Mladi pitaju...

Zašto je tata morao umrijeti?

SVI su bili iznenađeni kad je Alov otac, čovjek poznat po tome da je snažan i zdrav, otišao u bolnicu. Ipak, Al je bio uvjeren da će se njegov tata ubrzo vratiti kući. No njegovo se stanje naglo pogoršalo i umro je. “Nisam htio vjerovati da bi netko tako snažan mogao umrijeti”, pričao je Al sa žaljenjem.

Kimin otac bio je kršćanin pun ljubavi. Već je prije bio u bolnici zbog jednog kroničnog zdravstvenog problema, ali je izgledalo da se oporavlja. A onda se jednoga dana srušio u kupaonici. “Znala sam da je mrtav istog časa kad sam ga ugledala”, prisjeća se Kim. “Majka i brat očajnički su ga pokušavali spasiti amaterskim načinom oživljavanja srca. Odjurila sam u svoju sobu i molila se: ‘Jehova, nemoj dozvoliti da se to desi. Molim te, daj da ostane živ!’ Ali nikad nije došao k svijesti.”

Smrt je u ovom svijetu okrutna realnost. Biblija kaže: “Svemu ima vrijeme (...) vrijeme kad se radja, i vrijeme kad se umire” (Propovjednik 3:1, 2). Ako si odgajan kao kršćanin, onda poznaješ biblijska učenja o tome zašto ljudi umiru, o stanju mrtvih i o nadi uskrsnuća.a

Pa ipak, gubitak roditelja mogao bi te shrvati. To je jedno od najtežih životnih iskustava. Može uzrokovati da se osjećaš napuštenim i ranjivim. Još uvijek se razvijaš, kako fizički tako i psihički, i mada si možda postigao određeni stupanj neovisnosti, u mnogim pogledima još uvijek trebaš svoje roditelje.b

Onda ne iznenađuje da je jedno istraživanje pokazalo kako je najveći strah jednog tinejdžera gubitak roditelja. Jedna je djevojka priznala: “Moji su roditelji većinu vremena prava davež, no ipak bi mi bilo grozno da im se bilo što dogodi. Plašim se toga” (The Private Life of the American Teenager).

Tada nije čudno da, ukoliko ti je umro jedan od roditelja, možda budeš zatečen u emocionalnom pogledu. Zaista, mogao bi se, bar u početku, osjećati tako tupo da čak ne možeš ni plakati. To nije nenormalno. Kad je bio pod velikim pritiskom, psalmist je izjavio: “Nemoćan sam i posve slomljen” (Psalam 38:9, Šarić). Knjiga Death and Grief in the Family kaže: “Osoba koja zadobije duboku ranu od posjekotine ili slomi kost pada u fizički šok. Taj je šok neka vrsta zaštitnog mehanizma koji sprečava da [neposredno] nastupi ogromna bol. Duboka žalost djeluje na vrlo sličan način.” Međutim, što bi se moglo dogoditi nakon što prođe prvobitni šok?

‘Tako sam ljut’

U Luki 8:52 čitamo kako su nakon smrti jedne djevojčice ‘svi plakali i jaukali za njom’. Da, kad smrt zadesi voljenu osobu, posve je normalno osjećati poplavu snažnih emocija, uključujući žalost, osjećaj krivnje, strah — pa čak i ljutnju.

Zašto ljutnju? Zato što nam roditelji pružaju osjećaj sigurnosti, zaštićenosti. Kad jedan od njih umre, prirodno je da se osjećamo uplašeno i napušteno. Roditelj te nije namjerno napustio. No, smrt je naš neprijatelj (1. Korinćanima 15:26). Kad oduzme voljenu osobu, gubitak je vrlo stvaran i neosporivo bolan. Zapazi kako se 18-godišnja Wendy izrazila: “Osjećala sam se kao sama na svijetu i bilo me je strah nakon očeve smrti. Toliko sam puta poželjela da je otac uz mene kako bi mi mogao pomoći.” Kad razmišljaš o onome što si izgubio — o ljubavi, podršci, pouci — mogla bi biti razumljiva tvoja ljutnja.

Mlada je Debbie, naprimjer, bila bliska sa svojim ujakom. Nakon njegove smrti napisala je: “To jednostavno nije izgledalo pravedno da netko tako dobar, toliko omiljen i netko tko toliko voli Jehovu kao on treba trpjeti i umrijeti u takvoj agoniji. Iako sam odgajana kao kršćanka i znam zašto ljudi stare i umiru te zašto dobri ljudi pate, nisam bila pripremljena na osjećaje ljutnje koji su me preplavili.”

Neki se čak u izvjesnoj mjeri ljute na umrlog roditelja. Mlada Victoria priznaje: “Prošle godine umro mi je djed. Bila sam jako ljuta na njega zato što je umro, a onda sam, kad je ljutnja prošla, bila jako žalosna.” Doista, neki su bili navedeni da usmjere svoju ljutnju prema nebu. “Ljutim se na Boga”, priznaje 14-godišnjakinja Terri koja je izgubila oca uslijed iznenadnog srčanog napada. “Zašto je moj tata uopće morao umrijeti, kad sam ga toliko voljela i trebala?”

