‘Dobro zdravlje’ i kršćanska razboritost

APOSTOL Pavao je pisao kršćanima u drevnim Filipima: “Neka vaša razboritost bude poznata svim ljudima.“ Dakle, ohrabrio je njih i ostale kršćane, da pokažu umjerenost i razboritost (Filipljanima 4:5, NS).

I nama je potrebna razboritost u pogledu zdravlja. Trebamo, primjerice, izbjegavati pretjerano jelo ili bilo koju drugu krajnost, a također se trebamo dovoljno kretati i odmarati. Naš stav prema načinima liječenja treba također biti razuman i trebamo se čuvati da nas, u pogledu zdravlja, ne zahvati neko modno ludilo. Razboritost nam je potrebna, da bi uravnotežili svoje duhovno i fizičko zdravlje; trebamo ‘utvrditi koje su stvari važnije’, tako da brige o zdravlju ne bi potisnule Božje Kraljevstvo na drugo mjesto (Filipljanima 1:10).

Odabrati način liječenja

Kod odlučivanja u vezi zdravlja dobro je znati, da i na to utječu popularnost ili modne ludosti. Možda se sjećaš nekih načina ili metoda liječenja koji su nekada bili popularni, a sada se sasvim drugačije gleda na njih. Sjećaš li se, kako su liječnici upotrebljavali X-zrake za akne (prištiće), kad su djeci vadili krajnike za svaki manji razlog ili prepisivali nove sulfa-lijekove ili penicilin za skoro svaku infekciju? Stvari su se promijenile. Iako su ti načini liječenja u nekim slučajevima možda prikladni, iskustva i istraživanja su otkrila neke nepoželjne popratne pojave ili ukazala da pri njihovoj upotrebi treba biti posebno izbirljiv.

Čak i liječnici, koji su upoznati s naučnim metodama i oprezni s obzirom na nove lijekove ili terapije, mogu potpasti utjecaju javnog mnijenja, a koliko će onda lakše laik izgubiti ravnotežu u pogledu zdravstvenih modnih ludosti. To se događa milijunima. Liječnici su često prihvatili neki način liječenja, koji je imao ograničenu terapeutsku vrijednost, ali je bio uvelike zloupotrijebljen od nestručnjaka. Druga “liječenja”, koja su postala popularna, bila su zapravo potpuno nedjelotvorna, jer su bila lažna.a Njih su izmišljali ljudi, koji su željeli bolesnicima uzeti novac. Za kršćane je još posebno važno, imaju li neka popularna liječenja veze sa ‘tajanstvenim silama’ ili spiritizmom, što Biblija osuđuje (Izaija 1:13; 5. Mojsijeva 18:10-12).

Netko može pitati: “Kako mogu znati da li je neko liječenje lažno ili ne?” To je teško reći, jer su mnoga liječenja u prošlosti, za koja sada praktično svatko zna da su beskorisna, nosila zvučne naučne nazive. A u izdanoj literaturi bila su o njima objašnjenja, koja su za neke bila prihvatljiva. Gdje onda možemo naći pomoć?b

Primijeniti razboritost

Učenik Jakov je pisao da je “mudrost odozgo ... razborita” (Jak. 3:17, NS). Iako kršćanin nije stručnjak za zdravstvo, ipak njegovo nastojanje da bude razborit može mu pomoći procijeniti vrijednost načina dijagnosticiranja (ili ispitivanja), i liječenja.

Naravno, trebamo uzeti u obzir, da postoje različiti pristupi mnogim zdravstvenim pitanjima; kršćanin ne može poznati djelotvornost svih. Međutim, kad se treba liječiti i kad mu je dan neki prijedlog, može se pitati: “Izgleda li razumnim preporučeni način liječenja? Je li u skladu sa znanjem o tijelu i bolesti? Ili izgleda čudno, a tvrdnje uspješnosti čak neobično dobre? Jesu li mi to preporučile neupućene osobe ili one koje bi iz toga izvukle materijalnu dobit? Ne bi li trebao sačekati i prikupiti još više podataka ako sumnjam u taj način liječenja?”

