Nastavi trčati za duhovnim ciljevima
“Zaboravljajući što je nazad, ispružajući se prema onome što je naprijed, trčim prema cilju da postignem nagradu” (FILIPLJANIMA 3:13, 14, ST).
1, 2. Koliko su napora i truda uložili takmičari na antičkim trkama i zašto? (1. Korinćanima 9:24).
DOBAR trkač od trenutka prelaska startne linije misli samo na cilj, usredotočuje svoje misli na svršetak trke i oslanja se na svoje noge da pobijedi.” Povjesničar prvog stoljeća, Lucijan, opisao je s kakvim žarom trče trkači. Napregli su svaki živac i mišić da bi stigli prvi na cilj. Nagrada, često samo vijenac od lišća, obično je pobjedniku donijela doživotnu “najveću slavu”, jer je svatko znao da pobjednik nije mario “ni za troškove a ni za bolove” dok nije “dobio nagradu”.a
2 Pavao je upotrijebio trkača da bi pokazao što je potrebno kršćaninu da bi uspio, a zatim je taj apostol opomenuo one koji teže za ciljem vječnog života: “Tako trčite da je dobijete (nagradu)!” (1. Korinćanima 9:24, NS). Pavao je rekao da se “naprezao” (kao trkač čije je tijelo nagnuto naprijed, maksimalno se naprežući do konačnog rezultata) i ‘trčao, prema cilju, prema nagradi gornjeg zvanja od Boga’ (Filipljanima 3:13, 14). Da bi kršćanski ‘trkač’ dobio nagradu, nagradu vječnog života, ne smije nikakvo drugo trčanje postati središtem ili ciljem njegovog života. Je li tako i kod tebe?
“Ovako mislimo”
3. Kakav stav, prema Filipljanima 3:13, trebaju pokazivati zreli kršćani?
3 “Zaboravljajući što je nazad”, apostol Pavao je pokazao da je nagrada bila njegov najvažniji cilj. “Što je nazad” nazvao je ‘otpacima‘, ‘smećem’ ili ‘gnojem’ (Beck; Authorized Version). Uzmemo li u obzir što je sve Pavao napustio, kad je počeo trku za život, tada je to bila snažna izjava (vidi str. 4.). Osvrnuvši se na vlastiti primjer, Pavao podstiče: “Ovako mislimo svi koji smo savršeni” (Filipljanima 3:5-8, 15, 17, ST).
4. Koji cilj bi najprije trebali postići (a) još nekrštene zainteresirane osobe? (b) novokršteni?
4 Oni kojima je apostol uputio svoje primjedbe već su započeli trku i postigli kršćansku zrelost. A što ako nisi kršten i tek ti predstoji trka? Tada trebaš raditi u pravcu tog cilja, jer oni koji ne trče neće primiti nagradu — vječni život. Međutim, ako si upravo započeo trku za život, tada ti kao prvi cilj treba biti postizanje kršćanske zrelosti. To bi značilo nastojati spoznati kršćanske istine i ‘izvježbati moć zapažanja za razlikovanje dobra od zla’ (Jevrejima 5:14; 6:1).
5. Koja si pitanja možemo postaviti da bi utvrdili kakvo nam je stajalište prema životnom cilju?
5 Pavlove riječi “Ovako mislimo svi koji smo savršeni” ukazuju, da čak i zreli trebaju, ispitati svoje ‘mišljenje’, jer bi neki mogli ‘drugačije misliti’ (Filipljanima 3:15). Koje si, na primjer, stvari ostavio za sobom? Da li još uvijek gledaš na njih poput Pavla? Ili su materijalistička dostignuća i ugled u svijetu zaokupili tvoje vrijeme i pažnju? Naravno, kršćanin se mora brinuti za svoje osnovne potrebe i potrebe svog doma. Pavao je radio težak posao šivajući šatore, što je bilo daleko od slavne karijere za kojom je prije težio. Međutim, sada je “nagrada” bila velika stvar u njegovu životu, a ne njegovo svjetovno zanimanje. Je li tako i kod tebe? (Djela apostolska 18:3; 20:33, 34).
Vježbaj u pobožnosti
6. Kakvo je vježbanje nužno potrebno da bismo postigli cilj — vječni život, prema 1. Timoteju 4:7, 10?
6 U svom savjetu Timoteju, apostol Pavao je skrenuo pažnju na osobinu, koja je važna za sve one koji žele postići ‘nagradu’. Nesumnjivo je pri tome mislio na atletičara, koji godinama neumorno vježba, rekavši: “Vježbaj se u pobožnosti! Zato teško radimo i naprežemo se” (1. Timoteju 4:7, 10, NS).
