“Ljubav koju si imao u početku”

“Ipak, nastupam protiv tebe jer si ostavio ljubav koju si imao u početku. Sjeti se, stoga, odakle si pao i pokaj se” (OTKRIVENJE 2:4, 5, NS).

1, 2. a) Kojim riječima je Isus uputio savjet skupštini u Efezu? b) Što su mogle prouzročiti te riječi?

JESI LI Jehovin svjedok sa mnogo godina vjerne službe? Ako jesi, kako bi se osjećao da ti netko, koga veoma poštuješ uputi gore navedene riječi? Bi li se uvrijedio? Ili bi pomislio da je pogriješio i rekao to pogrešnoj osobi?

² Te riječi u obliku poruke uputio je nitko drugi nego uskrsnuli Isus Krist prije skoro 1900 godina, skupštini ili eklesiji u Efezu (Mala Azija). Njegove riječi su im sigurno bile neugodno iznenađenje. Ti kršćani u Efezu izdržali su u Isusovo ime i odolijevali utjecaju otpadnika više nego 40 godina (Djela apostolska 18:18, 19; Efežanima 1:1, 2). Isus je rekao: “Znam tvoja djela i tvoj trud i tvoju ustrajnost, i da ne možeš podnositi zle ljude, i provjeravaš one koji govore da su apostoli a nisu, i našao si ih lažljivcima” (Otkrivenje 2:2, NS). Oni su bili, kako mi to kažemo, još uvijek “u istini”. U čemu je onda bio problem?

3. U čemu je bio problem kršćana u Efezu?

³ Izgubili su ‘ljubav koju su imali u početku’. Nisu više služili jednakom gorljivom kršćanskom ljubavi prema Jehovi kao u početku. A posljedica je bila da su popustili. Zato ih je Isus upozorio: “Sjeti se, stoga, odakle si pao i pokaj se i prijašnja djela čini” (Otkrivenje 2:5, NS).

4. Na što nas upozorava iskustvo Efežana?

⁴ To je upozorenje i za današnje Jehovine sluge. Očito je moguće da se ohlade čak i oni koji imaju dugogodišnje iskustvo u kršćanskoj službi. Izvana mogu još uvijek izgledati jakima, a iznutra su možda izgubili duboku ljubav, koju su nekad imali prema Jehovi. Pavao je upozorio u pismu Korinćanima: “Tko misli da stoji, neka pazi da ne padne” (1. Korinćanima 10:12, NS). Da bi nam se pomoglo u tom pogledu, pogledajmo kako su Efežani stekli tu ljubav i kako im je bilo pomognuto da je zadrže.

Kršćanstvo u Efezu

5, 6. Kako i kada je došlo do propovijedanja dobre vijesti u Efezu?

⁵ Grad Efez bio je u prvom stoljeću našeg vremena bogata, poslovna prijestolnica obožavanja cvatućeg kulta poganske božice Artemide (ili Dijane). Nauka o Isusu kao Jehovinom Mesiji prvi put se tu čula najkasnije 52. g. n. r. vr., kada je Pavao došao iz Korinta zajedno sa bračnim parom Akvilom i Priskilom. Pavao nije mogao tu ostati, ali su ostali Akvila i Priskila. Kada je Apolo, izvanredni govornik, počeo pravilno učiti o Isusu, taj kršćanski par mu je pomogao raščistiti pogrešno razumijevanje krštenja. Apolo je postao revan radnik skupštine u prvom stoljeću (Djela apostolska 18:24-28).

⁶ Nekoliko mjeseci kasnije Pavao se je vratio u Efez i našao je grupu od oko 12 učenika koji su bili kršteni Ivanovim krštenjem. Odazvavši se na Pavlove riječi, krstili su se ponovno. Zatim je tri mjeseca propovijedao u sinagogi. No, kada je većina Židova negativno reagirala, prešli su Pavao i novi učenici u prostoriju škole Tirana, gdje je Pavao počeo dnevno držati predavanja (Djela apostolska 19:8-10).

7, 8. Koji su značajni događaji obilježili rani rast skupštine Efeza?

⁷ Sada je započelo vrlo radosno razdoblje u Efezu. Jehova je činio preko Pavla silna djela liječenja. Ljudi koji su se samo dotakli njegove odjeće, bili su izliječeni i riječ njegovog propovijedanja proširila se cijelim područjem (Djela apostolska 19:11-17). U pismu, koje je Pavao napisao u to vrijeme skupštini Korinta, na drugoj obali Egejskog mora, izjavio je: “U Efezu ću ostati do praznika Duhova, jer su mi se otvorila velika vrata za djelatnost, a protivnika ima mnogo” (1. Korinćanima 16:8, 9, NS).