Ta pitanja mogu izgledati jednostavna, ali dokazi da su neka neobična liječenja postala u prošlosti popularna pokazuju, da je korisno razmotriti ta pitanja. To bi se moglo prikazati nedavnim doživljajem: Neka žena prosječne naobrazbe zaposlena u kancelariji, otišla je liječniku opće prakse, koji je zahtijevao najveći stupanj dijetnog liječenja. Kasnije je ona rekla prijateljima, da joj je liječnik pokazao “boce sa tumorima koje su pacijenti izbacili”, među njima je bio i “tumor mozga”. Razboritost bi te mogla potaknuti na razmišljanje: Da li prosječna osoba zna kako izgleda pravi tumor, i kako bi mogla raspoznati pravi tumor, a da ne govorimo o tome kako je mogao biti “izbačen”? Pošto je bilo riječi o mozgu — kako bi mogao netko “izbaciti” tumor na mozgu kroz crijevni trakt ili na bilo koji drugi način?

Konačno, mnoga ranija ispitivanja ili liječenja, koja su se pokazala bezvrijednima, bila su potkrijepljena tvrdnjama o “čudotvornim supstancama”, neobičnim “silama tijela” ili neobičnim načinima kojima liječnik ‘čita’ bolesti, možda i sa njihalom (viskom) ili sa nekog dijela tijela koji nije, čini se, povezan sa onim što se ispitivalo. Pozivalo se na osjećaje, tajne ili čak duhovne sile, ali ne na razboritost (Usporedi 3. Mojsijeva 19:26).

A što je sa pismenim preporukama?

I ovaj savjet nam može pomoći: “Neiskusan vjeruje svakoj riječi, a razborit pazi na svoje korake” (Priče Salamunove 14:15, NS).

To je dobar savjet, jer je većina od nas čula za liječenja sa pismenim preporukama poput ove: ‘Liječnici su rekli g. Jones-u da će živjeti još samo četiri mjeseca, ali je on uzeo ... i sada se osjeća dobro’. Da li je taj ‘g. Jones’ zaista bolovao od te bolesti ili ne, nije ti poznato, ali možda znaš, da su mnoge ranije prijevare u vezi liječenja bile prethodno potvrđene pismenim preporukama. To svakako ne znači, da ne trebamo vjerovati, kad nam neki poznanik ispriča svoje osobno iskustvo. Međutim, kad trebamo donijeti ozbiljnije odluke u vezi našeg zdravlja, tada trebamo učiniti više od samog ‘vjerovanja svakoj riječi koja stoji u preporuci’.

Čak ako je ‘g. Jones’ i bolovao od neke bolesti i oporavio se, ostaje pitanje zašto se oporavio? Snažan utjecaj na načine liječenja i u klasičnoj medicini, vrši “placebo efekt”.c Istraživanja su pokazala, da se između 30 i 40 posto bolesnika oporavilo nakon ‘liječenja’ nedjelotvornim tabletama ili injekcijama vode. Science Digest (septembar, 1981.) je izvijestio: “Vjera, nada, povjerenje, sve važne komponente placebo efekta, mogu katkada liječiti rane, promijeniti kemijski sastav tijela, čak promijeniti tok najtvrdokornijih bolesti.” Dakle, kad treba odlučiti koliko ćeš ‘vjerovati svakoj riječi”, sjeti se “placebo efekta” i pitaj se: Je li zdravstveni postupak ustanovljen uspješnim, pouzdanim istraživanjem i opširnim ispitivanjem?

Čak i kad izvještaj nadilazi samu preporuku, dobro je razmotriti, da li je to liječenje moralno ili religiozno prihvatljivo. Časopis Američkog medicinskog udruženja (The Journal of the American Medical Association) pisao je o 28-godišnjoj ženi, koja je dobila lupus erythematosus, teško imunološko oboljenje, koje može biti otkriveno brojnim kliničkim testovima. Odbivši medicinsku obradu, otišla je vraču (nadriliječniku). koji je “odstranio oboljenje”. Vratila se bez znakova bolesti, očito izliječena. U izvještaju JA-MA-e (skraćeni naziv gore spomenutog časopisa) bilo je postavljeno pitanje — kako je azijski vrač mogao ‘otkloniti zlog duha’ i izliječiti je. Očito je taj način liječenja bio djelotvoran, ali kršćani bi trebali izbjegavati takva ili druga liječenja, koja mogu imati veze sa nekim oblikom spiritizma (Usporedi Matej 7:22, 23).

Traži stručnu pomoć

Razumljivo je da nam je u mnogim slučajevima potreban savjet stručnjaka o načinima liječenja i zdravstvenim pitanjima. Na koga se možemo osloniti? Sveto pismo daje ovaj mudri zaključak: “Jesi li vidio čovjeka vična u svom poslu? Ispred kraljeva će se postaviti” (Priče Salamunove 22:29, NS).

