S nama je “Bog svake utjehe”
“Neka je blagoslovljen ... Bog svake utjehe, koji nas tješi u svim našim nevoljama” (2. KORINĆANIMA 1:3, 4, NS).
1, 2. Što je apostol Pavao rekao u 2. Korinćanima 1:3-7 o utjesi u vrijeme nevolja?
JEHOVA je “Bog svake utjehe”. Apostol Pavao je to znao iz osobnog iskustva. Zato, da bi ohrabrio svoje sukršćane, napisao je ove ohrabrujuće riječi:
2 “Neka je blagoslovljen ... Otac ljubaznog milosrđa i Bog svake utjehe, koji nas tješi u svim našim nevoljama ... Ako podnosimo nevolje, to je za vašu utjehu i spasenje; ili ako smo utješeni, to je za vašu utjehu, koja prouzrokuje, da podnosite iste patnje koje i mi podnosimo. I tako je nepokolebljiva naša nada za vas, znajući da ćete, kao što dijelite s nama patnje, tako dijeliti i utjehu” (2. Korinćanima 1:3-7, NS).
3. a) Zašto je Pavao znao da je Jehova “Bog svake utjehe”? b) Na temelju čega se mogu ohrabriti i utješiti vjerni Svjedoci u podnošenju nevolja?
3 Pavao je znao, da je Jehova “Bog svake utjehe”. On je iskusio, kako ga je tješio njegov nebeski Otac i s njim postupao u ljubaznom milosrđu, osobito kad je trpio ‘pravde radi’ (Usporedi Matej 5:10). Zato je apostol mogao druge tješiti i hrabriti da izdrže u nevolji. Svojim primjerom vjernosti i pouzdanja u Jehovu, kršćanski Jehovini svjedoci, koji su izdržali nevolje, sigurno pružaju ohrabrenje, koje navodi ostale vjernike da ostanu vjerni Bogu. Pavao je bio primjer u podnošenju patnji.
Izvještaj o vjernom izdržanju
4, 5. a) Kada je pisao apostol Pavao 2. poslanicu Korinćanima? b) Kako je Pavao bio jednak korintskim ‘nadapostolima’, a kako ih je nadmašio?
4 Pavao je oko 55. g. n. r. vr. pisao svoje drugo nadahnuto pismo kršćanima u gradu Korintu. Tamo su mu se usprotivile osobe, koje je podrugljivo nazvao “nadapostolima”. Hrabro je branio svoj apostolski položaj, ne radi sebe, nego ‘radi Boga’, to jest, da spasi skupštinu, koja je pripadala Jehovi (2. Korinćanima 11:5, 12-14; 12:11; 5:12, 13). Apostol je pokazao, da je po podrijetlu bio jednak svojim protivnicima, a zatim je ukazao da ih je, kao sluga Kristov, nadmašio u radu, patnjama, putovanjima, opasnostima i nevoljama koje je izdržao. Pisao je:
5 “Jesu li (njegovi protivnici) sluge Kristove? Odgovaram kao lud: Ja sam još više: u poslu sam se više trudio, više bio u tamnicama, prekomjerno sam bio tučen, često sam bio u smrtnoj opasnosti. Od Židova sam primio pet puta trideset i devet udaraca, tri puta sam bio šiban, jednom sam bio kamenovan, tri puta doživio brodolom, noć i dan proveo sam na dubokom moru; često sam bio na putovanjima, u opasnostima od rijeka, u opasnostima od razbojnika, u opasnostima od sunarodnjaka, u opasnostima od neznabožaca, u opasnostima u gradu, u opasnostima u pustinji, u opasnostima na moru, u opasnostima od lažne braće, u brizi i teškom radu, u čestom nespavanju, u gladi i žeđi, u čestom suzdržavanju od jela, u zimi i golotinji” (2. Korinćanima 11:21-27, NS).
6. a) Gdje nalazimo neke podatke o Pavlovom kršćanskom životu prije nego li je pisao 2. Korinćanima? b) Kako ćemo imati koristi ako razmišljamo o Pavlovom izvještaju o vjernom izdržanju?
6 U biblijskoj knjizi Djela apostolska 9:3 do nekako 20:4, spominju se gore spomenuti detalji Pavlovog života od trenutka kada je postao kršćaninom do pisanja 2. poslanice Korinćanima. Razmislimo sada o tom izvještaju o njegovom vjernom izdržavanju. To će nas, nesumnjivo, ohrabriti da izdržimo nevolju s uvjerenjem da je s nama “Bog svake utjehe”.