7. Što je pobožnost i kako možemo ispitati naše poticaje?
7 Pobožnost se svodi na osobnu privrženost Jehovi. To je ono što smo u srcu i ne određuje se bezuvjetno po našim izvanjskim religioznim djelima.b Zato se trebamo stalno ispitivati zašto sudjelujemo u svetoj službi, činimo li to samo zbog drugih? Da li je to zato da bi ostavili dojam na ljude? Ili zato jer to zahtijevaju naši roditelji? Ili zato jer se zaista želimo dopasti Bogu? Ponekad je svima nama potreban ljubazan podstrek drugih. Osobni doprinos ili neka organizacijska priprema mogu poslužiti kao podsticaj, no ono što je učinjeno, trebala bi zaista biti ‘djela pobožnosti’ (2. Petrova 3:11).
8. Što je još potrebno osim biblijskog studija, da bismo razvili pobožnost?
8 Netko može razviti pobožnost time što se ‘hrani riječima vjere’ studirajući Bibliju osobno i u skupštini (1. Timoteju 4:6). Ipak, potrebno je više nego samo prelistavati stranice. Pitaj se: što mi to kaže o Jehovi? Kako bi to trebalo utjecati na moj život i na moje stanovište o drugima? Da li ću primjenjivati ono što sam naučio? Kada? Kako? Takvo razmišljanje je dio našeg vježbanja u pobožnosti.
9. Koje iskustvo pokazuje da nam je potrebno stalno vježbanje u pobožnosti kao cilju?
9 Dok atletičar trenira, uvijek iznova iznalazi poboljšanja. I kao trkači u kršćanskoj trci moramo paziti da duhovni napredak nikada ne smatramo nešto samo po sebi razumljivo. Žena koja je od djetinjstva posjećivala sastanke Jehovinih svjedoka i redovito sudjelovala u službi propovijedanja, utvrdila je, da je potrebno više nego samo rutinski obavljati kršćanske dužnosti, jer je kasnije počinila nemoral. Nakon pokajanja i povratka, rekla je: “Smatrala sam se duhovno jakom, ali kasnije sam shvatila da nisam dovoljno učvršćena. Nakon svog duhovnog pada, počela sam mnogo više osobno studirati i to primjenjivati na sebe. Molila sam se Jehovi da mi pomogne. To je prouzročilo da sam počela duhovno rasti i prvi puta razvijati osobni odnos s Bogom.”
10. Kako nam može cijenjenje pomoći da se još više približimo Jehovi?
10 Također je potrebno imati cijenjenje. Na primjer, nakon jela nekog ukusnog voća, možda si već razmišljao: ‘Kako li se naš Otac brine za tako divne stvari!’ Ili kad promatraš očaravajući zalazak sunca, možda usklikneš: ‘Kakav li je divan umjetnik naš Otac!’ U svakodnevnim stvarima nastoj zapaziti dokaze Jehovine brige. Tako ćeš s njime doći u još bliži odnos (1. Solunjanima 5:18; Jakov 4:8).
“Naprežimo se nadalje” — još uvijek nesavršeni
11. Može li se neki kršćanin opustiti zbog godina provedenih u istini?
11 Neki su se u kršćanskoj skupštini Filipima, u prvom stoljeću, počeli opuštati i misliti da su dovoljno zreli ako su neko vrijeme bili na putu istine. Pavao je skrenuo pažnju na vlastiti primjer, rekavši: “Ne kažem da sam (apostol i kršćanin preko 25 godina) to već postigao (nebesku nagradu) ili da sam već postao savršen. Naprotiv, ja i dalje kušam kako bih to dohvatio, ... Braćo, ja još ne mislim da sam to dohvatio” (Filipljanima 3:12, 13, ST).
12. Zašto se kršćanin mora stalno truditi u oblačenju nove osobnosti?
12 Kršćanin treba uvijek napredovati. Potrebno je ‘napredovati’ u oblačenju nove osobnosti. Moramo se oduprijeti slabostima koje nas mogu onesposobiti u toj trci (1. Timoteju 4:15; 1. Korinćanima 9:27). Neka Jehovina svjedokinja je priznala, da je često bila ohola i lako uvredljiva. Nakon što je bila posavjetovana, shvatila je da bi time mogla ugroziti svoje postizanje vječnog života. “Otada sam se naprezala misliti pozitivno o drugima. Neko vrijeme sam se morala na to prisiljavati, ali je kasnije postalo lakše”, priznala je ona. “Kada bih bila izazvana, molila bi se: ’Ne želim tako postupati, Jehova. Ti znaš da prolazim kroz vrlo teško vrijeme, stoga te molim, pomozi mi!’ On mi je doista pomogao!” Postavila si je za cilj da svlada određenu slabost i doprinosi više plodove Božjeg duha. U tome je bila tako blagoslovljena, da je bila osposobljena služiti čak kao misionar. Ima li ciljeva za kojima bi ti trebao težiti? (Galaćanima 5:22-26).