⁸ Pavao je ostao u Efezu duže nego dvije godine. Mnogi su saznali za izvanrednu ljubav koju je Jehova pokazao poslavši svog jedinorođenog sina, tako da oni koji vjeruju u njega mogu dobiti vječni život. Prihvatili su istinu i pokazali snažnu ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu. Oni koji su se prije bavili magijom donosili su knjige te ih spaljivali naočigled sviju. Kad proračunaše njihovu vrijednost, ustanoviše da su vrijedile pedeset tisuća srebrnjaka. Tako se riječ Gospodnja (Jehovina) silno nastavila širiti i pokazivati svoju snagu.’ (Djela apostolska 19:19, 20, ST). Zamisli, kakvo je to bilo snažno svjedočanstvo!

9. Kako je bila iskušana jačina ljubavi nove skupštine?

⁹ Uskoro je bila iskušana jačina ljubavi Efežana. U Efezu su mnogi kovači srebra dobro zarađivali praveći Artemidine srebrne kipove i oltare. Videći u mladoj kršćanskoj skupštini opasnost po svoju zaradu, jedan od njih, Demetrije, nagovorio je ostale kovače srebra i izazvali su pobunu. Životi kršćana bili su u opasnosti sve dok gradski pisar nije smirio svjetinu (Djela apostolska 19:23-41). Moglo je biti i drugih sličnih ispita, koji se u Bibliji ne spominju, jer je Pavao to dao naslutiti rekavši da se je ‘borio s divljim zvijerima u Efezu’ (1. Korinćanima 15:32). Kako bilo da bilo, žarka ljubav koju su Efežani imali prema Jehovi pomogla im je izdržati.

10. Kako je Pavao kasnije pokušao ohrabriti efeške starješine?

¹⁰ Konačno je Pavao napustio Efez. Ali 56. g. n. r. vr., na svom putu za Jeruzalem, zatekao se u Miletu, nešto oko 48 km dalje. Zato je pozvao efeške starješine na sastanak i opomenuo ih je da slijede njegov primjer i pasu stado Božje, koje im je povjereno. Posebno ih je upozorio na ‘okrutne vukove’ koji će se pojaviti među njima i zavesti učenike. Također im je rekao da vjerojatno više nikada neće vidjeti njegova lica. “Na to svi briznuše u veliki plač, zagrliše Pavla oko vrata i nježno ga izljubiše” (Djela apostolska 20:17-38, NS).

11. Što je Pavao čuo o Efežanima kada je bio u Rimu?

¹¹ Kada je Pavao stigao u Jeruzalem bio je uhapšen i konačno kao zatvorenik poslan u Rim. Tamo se u mislima ponovno sjetio braće u Efezu i napisao im pismo, koje se u Bibliji nalazi pod naslovom “Poslanica Efežanima”. Tada je još uvijek bila jaka ljubav kršćana u Efezu prema Jehovi i njegovom sinu, jer im je Pavao rekao: “Zato i ja kada sam čuo za vašu vjeru koju imate u Gospodina Isusa i prema svim svetima, ne prestajem zahvaljivati za vas” (Efežanima 1:15-17, NS).

12. Koji savjet je napisao Pavao iz Rima da bi pomogao Efežanima sačuvati ‘ljubav koju su imali u početku’?

¹² U svom Pismu Pavao im je dao dobar savjet u namjeri da im pomogne kako bi održali svoju ljubav živom. Podsjetio ih je da žive u zlim danima i da trebaju ‘iskoristiti svoje povoljno vrijeme’, ne dopuštajući da druge stvari istisnu vršenje Božje volje (Efežanima 5:15-17, NS). Pavao je također podsjetio Efežane da njihovi stvarni neprijatelji nisu ljudi, koji su im se suprotstavljali. Nego je, kaže on, “naša borba ... protiv zlih duhovnih sila u nebeskim prostorima”. Zato ih je snažno ohrabrio da se obuku u duhovno oružje i zadrže blizak odnos s Bogom u molitvi (Efežanima 6:11-18, NS).

