Tko su danas Božji sluge?
“Poslasmo Timoteja, svoga brata i Božjeg slugu (ministra) u dobroj vijesti o Kristu” (1. SOLUNJANIMA 3:1, 2, NS).
1, 2. a) Da li svi, koji tvrde da su sluge Božji, ispravno vrše svoju službu? (2. Korinćanima 11:13-15) b) Zašto je danas važno prepoznati prave Božje sluge? (2. Korinćanima 5:18)
NEDAVNO su zaređeni religiozni sluge u Srednjoj Americi pomogli organizirati revoluciju kojom je bila srušena vlada. Na Dalekom istoku je zaređeni sluga postavio zasjedu što je prouzročilo ubojstvo dviju osoba. Zaređeni sluge su u južnoj Aziji organizirali nadničare bezemljaše u borbi protiv “tlačitelja”.
2 Svi ti ljudi tvrde da su kršćanski sluge, ali jesu li zaista? Smije li takve stvari činiti Božji sluga? To je važno pitanje, jer ljudi u velikoj mjeri preko djelovanja Božjih pravih slugu saznaju o Bogu i dobivaju priliku za vječni život (1. Korinćanima 3:5; Ivan 17:3). Mi trebamo prepoznati prave Božje sluge. Kako to možemo? Jedino nam Biblija može pomoći.
“Ministar” u Bibliji
3. a) Koja su značenja grčke riječi di.a‘ko.nos? b) Koja je najuzvišenija služba?
3 Što je zapravo ministar (sluga) prema Bibliji? Na izvornom jeziku Kršćanskih grčkih spisa riječ za “ministar” glasila je di.a‘ko.nos. Iako postoje različita mišljenja o podrijetlu te riječi, njeno značenje je dobro poznato. U osnovi ono znači “sluga”. U evanđeljima se di.a‘ko.nos i slične riječi često upotrebljavaju u vezi služenja onima, koje se poslužuje s obrokom hrane (Luka 4:39; Ivan 2:5, 9). Međutim, u grčkom jeziku Isusovog vremena ta je riječ imala često uzvišenije značenje. U nebiblijskim dokumentima bila je ta riječ upotrijebljena u vezi religioznih službenika, a u prvom prijevodu Hebrejskih spisa na grčki jezik bila je upotrijebljena za označavanje dvorskih činovnika i služinčadi perzijskog kralja Ahasvera (Estera 1:10; 6:3, Septuaginta). Svakako, najuzvišenija služba, koju može netko vršiti, je služba Svevišnjem Bogu, Jehovi.
4. Kako pravi Božji sluga treba misliti o sebi?
4 Kako pravi sluga (ministar) treba misliti o sebi, budući da je velika prednost biti Božji sluga? Ne bi trebao biti ponosan ili se osjećati uvaženim. On, dakako, ne očekuje ni laskave titule poput “sveti oče” ili “velečasni” (Matej 23:8-12). Umjesto toga, Isus je pokazao da pravi kršćanski sluga treba biti ponizan. Rekao je: “Tko želi biti velik među vama, mora vam biti sluga (ministar) i tko želi biti prvi među vama, mora vam biti rob” (Matej 20:26, 27, NS).
5. Čije zapovijedi slušaju Božji sluge i kome koristi njihova služba?
5 Sluga sluša zapovijedi svoga gospodara. I radeći tako, njegov posao može koristiti nekom drugom. Ako, primjerice, gospodar ima goste, onda sluga sluša svog gospodara brinući se o potrebama gostiju. Budući da su kršćanski sluge, ‘Božji i Kristovi sluge’, slušaju zapovijedi koje im je Bog dao preko svog Sina, Isusa Krista (2. Korinćanima 6:4; 11:23). A posao koji obavljaju, koristi drugim ljudima. Pavao je bio, na primjer, sluga za ‘narode’ (neznabošce) (Efežanima 3:1-7). Njegova služba je donijela velike blagoslove onima, koji su povoljno reagirali, a služila je na čast i Jehovi Bogu i Isusu Kristu, čije je zapovijedi Pavao slušao.
Najveći religiozni sluga (ministar)
6. a) Tko je bio najveći religiozni sluga (ministar)? b) Čije je zapovijedi slušao i u čiju je korist služio?
