Tajna koju su saznali Filipljani

TKO se ne raduje saznati neku tajnu? Sigurno si oduševljen kad ti se netko povjeri i kaže ti neku tajnu. Možda ti u povjerenju ispriča neki radostan događaj koji još nije javno objavljen.

Druga vrsta tajne je znanje ili uvid koji drugi nemaju. Takva tajna je bila važna za grupu kršćana u prvom stoljeću, za skupštinu u makedonskom gradu Filipi. Da bi razumjeli što je bila ta posebna tajna i uvidjeli kako možemo izvući koristi od nje, upoznajmo ukratko pozadinu pisanja pisma Filipljanima, pisma koje je sada dio Biblije.

Pavao — Filipljanima

Misionar Pavao bio je u zatvoru u Rimu oko 59-61. godine n. r. vr. Tada je mogao razmišljati o mnogim doživljajima, koje je iskusio na svojim putovanjima. Tom prilikom mogao se sjećati mnoge vjerne braće koju je sreo i skupština, koje je imao prednost osnovati na putu istine i vidjeti kako rastu. Nije mogao zaboraviti ni skupštinu u Filipima. Ona je imala istaknuto mjesto u njegovom srcu zbog neobičnog doživljaja vezanog uz nju.

Bilo je to oko 50. godine n. r. vr. za vrijeme drugog Pavlovog misionarskog putovanja, kad je njega (i Silu) Božji duh spriječio da propovijeda u području Azije, Mizije i Bitinije. Tako je Pavao otišao u Troadu, gdje je noću dobio viziju. “Neki Makedonac stade pred njega moleći: ‘Prijeđi u Makedoniju i pomogni nam’” (Djela apostolska 16:9, NS). Odmah su Pavao i njegovi drugovi krenuli brodom za Samotrak, a zatim produžili do morske luke Neapolis. A odatle su putovali kopnom do Filipa.

Na svoje iznenađenje, vjerojatno su u tom gradu našli malo Židova, a sinagoge čini se, tu uopće nije bilo. Na Sabat su Pavao i Sila — umjesto odlaska u sinagogu, po svom običaju — izišli na gradska vrata uz rijeku i počeli razgovarati sa sakupljenim ženama (Djela apostolska 16:13). O toj posjeti Filipima, punoj događaja, možeš više saznati čitajući Djela apostolska 16:11-40. Pavlovo svjedočenje je dovelo do osnivanja skupštine u Evropi, a kasnije je opet posjetio skupštinu u Filipima, možda čak dva puta (Djela apostolska 20:1, 2, 6; Filipljanima 2:24).

Dok je bio zatvoren u Rimu, Pavao je mogao misliti na dobre kršćane s kojima se družio u Filipima. Lidija je pokazala izvanredno gostoprimstvo. Evodija i Sintiha radile su rame uz rame s Pavlom na širenju ‘dobre vijesti’. Pavao nije mogao zaboraviti ni tamničara i njegove ukućane, kao ni čudesan događaj vezan s njihovim prihvaćanjem kršćanstva.

Kad je Pavao razmišljao o ljubavi, ljubaznosti i brizi Filipljana, imao je razloga pisati im pismo (Filipljanima 1:3, 12). Ono otkriva ljubav, koju je Pavao imao prema njima i ‘plod pravednosti’ koji su oni donosili (Filipljanima 1:11).

Kakva je to tajna?

U svom pismu Pavao je govorio o tajni koju je osobno saznao i očito je, da su je Filipljani saznali od njega. To je bila tajna, koja je godinama pomagala Pavlu u različitim kušnjama. Pisao je: “U svemu i pod svim okolnostima sam upoznao tajnu, kako biti sit tako i gladovati, kako obilovati tako oskudijevati. U svemu sam jak kroz onoga koji mi snagu daje” (Filipljanima 4:12, 13, NS). Dakle, tajna kršćanskog življenja, bez obzira na nečije okolnosti, bila je, uvijek se oslanjati na Jehovu.

Filipljani su saznali tu tajnu i ona je na njih utjecala na razne načine. Skupština je bila osobito revna u propovijedanju. Pavao je pisao: “Među kojima svijetlite poput svjetlonoša u svijetu” (Filipljanima 2:15, NS). Prihvatili su dobru vijest s velikom radošću, a onda su nastavili širiti tu dobru vijest. Pavao ih je mogao opisati kao ‘sudionike samnom ... u obrani i zakonitom utvrđenju dobre vijesti’ (Filipljanima 1:7).