13. Kako je Timotej mogao pomoći Efežanima?

¹³ Pavao je pisao pismo Efežanima oko 60. ili 61. g. n. r. vr. (Efežanima 1:1). Nedugo nakon toga Timotej je posjetio Efez i dok je još bio tamo, dobio je pismo od Pavla, koje mi nazivamo Prva poslanica Timoteju. U njemu je Pavao ohrabrio tog mladog čovjeka da ostane u Efezu i da “zapovijedi određenim pojedincima da ne uče drugačije nauke i da ne svraćaju pažnju na lažne priče i rodoslovlja, što ne koristi ničemu” (1. Timoteju 1:3, 4, NS). Nesumnjivo je prisutnost Timoteja u gradu pomogla mnogim, efeškim kršćanima sačuvati svoju gorljivu ljubav prema Jehovi i pored lošeg utjecaja koji ih je okruživao.

14. a) Kako je Jehova jačao Efežane? b) Što im se dogodilo i pored toga?

¹⁴ Drugo pismo Timoteju napisao je Pavao oko 65. g. n. r. vr. U njemu je spomenuo, da je poslao u Efez drugog izaslanika, Tihika (2. Timoteju 4:12). To je posljednje što čitamo o Efezu sve do Isusove poruke u knjizi Otkrivenja. Kršćani Efeza bili su plodovi propovijedanja apostola Pavla. Koristile su im i kasnije posjete izvanrednih kršćana poput Timoteja, jer su dobili savjete preko pisma nadahnutog svetim duhom i tako bili dio ‘jednog tijela’ (Efežanima 4:4). Pa ipak su izgubili ‘ljubav koju su imali u početku’.

Potreban čvrst savjet

15, 16. a) Zašto neki mogu pomisliti da je trebalo očekivati da će Efežani izgubiti nešto od žara ljubavi koju su imali u početku? b) Da li je Isus tako mislio?

¹⁵ Neki mogu smatrati razumljivim da se donekle ohladio žar ljubavi Efežana. Skupština Efeza je konačno postojala više nego 40 godina kada joj je Isus poslao svoju poruku preko Ivana. Mnogi se, sigurno, nisu osobno sjećali divnog primjera Akvile i Priskile i uzbudljivog propovijedanja Apola. Apostol Pavao je bio mrtav već 30 godina. Prije dva i pol desetljeća bio je razoren Jeruzalem. Zato se moglo i očekivati da će efeški kršćani oslabiti, izgubiti osjećaj hitnosti i revnosti.

¹⁶ Međutim, Isus nije opravdao takav tok stvari. Drugi, koji su bili kršćani isto tako dugo kao i Efežani ili još duže, nisu izgubili svoju ‘prvu ljubav’. Apostol Ivan, koji je napisao Isusovu poruku Efežanima, bio je već više od 20 godina Kristov sljedbenik kada je Pavao donio dobru vijest u Efez. Osim toga, pripadnici skupštine u Filadelfiji snažno su dokazali da nisu izgubili ‘ljubav koju su imali u početku’ (Otkrivenje 3:7-11).

17. Što je bio Isusov savjet efeškim kršćanima?

¹⁷ Prema tome, Isus nije bio nerazuman kada je Efežanima odlučno rekao da će vjerojatno pretrpjeti poraz ako se ne pokaju i ponovo ne raspale svoju ljubav. Rekao je: “Uklonit ću tvoj svijetnjak s njegovog mjesta, ako se ne pokaješ” (Otkrivenje 2:5, NS). Ovo nije bila prijetnja koliko ljubazno upozorenje tim kršćanima, koje ih je poticalo da postupaju mudro i ne izgube svoje prednosti.

Zašto se ‘prva ljubav’ gubi

18, 19. a) Kakvu su revnost imali Izraelci kada su oslobođeni iz Egipta? b) Zašto su izgubili tu revnost?

¹⁸ Zašto ljudi gube početnu ljubav prema Jehovi i revnost za vršenje njegove volje? Biblija nam ne kaže što se je dogodilo s Efežanima. Ipak postoje drugi primjeri u Bibliji o sličnim događajima. Sjetimo se Izraelaca, koje je Mojsije izveo iz Egipta. Postavši svjedocima Jehovinih moćnih djela, čiji je vrhunac bio uništenje Faraona i njegove vojske u Crvenom moru, Božji izbavljeni narod bio je vrlo oduševljen. “Tko je kao ti među bogovima, o Jehova?” pjevali su u oduševljenju (2. Mojsijeva 15:11, NS; Psalam 136:1, 15). Kasnije, kada je Jehova sklopio sa njima savez, jednodušno su izjavili: “Sve što je Jehova rekao, voljni smo izvršiti i biti poslušnima” (2. Mojsijeva 24:7, NS).