6 No, što zapravo treba sluga raditi? Na to pitanje možemo odgovoriti, ako razmotrimo djelovanje Isusa Krista, najvećeg religioznog sluge (ministra), koji je ikada živio na Zemlji. Isus je rekao: “Sin čovječji nije došao da mu služe, nego da služi i da dade svoju dušu u otkup za mnoge” (Matej 20:28, NS). Čije je zapovijedi slušao sluga Isus? Kome je služio? I kako? Isus je slušao zapovijedi svog nebeskog Oca (Ivan 8:28). U početku je služio samo Židovima (Rimljanima 15:8). A na kraju je njegova služba koristila svim pravdoljubivim ljudima (Ivan 3:16).
7. a) Što je radio sluga Isus? (Marko 1:38) b) Što Isus nije radio?
7 Što je radio sluga (ministar) Isus? Prije svega, izbjegavao je miješati se u politiku. U najmanje dva slučaja bio je u prilici zauzeti političko stanovište, ali je to odbio (Marko 12:13-17; Ivan 6:15). Zašto? Jer je njegova služba bila iznad političkih ciljeva, a prednosti koje je pružala, uključujući i vječni život, bile su mnogo veće od onih, koje su nudila politička djelovanja. Osim toga, Božji sluga ne može biti i sluga ovoga svijeta (Matej 6:24). Dakle, Isus nije postao ‘dio ovoga svijeta’ (Ivan 17:14; Jakov 4:4). Isus je, dakle, propovijedao i poučavao. Javno je objavljivao Božje ime. Propovijedao je, da je Božje Kraljevstvo jedina nada za čovječanstvo. Učio je svoje učenike visokim Božjim moralnim mjerilima i poučavao ih kako da ga slijede u službi. Konačno je došao do vrhunca svoje službe žrtvujući svoj život za čovječanstvo (Matej 4:17; 5:27-32; 20:28; Ivan 17:3-6).
8. Zašto pravi suvremeni Božji sluge pažljivo razmatraju Isusovu službu?
8 Isus je svima ostavio primjer da ‘pažljivo slijede njegovim stopama’ (1. Petrova 2:21, NS). Samo oni, koji pažljivo oponašaju službu Isusa Krista, mogu se s pravom danas nazvati slugama (ministrima) Božjim. Ako razmotrimo djelovanje kršćanskih slugu u godinama nakon Isusove smrti, vidjet ćemo što ta služba uključuje.
Kršćanski sluga (ministar)
9. Kako su i Isus i Pavao bili osposobljeni za sluge (ministre)?
9 Kako je Božji sluga (ministar) u ono vrijeme ispunio uvjete za slugu? Većina slugu današnjeg kršćanstva prima svjedodžbe sa bogoslovnih sjemeništa ili učilišta, koje potvrđuju njihov položaj. To su njihovi preduvjeti. Isus, međutim, nije imao takvu svjedodžbu. On je bio osposobljeni sluga (ministar), jer ga je Bog pomazao za taj položaj (Luka 4:18, 19). Slično je i apostol Pavao rekao: “Nama potrebna sposobnost dolazi od Boga, koji nas je uistinu odgovarajuće osposobio, da budemo sluge (ministri) novog zavjeta” (2. Korinćanima 3:5, 6, NS). Dakle, Bog osposobljava svoje sluge. Kako?
10. Kako je Timotej dobio osnovnu pouku da postane sluga (ministar)?
10 Razmotri primjer Timoteja, koji je bio ‘Božji sluga (ministar) u dobroj vijesti o Kristu’ (1. Solunjanima 3:2). Pavao mu je pisao: “A ti ostani u onome što si naučio i čvrstom vjerom prihvatio, jer znaš od kojih si to naučio i jer od ranog djetinjstva poznaješ sveta Pisma koja te mogu umudriti za spasenje po vjeri u Isusa Krista” (2. Timoteju 3:14, 15, NS; vidi također stavke 16, 17.)