‘Sada imam jak osjećaj krivnje’

Osjećaj krivnje još je jedna uobičajena reakcija na smrt roditelja. “Svi sagriješiše i izgubili su slavu Božiju”, kaže Biblija (Rimljanima 3:23). Kao posljedica toga, većina se tinejdžera povremeno sukobljava sa svojim roditeljima. Ali kad roditelj umre, sjećanja na te stare sukobe i svađe mogu biti uzrokom velike potištenosti.

Moglo bi ti pomoći da se prisjetiš kako se čak i ljudi koji se vole ponekad energično sukobljavaju. “Voljela sam svoju majku”, priznaje mlada Elisa, “i znam da je ona mene voljela, ali zadnjih nekoliko mjeseci prije nego se razboljela, stalno smo imale problema. Znala sam se naljutiti na nju — zbog stvari koje mi se sada čine besmislenima — ali koje su mi tada bile važne. Jednom kad sam bila jako ljuta na nju, sjećam se da sam srdito odjurila u svoju sobu i potajno željela da umre. Kad se mama iznenada razboljela i umrla, ostalo je nerazriješeno sve ono što smo osjećale jedna prema drugoj. Sada imam jak osjećaj krivnje.” Bez obzira na to što si možda rekao ili osjećao, nisi ti prouzročio smrt svog roditelja. To nije bilo tvojom krivnjom.

Bol duboke žalosti

Možda i pored toga osjećaš intenzivnu žalost i tugu. Utješi se saznanjem da su vjerni muževi i žene u biblijska vremena također iskusili takve osjećaje. Kad je Josip izgubio svog voljenog oca, ‘pao je na lice ocu svojemu, i plakao nad njim cjelujući ga’ (1. Mojsijeva 50:1). Isusu Kristu također su ‘udarile suze’ zbog smrti njegovog prijatelja Lazara (Ivan 11:35).

Dakle, kad netko oplakuje smrt roditelja, posve je prirodno da se ponekad osjeća shrvan tugom. Pokušavajući opisati svoju bol, psalmist je sebe usporedio s onim koji se ‘od žalosti poguri kao onaj što za majkom žali’ (Psalam 35:14, St). Mogao bi, svladan žalošću, čak i ‘ne spavati od duboke boli’ (Psalam 119:28, NW). Mogao bi izgubiti apetit ili najednom imati poteškoća s koncentracijom u školi. Čak bi mogao postati deprimiran.

Da stvari budu gore, tvoj živući roditelj i tvoja braća mogli bi biti previše zaokupljeni vlastitom tugom da bi ti bili od neke pomoći i podrške. Kim se prisjeća: “Nakon što smo pokopali oca, pokušali smo se vratiti normalnom životu. Mama je sad postala glava kuće. No bilo je situacija kad bi ona izgubila kontrolu nad sobom usred obiteljskog biblijskog studija. Noću sam je znala čuti kako plače, dozivajući ime mog oca.”

Nalaženje utjehe

Prorok Jeremija jednom je rekao: “Okrijepio bih se u žalosti, ali je srce u meni iznemoglo” (Jeremija 8:18). I ti bi mogao misliti da bol nikada neće proći. Ali obrati pažnju ovim riječima apostola Pavla: “Blagosloven (...) Bog svake utjehe, koji nas utješava u svakoj nevolji našoj” (2. Korinćanima 1:3, 4). Ovu nam utjehu Bog prvenstveno pruža preko stranica svoje pisane riječi, Biblije. Nadalje, njegov duh može potaknuti prijatelje i članove obitelji da pruže potrebnu pomoć i podršku.

Nemoj dozvoliti da te pogrešno usmjerena ljutnja odvrati od traženja božanske utjehe. Pravedni Job učinio je pogrešku okrivljujući Boga za svoje bolne gubitke. Ogorčeno je izjavio: “Bijah miran i zatr me, i uhvativši me za vrat smrska me” (Job 16:12). Ali Job nije bio u pravu. Uzrok njegovih problema bio je Sotona, a ne Bog. Mladi je Elijuv morao podsjetiti Joba da “Bog ne radi zlo i svemogući ne izvrće pravde”. Job je kasnije u potpunosti povukao svoje prenagljene izjave (Job 34:12; 42:6).

Slično tome, i ti možda trebaš nekog da ti pomogne sagledati stvari s uravnoteženijeg gledišta. Kim se prisjeća: “Jedan stariji kršćanski starješina podsjetio nas je na nadu uskrsnuća čitajući s nama retke kao što su Ivan 5:28, 29 i 1. Korinćanima 15:20. Rekao je: ‘Vaš će se otac vratiti, ali vi morate ostati vjerni da biste ga vidjeli u raju.’ Nikada to neću zaboraviti! Također je rekao kako smrt nije bila Božja namjera s čovjekom. Uvidjela sam da Bog nije kriv za smrt mog oca.”

Sagledavanje stvari na biblijski način nije odmah izbrisalo Kiminu bol, no to je bio početak. I ti se također možeš početi oslobađati boli i tuge. Kako to konkretno možeš učiniti bit će tema našeg sljedećeg članka iz ove serije.

[Bilješke]

[Slika na stranici 26]

Smrt roditelja može biti jedno od najtežih životnih iskustava.