¹⁹ No, raspoloženje Izraelaca brzo se je promijenilo. Kratkotrajno pomanjkanje vode, jednolična ishrana, strah pred Hananejcima i druge poteškoće navele su ih zaboraviti na Jehovina moćna djela i zavjet koji su s njim sklopili. Tako im je iz sigurne udaljenosti počeo i Egipat, zemlja njihovog ropstva, izgledati privlačnim! Zaboravili su na nesmiljenu okrutnost Egipćana i mogli su se još samo sjetiti ‘riba, krastavaca, lubenica, poriluka, crnog i bijelog luka’, što su nekada tamo jeli (4. Mojsijeva 11:5, NS).

20, 21. a) Koju su uzbudljivu vijest čuli Židovi u doba Kira i kako je na njih utjecala? b) Što je prouzročilo nestanak njihovog oduševljenja?

²⁰ Sjetimo se također Židova koji su se vratili iz babilonskog ropstva 537. g. pr. n. r. vr. Zamislimo njihovo uzbuđenje kada su čuli Kirov proglas: “Jehova ... me je ovlastio da mu sagradim dom u Jeruzalemu, u Judeji. Tko je među vama iz njegovog naroda, Bog njegov neka je s njim. Neka ide u Jeruzalem, u Judeji, i neka ponovo izgradi dom Jehovi, Bogu Izraelovu” (Ezdra 1:2, 3, NS). Deseci tisuća Izraelaca se je odazvalo i vladala je velika radost kada su, konačno, postavljeni temelji novom hramu (Ezdra 2:64; 3:10-13).

²¹ No, oduševljenja je brzo nestalo. Neprijateljski raspoloženi susjedi protestirali su i isposlovali službenu obustavu gradnje hrama (Ezdra, 4. poglavlje). Židovi su počeli sebi graditi lijepe kuće (Agej 1:4). Naravno, još uvijek su se smatrali pobornicima hebrejske religije. Oni nisu napustili svoju vjeru. Ali izgubili su žarku ljubav koju su ranije imali prema Jehovi i interesima pravog obožavanja. Sigurno su mislili da su ujednačeni ili razumni u onom što su činili. No Jehova se s time nije složio. Poslao je proroke Ageja i Zahariju da potaknu njihovu revnost i ohrabre ih dovršiti izgradnju Jehovinog doma (Ezdra 5:1, 2).

22, 23. a) Što može danas navesti kršćane da izgube ljubav koju su imali u početku? b) Koja nam pitanja ostaju za razmatranje?

²² Nešto se slično može dogoditi kršćanima našeg vremena. Svakodnevni životni problemi u ovom nekršćanskom svijetu mogu potamniti njihovu radost. Kako vrijeme prolazi, istina može prestati biti svježom i uzbudljivom. Budući da vrijeme briše uspomene na ono što je bilo u svijetu, može se čak dogoditi, da neki kršćanin gleda s čežnjom na takozvanu ‘slobodu, pomanjkanje odgovornosti, u čemu uživaju svjetski ljudi (Efežanima 2:11, 12). Ili, kršćane može iscrpiti stav okolnih ljudi. Može im se pojaviti misao, da je razumnije malo manje se naprezati u službi Bogu, nešto malo popustiti (Jeremija 17:9).

²³ Tako se nešto moralo dogoditi efeškim kršćanima, ali Isus je svakako smatrao da se mogu oporaviti. U stvari, već su i preko apostola Pavla primili mnoge savjete, koji bi im, ako su ih primijenili, pomogli obnoviti ‘ljubav koju su imali u početku’. Koji su to korisni savjeti bili? Hoće li pomoći i nama danas sačuvati ‘prvu ljubav’? O tome će biti riječi u sljedećem članku.

Kako možemo sačuvati svoju ‘prvu ljubav’?

1. Da li je Božji narod, kao cjelina, tokom ovih posljednjih dana izgubio ljubav ‘koju je imao u početku’?

“TVOJ će se narod dobrovoljno ponuditi u dan tvoje vojne sile” (Psalam 110:3, NS). Božji sluge su danas — kao što navodi proročanstvo — odlučni vršiti Božju volju i držati se čvrsto svoje prve ljubavi prema Jehovi. Jehovini svjedoci, kao organizirani narod, zadržali su svoje oduševljenje i revnost za njegovu službu kroz cijeli ovaj teški ‘svršetak sustava stvari’ (Matej 24:3, 14).

2, 3. a) Zašto može pojedinac izgubiti svoju ‘ljubav’? b) Što trebamo učiniti, ako zapazimo kod sebe razvoj takvog stajališta?