11. Tko je pomogao Timoteju da se osposobi za slugu (ministra)?
11 Znači li to da je Timotej samo čitao Bibliju i tako postao sluga (ministar)? Ne. Najprije su mu drugi sluge ‘pomogli prihvatiti vjeru’. Koji sluge? Budući da je od ‘ranog djetinjstva’ poznavao Pisma, sigurno je dobio bar osnovne pouke od svoje majke i bake; otac mu očito nije bio vjernik (2. Timoteju 1:5). Osim toga, kad je Pavao prvi puta sreo Timoteja, dobio je ‘od braće u Listri i Ikoniji dobro svjedočanstvo o njemu’ (Djela apostolska 16:2). Dakle, svoju je vjeru dalje razvijao družeći se s kršćanskom braćom u tim skupštinama. U to su vrijeme još i razna istaknuta braća, a osobito vodeće tijelo kršćanske skupštine u Jeruzalemu, običavali pisati pisma različitim skupštinama jačajući njihovu vjeru. Osim toga i putujući nadglednici su ih, također, običavali izgrađivati prilikom svojih posjeta (Jevrejima 10:23; Djela apostolska 15:22-32; 1. Petrova 1:1).
12. Kada je Timotej postao sluga (ministar) i kako je dalje napredovao?
12 Kad je Timotejeva vjera dovoljno ojačala takvim proučavanjem i druženjem, potakla ga je da se krsti u znak svog predanja Bogu i da provede ostatak svog života u njegovoj službi (Matej 28:19, 20; Jevrejima 10:5-9). Normalno je, da je tada postao Božjim slugom (ministrom). No, tada nije prestao napredovati. Njegova je sposobnost služenja bila ojačana posebnim duhovnim darom i osobnom poukom i savjetima apostola Pavla. Timotej je nastavio dalje napredovati sam proučavajući i družeći se s ostalim kršćanima (1. Timoteju 4:14; 2. Timoteju 2:2). Tako je Timotej bio ‘sluga (ministar) dobre vijesti’. Što je u tom svojstvu radio?
13. Koje je odgovornosti imao Timotej?
13 Imao je naročite dužnosti jer je bio Pavlov suputnik. Timotej je kao starješina marljivo radio na poučavanju i jačanju svoje kršćanske braće. To je bio dio njegove službe (1. Timoteju 4:6). Međutim, kao za Isusa, tako je i za njega bio najvažniji dio službe — propovijedanje dobre vijesti (Matej 4:23). Apostol Pavao je rekao Timoteju: “A ti budi trijezan u svemu, podnosi teškoće, vrši djelo evanđelista, potpuno izvrši svoju službu” (2. Timoteju 4:5, NS).
14. Kako Sveto pismo ukazuje na odnos između vjere i propovjedničke službe?
14 Od koga se još očekivalo, osim Timoteja i Pavla, da sudjeluju u kršćanskoj službi? Zar samo od starješina ili posebnih putujućih predstavnika? Ne. Apostol Pavao je ukazao na činjenicu, da vjera potiče na propovijedanje dobre vijesti, a nju bi trebali imati svi kršćani. Rekao je: “Srcem se vjeruje za pravdu, a ustima se javno izjavljuje za spasenje” (Rimljanima 10:10, NS).
15, 16. Tko je dužan sudjelovati u kršćanskoj službi i zašto tako odgovaraš?
15 Znači li to, da svi koji imaju pravu kršćansku vjeru trebaju biti kršćanski sluge (ministri) i sudjelovati u propovijedanju dobre vijesti? Da. Pavao je uputio te riječi cijeloj rimskoj skupštini, a ne samo starješinama (Rimljanima 1:1, 7). Cijela skupština u Efezu je trebala ‘obući noge opremom za dobru vijest mira’ (Efežanima 6:15; 1:1). I svi oni, koji su čuli pismo upućeno Jevrejima, trebali su ‘čvrsto i nepokolebljivo držati javno objavljivanje svoje nade’ (Jevrejima 10:23). Sjeti se, da su na dan Duhova također svi, i muškarci i žene, javno objavljivali ‘veličanstvenosti Božje’ (Djela apostolska 2:1-21; 1:14).
