prirode nisu bila sve. U svom psalmu on nastavlja: “Savršen je zakon Jehovin, — on dušu krepi. Svedočanstvo Jehovino je verno, — daje mudrost nevinome. Zapovest je Jehovina sveta, — ona oči prosvetljuje” (Psalam 19:1-4, 8, 9, BA).

Teleskopi i mikroskopi dramatično su pokazali da je od makro do mikro kozmosa, svijet u kojem živimo poticaj za strahopoštovanje i kompleksan. Problemi s kojima se u vezi s tim moramo uhvatiti u koštac također su kompleksni, tako daleko da ih čovjek ne može riješiti bez Božje pomoći. “Znam, Jahve, da put čovjeka nije u njegovoj vlasti, da čovjek koji hodi ne može upravljati korake svoje” (Jeremija 10:23, ST). Ni brda znanstvenih podataka jednostavno ne mogu spasiti čovjeka dok srlja prema vratolomnom činu samouništenja. Osobe koje razmišljaju zbog toga drugdje traže odgovore. A oni se nalaze u knjizi koja je odoljela zubu vremena — a sada čak i znanstveno pažljivo ispitivanje teleskopom i mikroskopom.