² No, moguće je da kršćanin pojedinac izgubi ljubav koju je imao u početku. Svakodnevni problemi mogu ga navesti zaboraviti na velike stvari koje je Jehova za njega učinio. Mogao se umoriti čekajući da se ostvari Jehovin naum i možda su ga počele privlačiti materijalne prednosti koje pruža svijet, ili osjeća potrebu utrošiti više vremena na odmor i razonodu nego li je to ranije činio. Kršćanske odgovornosti, poput pohađanja sastanaka ili kongresa, pripremanja govora i sudjelovanja u službi propovijedanja, postaju mu možda preteškim.

³ Zapazimo li kod nas razvoj takvog stava, tada moramo slijediti Isusov savjet skupštini Efeza, tako da ponovno razvijemo ‘ljubav koju smo imali u početku’, u nastojanju da ‘činimo prijašnja djela’ (Otkrivenje 2:4, 5). Mi trebamo shvatiti da moramo ponovo steći prijašnju žarku ljubav prema Jehovi i revnost i oduševljenje prema njegovoj službi. Kako bi to mogli učiniti?

Razvijaj ljubav prema Jehovi

4. Kako možemo oponašati dobro stajalište psalmista? (Psalam 119:97)

⁴ Nadahnuti psalmist je rekao: “O, kako ljubim zakon tvoj! Čitav dugi dan bavim se njim” (Psalam 119:97, NS). Kako je divno tako razmišljati o Božjem zakonu! Mnogo više usrećuje služiti Jehovi takvim stavom negoli sebe neprestano siliti na ono, što znamo da je u redu. Trebamo razviti želju činiti ono što je pravo, da to činimo zato što to želimo (Psalam 25:4, 5).

5. a) Što nam je Pavao preporučio da bismo zaštitili svoju duhovnost? b) Kako to možemo sačuvati djelotvornim?

⁵ Sotona bi nas htio prisiliti da izgubimo ‘prvu ljubav’, jer je on najveći neprijatelj naše duhovnosti. Da bi mu se suprotstavili, apostol Pavao je poticao Efežane da se obuku u ‘sve oružje Božje’ (Efežanima 6:13). U to oružje uključena su četiri važna kršćanska svojstva: istina, pravda, vjera i nada u spasenje (Efežanima 6:14-17; 1. Solunjanima 5:8). Razumljivo je da o tim karakternim svojstvima učimo kada dođemo prvi put u skupštinu. No, metalno oružje može zahrđati ako se ne održava. Tako i mi, ako ne održavamo ta životovažna svojstva, naše duhovno oružje će oslabiti i neće nas više na odgovarajući način štititi. Pod svaku cijenu moramo to spriječiti.

Proučavaj i razmišljaj

6. Kako je jedan misionar riješio problem održavanja svoje duhovnosti dok je bio u zatvoru?

⁶ Misionar Stanley Jones (Stenli, Džouns) bio je 1958. godine bačen u samicu jednog zatvora u Kini i tamo je ostao sedam godina. Kako je mogao sačuvati jaku ljubav prema Jehovi dok je bio odvojen od svoje kršćanske braće, a nije imao čak ni Bibliju? On izvještava da je zapisao sve biblijske stavke kojih se je mogao sjetiti i njima dodavao svaki biblijski citat iz “religioznih” stupaca novina, koje je ponekad dobivao. Tako je sakupio određenu količinu biblijskih stavaka, koji su činili temelj osobnog studija i programa razmišljanja. Budući da je bio okružen ljudima, koji su se protivili njegovoj vjeri, znao je da će ona brzo oslabiti, ako srce i um ne bude hranio Božjim mislima.

7. Na koje pritiske nailazimo i kako se moramo od njih zaštititi?

⁷ Istina je, većina nas ne nalazi se u zatvoru. I pored toga veći dio vremena izloženi smo načinu mišljenja ovog svijeta. Zabava koju ovaj svijet nudi, iako se neposredno ne proturiječi kršćanskim načelima, sigurno ne unapređuje osobine poput istine, pravde, vjere i nade u spasenje. Ako ne uzmemo vremena za utvrđivanje svog srca i misli, postat ćemo po svoj prilici duhovno slabima i naša će ljubav ohladiti.

8. Kakav blagoslov dolazi na onoga koji proučava Božju Riječ i razmišlja o njoj?

⁸ Ako uzmemo vremena za svoje jačanje kroz osobni studij i razmišljanje, bit ćemo kao čovjek koji ‘uživa u zakonu Jehovinu’ i čita ga prigušenim glasom, danju i noću. Psalmista kaže za takvog čovjeka: “On je kao stablo zasađeno pokraj voda tekućica što u svoje vrijeme plod donosi; lišće mu nikad ne vene, sve što radi dobrim urodi” (Psalam 1:2, 3, ST).