16 Osim toga, malo prije svog uzašašća u nebo, Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Idite dakle i načinite učenicima ljude svih naroda, krsteći ih u ime Oca i Sina i svetoga duha, učeći ih da drže sve što sam vam zapovjedio” (Matej 28:19, 20, NS). Ljudi iz svih naroda, koji su na to pozitivno odgovorili nisu trebali biti samo slušatelji. Trebali su biti učenici, sa svim što je tu bilo uključeno (Luka 10:1; 14:27, 33; Ivan 13:35; 15:8; Djela apostolska 1:8).
Današnji Božji sluge (ministri)
17. Koje važne činioce uključuje kršćanska služba? (Matej 22:37-39).
17 Do sada smo vidjeli, da pravi kršćanski sluga (ministar) izbjegava sudjelovanja u politici i drži se odvojeno od svijeta. Ponizan je i drži se visokih moralnih mjerila, kojima je Isus poučavao svoje sljedbenike. On je Božji sluga koji oponaša Krista. Stoga, on ne bi trebao slijediti svoje vlastite zamisli ili razvodnjavati istinu da bi bila prihvatljivija drugima. Dakle, njegova služba koristi drugima, kako vjernicima, tako i nevjernicima (Matej 20:28; 26:39; 1. Petrova 4:8-10).
18. Tko su današnji pravi Božji sluge i zašto tako odgovaraš?
18 Kako za Isusa i Timoteja, tako je i za današnjeg kršćanskog slugu (ministra) najvažniji dio služba propovijedanja. Što on propovijeda? Spasenje se, dakako, još uvijek dobiva na temelju Isusove žrtve, međutim, oni koji žele biti spašeni, moraju, osim toga, prizivati i Jehovino ime (Djela apostolska 4:12; Rimljanima 10:13). Povrh toga, Kraljevstvo je još uvijek jedina nada za izmučeno čovječanstvo. Zato je Isus prorekao: “Ova dobra vijest o Kraljevstvu će se propovijedati po cijeloj nastanjenoj Zemlji za svjedočanstvo svim narodima; i tada će doći kraj” (Matej 24:14, NS). Pravi Božji sluge ispunjavaju to proročanstvo i uče te istine. A tko vrši djelo, koje je Bog odredio? Samo Jehovini svjedoci (Izaija 43:10-12).
19. Koji su razni činioci uključeni, ako danas netko želi postati Božjim slugom?
19 Kako se netko osposobljava da bi bio sluga (ministar)? Onako, kako je to učinio i Timotej: izgradnjom čvrste vjere u Božje namjere, temeljene na proučavanju Biblije; jačanjem te vjere u društvu s drugim kršćanima; podvrgavanjem krštenju u vodi u znak predanja Bogu i molitvom kojom odlučuje da od tada dalje služi Bogu, kao i prihvaćanjem vodstva i savjeta vodećeg tijela kršćanske skupštine (Jevrejima 10:23-25; Matej 24:45-47). Tko sudjeluje u toj službi? Svi koji imaju iskrenu, aktivnu vjeru u Božje namjere, temeljenu na točnoj spoznaji. Sudjelovanje u službi, kao kršćanski Jehovin svjedok, je dokaz istinitosti te vjere (Jakov 2:17).
20, 21. a) Koji propusti službe u kršćanstvu su prouzročili, da je dobro što je Bog danas podigao sluge? b) Koliko je proširena njihova služba?
20 Mnogi religiozni sluge kršćanstva u ovim posljednjim danima propovijedaju ‘socijalno evanđelje’ miješajući se u politiku, ili sijući sumnju u postojanje Boga i važnost Biblije. Dok laici u kršćanstvu ne pokazuju želje djelovati kao sluge. Zato smo zahvalni Bogu što je podigao sluge, koji uzdižu njegovo ime pred čovječanstvom i pomažu iskrenim ljudima saznati životovažne istine Božje riječi, Biblije. Postoji više od dva milijuna takvih slugu (ministara) diljem cijelog svijeta i oni pomažu čovječanstvu Božjom pomoći.
21 No, kako može netko dokazati da je jedan od njih? To će se opširnije obraditi u sljedećem članku.
Što nam govore slijedeći stavci o kršćanskoj službi?
[Slika na stranici 22]
Smije li takve stvari činiti Božji sluga?