‘U poslu sam se više trudio i više bio u tamnicama’
7. a) Što je Pavao mislio, kada je rekao ‘u poslu sam se više trudio’? b) Kako je apostol izvršavao svoju službu prema riječima upućenim starješinama efeške skupštine? c) Što je potaklo Pavla da energično radi za dobru vijest i interese Kraljevstva?
7 U poslu se više trudio: Kao objavitelj ‘dobre vijesti’, Pavao je radio napornije od svojih protivnika (2. Korinćanima 11:23, Today‘s English Version). On je, naravno, bio u propovjedničkoj službi duže vrijeme i često na vrlo teškom području. Primjerice, u Efezu, gdje je obožavana poganska božica Artemida. Pavao je bio žrtva ispada svjetine. Njegovi napori u službi i u pomaganju svojim sukršćanima bili su neumorni, ponekad su čak parali srce. No, njegov rad je urodio divnim duhovnim plodom. S pravom je kasnije mogao reći starješinama Efeške skupštine: “Kako vam ništa korisno nisam propustio reći i poučiti vas javno i od kuće do kuće. Davao sam temeljito svjedočanstvo Židovima i Grcima o potrebi obraćenja Bogu po vjeri u našega Gospodina Isusa” (Djela apostolska 20:17, 20, 21, 31, NS; 19:1-41). Dakle, prije nego su tadašnji starješine postali kršćanima, apostol Pavao ih je poučavao o temeljnim istinama kršćanstva, propovijedajući “od kuće do kuće”. Djelovanje Jehovine riječi i svetog duha na Pavlovo srce potaklo ga je na revan (energičan) rad na širenju dobre vijesti i unapređivanju interesa Kraljevstva (Izaija 61:1, 2; Rimljanima 10:8-10). Apostol je ostavio izvanredan primjer u toj energičnoj djelatnosti kršćanima dvadesetog stoljeća.
8. a) Zašto je Pavao mogao reći da je ‘bio više u tamnici od nadapostola’? b) U čemu su, nesumnjivo, našli utjehu Pavao i Sila u tamnici u Filipima i što su učinili kada su bili oslobođeni potresom? c) Koje se ohrabrenje može crpsti iz Pavlovog iskustva u tamnici u Filipima?
8 Više sam bio u tamnicama: Klement iz Rima, pišući krajem prvog stoljeća n. r. vr., kaže da je Pavao bio zatvaran sedam puta. Prije nego li je napisao 2. poslanicu Korinćanima bio je već zatvaran više puta nego li “nadapostoli”. Izvještaj u Djelima apostolskim govori o jednom takvom tamnovanju u makedonskom gradu Filipima. Očito su Pavao i Sila bili radosni što su patili ‘pravde radi’, jer su u zatvoru molili Boga i hvalili ga pjesmom. Našli su okrepu u razmišljanju o Pismu i spoznaji da Bog čuje njihove molitve i odgovara na njih (Psalam 65:2; 119:52). Kada su bili oslobođeni potresom, nisu odmah bježali, nego su radije ‘propovijedali riječ Jehovinu tamničaru i svim njegovim ukućanima’. S kakvim rezultatom? Tamničar i njegovi ukućani postali su kršćanima! (Djela apostolska 16:16-40). Taj izvještaj uistinu ohrabruje Jehovine svjedoke, koji su u zatvorima, da prime progonstvo s božanskom radošću, da budu stalno u molitvi, da razmišljaju o Božjoj riječi i hrabro govore o njoj! (Djela apostolska 4:29-31).
Neustrašiv s obzirom na batine i smrtne opasnosti
9. Na što ukazuju riječi ‘prekomjerno tučen’?
9 Prekomjerno tučen: Pavao je bio prekomjerno šiban. Bio je, kako i sam kaže, često ‘na pragu smrti’ (st. 23, Novi zavjet dvadesetog stoljeća). To ukazuje, da su udarci bili tako jaki, da je praktično bio pretučen na smrt.