9. Kako možemo razviti sklonost proučavanja Biblije i razmišljanja o njoj? (Psalam 77:11, 12)

⁹ Otvoreno govoreći, mnogi od nas po prirodi nisu skloni proučavanju. Ipak, ako to želimo, možemo se vježbati da u tome uživamo. Pomisli na nekoga tko se počinje baviti trčanjem. U početku će ga, po svoj prilici, boljeti mišići. Postupno će se njegovo tijelo priviknuti i uskoro će, ako bude ustrajao, uživati u trčanju. Pavao je rekao Timoteju: “Vježbaj se u pobožnosti kao svom cilju” (1. Timoteju 4:7, NS). Proučavanje Biblije je dio pobožnosti (Priče Salamunove 2:1-6). U početku će se možda na to trebati prisiliti. Ali, uskoro ćemo osjetiti pravo zanimanje za saznavanjem novih stvari ili stjecanjem dubljeg razumijevanja stvari koje već znamo. Naše proučavanje će nam tada činiti pravi užitak (Psalam 119:103, 104).

10. Zašto se slično gradivo za proučavanje javlja više puta u pomoćnim sredstvima za studiranje?

¹⁰ Netko može misliti da ne mora više trošiti vrijeme za osobni studij, budući da zna osnovne nauke Biblije. Možda se čak žali, kada se slično gradivo pojavi više puta u izdanjima za proučavanje Biblije. Ipak, u Bibliji se govori o potrebi ponavljanja (Psalam 119:95, 99; 2. Petrova 3:1; Juda 5). Ako se ne podsjetimo na istinu, na Božja pravedna mjerila, na svoju vjeru i nadu u spasenje, tada će druge stvari utjecati na naše srce.

11. Koje su neke stvari o kojima je Pavao raspravljao u pismu Efežanima?

¹¹ Razmotri Pavlovo pismo Efežanima. On ih je podsjetio u kakvom su se stanju nalazili prije negoli su postali kršćanima i govorio im je o organizaciji kojoj su sada pripadali (Efežanima 2:12; 4:4-6, 17, 18). Spomenuo je Jehovin divan naum sa čovječanstvom i ulogu čovjeka u toj nakani (Efežanima 1:8-12; 2:4-6). On ih je podsjetio i na kršćanska načela, koja će im pomoći da budu uspješni u obitelji i skupštini (Efežanima 4:1, 2; 5:21-6:4).

12. Zašto je Pavao govorio Efežanima ono što su već znali?

¹² Nešto od toga što je Pavao pisao bilo je možda novo kršćanima Efeza, ali mnogo toga sadržavalo je ono što su već prije čuli. I pored toga Pavao ih je htio podsjetiti na te stvari i možda im pružiti svježi uvid u njih. Tako je pomogao Efežanima obnoviti duhovno oružje i ‘razumjeti što je širina, i dužina, i visina, i dubina’ (Efežanima 1:15-17; 3:14-19).

13, 14. a) Kako će nam pomoći studij i razmišljanje? b) Koje daljnje pojedinosti spadaju u “Božju ratnu opremu“?

¹³ Naš osobni studij će nas također osvježiti i obogatiti naše razumijevanje mnogih temeljnih točaka i pomoći da razumijemo dublje stvari Božje riječi (1. Korinćanima 2:10). Tako će nas ‘Božja ratna oprema’ zaštititi od Sotone i neće dopustiti da izgubimo vatrenu ljubav prema Jehovi i njegovom Sinu.

¹⁴ Između ostalog, apostol Pavao je spomenuo još dvije oznake našeg duhovnog oružja, o kojima još nismo raspravljali. Rekao je da kršćani trebaju ‘obući noge opremom dobre vijesti mira’ i uzeti ‘duhovni mač, koji je riječ Božja’ (Efežanima 6:11-17, NS). Kako nam ova svojstva pomažu sačuvati ‘ljubav koju smo imali u početku’?