13. Koji je cilj postigla neka obitelj i što ih je na to potaklo?
13 Shvaćajući da nije “već postao savršen” ili da još nije postigao nagradu vječnog života, kršćanin i dalje pazi na svoj stav prema službi. Bračni par iz Sjedinjenih Država Amerike ispitao je svoje okolnosti. Do tada (1958. g.) žena je bila učiteljica u školi, a muž je vodio kupoprodajne poslove i zarađivao preko 40 dolara na sat. “Zatim smo počeli razmišljati o nekima, koji su služilihu glavnoj poslovnici Jehovinih svjedoka, koji su napustili bogatstvo da bi tamo besplatno služili i prenosili istinu ljudima kao što smo mi”, rekla je žena. Podstreknut takvim primjerom, taj bračni par je prodao svoju kuću i preselio se sa svoje dvoje djece u područje, gdje je vladala veća potreba za objaviteljima Kraljevstva. Oboje su pristali obavljati niže poslove za izdržavanje svoje obitelji. Sada je njihov cijeli život bio upravljen pomaganju drugima i tako je ubrzo svaki od njih vodio tjedno prosječno 15 biblijskih studija sa zainteresiranim osobama. “Požnjeli smo veliku radost, koju se ne može nikada kupiti novcem. A naročito smo bili radosni vidjeti da i naša djeca rastu u istoj ljubavi prema Jehovi”, izjavio je muž (Filipljanima 4:12, 13).
14. Koji su neki osobni ciljevi za kojim su mnogi posegnuli?
14 Naravno, ne može se svaka obitelj preseliti u neko drugo područje. Ipak, u porastu su oni, koji su učinili promjene u svojim poslovima, kako bi više sudjelovali u djelu propovijedanja, možda čak postali pomoćni ili opći pioniri. U toku 1981. službene godine svakog je mjeseca prosječno 151 180 osoba sudjelovalo u pionirskoj službi — najviše do sada i skoro 10 posto više nego godinu dana prije! Mnogi su si postavili za cilj raditi u Betelu ili u misionarskoj službi. Nedavno otvorene dodatne Galad Škole u Meksiku i Saveznoj Republici Njemačkoj omogućile su još mnogima postići nove i proširene ciljeve u svom životu. Drugi su se, međutim, jako trudili razviti duboku ljubav prema Jehovi u svojoj djeci. Predani muškarci su se naprezali sežući za zadacima sluge pomoćnika, starješine ili čak putujućeg nadglednika, razvijajući potrebne duhovne osobine za te dužnosti (1. Timoteju 3:1-13).
15. Kako mogu kršćanske žene pomoći svojim muževima da daju prednost duhovnim ciljevima?
15 Kršćanske žene također mnogo pomažu stavljajući ‘nagradu’ ispred svega. “Nikada neću zaboraviti što mi je rekla supruga, kad sam pročitao u novinama da su trojica, koje sam uveo u moj posao kada smo se selili, upravo postali milijunerima”, pričao je Jehovin svjedok spomenut u 13. stavku. “Ona je rekla: ‘Novac danas dođe a sutra ode. Ono što mi činimo duhovno pomažući drugima, ima trajnu vrijednost.’ Uvijek me je hrabrila da se ne bih ponovno upustio u veliko zarađivanje novca. Kad su djeca odrasla, uz njenu pomoć i podupiranje stupili smo u pokrajinsku službu.” Da, žene koje duhovno podupiru svoje muževe, mogu im pomoći da dobiju ‘Jehovinu naklonost’ (Priče Salamunove 18:22).
Različite su okolnosti
16. a) Što je apostol Pavao očito mislio, kada je rekao skupštini u Filipima: “Niste imali prilike”? b) Kako znamo da Jehova nije taj koji nije nikada zadovoljan naporima svojih slugu?