10. Kako je Pavao iskusio ‘česte smrtne opasnosti’?
10 Često je bio u smrtnoj opasnosti: To se ne mora bezuvjetno odnositi na određene batine. Prije je rekao Pavao u istom pismu: “Uvijek i svuda na svom tijelu nosimo Isusove smrtne patnje” (2. Korinćanima 4:10, 11, NS). Apostol je bio u životnoj opasnosti ili čak na rubu smrti u Damasku, Antiohiji pizidijskoj, Ikoniji, Listri, Solunu i Bereji (Djela apostolska 9:23-25; 13:49-51; 14:1-6, 19, 20; 17:1, 5-9, 13, 14). U stvari, možda je bio izložen smrtonosnim igrama Rimljana, jer je spomenuo da se u Efezu ‘borio sa divljim zvijerima’ (1. Korinćanima 15:32; usporedi Djela apostolska 19:23-41; 2. Korinćanima 1:8-11). Budući da je njegov život tako često bio ugrožen, svakako je apostol mogao reći: “Svakodnevno gledam smrti u oči” (1. Korinćanima 15:31, NS). Pomoć Jehovinog svetog duha i Pavlova vjera u dragocjena Božja obećanja nesumnjivo su krijepila apostola, kada je bio skoro na ‘samom pragu smrti’ (2. Korinćanima 1:20-22).
11. Koje vrste su bile batine, koje je Pavao dobio od Židova?
11 Od Židova sam primio pet puta trideset i devet udaraca: Pavao je ukazao, da je pet puta pretrpio šibanje od Židova ‘pravde radi’, možda u njihovim sinagogama (st. 24; Matej 10:17). Mojsijev zakon je dopuštao batine štapom ili šibom, a suci bi određivali broj udaraca prema krivici. No kazna je bila samilosno ograničena do 40 udaraca, a Židovi su je smanjili na 39 udaraca, kako ne bi greškom prešli zakonsku granicu (5. Mojsijeva 25:1-3). Takve batine su bile vrlo bolne. No “Bog svake utjehe” jačao je Pavla da podnese takva zlostavljanja sa vjernom izdržljivošću.
12. a) Na koje zlostavljanje je apostol očito mislio, kada je rekao da je ‘tri puta bio šiban’? b) Uz čiju se pomoć mogu izdržati batine, ‘pravde radi’?
12 Tri puta sam bio šiban: Očito je bio tri puta jako šiban od rimskih oficira, koji su nosili šibu (st. 25). Najprije su sa žrtve skinuli gornje haljine i zatim je šibali. Budući da je Pavao bio rimski građanin zakonski je bio oslobođen takvih batina. Međutim, to nije spasilo njega i Silu od ‘mnogih udaraca’, koje su primili prije nego su bili zatvoreni u Filipima kao objavitelji dobre vijesti (Djela apostolska 16:19-24, 33, 35-40). Takve batine su mogle biti sasvim nečovječne (okrutne), ali pomoću Božjeg duha Pavao je vjerno izdržao takvo surovo postupanje, ‘pravde radi’. Mnogi današnji kršćani, uz sličnu božansku pomoć, čuvaju svoju čistoću prema Bogu i pored sličnog fizičkog zlostavljanja.
13. Gdje je Pavao bio kamenovan i je li to spriječilo njegovu službu?
13 Jednom kamenovan: U Listri su fanatični Židovi, ‘kamenovali Pavla i odvukli ga izvan grada misleći da je mrtav’. Naravno, kamenovanjem se namjeravalo ubiti žrtvu. (Usporedi 3. Mojsijeva 20:2; Djela apostolska 7:58-60.) Ali “kad ga okružiše učenici njegovi, ustade i uđe u grad” produživši slijedećeg dana svoje misionarsko putovanje (Djela apostolska 14:19-22).
Brodolom i pogibelj na moru
14. Koje brodolome je spomenuo Pavao i kako su oni utjecali na njegova putovanja u cilju širenja dobre vijesti?
14 Tri puta sam doživio brodolom: U knjizi Djela apostolska spominje se samo jedan brodolom, koji se dogodio nakon Pavlovog pisanja Korinćanima. Zbio se kada je Pavao putovao za Rim (Djela apostolska 27. poglavlje). Međutim, Pavao je prije toga često putovao morem, a brodolomi nisu bili rijetkost u vrijeme obalnih plovidbi. Iako se u Bibliji ne spominju pojedinosti u vezi ta tri brodoloma, očito je da opasne plovidbe Sredozemnim morem nisu navele Pavla, da smanji svoja putovanja u cilju širenja dobre vijesti.
15. a) Što je Pavao mislio, kada je rekao: ‘noć i dan proveo sam na dubokom moru’? b) Kako je “Bog svake utjehe” pomogao Pavlu u već spomenutom slučaju i koje nam pouzdanje to daje?