Ostani zaposlen u propovijedanju Kraljevstva

15. Na koji neobičan način je uspjelo jednom misionaru u zatvoru da bude ‘bogato zaposlen u djelu Gospodinovom’? (1. Korinćanima 15:58, NS)

¹⁵ Kada je 1958. godine misionar Harold King počeo služiti četiri i pol godine zatvora u Kini, suočio se s jednakim problemom, kakvog je imao i Stanley Jones (Stenli Džouns): kako održati živom ‘prvu ljubav’ i potpuno predanje Jehovi. On izvještava: “Da bi održao živom svoje cijenjenje za duhovne stvari, pripremio sam program ‘propovjedničke’ djelatnosti.” On je izradio nekoliko biblijskih tema na temelju biblijskih stavaka kojih se sjetio i propovijedao je zamišljenim osobama. Vodio je i zamišljeni biblijski studij. A rezultati? Kada je pušten iz zatvora, bio je spreman i željan opet propovijedati stvarnim ljudima!

16. Iz kojeg važnog razloga trebamo biti zaposleni u Jehovinoj službi?

¹⁶ On je primijenio na neobičan način važnu istinu: da bi ostali duhovno zdravi, moramo biti zaposleni u Božjoj službi. Apostol Petar je rekao: “Stoga napregnite svoj um za djelatnost” (1. Petrova 1:13, NS). I apostol Pavao je opomenuo: “Budite postojani, nepokolebljivi, uvijek bogato zaposleni u djelu Gospodinovu, znajući da vaš mukotrpan rad za Gospodina neće biti uzaludan” (1. Korinćanima 15:58, NS).

17. Što je pažnje vrijedno u vezi vjernih kršćana u skupštini Filadelfije?

¹⁷ Dok su kršćani Efeza dopustili da ohladi ‘ljubav koju su imali u početku’, pažnje je vrijedno da su kršćani u drugoj obližnjoj skupštini bili zaposleni i njihova je ljubav još uvijek bila jaka. Isus je rekao vjernoj skupštini Filadelfije: “Ja znam tvoja djela. Pogledaj, postavio sam pred tobom otvorena vrata, koja nitko ne može zatvoriti” (Otkrivenje 3:8, NS).

18. Koja djelatnost će nam pomoći sačuvati ‘prvu ljubav’ živom?

¹⁸ Koja djela će pomoći suvremenim Jehovinim svjedocima sačuvati ‘ljubav koju su imali u početku’? Među ostalim, djela koja su suglasna s Isusovom zapovješću: “Idite dakle i načinite učenicima ljude svih naroda” (Matej 28:19, NS). Harold King je shvatio koliko je to važno. Tako je učinio i apostol Pavao. Zato je Pavao i savjetovao Efežanima, da ‘obuku noge opremom dobre vijesti mira’ i da budu opremljeni ‘duhovnim mačem koji je Riječ Božja’.

19. Kako propovijedanje kao dokaz naše revnosti i samo razvija našu revnost?

¹⁹ Postoji bliska veza između revnosti i djela propovijedanja i pravljenja učenika. Točno je da revnost stvara u nama želju za vršenjem tog djela. A i obratno, propovijedanje će poticati našu revnost. Nakon propovijedanja Samarićanki, Isus je rekao svojim sljedbenicima: “Moja je hrana da vršim volju onoga koji me je poslao” (Ivan 3:34, NS). Naučavanje istine ga je jačalo, izgrađivalo ga. Tako je i s nama, kada govorimo drugima o Božjem Kraljevstvu, pohranjujemo i u vlastite misli i srca važne činjenice i razvijamo svoju vještinu branjenja istine (1. Petrova 3:15). Osim toga, kako nas Božji duh podupire u ovom djelu, postajemo ‘gorljivi duhom’ i gledamo kako i na druge djeluje (Rimljanima 12:11, NS).

20. Kako propovijedanje i osobni studij zajedno djeluju da nas održe jakima?

²⁰ Može li propovijedanje drugima zamijeniti osobni studij? Ne. Potrebna je uravnoteženost između te dvije aktivnosti. Ako jedemo puno tjelesne hrane a ne krećemo se, naše će tijelo konačno patiti. S druge strane, ako se puno krećemo a malo jedemo, na kraju ćemo fizički ‘sagorjeti’. Isto tako je, ako samo puno osobno studiramo a ne propovijedamo drugima, postat ćemo po svoj prilici neuravnoteženi. Apostol Petar je povezao “djelatnost” sa ‘trezvenošću’ (1. Petrova 1:13). Ako propovijedamo drugima, a osobno ne proučavamo — posebno ako propovijedamo ljudima, koji na to ne odgovaraju pozitivno — tada nam se može dogoditi da ‘sagorimo’. Međutim, ako održavamo osobni studij i tada idemo govoriti drugima ono što smo naučili, ostat ćemo, duhovno zdravima.