Kada je Pavao pisao to pismo, znao je da će ih zanimati njegovi doživljaji u zatvoru. Opisao je, da sve ono što mu se događalo u zatvoru “iziđe za napredak evanđelja, tako da se razglasi u svoj sudnici i kod sviju ostalijeh, da su moji okovi za Krista.” (Filipljanima 1:12, 13). Također im je pisao, da je većina rimskih kršćana pokazala više hrabrosti da neustrašivo govori Božju Riječ baš zbog njegovih zatvorskih okova. Filipljane je sigurno ohrabrilo saznanje da je Pavao, iako u zatvoru, nastavio revno propovijedati o Kraljevstvu, baš kako su to i oni činili (Filipljanima 1:14).

Još nešto se moglo odnositi na tajnu spomenutu u Filipljanima 4:12, 13. Bio je to njihov ispravan način mišljenja. Njihova je bila želja, ne da ugode sebi, nego da pomažu drugima. Uistinu, oni su mnogo pomogli Pavlu. Dok je bio u Solunu, poslali su mu dva puta materijalnu pomoć, jedina skupština koja mu je pomogla (Filipljanima 4:15, 16). Kasnije, kad je skupština u Jeruzalemu pod progonstvima preživljavala teške dane i trebala pomoć, Filipljani su im obilno pomogli, iako su i sami bili siromašni. Pavao je pisao, da su dali ‘preko svoje mogućnosti’ (2. Korinćanima 8:3). I kasnije, kada je Pavao bio u zatvoru u Rimu, poslali su po Epafroditu materijalna dobra.

Da, Filipljani su ljubazno brinuli o svojoj kršćanskoj braći i sestrama. Postupali su onako kako ih je Pavao poticao da ne gledaju ‘na svoje osobne interese, nego na interese drugih’. Kakav je osvježavajući duh tu pokazan! On je ukazivao, da su Filipljani imali ispravan način humanog razmišljanja, kakvog je imao Isus i nisu bili kritični prema drugima (Filipljanima 2:1-5, 14).

Mi možemo saznati i primijeniti njihovu tajnu

Zbog poodmaklog vremena u kome živimo, ne možemo imati neposrednu povezanost sa apostolom Pavlom. Koliko bi trebali biti zahvalni, da je Jehova Bog u svojoj Riječi sačuvao nadahnuto pismo Filipljanima! Prema tome, mi se možemo truditi da saznamo i primijenimo izvanredan savjet u njemu, zajedno s tajnom, koju je Pavao saznao i očito podijelio s njima.

Za Filipljane je ta tajna uključivala znanje, mišljenje i ponašanje. Pavao ih je ohrabrio, da ‘se ponašaju dostojno dobre vijesti o Kristu’ (Filipljanima 1:27). Slijedeći Pavlovu opomenu, oni bi se pokazali “besprijekornima i nedužnima, djecom Božjom bez prijekora usred iskvarenog i zlog naraštaja” (Filipljanima 2:15, NS). Naravno, da bi sačuvali to čisto vladanje, morali su biti oprezni, čak i u pogledu svojih misli. To je svakako pouka i za nas danas. Trebali bi željeti činiti ono što su činili mnogi drugi, koji su nastojali primijeniti tu ‘tajnu’— upamtiti i stalno pokazivati u životu ono što je Pavao pisao o našim mislima u Filipljanima 4:8. Možeš li napamet ponoviti taj stavak?

Tajna ovisnosti od Boga i radosnog služenja njemu, bez obzira imaš li mnogo ili malo materijalnih stvari, može donijeti osobito zadovoljavajući život. Pomisli kako je Pavao mogao biti zadovoljan, dok je razmišljao o plodovima svog teškog rada, koji su se očitovali u skupštini u Filipima. Vidio je, kako skupština raste u ljubavi prema kršćanskoj istini i revnosti za širenje dobre vijesti. Također je vidio djelovanje njihove ljubavi prema ostalim vjernim kršćanima. Mogao je također biti osobito zadovoljan vidjevši kako su naučili tajnu da se potpuno oslanjaju na Boga u svemu što su radili i služili mu svime što su imali.

Svaki se kršćanin danas može s pravom pitati, da li je osobno naučio važnu tajnu, koju je Pavao spomenuo u Filipljanima 4:12, 13? Jedan dokaz bi bio, posjedovanje Jehovinog blagoslova i ‘ispunjenost plodom pravednosti’ (Filipljanima 1:9-11; 4:17). Ako naučimo tu važnu tajnu i ako je djelima dokazujemo, pomoći ćemo i onima oko sebe činiti to. Pokazat ćemo dobar primjer drugima, kao što je učinio i Pavao, i zato je mogao savjetovati Filipljanima: “Svi jedinstveno budite oponašatelji moji, braćo, i ugledajte se na one, koji hode po primjeru kojeg imate u nama” (Filipljanima 3:17, NS; usporedi sa stavcima 13, 14). Zato je i za nas i za druge ta tajna od velike vrijednosti; ona će pridonijeti stjecanju vječnog života.