Borba protiv Božjeg imena

ZVAO se Hananja ben Tradjon. Živio je u drugom stoljeću n. e. i kao židovski rabin bio poznat po tome što je često na javnim mjestima poučavao iz Sefer Tore, svitka koji sadrži prvih pet biblijskih knjiga. No osim toga, Ben Tradjon bio je poznat i po tome što je koristio Božje ime te ga obznanjivao drugima. Kada se uzme u obzir da se u prvih pet knjiga Biblije Božje ime spominje preko 1 800 puta, zar je i mogao tumačiti Toru, a da ne poučava o Božjem imenu?

Međutim, vrijeme u kojem je živio taj rabin bilo je opasno vrijeme za židovske izučavatelje. Prema riječima židovskih povjesničara, rimski je car pod prijetnjom smrtne kazne zabranio da se poučava judaizam i živi u skladu s njim. Zbog toga su Rimljani na koncu uhapsili Ben Tradjona, koji je u trenutku hapšenja u rukama imao Sefer Toru. Odgovarajući na optužbe tužitelja, bez ustezanja je izjavio da je time što je druge poučavao o Bibliji samo postupao u skladu s Božjom zapovijedi. Usprkos tome osuđen je na smrt.

Na dan kada je pogubljen Ben Tradjon omotan je u onaj isti svitak Biblije koji je imao u rukama kada je uhapšen, nakon čega je spaljen na lomači. U Encyclopaediji Judaici stoji kako su mu “u namjeri da mu se produži muke na prsa stavljeni komadi vune natopljeni vodom kako ne bi brzo izdahnuo”. Zbog njegovih aktivnosti kažnjena je i njegova žena, koja je također pogubljena, te kćerka, koja je prodana u javnu kuću.

Premda su za to okrutno pogubljenje Ben Tradjona zapravo bili odgovorni Rimljani, u Talmudua stoji da je “spaljen zbog toga što je izgovarao puno Božje ime”. Da, za Židove je izgovaranje Božjeg vlastitog imena bio uistinu težak prijestup.

Treća zapovijed

Po svemu sudeći, među Židovima se u prvih 200 godina n. e. razvilo praznovjerje u vezi s korištenjem Božjeg imena. U Mišni (zbirci rabinskih tumačenja na kojoj se temelji Talmud) stoji da “onaj tko izgovori Ime slovo po slovo” nema udjela u budućem zemaljskom Raju koji je obećao Bog.

No što je dovelo do toga? Neki kažu da su Židovi smatrali Božje ime presvetim da bi ga nesavršeni ljudi izgovarali. S vremenom su se Židovi čak počeli ustručavati i pisati to ime. Prema navodima jednog izvora, povod tome bilo je strahovanje da bi zapis koji sadrži Božje ime mogao završiti u smeću, čime bi to ime bilo obeščašćeno.

U Encyclopaediji Judaici stoji kako je do “prestanka izgovaranja imena JHVH (...) došlo zbog krivog tumačenja treće zapovijedi”. Naime, treća od Deset zapovijedi koje je Bog dao Izraelcima glasi: “Ne uzimaj uzalud [“na nedostojan način”, NS] imena Jehove Boga svojega; jer neće pred Jehovom biti prav tko uzme ime njegovo uzalud” (2. Mojsijeva 20:7). Tako je Božja odredba koja je zabranjivala nedolično korištenje njegovog imena bila krivo protumačena i pretvorena u praznovjerje.

Naravno, nitko danas ne tvrdi da Bog želi da netko bude spaljen na lomači zbog toga što izgovara njegovo ime. Pa ipak, židovsko praznovjerje u vezi s Božjim imenom zadržalo se sve do danas. Mnogi i dalje o tetragramu govore kao o “imenu koje se ne smije izgovarati”. Neki čak namjerno krivo izgovaraju sve riječi koje se odnose na Boga kako se ne bi ogriješili o predaju. Naprimjer, riječ Jah, što je skraćeni oblik Božjeg imena, izgovaraju Kah, a izraz Aleluja Aleluka. Neki ne pišu ispravno ni riječ “Bog”, namjerno izostavljajući neka slova u njoj.