Iskoristi vrijeme

21, 22. a) Koju veliku prepreku je Sotona postavio kako mi ne bi sačuvali svoju ‘prvu ljubav’? b) Kako je Pavao preporučio Efežanima da savladaju tu prepreku i zašto bi trebali i mi slijediti njegov savjet?

²¹ Stanley Jones (Stenli Džouns) opisujući jedan od najvećih problema s kojim se suočio u zatvoru, rekao je: “Raspolagao sam sa tako puno vremena.” Njegov problem je bio upravo suprotan onome koji imaju mnogi Jehovini Svjedoci. Većini je od nas uvijek premalo vremena. Zašto je tako? Apostol Ivan je rekao: “Sav svijet leži u vlasti onoga koji je zao” (1. Ivanova 5:19, NS). Sotonin svijet drži ljude stalno zaposlenima tako da imaju malo mogućnosti razmišljati, a kamoli proučavati. Mi nismo dio ovoga svijeta, ali sigurno osjećamo posljedice njegovog načina života. Koristeći se tim utjecajem, taj ‘zlobnik’ bi želio da nas drži tako zaposlenima da više ne bi imali vremena za službu Bogu.

²² Pavao je shvatio taj problem i dao je Efežanima koristan savjet: “Zato dobro pazite kako postupate, ne kao ludi, nego kao mudri; koristeći svoje povoljno vrijeme, jer su dani zli. Zato prestanite biti nerazumni, nego i dalje uočavajte što je Jehovina volja” (Efežanima 5:15-17, NS). Ako ne iskoristimo vrijeme za vršenje “Jehovine volje”, vjerojatno će životne brige u ovim ‘zlim danima’ prouzročiti da naša ljubav ohladi.

23. Koja će nam vrsta osobnog studija i propovjedničke djelatnosti pomoći da sačuvamo živom našu ‘prvu ljubav’?

²³ Istina je, da neki kršćani imaju velike obaveze ili su bolesni i tako su njihove mogućnosti ograničene u pogledu onoga što mogu učiniti u Božjoj službi (Luka 21:1-4). Ipak, sve što možemo učiniti treba činiti ‘svom dušom’, što je u skladu s Pavlovim savjetom kršćanskim robovima (Efežanima 6:5, 6). U osobnom studiju nećemo nikada uživati ako “ugrabimo” za njega samo nekoliko minuta između dva televizijska programa. Isto tako ćemo službom propovijedanja teško sačuvati živima ‘prvu ljubav’ i revnost, ako idemo svakog mjeseca u službu samo da bi imali nešto službe, jedan ili dva sata, između mnogih sati odmora i razonode (Usporedi 1. Timoteju 4:8).

Molitva za pomoć

24. Što je Pavao još spomenuo u Efežanima kao vrlo važnu pomoć našoj duhovnosti?

²⁴ Završavajući razlaganje o ‘potpunoj ratnoj opremi Božjoj’, Pavao je potakao braću u vjeri da uzmu ‘mač duhovni, koji je Riječ Božja, dok se svakim oblikom molitve i moljenjem mole u duhu svakom prilikom’ (Efežanima 6:17, 18, NS). Ako kroz molitvu održavamo blizak odnos sa Jehovom, nećemo izgubiti ‘prvu ljubav’ ni onda, kada moramo podnositi mnoge pritiske ili služiti, poput Ivana, mnoge godine u ovom sustavu stvari. Pavao je rekao u drugom pismu: “U svemu sam jak kroz onoga koji mi snagu daje” (Filipljanima 4:13, NS).

25. Koje pripreme je Jehova, sažeto rečeno, učinio da bi nam pomogao izbjeći gubitak ‘ljubavi koju smo imali u početku’?

²⁵ Većina nas je s vremena na vrijeme umorna. Ali poruka koju je Isus uputio efeškoj skupštini pokazuje da mi možemo i moramo izbjeći gubitak ‘ljubavi koju smo imali u početku’. Kao što je Jehova pomagao Efežanima preko Pavla, Timoteja i drugih, tako pomaže i nama danas preko svoje organizacije. Dobro činimo ako, zauzvrat, vježbamo svoje uživanje u studiju, razmišljamo i ‘napregnemo svoj um’ za dobro djelo propovijedanja drugima ono što učimo, i molimo se još Jehovi za pomoć da izdržimo u vršenju njegove volje. Zato, kao što je apostol Pavao rekao Galaćanima, “neka nam ne dodija činiti dobro, jer ćemo u svoje vrijeme žeti ako sad ne malakšemo” (Galaćanima 6:9, ST).