16 U prvom stoljeću bila je skupština u Filipima osobito velikodušna prema Pavlu, ali je prošlo određeno vremensko razdoblje kada mu nije ništa materijalno pomogla. Zašto? “Niste imali prilike”, pisao je Pavao (Filipljanima 4:10, NS). Možda su zbog teških vremena, izmijenjenih okolnosti ili zato jer nisu znali gdje se Pavao nalazio, bili spriječeni učiniti ono što su željeli. Naše okolnosti mogu nas također ograničiti u onome što bi mogli učiniti. Jehova to razumije. Jehova je, primjerice, po Mojsijevom zakonu prihvatio kao žrtvu za krivicu ono što je netko mogao dati, čak ako je to bilo samo osam šalica brašna (3. Mojsijeva 5:5-11). Bog je samo tražio da se žrtvuje najbolje (2. Mojsijeva 23:19; Jevrejima 13:15, 16).
17. Što se može usporediti s kilometarskom oznakom na trkaćoj stazi u našoj težnji za konačnim ciljem, nagradom vječnog života?
17 Međutim, dajemo li zaista Jehovi najbolje što imamo? Imamo li stalno pred sobom veliku nagradu vječnog života? (Usporedi Jevrejima 12:1, 2.) Da bismo ostali na tom putu bit će od velike pomoći ako se trudimo ispuniti duhovne ciljeve. Oni postaju kilometarske oznake na trkaćoj stazi. Jedna od tih kilometarskih oznaka je krštenje. Jesi li dostigao tu točku? Što je sa kršćanskom zrelošću — sa istinskim prihvaćanjem cjelokupne kršćanske istine, bez daljnjeg sumnjanja, ispitivanja, osporavanja svake nove misli? Jesi li naučio donositi svakodnevne odluke na temelju biblijskih načela? Ako da, tada si prošao još jednu takvu oznaku. Jesu li plodovi duha duboko usađeni u tvoju osobnost? Smatraš li važnom službu Bogu poput našeg uzora, Isusa Krista? Zašlo služiš Bogu? Potiče li te na to prava pobožnost? Iako je Timotej bio starješina u kršćanskoj skupštini, bilo mu je savjetovano da si postavi ciljem vježbati se u tome. Postižemo li neke od tih ciljeva i sežemo li za drugima, imajući uvijek u vidu veliku nagradu — vječni život? Da li se zaista ‘dalje naprežemo’?
18. Koje nagrade primamo već sada, razvijajući pobožnost?
18 Za takve napore dobivamo mnoge nagrade. Pavao je rekao, da pobožnost ‘ima obećanje sadašnjeg života’ (1. Timoteju 4:8). Dobro je ukratko opisao zadovoljstvo koje možemo imati već sada usprkos poteškoćama: “Znamo žalovati, ali je naša radost neugasiva. ... Blagosiljamo mnoge pravim bogatstvom. Siromašni smo, a u stvari imamo sve što je vrijedno posjedovati” (2. Korinćanima 6:10, Philips).
19. Zašto bi svatko od nas trebao obratiti pažnju na to kako trči za vječnim životom?
19 Uskoro ćemo dohvatiti naš konačni cilj, ‘život koji dolazi’. Pavao je u očekivanju svoje nebeske nagrade mogao reći: “Držim, doista, da patnje sadašnjeg vremena nisu dostojne usporedbe sa slavom koja će se objaviti u nama.” (Rimljanima 8:18, ST). Da, sva naprezanja u trci neće ništa značiti u usporedbi sa blagoslovima dobivene nagrade vječnog života, bilo na nebu ili na Zemlji. Zato, drži se duhovnih ciljeva. Trči da pobijediš. Trči tako kao da tvoj život ovisi od toga — jer doista ovisi! (Psalam 37:3, 4, 11, 29)
◻ Koji je glavni cilj za kršćanina i kakvo bi mišljenje trebali imati da bismo ga postigli?
◻ Kako se vježbamo u pobožnosti kao svome cilju?
◻ Koji su neki pripremni ciljevi dok težimo konačnom cilju vječnog života?
◻ Zar Jehova nije nikada zadovoljan našim naporima u njegovoj svetoj službi?
[Bilješke]
a Zapažanja antičkog grčkog pjesnika Pindara u svom djelu Isthmian Odes, I 40-50.
b U to vrijeme je filozof Philo upotrijebio izvornu grčku riječ eusebela da bi opisao istinsku religioznu osobu i usporedio je sa ‘licemjernim’ obožavateljem, koji je samo paradirao izvanjskim religioznim djelima.
[Slika na stranici 22]
To su preduvjeti na našem kršćanskom putu dok težimo za konačnim ciljem vječnog života
Pobožnost
Zrelost
Krštenje
Proširena služba
Više plodova svetog duha