Daljnja nastojanja da se sakrije Božje ime

No judaizam ni u kom slučaju nije jedina religija u kojoj se ne koristi Božje ime. To je vidljivo iz primjera Jeronima, katoličkog svećenika i tajnika pape Damasa I. Godine 405. n. e. Jeronim je dovršio svoj prijevod čitave Biblije na latinski, koji je dobio ime Vulgata. U svoj prijevod Jeronim nije uvrstio Božje ime. Slijedeći praksu svog vremena, zamijenio ga je riječima “Gospodin” i “Bog”. Latinska Vulgata postala je prvi autorizirani katolički prijevod Biblije i temelj za mnoge prijevode na druge jezike.

Naprimjer, katolički prijevod Douay Version iz 1610. zapravo je prijevod latinske Vulgate na engleski. Stoga ne iznenađuje što ni ta Biblija ne sadrži Božje ime. No to nije bio tek neki usputni prijevod Biblije. To je sve do 40-ih godina 20. stoljeća bio jedini autorizirani katolički prijevod Biblije na engleski. Tako je Božje ime bilo stotinama godina sakriveno od milijuna pobožnih katolika.

Razmotrimo i primjer prijevoda King James Version. Godine 1604. kralj Engleske Jakov I naložio je grupi izučavatelja da naprave engleski prijevod Biblije. Otprilike sedam godina kasnije oni su objavili prijevod King James Version.

I ovaj su put prevoditelji odlučili izostaviti Božje ime, pa se ono spominje u svega nekoliko redaka tog prijevoda. U najvećem broju slučajeva tetragram je zamijenjen izrazima “GOSPODIN” ili “BOG”. Ovaj prijevod postao je standardni biblijski prijevod za milijune ljudi. U World Book Encyclopediji stoji da se “preko 200 godina nakon što je objavljen prijevod King James Version nije pojavio neki značajniji prijevod Biblije na engleskom. U tom je razdoblju to bio najrašireniji prijevod Biblije u zemljama engleskog govornog područja.”

Spomenuli smo samo tri od mnoštva biblijskih prijevoda koji su objavljeni u proteklim stoljećima, a u kojima je Božje ime izostavljeno ili prikazano kao nešto nevažno. Stoga nimalo ne iznenađuje što ogromna većina vjernika koji se danas izjašnjavaju kao kršćani ne koristi Božje ime ili čak i ne zna da on ima ime. Istina, tijekom godina neki su prevoditelji Biblije u svoje prijevode uvrstili Božje ime. No većina tih prijevoda objavljena je tek u novije vrijeme, tako da nije imala neki značajniji utjecaj na opći stav ljudi prema Božjem imenu.

U suprotnosti s Božjom voljom

To što ogromna većina ljudi ne koristi Božje ime isključivo je posljedica tradicije, a ne biblijskih učenja. “U Tori nema ničega što bi zabranjivalo izgovaranje Božjeg imena. Sveta djela jasno pokazuju da je izgovaranje Božjeg imena bilo posve uobičajeno”, objašnjava židovski učenjak Tracey R. Rich, autor web stranice Judaism 101. Da, u biblijska su vremena Božji sluge upotrebljavali njegovo ime.

Nema sumnje da nam to što znamo Božje ime i koristimo ga pomaže u nastojanju da Boga štujemo na način koji on odobrava i kako ga se štovalo u biblijska vremena. To nam može biti prvi korak prema razvijanju osobnog odnosa sa Stvoriteljem, što je daleko bolje nego samo znati njegovo ime. Jehova Bog zapravo nas poziva da budemo u bliskom odnosu s njim. On je nadahnuo pisanje sljedećeg srdačnog poziva: “Približite se Bogu, i on će se približiti vama” (Jakov 4:8). No možda se pitate kako smrtni čovjek može ostvariti tako blizak odnos sa Svemogućim Bogom. Naredni članak govori kako to možete postići.