Čovjek koji nešto proučava i u tome se osposobljava, postaje priznat kao kvalificiran, da, čak kao stručnjak u svojoj struci. Tako je i na području zdravstva. Dakle, kad procjenjuješ preporuku nekog liječnika ili zdravstvenog radnika, možeš se pitati: kakav je stručnjak? Odgovor na to pitanje ne mora ovisiti samo od titula ili skraćenica ispred njegovog imena. Mnogi su pridobili titule samo da bi bili značajni (Usporedi Matej 23:6, 7). Neki koji vole da ih se zove ‘doktorom’ mogu postavljati dijagnoze ili liječiti (besplatno ili za novac)d iako nisu za to školovani, nego su možda završili samo neki ‘tečaj’.

Također možeš uzeti u obzir opseg i kvalitet njegovog obrazovanja. Uživa li ugled od učenih osoba kao stručnjak? Učenik Luka je očito studirao i stekao dovoljno iskustva, tako da je bio poštovan kao stručnjak, kako je to pokazao apostol Pavao osvrnuvši se na njega kao na ‘Luku ljubljenog liječnika’ (Kološanima 4:14).

Naravno, čak i neki dobro obrazovani na području zdravstva daju loš savjet ili tretman. Zašto? Ponekad zato, jer se ne zanimaju iskreno za svoje pacijente. Možda su razvili neku neobičnu zdravstvenu teoriju (postavku). Ili nisu išli u korak sa razvojem medicine i tako im manjka neophodno stručno znanje. I tu nam Biblija može pomoći.

U njoj piše: “Planovi propadaju gdje nema pouzdanih razgovora, a ostvaruju se gdje je mnogo savjetnika.” (Priče Salamunove 15:22, NS). To naglašava vrijednost traženja mišljenja drugih. Mnogi pacijenti imaju povjerenje u svog liječnika i zato ne trebaju mišljenja drugih. Ipak, razumno je potražiti mišljenje drugih osobito u ozbiljnim slučajevima ili ako se ne slažeš s dobivenim savjetom. Budi siguran da ćeš dobiti dobar savjet od onoga u koga si uvjeren da je nepristran. Čak i ako bi ti savjet dao netko tko možda drugačije prilazi tom problemu, trebao bi savjet biti stručan. Dakle, ‘mnogo savjetnika’ pomoći će ti u pridobivanju boljeg zdravlja.

Uravnotežiti duhovno i fizičko zdravlje

Nakon ovog raspravljanja o zdravlju i načinima liječenja, predani kršćani trebaju zadržati na umu slijedeće: koliko god je važno naše fizičko, još je važnije duhovno zdravlje!

Isus je savjetovao: “Prestanite brinuti o svojim dušama, što ćete jesti, ili o vašim tijelima, u što ćete se obući!” Zaista trebamo paziti, da ne budemo pretjerano zabrinuti o jelu, odjeći ili liječenju svog tijela. Kako bi bilo žalosno ako bi neki kršćanin postao toliko zabrinut za svoje fizičko zdravlje, da bi zanemario duhovno zdravlje! Mogao bi upasti u zamku u koju je zapao bogataš iz Isusove priče, kome je Bog rekao: “Ove će noći zatražiti dušu tvoju. Kome će pripasti stvari (uključujući i zdravlje) koje si skupio?” Isus je dodao: “Tako će proći čovjek, koji sebi zgrće blago, a nije bogat pred Bogom” (Luka 12:20-22, NS).

Mi ćemo svakako paziti na svoje zdravlje, tako da možemo upotrijebiti svoj život u službi Bogu. Međutim, izvještaji iz različitih krajeva pokazuju, da su neki kršćani previše zaokupljeni svojim fizičkim zdravljem. Na to ukazuje Jehovin svjedok iz srednje-zapadnog dijela Sjedinjenih Država Amerike, pišući: “Izgleda da ima mnogo onih koji su previše zaokupljeni svojim zdravljem. Ono im je stalno u mislima (što se može vidjeti iz njihovih razgovora.).” U pismu objašnjava, da su mnogi, čini se, postali pretjerano zabrinuti za sebe kada su im neke nestručne osobe (amateri) rekle da imaju rak. Ti amateri misle da mogu utvrditi ima li netko rak i zatim prepisuju dijete i dodatne sastojke hrani. Taj je Svjedok čuo kako je neki posjetilac iz Kalifornije rekao: “Mi (sa takvim zdravstvenim navikama) se ne družimo sa onima u skupštini koji žele ostati neupućeni i idu k svojim liječnicima.”