15 Noć i dan proveo sam na dubokom moru: Naravno, apostol nije želio reći, da je na nadnaravan način proveo 24 sata pod vodom. Kao brodolomac možda je proveo te pogibeljne sate djelomično u borbi plivajući u nemirnom moru ili držeći se za neko plivajuće drvo ili neku krhotinu od broda (na površini). Pa i ako je bio na splavu bilo je to mučno iskustvo, (nije spomenuto nigdje u Pismu), koje je zahtijevalo od apostola hrabru izdržljivost, dok nisu došli spasioci ili se domogao kopna. Pavao je sigurno ‘vapio k Jehovi u nevolji i Bog ga je spasio’. (Usporedi Psalam 107:23-31.) Taj isti “Bog svake utjehe” može uslišiti i naše molitve (Usporedi 1. Ivanova 5:13-15).
Naš Bog pruža nepresušnu utjehu
16, 17. Zašto se može reći da je neprocjenjiva pomoć Jehovinog svetog duha kad trpimo ‘pravde radi’?
16 Razmotrili smo neke izvore utjehe, koji su pomogli Pavlu ostati vjernim Jehovi i pored nevolja. Oni zaslužuju naše razmatranje, jer će pomoći suvremenim Jehovinim svjedocima izdržati teškoće ‘pravde radi’.
17 Pomoć Jehovinog svetog duha je neprocjenjiva. Naročito se za vrijeme nevolje trebamo moliti za duh, podvrći se njegovom vodstvu i pokazati njegov plod (Luka 11:13; Psalam 143:10; Galaćanima 5:22, 23). Jehovin duh, koji djeluje na naša srca, čini nas svjesnima njegove ljubavi i to utješno jamstvo pomoći će nam izdržati nevolju (Rimljanima 5:3-5; 8:35-39; 2. Solunjanima 3:5).
18. Kako nas može tješiti vjera u Božja dragocjena obećanja dok smo kao kršćani u nevolji?
18 Vjera u Božja dragocjena obećanja, kako su navedena u Svetom pismu, također će nas utješiti (Rimljanima 15:4). Sjeti se: ‘umjesto radosti koja je Isusu predstojala, podnio je mučenički stup’ (Jevrejima 12:1, 2). Čak i ako bi trebali stradati toliko da bi morali proći kroz ‘vrata smrti’, imamo divan izgled na uskrsnuće i beskrajan život u Božjem novom sustavu, bilo da se nadamo nebeskom ili zemaljskom životu (Matej 10:28; Luka 23:43; Ivan 5:28, 29; 17:3; 1. Korinćanima 15:53; 2. Petrova 3:13). Koliko je stoga sadašnja nevolja ‘trenutna i laka’ prema vječnosti koju imamo u izgledu! (2. Korinćanima 4:16-18).
19. Kako nam molitva daje utjehu u nevoljama?
19 Bog nam pruža duševni mir i snagu kao odgovor na naše molitve i to je također veliki izvor utjehe u nevolji. (Vidi Luka 22:32; Djela apostolska 4:23-31; Jakov 5:16-18.) Isus je ozbiljno preklinjao i molio Jehovu, ‘koji ga je mogao izbaviti od smrti i bio je uslišen zbog svog strahopoštovanja’. Da, Jehova je poslao anđela da ojača Isusa u vrijeme kušnje (Jevrejima 5:7; Luka 22:43). Uistinu nam je utjeha kada vidimo da Jehova uslišava naše molitve.
20. Koje strane Pavlovog života ćemo još razmotriti, u kojima je bio bolji od korintskih ‘nadapostola’?
20 Ako se ozbiljno trudimo vjerno izdržati kao kršćanski Jehovini svjedoci, “Bog svake utjehe” će biti uz nas, kao što je bio i uz apostola Pavla. Do sada smo razmatrali Pavlov rad i patnje. No kada se branio kao ‘sluga Kristov’ pokazao je, da je bio bolji od ‘nadapostola’ i u putovanjima, opasnostima i teškoćama. Što možemo naučiti iz tih iskustava?
Sjećaš li se ovih misli?
◻ Zašto je apostol Pavao znao, da je Jehova “Bog svake utjehe”?
◻ Kako mogu mnogi kršćani, koji su izdržali nevolje, ohrabriti svoje sukršćane da ostanu vjerni Jehovi?
◻ Na kojem djelu se apostol ‘više trudio’?
◻ Kako možemo izvući koristi iz Pavlovog zatvorskog iskustva?
◻ Na koje načine daje Jehova Bog nepresušnu utjehu?
[Slika na stranici 8]
Pavao je više puta bio u zatvoru, pa tako i sa Silom u Filipima