To je štetno iz više razloga. Kršćanski sastanci i kongresi nisu prilike za opsežne razgovore o zdravlju, niti za određivanje dijagnoza drugima, a niti za unapređivanje nekih načina liječenja. Ti skupovi su upriličeni za toplo duhovno druženje. Starješine trebaju paziti da Kraljevska dvorana ne postane središte za propagiranje različitih načina liječenja ili gledišta o tome, nego da ostane mjesto jedinstva i pravog obožavanja (Usporedi Ivan 2:16, 17).

U sadašnjem sustavu stvari nije moguće imati savršeno zdravlje. Takvo zdravlje neće biti moguće sve dok ne dođe novi sustav stvari. Tada “nijedan stanovnik neće reći: ‘Bolestan sam’”. To će biti zato jer će im biti oprošteni krivica i grijeh (Izaija 33:24, NS). Zato, nemojmo biti nerazumno zabrinuti za svoje zdravlje i već sada težiti za tjelesnom savršenošću. Umjesto toga, pokažimo mudrost i razboritost, usredotočujući se na duhovno zdravlje.

Isus je pokazao na što trebamo usmjeriti svoju pažnju: “Ova dobra vijest o kraljevstvu će se propovijedati po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). Ne smijemo dozvoliti da nas se odvrati od tog božanskog zadatka; ne smiju nas zdravstvena pitanja udaljiti od podupiranja Kraljevstva cijelim srcem. Mudro i razumno je tražiti najprije Kraljevstvo. Ono će nam donijeti “Božji mir” i tako se može čak i naše sadašnje fizičko zdravlje poboljšati. A što je još važnije, dovest će nas do Božjeg priznanja, sa svim divnim izgledima, koji će postati stvarnost kad će se primijeniti Kristova otkupna žrtva nad čovječanstvom (Filipljanima 3:8-11; 4:6, 7; Matej 6:33).

[Bilješke]

[Slika na stranici 16]

MIKRO-DINAMETAR: Tvrdilo se da ‘može postaviti dijagnozu skoro svake poznate bolesti’

[Slika na stranici 17]

Švicarski “svećenik” Mermet upotrebljavao je klatno (visak), da uspostavi dijagnoze bolesti i utvrdi gdje se nalaze izgubljene osobe

[Okvir na stranici 18]

Doživjeti 100 godina?

U sklopu svog ispitivanja, komitet za produženje životnog vijeka anketirao je 1000 stogodišnjaka. Što su mnogi od njih obično radili? Novine su to ukratko izložile:

“Nemoj nikada piti alkohol. Ustaj rano. Vodi duhovan život. Budi zaposlen. Budi zadovoljan sobom.”

Druge stvari koje su prevladavale bile su: Obično su išli rano u krevet. Malo je bilo debelih. Većina su bila aktivna; nisu bili sanjalice.

[Okvir na stranici 19]

Svuda proširena briga o zdravlju

Dr Lewis Thomas, predsjednik Centra za tumore, Memorial Sloan Kettering, u nedavno najprodanijoj knjizi objašnjava:

“Postali smo sasvim opsjednuti zdravljem. U svemu tome postoji nešto potpuno nezdravo. Izgleda, da ne tražimo više izobilje nego suzbijanje neuspjeha, uklanjanje smrti. Izgubili smo svako povjerenje u svoje ljudsko tijelo. Prevladava novo, jedinstveno mišljenje, da smo loše stvoreni, da imamo prirođene manjkavosti, da smo ranjivi na mnoštvo neprijateljskih utjecaja unutar i oko nas i da nam je život nesiguran. Živimo u opasnosti da svakog trenutka padnemo...

Propaganda nas je svladala, i to je poteškoća ... Mi živimo stvaran život i donekle smo zdravi. Nije istina da smo krhko građeni, čak smo začuđujuće žilavi i izdržljivi, relativno puni zdravlja, spremni na mnoge nepredviđene okolnosti. No, nova opasnost koja prijeti našoj dobrobiti je u tome, da, ukoliko ćemo i dalje slušati takve i slične priče, postat ćemo narod zdravih uobraženih bolesnika, koji žive prenemaženo, brinući se o sebi do iznemoglosti.

Nemamo više vremena za takve misli, niti si možemo dozvoliti da odvratimo svoju pažnju s drugih, znatno hitnijih problema. Zaista, trebali bi se zabrinuti, da možda naša pretjerana briga za osobno zdravlje nije slučajno vanjski znak izbjegavanja obaveza ... dok se u širem smislu raspada cijela zajednica” (The Medusa and the Snail (1979), str. 36-40.)